SISAK DOSLOVICE ODUMIRE

SISAK DOSLOVICE ODUMIRE

7. prosinac, 2015.
Print Friendly, PDF & Email

zeljezara
Zalud dekan Metalurškoga fakulteta u Sisku uz dan ustanove, dr. Ladislav Lazić, govori da je crna metalurgija budućnost hrvatskoga gospodarstva, no čini se da u Capraškoj šumi nestaju i posljednji ostaci nastavljača davne bešlinačke i sisačke talioničke tradicije iz 1937. Kad je riječ o negdašnjoj najvećoj kontinentalnoj Rafineriji nafte, koju je davne 1928. pod Viktorovcem utemeljilo britansko-jugoslavensko dioničko društvo, prognoze su jednako crne

Napisao: Josip Frković

Iako je svojedobno tvrdio kako ima višak kućnoga odgoja, mentalni komunist Zoran Milanović, etički osuđeni uporni sljedbenik diktatora maršala ukradena identiteta, lažac i velika nesreća hrvatskoga naroda poput Stipe Mesića, ostaje dosljedan. I na konstituirajućoj sjednici Hrvatskoga sabora – četiri godine iza pobjede SDP-ovih slučajnih i nesposobnih kukurikavaca nad ostacima Sanaderove kleptomanske i prosrpske ekipe – još jednom je Zoran Milanović svojim nezrelim ponašanjem dominirao političkom scenom. Kao i na inauguraciji predsjednice države Kolinde Grabar Kitarović na Trgu sv. Marka, ne želeći čestitati pobjedu, frenetično je i priglupo sam samcat zapljeskao (iza Ante Pavelića) drugom hrvatskom veleizdajniku i počasnom prvaku antifašističke lige. Tjednima iza toga nije želio u Predsjedničke dvore, stalno naglašavajući kako predsjednica nema ovlasti sazivati sjednice Vlade, dolaziti na sastanke i kako je upravo on najvažnija politička faca u državi. Ne daj Bože, hrvatski kancelar. Kad je nesretnoga 3. prosinca ražalovani predsjednik parlamenta Josip Leko, među ostalim uglednicima, pozdravio i državnu poglavaricu, ružna grimasa na isto takvu bubuljičavu licu ostala je u trajnu sjećanju svim gledateljima. I mada je i najneupućenijem promatraču velike SDP-ove podvale pri izboru čelnika novoga Sabora bilo jasno da je Mostov principijelni Robert Podolnjak žrtva SDP-ove manipulacije i opstrukcije sračunatih na još jedan mandat rasipnih neznalica „rastuće“ Hrvatske, nije ostao neprimijećen ni „daj pet“ pozdrav Anti Kotromanoviću. „Ja nisam seoski kockar poput HDZ-ovih pokreša, nego političar i državnik“, izjavio je slavodobitno iza režirana i neslavnoga prekida sjednice Sabora Zoran Milanović.

