SISAČKO SPOMEN GROBLJE ZA 700 NJEMAČKIH VOJNIKA

SISAČKO SPOMEN GROBLJE ZA 700 NJEMAČKIH VOJNIKA

10. siječanj, 2019.
Print Friendly, PDF & Email

Ugovor između naše zemlje i SR Njemačke o postupanju s ratnim grobištima stupio je na snagu 1997. godine. Na 947 hrvatskih lokacija posljednja su počivališta 20.116 njemačkih vojnika, a još nisu pronađeni ostaci oko 10 tisuća “soldata”. Zacijelo će čitateljstvo zanimati sljedeće: Narodni savez, nevladina je nacionalna asocijacija ili njemačka udruga, na 827 lokacija 45 država skrbi o grobištima oko dva milijuna poginulih vojnika Trećega Reicha i prethodnih njemačkih država. Riječ je o žrtvama iz francusko-pruskoga 1870., te njemačko-danskih ratova 1851. i 1864. O 238 spomen-obilježja brine osoblje Volksbunda, a o 589 lokacija komunalne tvrtke, crkvene zajednice, udruge i privatne osobe. Tu su i njemački vojnici iz Prvoga i Drugog svjetskoga rata…

Napisao: Josip Frković

Da svaki čovjek, osobito pripadnik agresorske ili braniteljske vojske ima pravo na dostojan grob i križ s imenom, odavno je poznato. Toga proljeća 2012., kao radnoaktivni penzić i dopisnik Informativnoga programa Hrvatskoga radija, odnosno kroničar novije sisačke povijesti, našao sam se s ostalim medijskim izvjestiteljima na starom gradskom groblju ponad rafinerijskih kolona “Shella”. Trebalo je reportažom, tek 50-ak metara od grobnice obitelji drugoratnoga generala partizanskoga antifašista i proslavljena stožernoga generala Domovinskoga rata i pobjedničke Hrvatske vojske Janka Bobetka slušateljima dočarati gradnju spomen-obilježja vojnicima Trećega Reicha. Desetljećima su u Sisak, naime, i na njegovo gradsko groblje “Viktorovac”, kao i na 974 lokacije diljem Hrvatske, osobito za ljetnih “urlauba”, u potrazi za zemnim ostacima svojih najmilijih iz Drugoga svjetskoga rata, dolazile tisuće Nijemaca. Jer, bilo je 70-ih godina u Sisku lako dešifrirati katastarske oznake i brojeve polja i humaka Deutsche Militaerfriedhofa. Poslije hrvatskoga proljeća,1971. i pod utjecajem diktatora “Ljubičice Bijele” iz Beograda, na žalost, originalna knjiga ukopa pisana goticom u “Komunalcu” netragom je nestala. Trebala je valjda vhovnoj komandi JNA, koncentriranoj na “plave” moguće agresore NATO-a. Potvrdio nam je zagonetni nestanak “umrlice” i ondašnji nasljednik Franje Meseca, grobljanski poslovođa Mile Prša Vjerojatno nalogom ministra unutarnjih poslova Jugoslavije Vicka Krstulovića, nalogodavca prekapanja “neprijateljskih domova mira” i onih koji su desetljeće ranije uklonili križeve s vojničkim šljemovima i pojedinačne humke, a četiri godine kasnije naredili i rušenje sisačke svetinje, grobljanske kapele svetoga Kvirina u Starom Sisku.

Pogled s groblja sv. Marije na utvrdu bana Tome Bakača Erdoedyja

Potomci onih koji su u suludom drugom svjetskom ratnom pohodu kosti ostavili daleko od prelijepih njemačkih sela i gradova, od njihove domovine, međutim, nisu odustajali.

