SJEĆANJE NA VELEČASNOG VEDRINU U GORNJOJ BUČICI

SJEĆANJE NA VELEČASNOG VEDRINU U GORNJOJ BUČICI

12. lipanj, 2019.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

U spomen na mirnodopske dane ovdašnjih složnih vjernika, lanjskoga 25. rujna slavio se rođendan omiljena  župnika vlč. Janka Vedrine. Dan prije Jantolova, kako Hrvati Pokuplja često nazivaju lipanjski blagdan sv. Ante, upravitelj bučičke župe Ivan Petrović, koji odnedavno uz ime nosi i akademsku titulu doktora, javlja nam kako će se do 10. kolovoza i blagdana Lovrenčeva kraj kapele u Gračanici završiti spomenik stradalnicima Drugoga i Domovinskoga rata. Između dviju mramornih ploča s imenima 111 poginulih civila i nestalih branitelja prve i druge hrvatske države, dominirat će tipski, plastificirani bijeli križ  iz Ivanić Kloštra, kakvih je 15 već postavljeno diljem Sisačke biskupije. Obilježje se odnosi na stradalnike Zaloja, Gračanice i Stankovca.Najčešća su, poznata prezimena prvih godišta iza Prvoga svjetskoga rata, Blažeković, Cavrić, Mareković, Matosović, Ogulinac, Rožanković, Arambajsa, Arambašić, Banić, Banović, Belajec, Čeulić, Drvodelić , Franjko, Kežman, Krovinović, Piškor, Rastovčan, Rohak, Skrbin, Šimunić, Vukčević, Vuksan, Baglama, Bartolić, Dejanović, Frković (rođaci i potomci mesara Stjepana iz Stankovca? – nap. a.), Jelenić, Krković, Krpačić, Miletić, Panežić, Protulipac, Silaj, Šoštarić, Štefančić, Bukovac, Trdenić, Hodalj, Paladinić, Benković, Kramarić, Kramarić, Medved, Preskar, Raf. Na spomen-ploči Gračanice bit će i imena poginulih tenkista u akciji “Vihor” 102. zagrebačke brigade HV-a Siniše Janjića (1969.), Damira Pokića (1962,), Damira Sajka (1959,) i Pave Žgele (1965.)

Napisao: Josip Frković

Dok glasnogovornik Sisačke biskupije Stjepan Vego najavljuje svečanu obilježbu hrvatskoga Antunova, uza svetu misu predvođenu biskupom mons. dr. Vladom Košićem u obnovljenoj župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskoga, u ratom devastiranoj Gornjoj Bučici blagoslovit će se i spomen-bunar tragično stradaloga župnika vlč. Janka Vedrine i nova župna zastava. Prije godinu dana reporter portala Tjedno bio je u tom prometno izoliranu dijelu Banovine, gdje se na desnoj obali Kupe više od 800 hrvatskih žitelja, radovalo modernizaciji asfaltne ceste od Gračanice Šišinečke do Stankovca i završetku spomen-obilježja kraj kapele sv. Antuna i sv. Lovre. Riječ je, dakako, o zajedničkom slavlju regionalne uprave, građana i vjernika župe sv. Antuna Padovanskoga u Gornjoj Bučici,čija je crkva 1991. teško ranjena u naletu suludom mržnjom pokretanih domaćih i uvoznih četnika iz svih dijelova bivše, nesretne države. Osim toga. na red će uskoro, svi se nadaju, i modernizacja šest kilometara brdovite šumske ceste Stankovac-Mala Solina. Kad je riječ o bučičkoj župi, kojoj je upravitelj vlč. Ivan Petrović rodom iz Belišća, uza spomenutu, kapele se nalaze i u Ilovačku, Slatini Pokupskoj, Gornjem Taborištu, Desnom Degoju i Trstenici, pa i vjernici sudjeluju u pripremama dana sjećanja na stradanja, na Drugi svjetski rat i poraće, te Domovinski rat, u kojima je glinsko banovinsko Pokuplje izgubilo gotovo 400 Hrvata. Poduzetni mladi župnik, koji je prvi dio svoje duhovne službe u Sisačkoj biskupiji – dok je obnavljan uništeni župni dvor naizmjence provodio u Bučici i stanovanjem u Petrinji, vrlo je brzo okupio vjernički puk ovog živopisnoga brdovitog i šumovita kraja. Preustrojem, naime, mjerodavnost Bučice više ne seže na lijevu obalu, u Šišinec i župu sv. Marte, gdje su nekad, tijekom Domovinskoga rata, službu Božju obavljali vlč. Pero Šimić i Lasinjanin vlč. Stjepan Vuksan.