Božićnica za deblje šnite kruha

Četiri godine taj je isti neotesanac i lijenčina (ustaje oko 11 sati!) olakim nametima građanima i rasipanjem državnoga novca mrcvario osiromašeni narod, da bi rugajući im se u lice za kraj mandata iskazao milosrđe – dodjelom 100 kuna božićnice! Bilo bi zaista bolje da je taj novac ostavio životnoj drugarici iz Krajiške Sanji Musić Milanović kako bi ubuduće i bez dijete „rezala deblje šnite kruha“. Ali, vratimo se ponovo u sabornicu na Trgu sv. Marka koja ne pamti lakrdiju sličnu onoj od trećega dana prosinca. Događaj je to kojeg se zasigurno posramljuje svaki iskren čovjek, osobito domoljubni Hrvat, koji se žrtvovao za slobodu domovine ili doživotno žali smrtno stradale branitelje. Vičan ispraznom komunističkom mudroslovlju, Leko je ratne veterane – ne branitelje, negira proročanski filozof i antihrvat Žarko Puhovski – jednostavno zaboravio pozdraviti. Nema sumnje, sve u režiji goropadnog i narcisoidnoga političkoga „ljepotana“ Zorana Milanovića, koji tu stradalničku populaciju nikako ne može prihvatiti. Prestrašen ishodom parlamentarnih izbora i traganjem za Vladinim mandatarom, oporbenoj Domoljubnoj koaliciji iza 8. studenoga pregovarački je sučelio najveće svoje stručne kapacitete prošle Vlade, Sinišu Hajdaša Dončića i Branka Grčića. Većina birača, sluteći daljnje farsično kompliciranje na vrhu i moguću krizu državne vlasti, misli da su novi izbori najizgledniji izlaz iz trenutnog stanja. Mnogi što su se promilima biračkoga povjerenja ipak domogli sabornice, s pravom likuju. Radimir Čačić (bez Josipovića) sam sa sobom, inoministrica iz hrvatske nepotrebne i klijentelističke stranke Vesna Pusić s partijašima Igorom Dragovanom, Orsatom Miljenićem, Sinišom Vargom, Joškom Klisovićem, zloglasnim Željkom Jovanovićem i Lekom, partnerima iz koalicije, Gordanom Marasom, Gordanom Sobol, Ankom Mrak Taritaš…I dok su čak 32 izabrana zastupnika zbog izvršnih funkcija najavili zamjene, Siščani su u klupama s puno zanimanja zamijetili plavokosu drugaricu, aktualnu gradonačelnicu Kristinu Ikić Baniček.

Novi miljenik orjunašice Pusić

Osma po redu sa SDP-ove koalicijske liste, KIB će valjda zamjenjivati nekog recikliranog ministra SDP-a. Za njom dakle ostaju brojne sudske parnice Siščana za protuzakonito otpuštanje nepoćudnih i za imenovanje kompartijskih uhljeba u poduzećima, ustanovama i gradskoj upravi. Što je najvažnije, afera „Kopa beacha“ i u Uskoku lakše će se zaboraviti. U klupe sabornice vraća se i Siščanin Zoran Vasić, dosadašnji pomoćnik ministra agrara i rijetko korektni partijski čelnik, koji doslovce nikad ne pozdravlja „Smrt fašizmu – sloboda narodu“! A bit će tu i „sisački Zagrepčani“ Boris Lalovac, Rajko Ostojić, bosanski miljenik Pusićeve iz Turopolja Goran Beus, Mirando M. Mrsić i Ivo Jelušić. I dok Zoran Vasić uz antitalenta Tihomira Jakovinu nijmalo nije mogao pomoći hrvatskom selu, Kristina Ikić Baniček s malog je ekrana nedavno tješila otpuštene metalurge. Talijanski će Danijeli sisački pogon na nekoliko mjeseci konzervirati i potom nastaviti prozvodnju specijalnih čelika, rekla je KIB. Je li od takvih i sličnih obećanja, nakon odlazaka ruskih kompanija „Truba“ i „Mečela“, odnosno američkoga CMC-a, bilo imalo koristi od ispraznoga blebetanja Zorana Milanovića, gospodarskoga maga Radimira Čačića i tadašnje županice Marine Lovrić Merzel, nitko ne želi potvrditi. Zalud dekan Metalurškoga fakulteta u Sisku uz dan ustanove, dr. Ladislav Lazić, govori da je crna metalurgija budućnost hrvatskoga gospodarstva, no čini se da u Capraškoj šumi nestaju i posljednji ostaci nastavljača davne bešlinačke i sisačke talioničke tradicije iz 1937. Kad je riječ o negdašnjoj najvećoj kontinentalnoj Rafineriji nafte, koju je davne 1928. pod Viktorovcem utemeljilo britansko-jugoslavensko dioničko društvo, prognoze su jednako crne. U budućem MOL-ovu skladištu naftnih derivata, već prvih dana 2016. – usprkos tenzija i mogućega štrajka – počet će otkazivanje ugovora o radu za najmanje 70-ak radnika. Eksploatacija crnoga zlata sa slavonskih naftonosnih polja, bar zasad, neće se prekidati, ali će u sve manjim količinama biti dopremano do Crnca. Hoće li auto-cisternama u mađarske rafinerije ne zna se. Uzalud jadikovke, partijski lider Račan zasvagda je prodao INU, a Sanader upravljačka prava.

