SISAČKI PARTIZANSKI ODRED NIJE POSTOJAO

SISAČKI PARTIZANSKI ODRED NIJE POSTOJAO

23. lipanj, 2014.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

y364248391793323

Vlado Janić Capo to je priznao  Lojzu Butorcu

 

Napisao:Josip Frković

Je li Sisački partizanski odred, prva oslobodilačka postrojba u Hrvatskoj i Jugoslaviji, bila preteča kasnije jugoarmije? Je li imala 32, 66, 77 ili 79 pripadnika? – kako to spominju mnogi izvori bliski politici. Tijekom Drugoga svjetskoga rata, uglavnom, na hrvatskom tlu osnovane su 52 partizanske brigade, 17 divizija i pet od ukupno 11 korpusa. K tome, u antifašističkoj je borbi sudjelovalo pola milijuna hrvatskih građana, a 230.000 u postrojbama NOV-a. Uostalom, gerilske skupine – među kojima su iza sloma Kraljevine Jugoslavije i osnutka NDH četničke formacije hrvatsko i muslimansko pučanstvo zločinački ubijale, žarile i palile njihova sela – tek su potkraj rujna preimenovane u partizanske. Nisu li kasniji partizanski narodni heroji Jugoslavije, poput Vasilja Gaćeše, Nikole Demonje, Boška Šiljegovića i Đoke Jovanića, u osvetničkom pohodu razjarena velikosrpstva najprije bili pripadnici četničkih odreda i u njihovu sastavu počinili mnoge ratne zločine. I dok se povjesničari sve do danas bave kontroverzama i ocjenama je li većinski hrvatski sastav sisačke komunističke skupine doista predstavljao vojnički ustrojen odred, treba podsjetiti da je upravo 22. lipnja 1941. Adolf Hitler invazijom na SSSR prekršio sporazum o nenapadanju što su ga potpisali ministri Ribbentrop i dugovječni Molotov. Takav razvoj događaja upozorio je sisačke komuniste na oprez i nužnost prijelaza u ilegalu. Najprije su se utaborili u šumi Šikari kod Žabna, a poslije u Brezovici, na istočnom rubu grada. Bez obzira na dvojbe ili komunistička jednoumna „tepanja“, Sisački odred nije bio prvi partizanski ni prvi antifašistički odred u okupiranoj Europi. Znatno ranije, već  1939. godine, oslobodilačke postrojbe postoje u Poljskoj, Norveškoj, Francuskoj i Grčkoj. Na tu su činjenicu, među ostalima, upozorili Nikola Anić i nekadašnji petrinjski znanstvenik i profesor Pedagoške akademije dr. Dragutin Pavličević.

U TABORU ČETNIKA VASILIJA GAĆEŠE

Njegova vrijedna knjiga „Povijest Hrvatske“ prevedena je i na poljski jezik. Prisjećajući se lipanjskih dana 1941. i uhodana sustava veza s gradom, bivši željeznički radnik i prvi zapovjednik SPO-a general Vlado Janić Capo ovom je novinaru naročito isticao vrijednosti ilegalnog partijskoga ustroja.  Bilo je to u državnoj vili na dubrovačkom Lapadu. Korpulentni i atletski građeni neženja Capo, koji je 1945. dočekao na zapovjednom položaju Knojeva korpusa u Trstu, poratne je godine proveo na mjestu načelnika Personalne uprave Generalštaba JNA. Godine 1974., pak, u miru je obilježavao 70. rođendan. Pričao je kako su njegovi suborci, s politkomesarom Marijanom Cvetkovićem, uspješno proveli nekoliko diverzija na pruzi Sisak-Zagreb. Početkom ustaške ofenzive, 40-ak komunista prelazi Savu i odlazi na Banovinu, u šumovitu Zrinsku goru. Ondje su u četničkom taboru Vasilja Gaćeše na Čavića brdu 26. rujna zajednički najprije napali oružničke postaje u Gornjem Klasniću i Malom Gradcu, a dva dana kasnije položili prvu partizansku zakletvu. Obećali su pri tom da će u zajedničkoj hrvatsko-srpskoj oslobodilačkoj borbi ustrajati do pobjede.  Nepunih pola stoljeća kasnije, na žalost, potomci srpskih partizanskih suboraca kao agresori, nasrnuli su na Hrvatsku i, nakon proglašenja SAO krajine, petrinjskim ulicama uzvikivali „Ovo je Srbija!“.  Hrvatska mladost, pomirena djeca partizana i ustaša, odlučno je pod istom trobojnicom i uz velike žrtve stala na branik domovine. S njima je sve do konačne pobjede bio i pripadnik SPO-a, bivši  jugo-general JNA Janko Bobetko. U poznim je godinama odjenuo odoru HV-a, postavši uspješni vojskovođa, osloboditelj. Janko Bobetko je, nakon sloma Hrvatskoga proljeća, tvrdio kako 1944. u Beogradu nije bilo ni traga KPJ, te da su četnici kod Kraljeva– naslutivši brzi završetak rata – kokarde zamijenili petokrakim zvijezdama.