Na cijelom području Hrvatske tragali su za tijelima 20.116 časnika, dočasnika i vojnika. Unatoč naporu Volksbunda, društva za uređivanje i označavanje počivališta Nijemaca, zemni ostaci još deset tisuća vojnika nisu do danas pronađeni. Uostalom, Volksbund u 45 zemalja i na ukupno 824 lokacije, skrbi o humkama, gdje je pokopano preko dva milijuna vojnika Trećega Reicha. Ravnateljicu Gradskih groblja Viktorovac Romanu Martinović, zatekli smo kraj Siščanima znane njemačke vojne “kapije” od bijele fasadne opeke iz Ciglane Miška Popovića. Između dvaju visokih armiranih zidova pogled puca na lijevu obalu Kupe, srednjovjekovnu utvrdu na ušću u Savu iz 1593. koja je pobjedom Hrvata bana Tome Bakača Erdoedyja nad Osmanlijama zaustavila najezdu Turaka na katoličku Europu, potom na Vrbinu i industrijske “Shelove” tračnice, te stari jednokatni njemački bunker pred tunelom ispod groblja. Pitali smo ravnateljicu za rok završetka obilježja sa šest stiliziranih njemačkih vojnih križeva i knjigom bakrenih stranica ispisanih imena palih… Do kraja lipnja 2012. , kazala je gospođa Martinović. A tadašnji šef operative Gradskih groblja “Viktorovac”, Dunavko Orešković, prenio nam je detalje dugogodišnje portage.

Natporučnik Dieter Guenter Amelung

Najupornija u traganju za očevim grobom pokopanim u Sisku, bila je svakako stjuardesa “Lufthanse” iz Berlina Karen Ritter Amelung. Tražila je, mimo odredaba međudržavnoga sporazuma SR Njemačke i Republike Hrvatske o prenošenju kostiju na središnja, groblja Pule, Zagreba i Splita, da i Sisak dobije dostojno spomen-obilježje. Njenoga tada 30-godišnjega oca, natporučnika Dietera Guenthera Amelunga, smrtni je metak, probivši odličje Željeznoga križa, pogodio dan iza katoličkoga blagdana Josipova, 20. ožujka 1944. Bilo je to u moslavačkom posavskom Prečnom, pola stoljeća kasnije prebivalištu vukovarskog ratnog junaka Mladoga Jastreba – Borkovića. Sprovodna vojna ceremonija strogoga pruskoga protokola za Oberleutnanta Amelunga održana je u atriju stare sisačke Gimnazije, koja je bila i privremena vojarna, “Kasaerne”, o čemu i danas svjedoči požutjela fotografija. Sprovod natporučnika Amelunga kretao se 1944. deset godina starim znamenitim zidanim mostom projektanta Milivoja Frkovića, Domobranskom, danas Lađarskom ulicom, odnosno desnom obalom Kupe i perivojem Viktorovcem i kroza nj do posljednjega počivališta njemačkih “soldata”…

 Gospodin Dunavko Orešković, ocijenio je da njemačko groblje ima šest ili sedam stotina pokopanih vojnika Wehrmachta i SS-a.

Povod lipanjskom dolasku 2012. veleposlanika SR Njemačke i njegovih suradnika, bio je dovršetak uređenja spomen-grobnice sa šest stiliziranih, kamenih i prepoznatljivih pruskih vojnih križeva i obelisk-knjigom imena u Sisku pokopanih ratnika iz Drugoga svjetskoga rata.

Volksbund financira gradnju spomen-grobalja

Najstariji se Siščani još živo sjećaju zelenih borova i padina s križevima i na njih obješenih kaciga (Helm) davnih godina premještenih na rub brijega. Uređenje zajedničke grobnice u Sisku potaknuli su i financirali aktivisti nevladinog Narodnog saveza koji skrbi o njemačkim ratnim vojnim grobljima diljem svijeta. Uz ostale, kad je riječ o Kvirinovu gradu, osobit poticaj dala im je umirovljena berlinska stjuardesa “Lufthanse”, gospođa Karen Ritter Amelung. Diljem svijeta ta je uporna žena tragala za podatkom gdje je 20. ožujka 1944. prekinut ratni i životni put njena tada 30-godišnjega oca, Oberleutnanta Dietera Guentera Amelunga. Gospođa Karen, koja je cijeli život čuvala snimke sisačke sprovodne povorke od zgrade Gimnazije, do njemačke “kapije” koja dominira brijegom, čuvala je i od metka oštećeno odličje Željeznoga križa. Tu, nadomak grobljanske crkve svete Marije i istoimenoga staroga dijela Viktorovca dominiraju fasadnom opekom obloženi visoki betonski stupovi ulaza u njemačko vojno groblje, Militaerfriedhof. Visokim gostima iz Njemačke i medijskim izvjestiteljima vojno spomen-obilježje, opisala je Romana Martinović.