Sisak predugo odumire

Svakako zbog smanjene prerade, ali i zbog nekad prve i najveće lađarske kompanije u bivšoj državi s tisuću mornara. Stara kupska luka s velikim silosom i dvjema „ganz“ dizalicama beskorisno stoji i propada, a o novoj je teško nagađati. Političari, doduše, snuju puste snove o gradnji moderne tankerske savske luke nadomak rafinerijskog kombiniranog postrojenja VI, ali… Brodovi i konvoji, čak i za rata sačuvane flote Dunavskoga Lloyda, koji u inozemnom srbijanskom ustroju firme kćeri plove Dunavom i kanalima od Regensburga do Crnoga mora, nemaju doma dovoljno poslova. Kad je pak riječ o regulaciji, zbog izostanka nužnoga jaružanja riječnoga dna, prometno nepodesnog međunarodnoga plovnog puta Savom, spomenimo da su Hajdaš Dončić, koji je odustao od javno obećane ostavke i Tihomir Jakovina, ex-suprug Siščanke i novi drug pravnice Petrović, koja je u želji da Josipović pobijedi htjela zbrajati dobivene i izgubljene glasove, Agenciju plovnih putova sa sjedištem u sisačkoj Lučkoj kapetaniji potezom pera, umjetno, pripojili resoru vodoprivrede. U gospodarski mrtvom gradu i negdašnjem snažnom industrijskom središtu bivše države, zadnje ostatke tvornice vinske kiseline iz 1942. – kasnije poznate „Radonje“ i „Herbosa“ – upravo razvlače vjerovnici i stečajni haračlije. Tužan kraj tajkunske pretvorbe Mije Ivankovića, štete prouzročene milijunima vrijednih eura, kao i desetke drugih, vodi stečajni upravitelj Branko Petanjek. Nakon ukidanja sisačkoga Trgovačkoga suda, sve se dovršava u Zagrebu. U sjevernoj industrijskoj zoni Siska, gdje je odavno prva utihnula tvornica tanina i furfurola, a potom i galdovačka „šeširka“, samo još visoki dimnjak što dominira nad horizontom i starom gradskom jezgrom podsjeća na europski poznatu „Segesticu“. Njen kupac iz stečaja, zagrebački „Badel“, koji upravo zatvara proizvodnju osvježavajućih pića i sokova na Žitnjaku, u Sisku zasad proizvodi samo špirit. I mogli bismo tako nabrajati unedogled. Po tome kako od devedesetih godina gasi mnoge industrijske pogone, po socijalnoj katastrofi najupornijih stanovnika i prometnoj izolaciji grada, Sisak doslovce odumire. Kad je riječ o županiji, iz kutinske Janje Lipe doznajemo da su mještani trajno obilježili stradanja iza II. svjetskoga rata i na silu prešućena masovna grobišta žrtava jugoslavenskoga komunizma. Hoće li nešto slično u Brezovici i Capraškoj šumi učiniti Siščani, Petrinjci u Banskom Grabovcu i Jeliku, Glinjani u Šaševoj… A zločince, sve se jasnije vidi, predvodio je diktator, svjetski zločinac i kradljivac identiteta zagorskoga Josipa Broza, ruski staljinist Šapajev iz španjolske bojne Dimitrov.T

4 komentara

Uskoči u raspravu
  1. klarens
    #1 klarens 8 prosinac, 2015, 00:32

    Pripovedaju o Obnovi
    ===========================
    A mi, kak ostale africke zemlje
    ===========================
    Trebamo se povesti za ostalima
    ===========================
    Zbaciti neokolonijalistichki JARAM
    ===========================
    NACIONALIZACIJA
    ===========================
    ??? PORIJEKLO IMOVINE ???
    ===========================
    Ak smo u Bantustanu budimo Bantu

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.