 POVIJESNI REVIZIONIZAM

Tada su, među ostalim, popunili i redove 45. srpske udarne divizije. Jedan njen bataljon, pun Dalmatinaca, sudjelovao je 1945. i u svibanjskim borbama za Sisak. Toliko o srpsko-komunističkoj prijetvornosti i laži. Uspostavom samostalne i demokratske Republike Hrvatske, već 1990., uklonjena je dugogodišnja nepravda prema hrvatskim borcima za slobodu. Umjesto 27. srpnja 1941., koji se – usprkos zatajivanoga četničkog smaknuća Hrvata u Srbu, Donjem Lapcu, Borićevcu, Banskom Grabovcu i okolici – slavio kao Dan ustanka naroda Hrvatske,  22. lipanj proglašen je državnim praznikom, Danom antifašističke borbe. I ta činjenica – poslije ustrajna velikosrpskog omalovažavanja hrvatskog vojnog doprinosa NOB-i – potiče i u slobodnoj Hrvatskoj povijesne revizije. Tako ostarjeli pripadnik Sedme banijske udarne divizije Adam Dupalo veli „kako se govornici iz Brezovice uporno izbjegavaju suočiti s povijesnim činjenicama koje jasno kažu da su prvi ustanici u Hrvatskoj bili Srbi Banovine, pod vodstvom Vasilja Gaćeše“. I dodaje: „Narod Banovine zaslužuje to u novijoj hrvatskoj povijesti, jer se o Brezovici bez Banovine ne može  govoriti. Isticati veliku slavu odreda koji je živio samo četiri mjeseca i osam dana, a ne govoriti o Banovini koja ga je primila i spasila nije pošteno. Iz šume u Žabnu imali su nekoliko manjih diverzija, a mjesec dana potom napadaju ih ustaše. Odlaze na Banovinu gdje već postoji organiziran ustanak…“, zaključuje Dupalo.  Istaknuti sisački istraživač crkvene povijesti i autor brojnih knjige o stradanjima katoličkoga svećenstva od partizana, 90-godišnji Lojzo Butorac,  svjedoči da Sisački odred praktično nije ni postojao. Kazao mu je to za jednoga susreta u Sisku sam general Janić, a sudionicima 4. žrtvoslovnog kongresa tu je nepoznatu činjenicu prenio sisački biskup mons. dr. Vlado Košić.  Svemu Lojzo Butorac dodaje: „Po dolasku Siščana na Banovinu, Gaćeša nije imao povjerenja u hrvatske komuniste, smijenio je Vladu Janića Capu, koji se, razočaran, vratio u Sisak…“ 

