SISAČKI LIMENJACI IZ 1920. SVIRAJU I GLENA MILLERA

SISAČKI LIMENJACI IZ 1920. SVIRAJU I GLENA MILLERA

29. prosinac, 2015.
Print Friendly, PDF & Email

DSC00067
Kroničari su zabilježili i sudjelovanje puhača na otvorenju zidanoga mosta, remek-djela projektanta ing. Milivoja Frkovića 1934. Dvije godine kasnije, zagrebačke „Novosti“ bilježe da su se sisački amateri jedva održavali na okupu skromnom mjesečnom članarinom, dok besplatnim nastupima na priredbama kulturnih i humanitarnih društava nisu uspijevali doprijeti do gradske blagajne. Bilo je i ostalo tako sve do danas

Napisao: Josip Frković

Jeste li znali, poštovani čitatelji, da u hrvatskoj metropoli od negdašnjih 25 civilnih limenih glazbi egzistira samo još jedna, ona Zagrebačkoga električnog tramvaja. Sasvim je druga priča o glazbi Hrvatske vojske, čiji članovi za protokolarne vojno-političke potrebe iz Zagreba stižu u sve krajeve Hrvatske. Slično je i u negdašnjem industrijskom divu Sisku, kojem je ansambl željezničara povremeno mijenjao pokrovitelja i odore (za bivše države štoviše bio je i pod kapom Dunavskoga Lloyda – op.a.), a nakon raspada vatrogasne glazbe ostao jedini. U spomen svojih davnih prethodnika iz 1920. i vrijedne kulturne tradicije Siska što ustrajno i neumitno nestaje, članovi Građansko-željezničarske glazbe i ovoga su se prosinca sugrađanima predstavili koncertom. Na sceni Kazališta-21 ili „pionirca“, pod ravnanjem poznatoga solista trubača HRT-ovih ansambala, Ante Dropuljića, odsvirali su dvadesetak skladbi različitih žanrova. Izvedbu „Stranca u noći“, preko „Glenn Miller parade“, „Jabuka i trešanja“, „Večeri na Robleku“ do „Oj, pastiri“, Radujte se narodi“, „Tihe noći“ i „Radetskoga marša“, srdačno je pozdravilo tek šezdesetak Siščana. Onih koji vole milozvučne taktove i koji znaju vrednovati trud glazbenih amatera. „Limenjaka“ treće generacije poslije 22. veljače 1920. Toga nadnevka utemeljitelj Đuro Rauscher ponudio je organizacijskom odboru prijedlog „Pravila za dobrovoljnu glazbu službenika i namještenika Južne željeznice u Sisku“. Ovaj izvorni dokument, uz fotografiju glazbenika ispred stare ložionice 1921., i danas se ljubomorno čuva u arhivu. Druga fotografija iz daleke 1932., pak, snimka je paradnoga koraka ansambla u Ulici Strahimira Kranjčevića i ispred Trgovačkoga doma s prodavaonicom „Bate“u prizemlju. Među trubačima u prvom redu raspoznajemo poznatog sisačkog zidarskoga majstora Josipa Pavlovića iz Galdova Kaptolskoga (i sin mu Marijan bio je dugogodišnji član glazbe i mnogih zabavnih sastava –nap. a.), a u trećem klarinetista i harmonikaša Janeza Peternela (otac današnjih saksofonista i klarinetista Josipa i Vlade, te djed trubača Dinka – op. p.).

Češki kapelnici Doležal i Medricky

Današnji tajnik Josip Peternel nam, listajući povjesnicu GŽLG-a, kaže nam da su mu preci doselili iz okolice slovenske Škofje Loke i da je djed bio radnik Shellove rafinerije podno Viktorovca. Među ostalim doznajemo da je pokrovitelj glazbe bio glavar postaje Sisak Josip Marazzi, predsjednik Vjekoslav Galinec, zborovođa Josip Doležal i njegov zamjenik Grga Cvija. Kako su nabavljeni prvi instrumenti? – pitali su Đuru Rauschera za svečanosti zlatnoga jubileja. Na sastanku šefova Mađarskih i južnih željeznica donesena je odluka da se novcem članarine kupe polovni instrumenti. Sve je riješeno u Ilici, dok je kapelnikom postao Josip Doležal iz češke kolonije u Jazveniku. Od tada, ni jedna civilna, vjerska ili vojna svečanost nisu prošli bez glazbenika. Pravilima glazbe, pak, precizirana su prava začasnih članova u slučaju smrti i posljednjeg ispraćaja članova najuže obitelji. Godine 1932. dirigentom postaje František Franta Medricky (kasniji osnivač gradske glazbene škole – op.a.) , a dvije godine kasnije spominju se članovi poznatih sisačkih međuratnih vremena Stjepan Đuračić, Stjepan Vedriš, potom Enc, Špelc, Mile Zagorac (djed Miodraga Pančića Zage – nap. a.), Stevo i Ivo Vin, Ignac Basariček, Jerej, Ivić, Paunović, Hanich, Nikola Grahek, Danijel Ormuš, Kazimir Vajcer, Nikola Orešković, Mile Selak, Branko Janeš i Franjo Pragaj. Koncerti u glazbenom paviljonu gradskoga perivoja, ispred željezničkoga kolodvora i župne crkve sv. Križa, najčešća su mjesta nastupa „limenjaka“. Kroničari su zabilježili i sudjelovanje puhača na otvorenju zidanoga mosta, remek-djela projektanta ing. Milivoja Frkovića 1934. Dvije godine kasnije, zagrebačke „Novosti“ bilježe da su se sisački amateri jedva održavali na okupu skromnom mjesečnom članarinom, dok besplatnim nastupima na priredbama kulturnih i humanitarnih društava nisu uspijevali doprijeti do gradske blagajne. Bilo je i ostalo tako sve do danas.