Na 827 lokacija 45 država svijeta dva milijuna grobova

Podsjećamo, već u svibnju 1991., mjesec dana prije donošenja Deklaracije o neovisnosti Republike Hrvatske, na mornaričkom spomen-groblju u Puli obavljena je svečana posveta grobova njemačkih vojnika. Pet godina kasnije taj je obred obavljen na zagrebačkim grobljima, Mirogoju i Vrapču, a 1998. na splitskom Lovrincu.

Ugovor između naše zemlje i SR Njemačke o postupanju s ratnim grobištima stupio je na snagu 1997. godine. Na 947 hrvatskih lokacija posljednja su počivališta 20.116 njemačkih vojnika, a još nisu pronađeni ostaci oko 10 tisuća “soldata”. Zacijelo će čitateljstvo zanimati sljedeće: Narodni savez, nevladina je nacionalna asocijacija ili njemačka udruga, na 827 lokacija 45 država skrbi o grobištima oko dva milijuna poginulih vojnika Trećega Reicha i prethodnih njemačkih država. Riječ je o žrtvama iz francusko-pruskoga 1870., te njemačko-danskih ratova 1851. i 1864. O 238 spomen-obilježja brine osoblje Volksbunda, a o 589 lokacija komunalne tvrtke, crkvene zajednice, udruge i privatne osobe. Tu su i njemački vojnici iz Prvoga i Drugog svjetskoga rata… U nastojanju da se lakše izvršavaju obveze spram onih koji su ratovali za svoju njemačku državu, Narodni savez je pokrenuo gradnju tzv. središnjih grobalja, u kojima se ukapaju i posmrtni ostaci vojnika iz mnogobrojnih malih grobišta. Zemni ostaci onih stradalih u Crnoj Gori, primjerice, prenose se u Dubrovnik i Split.

Njemački zarobljenici gradili i sisački vodotoranj

Eto, da nije bilo uporne gospođe Karen Ritter Amelung, i sa sisačkoga “Viktorovca” zemni ostaci njemačkih vojnika trebali su biti preneseni na zagrebačka vojna groblja. O tome nam je njemački vojni izaslanik u RH, pukovnik Bundeswehra Ralf Mayer, detaljnije govorio, ogradivši se, međutim, da je on diplomatski predstavnik svoje zemlje, a ne glasnogovornik Volksbunda. Usput je, međutim, podsjetio da su kao zarobljenici njemački bivši vojnici, tehničari i inženjeri, te obični fizički radnici 1947. u bregovitu Novom, nekad Vojnom Sisku, nadomak perivoja Viktoovca, izgradili vitki armirano-betonski vodotoranj. Iz njegovih bunara i danas pitku vodu dobivaju stanovnici sela 60-ak kilometara udaljene Lonje i donje Posavine, odnosno 20 kilometara dalekoga Lekenika u Turopolju. I dok se stariji Siščani nerado prisjećaju bestijalnih postupaka partizanskih oficira i stražara prema zarobljenim hrvatskim domobranima i njemačkim vojnicima u logoru “Viktorovcu”, petnaestak kilometara jugozapadno, u Petrinji, razočarano kazuju kako oznaši i udbaši bez ograničenja, danju i noću, osvetnički siju smrt. Takvim zločinačkim postupanjem, nestala je cjelokupna petrinjska elita intelektualaca, seljaka i obrtnika. Uspostavom partizanske komunističke vlasti 1945. godine, putovi nepreglednih kolona beznađa i križnih putova od austrijskoga Bleiburga i kroz Sloveniju vodili su ratne gubitnike do 12 zloglasnih logora na tlu Hrvatske. Jedan od njih bio je i petrinjski, smješten na sajmištu u Kaniži, gdje su bili zatočeni vojnici hrvatskoga domobranstva i njemačkoga Wehrmachta, zapisano je na spomen-ploči bijeloga “Križa istine” koju će domobranske udruge uskoro postaviti u naselju Sajmišta.