I ove godine u Spomen-parku Brezovice, kod spomenika „Brijest“, položeni su vijenci i cvijeće. Komemoracija je održana pod pokroviteljstvom i u nazočnosti predsjednika RH Ive Josipovića, predsjednika Vlade Zorana Milanovića, izaslanice predsjednika Hrvatskoga sabora Dragice Zgrebec  i predsjednika SAB-a Franje Habulina, koji u govoru nije zaobišao aktualno zalaganje Katoličke crkve i za politikantski prešućivane hrvatske ratne i poratne žrtve. Svi oni govorili su u Brezovici. Posebno srdačno pozdravljeni su izaslanik Glavnog stožera OSRH i MORH-a general-bojnik Drago Matanović i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Prvi puta nakon osam godina županijsko izaslanstvo vodio je zamjenik bivše predsjednice SDP-a i županice Marine Lovrić Merzel, Zdenko Vahovec, uz pratnju protokolarnih nositelja cvijeća i svijeća, savjetnika i  koalicijskih partnera SDP-a. Gradsku delegaciju, uza zamjenika Marka Kričku i predsjednika Gradskoga vijeća Ivana Đumbira, predvodila je gradonačelnica Kristina Ikić Baniček (TV-reporter Branko Nađvinski zabunom ju je najavio kao zamjenicu – op. p.), koja je izrazila osobni sram zbog krađe spomenika „Ustanak“ Frana Kršinića. Nizanje notornih i stalno ponavljanih činjenica iz antifašističke i nedaleke prošlosti grada hrvatskih pobjeda nad velikosrpskim agresorima u Domovinskom ratu, tradicionalno je moderirao Dubravko Sidor. Ove je godine s komemoracije izostao predstavnik srpske nacionalne manjine Milorad Pupovac. T

 

10 komentara

Uskoči u raspravu
  1. klojba
    #1 klojba 2 srpanj, 2014, 23:16

    bezboznim drugovima(citaj sotoninim sluugama)ce uskoro doci kraj

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. IS
    #2 IS 29 lipanj, 2014, 19:48

    Svekoliko petljanje sa Šerbedžijom,glavnim glumcem iz filma “Dezerter” pokazalo se kao politički promašaj SDP-a. Naime, poslije proslave u Brezovici i dodatnih govora ne samo u Brezovici, nego i na Dan državnosti, popularnost stranke drastično je pala. Inače stalni gost g. Stipe Mesić nije se pojavio, a iz opravdanih razloga izostala je i donedavna SDP-ova lokalna uzdanica gđa Marina Lovrić-Merzel.

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Bourne
    #3 Bourne 25 lipanj, 2014, 07:27

    [quote name=”boorazz”]sto fali drugovima i drugaricama?
    da nisu mozda bolja godspoda koja su drzavu onistila na termit- principu?[/quote]

    Što ima fali? Pa valjda minimum morala.! Dok njeni zamjenici upravljaju, SDP-ova županica i sjedeći iza rešetaka, neometeno prima plaću veću od 17.600 kuna.

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. Dalailama
    #4 Dalailama 25 lipanj, 2014, 05:48

    Svatko može pročitati na Google, pod naslovom: “Histoire de l’Istrie de Campo-Formio 1797 à Osimo 1975”. Tu
    čitamo slijedeće tvrdnje: “Nakon kapitulacije Italije 1943, Istra je došla pod okupaciju Nijemaca a *Dalmacija je bila vraćena Nezavisnoj Drzavi Hrvatskoj.*Saveznici su oslobodili Istru u svibnju 1945. U toku dvije godine grad Pula i cijelo to područje oko Trsta ostali su pod anglo-američkom administracijom, a ostatak Istre pod jugoslavenskim nadzorom. Ugovorom u Parizu od 10.
    veljače 1947, a koji je stupio na snagu 15. rujna Italija je ustupila Istarski poluotok Jugoslaviji odnosno ukupnosti teritorija Hrvatske kao sastavnom dijelu Jugoslavije. Sjeverni dio Istre, stavljen pod nadzor Savjeta sigurnosti OUN, pod nazivom ‘Slobodni teritorij Trsta … Nakon Londonskog ugovora od 05. listopada 1954 Zona A je dodijeljena Italiji,
    dok je Zona B pripala Sloveniji kao sastavnom dijelu Jugoslavije. Ugovor u Osimu je 1975 stabilizirao granice između Jugoslavije i Italije”.

