SMJENA VLASTI BEZ PROMJENA

SMJENA VLASTI BEZ PROMJENA

13. ožujak, 2012.
Print Friendly, PDF & Email

srbieu
Jedino se premijer manje pojavljuje na TV-u

Piše: Josip Miljak

Od formiranja nove hrvatske Vlade je prošlo 70 dana, a obično se smatra pristojnim pričekati prvih 100 dana pa onda ocjenjivati njezin rad i stremljenja. U Hrvatskoj čak ni to ne funkcionira, jer nema nikakve nade da Vlada išta promijeni ni nakon 100, ni nakon tisuća dana. Za to postoje subjektivni i objektivni razlozi, a koji su proizvod same vlasti. Pokušavajući se sjetiti neke prekretnice koja bi čvrsto označila smjenu vlasti u Hrvatskoj, ništa mi ne zvoni, barem ništa značajno. Ne vidi se nikakav politički zaokret koji bi ovu vladu razlikovao od prošle i uozbiljio u očima hrvatske domoljubne javnosti, osobito onih koji za tu vlast nisu glasovali i koji ni na koji način ne sudjeluju u podjeli izbornoga plijena, sinekura, fotelja i političke moći.

NEDOSTATAK VIZIJE I HRABROSTI

Upravo se u ovakvoj percepciji izbornih prevrata svih dosadašnjih vlasti i krije sva bijeda njihove politike. Oni pobjedu na izborima zloupotrebljavaju, a državne kapacitete gledaju kao isključivo vlastito korito iz kojega mogu uzimati što je komu drago. Narod, on ionako služi samo za punjenje proračuna. Taj kronični nedostatak vizije i hrabrosti da se nešto promijeni očituje se u nekoliko poteza nove vlasti. Nepostojanje volje za smanjenjem preglomaznoga državnoga aparata, što jedino brzo  može donijeti uštede u proračunu, vlast se odlučuje za sasvim suprotno, diže poreze i najavljuje uvođenje novih poreza na nekretnine. Sve to je udar na ionako ispuhan standard opljačkanoga naroda, a služi jedino uživateljima proračunskih beriva i sinekura. To im je zajamčeno, samo treba slušati sud partije i fotelja je zagarantirana. A proizvodnja nikomu nije niti na pameti.
Saborski konsenzus glede svih pitanja vezanih za Europsku Uniju, govori sam za sebe. Pristupni ugovor je prihvaćen tako da je od svih nazočnih zastupnika, samo je Ruža Tomašić bila suzdržana, a ratifikacija referenduma je listom prihvaćena, jer gđa. Tomašić nije bila nazočna u trenutku glasovanja. Ako znamo da je na referendum izašlo samo 43% birača i od tih 43%, 34% je glasovalo protiv ulaska u EU, ostaje nam postotak ispod 30% ukupnoga biračkoga tijela koje nas sasvim nelegitimno gura u Uniju. Tako imamo situaciju koja je presedan u Europi, da je 99,4% zastupnika za EU, a samo 30% naroda njih slijedi. To je zastrašujuća činjenica i ona otkriva sve anomalije hrvatskoga izbornog sustava i zakonodavstva. Sabor bi trebao biti predstavničko tijelo svih, a on to nije i tako se gubi legitimitet. Ovo je još jedan dokaz da je tobožnja smjena vlasti besmislena i da ne nudi nikakvu promjenu.

SVE ZA MJESTO U BRUSSELU

Zanimljiv je motiv tih 99,4% zastupnika koji tako gorljivo žele u Uniju. Teško je povjerovati da su čak i oni toliko naivni pa da misle kako će nam ulazak u EU donijeti blagostanje, očito je nešto drugo posrijedi. Naravno, nije teško pogoditi, njima je cilj njihovo blagostanje. Hrvatska već sada ima 12 promatrača u EU parlamentu, a od 2013. će imati, nakon izbora, 12 zastupnika s plaćom od 7-8 tisuća eura, plus troškovi ureda, dnevnica i sl. Ali to nije ništa, Hrvatskoj pripada 1% Brusselske administracije što je od 40.000 sadašnjih službenika EU aparata 400 naših. Tih 400 će imati fiksnu plaću od 5.000 eura, što je za naše prilike pravo bogatstvo. Njima će EU stvarno donijeti blagostanje, a najmanje ih zabrinjava koliko će sve to koštati Hrvatsku. Sama članarina iznosi 600 milijuna eura godišnje, a zbog drugih diktata poput ne-proglašenja gospodarskog pojasa i uništenja svake proizvodnje gubimo stotine milijuna eura.
Zbog takvog plana koji je zajednički HDZ-u i SDP-u, gotovo da nije moguće niti primijetiti da se u Hrvatskoj vlast promijenila, možda se samo zamijenila istima. Osobno sam zamijetio jednu ne tako benignu promjenu, manje posežem za daljinskim upravljačem kako bih uklonio sjedokosu neman s ekrana, koja je svojim opservacijama besciljno bauljala po svim vijestima i dnevnicima. Sada to ipak nije slučaj, novi premijer se rjeđe pojavljuje, a i suvislije govori. Međutim ni njemu ne predviđam svjetliju budućnost, jer se najbolji govori pretvaraju u grotesku, ako iza njih ne uslijede djela. A djela niotkuda, niti ih ima na vidiku. T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.