Cilovi jazz i swing evergreeni

Minulih dvadesetak godina , osobito tijekom Domovinskoga rata i poslije njega, došlo je do znatnijega osipanja svirača, slabijega pozivanja na društvene i državne svečanosti, ali i do promjene dotadašnje „mode“. Na sprovodnim svečanostima, puhače zamjenjuju manji pjevački sastava Siska i Petrinje. „Limenjaci“ naprosto gube korak s glazbenim i protokolarnim ukusima. Nastojanja Valenta Kličeka, Vilka Novosela i Andrije Prpića oko pomlađivanja orkestra od 1959. naovamo polako blijede. Ali, bivši voditelj divizijske glazbe i direktor glazbene škole, prof. Božidar Medaković, preuzima mjesto kapelnika među željezničarskim amaterima (u sadašnjem sastavu od bivših svirača vojne kapele samo je još umirovljeni službenik socijalnoga osiguranja Alojz Toš, svi ostali „prekomandirani“ su u Zagreb – nap.a.). Novo razdoblje pomlađivanja puhaćih instrumentalista, počinje osamdesetih godina zalaganjem spomenutoga Medakovića, prof. Miroslava žuka i prof. Milana Butkovića Cila. Ovaj posljednji je kao kapelnik muzičarima i publici približio i notna pisma jazza, swinga i evergreena, dok je dio članova istodobno nastupao s gradskim sastavima „Dijamanti“, „Kondori“, „Generacije“, „Treća sreća“ i „Signi grupa“ (Josip Peternel, Zvonko Kozačinski, Mario i Miljenko Minić). Još pred Domovinski rat, u novinskom sam zapisu – bilježeći dugotrajno življenje sisačkih puhača – ustvrdio „da smo kao bosonogi dječaci 50-ih gotovo paradnim korakom podizali prašinu iza vojne kapele na Trgu slobode. Minulih 95 godina, osim već spomenutih, kapelnici su bili i Miroslav Nikolić, Zlatko Strčić i Milan Schmidt. U zadnjoj dekadi pak članovi izvršnih odbora bili su Krešo Bočina, Ivan Dumić Marijan Gašljević Zvonko Hrgetić, Ivo Imprić, Berislav Klobučar, Hrvoje Kovačić, Zvonko Kozačinski, Milan Krajačić, sr., Mladen Novak, Josip i Dinko Peternel , Jure Šipuš, Zdenko Videc i Miroslav Žuk. Na ovogodišnjem božićnom koncertu – bez okićene jelke na sceni, valjda zbog štednje domaćina KKV-a – gostujući su instrumentalisti bili trubači Davor Dropuljić i Stjepan Katalenić, te alt-saksofonist Josip Ereš Mlika. Od domaćih snaga, vrhunskom čistoćom tona predstavili su se trubači Dinko Peternel, Jura Skrbin i Marko Hrastovski, klarinetisti Vlado Peternel, Marko Vukmirović i Vedran Vorkapić, tenor-saksofonisti Josip Peternel i Tin Pančić, alt-saksofonist Ivan Dumić Pišta, bariton-saksofon Alojz Toš, trombonisti Matija Hrastovski, Berislav Klobučar i Zdenko Videc, flautistica Danijela Skrbin, bas B Marijan Hrastovski, tenor Željko Ahel, bas F Marijan Perković, bubnjevi Branko Badanjak. Jednosatni su program pratili sveprisutni SDP-ov dogradonačelnik Marko Krička i predsjednik „limenjaka“ i vijećnik Gradskoga vijeća i željezničarski sin, Ivan Jurić.T

2 komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.