Složni žitelji Slatine, G. Bučice, D. Degoja i Taborišta

Zahvaljujući vlč. Petroviću, urednik portala „tjedno.hr“ domogao se zanimljiva opisa i izvornih fotosa velike zajedničke radne akcije postavljanja drvene ograde (plota) oko kapele Presvetoga Trojstva u Slatini Pokupskoj koja dominira nad pokupskom dolinom iz 1934. Obljetnica toga događaja lani je obilježena svetom misom za Rokovo koju je predslavio sisački biskup mons. dr. Vlado Košić. Daleki prethodnik današnjega župnika, vlč. Janko Vedrina (1904.) ovako je zapisao u Spomenici župe. „Ovdje donosim sliku članova odbora koji je bio u vrijeme popravka kapele, putova i postavljanja ograde i drvoreda. Meni nadesno sjedi Pavao Mravinac, a nalijevo Stjepan Klasnić. U sredini iza mene stoji Mirko Hrgović, a desno njemu Mirko Cvetković, lijevo pak Mirko Srbić. Osim ovoga odbora našao sam si mlade muževe u selu i od šale nazvao ih kapetanima. Oni su svaki po svojoj kapetaniji okupljali svako jutro muževe na posao. I tako sam uza šalu i veselje naroda uzeo posao koji iziskuje mnoge žrtve…“ Tako je zapisivao vlč. Vedrina,

koji nastavlja:„Budući da kapela nema novca, pozivao sam narod da sam svojim dobrovoljnim radom i darom ogradi kapelu. Narod se divno odazvao. Građu je dalo najviše selo Slatina, a pomogli su osobito Gornja Bučica, Degoj i Taborište. Ograda oko kapele duga je 250 metara. Narod je kod kuće spremao građu , a onda su jednoga dana svi na kolima vozili stupove, letve I štakete. Kad sam izdao glas da se ima građa voziti, bila je milina promatrati kako prolaze kola. Sakupilo se taj dan gore preko 250 mužev.

Od civilnih do vojničkih žrtava branitelja

Veselo uz šalu i pjesmu istovarivali su građu, kopali jame za stupove, sjekli grmlje oko kapele i čistili voćke i drveće. Kad je bila ograda gotova, počele su slatinske djevojke iz djevojačkoga društva i neke žene s njima saditi ruže i cvijeće. Unutar ograde da je na mjesto šikarja osvanulo cvijeće oko kapele. Moj je plan da pomalo načinima mali park od brda gdje je ta kapela, pa sam odmah prvu godinu dao urediti putove do kapele. Najvžniji od triju putova bio je onaj koji vodi iz sela Slatine i morali su ga urediti njeni žitelji. Preko stotinu Slatinaca sudjelovalo je tijekom nekoliko dana u tim radovima.Osim toga, uz put su zasadili drvored akacija i breza…“ U spomen na mirnodopske dane ovdašnjih složnih vjernika,  lanjskoga 25. rujna slavio se rođendan omiljena  župnika vlč. Janka Vedrine. Dan prije Jantolova, kako Hrvati Pokuplja često nazivaju lipanjski blagdan sv. Ante, upravitelj bučičke župe Ivan Petrović, koji odnedavno uz ime nosi i akademsku titulu doktora, javlja nam kako će se do 10. kolovoza i blagdana Lovrenčeva kraj kapele u Gračanici završiti spomenik stradalnicima Drugoga i Domovinskoga rata. Između dviju mramornih ploča s imenima 111 poginulih civila i nestalih branitelja prve i druge hrvatske države, dominirat će tipski, plastificirani bijeli križ iz Ivanić Kloštra, kakvih je 15 već postavljeno diljem Sisačke biskupije. Obilježje se odnosi na stradalnike Zaloja, Gračanice i Stankovca. Najčešća su, poznata prezimena prvih godišta iza Prvoga svjetskoga rata, Blažeković, Cavrić, Mareković, Matosović, Ogulinac, Rožanković, Arambajsa, Arambašić, Banić, Banović, Belajec, Čeulić, Drvodelić , Franjko, Kežman, Krovinović, Piškor, Rastovčan, Rohak, Skrbin, Šimunić, Vukčević, Vuksan, Baglama, Bartolić, Dejanović, Frković (rođaci i potomci mesara Stjepana iz Stankovca? – nap. a.), Jelenić, Krković, Krpačić, Miletić, Panežić, Protulipac, Silaj, Šoštarić, Štefančić, Bukovac, Trdenić, Hodalj, Paladinić, Benković, Kramarić, Kramarić, Medved, Preskar, Raf. Na spomen-ploči Gračanice bit će i imena poginulih tenkista u akciji “Vihor” 102. zagrebačke brigade HV-a Siniše Janjića (1969.), Damira Pokića (1962,), Damira Sajka (1959,) i Pave Žgele (1965.).  T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu
  1. pepe
    #1 pepe 13 lipanj, 2019, 09:07

    dakle, književno i standardojezično u hrvatskoj balkansko-turski “bunar” znači zdenac. dalje, kada se rabe kratki pridjevi s njihovom opisnom vlastnošću koja odgovara na pitanje “kakov?”, tada nema smisla miešati određeni důgi “brdovitoga” i kratki opisni pridjev “šumovitā”. znači, pismeno, pravilno ter izpravno valja pisati ili “brdovitoga i šumovitoga”, ili pak “brdovitā i šumovitā”, s pravilno označenom důžinom kratkih pridjevov nad dočetnim sāmoglasnikom. inače, DSR je nësretno razdoblje za hrvatsku, kojega posljedice hrvatska na različne načine trpi i danas. također je trëba naglasiti da dobrahan dïł hrvatskih “protufašistov” nije bīł ni za komuniste ni za partizane, akoprëm je tu činjenicu brozova YU poviestno izkrivila ter proizvoljno iztůmačila.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.