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. Akademik
    #5 Akademik 24 lipanj, 2014, 04:34

    Partizanska starčad i njihova paščad iz Srba se prebaciše u neku šumu Brezovicu i trabunjaju o nekakvu antifašizmu i ustanku.
    Dokle ćemo slušati partizanske, komunističke laži o našoj nedavnoj prošlosti!?

    Odgovorite na ovaj komentar
  6. Dalailama
    #6 Dalailama 23 lipanj, 2014, 12:54

    Tri izjave visokih partizanskih glavonja: DJILAS: “Prvi ozbiljni konflikt izbio je prilikom pitanja razgranicenja u Vojvodini, kada je Hebrang postavio tezu da Hrvatska dopire do Zemuna… Onda je odredjena Komisija na cijem sam celu bio ja, da izvrsi razgranicenje koje postoji i danas. To je kraj 1945-1946. Isli smo od sela do sela i ispitivali gde je vecina. Pre toga Politbiro nam je odredio stav da se drzimo etnickog principa (v. DUGA, Bgd, 29.09.1989, s.37).. U svojstvu ministra vanjskih poslova KARDELJ je naglasio da SSSR ne treba da gleda na Jugoslaviju kao na neku drugu zemlju, nego kao na jednu od buducih sovjetskih republika, a na KPJ kao na deo KPSSSR-a tako da nasi odnosi u perspektivi treba da se razvijaju u pravcu da Jugoslavija postane integralni deo SSSR-a” (v. gd, 11.10.1987, s.27). TITO na Kozari, 1972: “Prije ce Sava poteci naopako, nego li ce Hrvati imati svoju drzavu”. Oluja im je stala nogom za vrat i Domovinski rat je ostvario nezavisnu hrvatsku drzavu!

    Odgovorite na ovaj komentar
  7. Dalailama
    #7 Dalailama 23 lipanj, 2014, 12:36

    Izjava gosp. Josipovica da je od Siska pa na dalje sve odlucivao i vodio Tito je tipicno staljinisticki volontarizam. Jer, sta je tu radio ZAVNOH a sta Andrija Hebrang? Kardelj i Djilas su, prema Djilasovim rijecima, spijunirali Hebranga u ZAVNOHU gdje je postojala sloga izmedju KPH i HSS, a i Katolicke crkve. Na to izvijesce o demokratskom djelovanju Hebranga ‘u sumi’, Tito je koncem rujna 1944 zbacio Hebranga s polozaja vodje hrvatskih antifasista i na njegovo mjesto postavio surovog Vladimira Bakarica koji ni prstom nije maknuo da sprijeci ili ogranici pokolj hrvatskih povratnika na Kriznom putu. Vece Holjevac je u sovjim ‘Memoarima’ objasnio kako su ti partizani u okolici Karlovca, preobuceni u odore domobrana, napadali srpska sela, palili im kuce i ubijali ih kako bi ih – odvukli u sumu. O tome kako su partizani spalili 28 srpskih crkava u Lici pisao je u svojim memoarima ondasnji partizan Dinko Suljak (‘Trazio sam Radicevu Hrvatsku’).

    Odgovorite na ovaj komentar
  8. boorazz
    #8 boorazz 23 lipanj, 2014, 11:30

    sto fali drugovima i drugaricama?
    da nisu mozda bolja godspoda koja su drzavu onistila na termit- principu?

    Odgovorite na ovaj komentar
  9. enigma
    #9 enigma 23 lipanj, 2014, 10:02

    drugovi i drugarice! a gdje vam je nezaobilazna ikona ove manifestacije – marina lovric merzel?

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.