I Petrinjci očekuju Volksbund

Masovna pogubljenja 2250 domaćih civila i zarobljenika logora izvršena su na sljedećim lokacijama: šumi Jelik kod Banskoga Grabovca, u Žicinoj šumi, Krčima, Oberlinu, Šicani, Gajiću, Tješnjaku, Topolovcu kod Moštanice, Kotar šumi, te u Šaševoj i Trnovcu kod Gline. Od gladi, žeđi i fizičkoga zlostavljanja život je u logoru brzo skončalo 186 Nijemaca. Zajedno su pokopani na groblju sv. Trojstva, ponad grada. Njihova imena uporno je zapisivao dugogodišnji petrinjski župnik vlč. Božidar Razum. Zajednički grob iza obnovljene grobljanske kapele sv. Trojstva, bio je kraće vrijeme obilježen hrastovim raspelom, ali su ga sljedbenici crvene vlasti ubrzo uklonili. Doznali smo to od poznatoga pedagoga Ivana Rizmaula i šefa Ogranka Matice hrvatske Davora Salopeka. I ovlašnim pogledom na stranice knjige umrlih njemačkih zatočenika, lako je zaključiti da se radilo o vojnicima srednje i starije životne dobi. Primjerice, Paul Andrees bio je rođen 1898., Claus Ariens 1902., Karl Beckmann 1905., Hans Bendin 1908., Alois Bilz 1908., Wilhelm Bockelmann 1903., Franz Boheim 1904., Hugo Kraegelo 1896. Itd, a većina zatočenih na sajmištu umrla je ljeti 1945. Po ulasku partizana 45. srpske divizije (preodjevenih četnika iz Kraljeva i s jednim bataljonom Dalmatinaca – nap. a.) u grad, 60 slobodnomislećih Petrinjaca, strijeljano je 6. svibnja kod kupališta na desnoj obali Kupe i bačeno u rijeku. Pronađena su jedino tijela Branka Hohmana, Augusta Jadeka i Antuna Križanića i pokopana na grobljima sv. Benedikta, sv. Trojstva i sv. Roka. T

 

3 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Žrdina
    #1 Žrdina 10 siječanj, 2019, 23:02

    Uostalom, mislim da Jasenovac treba prekopati.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Bogomir Šutalo
    #2 Bogomir Šutalo 10 siječanj, 2019, 21:07

    E, moj glupi udbaški prknaru, što ti znaš o najjačoj armiji Europe, o ludoj ideologiji Hitlerova nacionalsocijalističkog osvajanja staroga kontinenta. Pročitaj, budalo, da je dva milijuna Nijemaca, zahvaljujući ideologiji, prerano bijeli zamijenilo drugim svijetom. Taj vrijedni i narod najviše intelegencije zaslužuje poštovanje, jer su zemlju obnovili iz stanja ni kamena na kamenu, postali čelnici EU snagom gospodarstva i svekolikoga napretka, pa podjele kruha građanima siromašnih država. Ostavi se Lenjina i Staljina i svoga Ljubičice Plave, lažljiva Šapajeva kao maršala. Prizovi se pameti dok je vrijeme.Inače si šupak i laprdalo kompartjsko i šuft šugoslav.

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. FRANO
    #3 FRANO 10 siječanj, 2019, 17:10

    NISU ONI VOJNICI ,ALI JESU NIBELUNŠKI GERMANSKI ,TRIBALNO-ANTROPIDNI TALIBANI KOJI SU KAO ROBOTI ,SA SVOJIM MODERNIM ORUŽJEM DOŠLI DA UBIJAJU. PREMA TOME GOVRITI O NEKIM VOJNICIMA,O LJUDIMA ,JE BUDALASTO ,A TO ČINE SAMO STEPINČEVSKI KATOLICI KOJI SU I SAMI U TOJ ULOZI SE PREDICIRALI NA OVIM PROSTORIMA I OSTAVILI IZA SEBE SAMO ZLOČINE KOJE MOŽE ČINITI SAMO ZATUCANI SLJEDNIK KRŠĆANSKE ZLOČINAČKE KASTE ,RIMOKATOLIČKE CRKVE.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.