SEZONA NIJE BILA REKORDNA

SEZONA NIJE BILA REKORDNA

26. rujan, 2013.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

NL00308472.jpg.crop display

Darko Lorencin i Meri Matešić obmanjuju javnost

 

Piše: Franjo Dobrović

Posljednje objavljivanje turističkih i financijskih rezultata nakon prvog polugodišta turističke sezone u Hrvatskoj (uključujući glavnu sezonu) ni jednog ozbiljnog domaćeg, ali ni međunarodnog turističkog analitičara nije iznenadilo, nego samo potvrdilo vjerodostojne izvore iz stručnih krugova koji su već u prvoj polovici ove godine najavljivali takav scenarij. Razmjeri ovog političko-turističkog skandala tek će se razotkriti, i to relativno brzo, u mjesecima koji dolaze, kao i državne institucije koje su taj turističko-statistički igrokaz režirale. Naravno, u glavnim ulogama su Ministarstvo turizma i Hrvatska turistička zajednica Republike Hrvatske, koji su naš prepoznatljiv proizvod pretvorili u tsunami privatizacijsko-tranzicijskih zabluda.

Ovu će godinu, osim po nastavku katastrofalne ekonomske krize, neki zapamtiti i po “fantazmogorično pozitivnim” turističkim rezultatima. Moglo bi se s velikom sigurnošću zaključiti da je dio hrvatske vlasti namjerno plasirao netočne i iskrivljene turističke podatke da se ne posrami pred vlastitom i međunarodnom javnošću, s jedne strane, a da, s druge, fiktivno potpomogne zabrinjavajući dvogodišnji gospodarski negativni trend Kukuriku koalicije, tražeći način kako da pomognu političkim miljenicima, a ne mareći koliku će društvenu i ekonomsku štetu nanijeti Hrvatskoj.

.

RECIKLIRANJE TURISTIČKIH PODATAKA

Više puta analitički smo obrađivali ovu temu i njene protagoniste, a naši kritički tekstovi našli su se na stolovima mnogih državnih institucija, političkih aktera, strukovnih udruga i pojedinaca, urednika hrvatskih i međunarodnih  medija… Gotovo u svim zaključicima koje smo povratno neformalno dobili nameće se isti zaključak: umjesto da Ministarstvo turizma i HTZ razvijaju Hrvatsku, HTZ razvija Meri Matešić.

I dalje smatramo da sezona nije rekordna i to ćemo potkrijepiti i argumentirati rečenicama koje slijede.

Prema službenim turističkim podacima, Hrvatska je 2011./12. raspolagala s više od 850.000 registriranih stalnih ležajeva u tzv. komercijalnim smještajnim objektima, od čega se na hotele odnosilo 13 posto, na kućanstva 49 posto, na kampove 25 posto, a na ostale “kolektivne” turističke kapacitete 13 posto kreveta.

Ministar turizma Darko Lorencin prije izvjesnog je vremena, predstavljajući rezultate turističkog prometa za prvih osam mjeseci 2013., istaknuo da je sezona nadmašila lanjsku s porastom dolazaka od 5,4 posto i porastom noćenja za 3,3 posto. Pohvalio se da naše glavno emitivno tržište, Njemačka, ima rast od 3 posto te da samo talijansko tržište ima pad noćenja od 3 posto. Pritom nismo uspjeli saznati kako su poslovali njegovi osobni turistički kapaciteti, kao ni njegova prethodnika Veljka Ostojića koji je abdicirao, zasad neprocesuiranog, iako ogrezlog u nekretninski kriminal u Istri, zbog čega je i morao dati ostavku. Oba posljednja ministra turizma Republike Hrvatske članovi su IDS-a. Slučajno ili ne, u sadašnju polemiku o statusu hrvatskog turizma uključio se i Ivan Herak, još jedan od kameleona hrvatske političke scene, koji je proklijao u rezervatu Jakovčićeva IDS-a. Ne možemo se oteti dojmu da se dugi niz godina svi IDS-ovi kadrovi kontinuirano guraju u “šesnaesterac” Ministarstva turizma, ali bez opipljivih rezultata.

Nedugo nakon objavljivanja turističkih podataka HTZ-a i Ministarstvo financija iznijelo je svoje podatke, ali ih nije komentirao ministar financija Slavko Linić, nego ministar turizma Lorencin. Nažalost, gledano statistički, te dvojbene izjave trivijalna su improvizacija.

Zbog ulaska Hrvatske u EU i fiskalizacije velik dio kreveta u privatnom vlasništvu, koji je prijašnjih godina bio u turističkom najmu, morao se uskladiti s novim zakonskim okvirima i njihovi vlasnici morali su početi izdavati (prije neprijavljivanim) gostima vjerodstojne isprave, fakture za njihov boravak i smještaj. Iznajmljivači su morali prijavljivati sve svoje goste najbližim turističkim uredima kako bi im ovi obračunali turističku taksu i usput popunjavali statističke obrasce o dolasku gostiju u svoje mjesto.

Prema novom modelu prijavljivanja i porezne evidencije, broj gostiju se “naglo povećao” samo zato što su ih privatni iznajmljivači, a u Hrvatskoj je to blizu dvije trećine ukupnih evidentiranih turističkih kapaciteta, napokon počeli sve prijavljivati, dok prije to nisu tako revno činili. Njihovoj revnosti pridonijela je i inspekcija koja je ove godine bila stalno u “ophodnji” pa je i strah iznajmljivača zbog visokih kazni utjecao na prijavljivanje gostiju. Budući da svaka faktura iznajmljivača mora sadržavati i stavku boravišne takse, priljev turista zbog porezničkog pritiska naglo se povećao i prouzročio pogrešnu dioptriju s obzirom na lanjske podatke. Lani, niti su iznajmljivači promptno izdavali fakture, niti su u istoj mjeri kao ove godine prijavljivali turiste i plaćali taksu u turističkim uredima.

Budući da su u ovogodišnjim turističkim analizama zabilježeni i dvoznamenkasti porasti noćenja i drugih uslužnih djelatnosti u turizmu u dobrom dijelu naše zemlje, može se s velikom sigurnošću zaključiti da priljev gostiju na nacionalnoj razini nije u stvarnosti bio na lanjskoj razini nego kudikamo manji. Fiskalizacija nam je pomogla da statistički sagledamo činjenično stanje i utvrdimo polazište hrvatskog turizma za buduća razdoblja, jer je ovogodišnji prikazani turistički pozitivni rezultat zapravo negativan.

STATISTIČKA I FINANCIJSKA FATAMORGANA

Hrvatske plaže zaista su bile poluprazne tijekom cijele glavne turističke sezone, osim, možda, prva dva tjedna kolovoza. Nakon Velike Gospe ponovo je sve opustjelo. Sporadične vijesti o uplovljavanju kakva povećeg kruzera ili zalutalog skandinavskog zrakoplova na neki od naših aerodroma nisu i ne mogu biti slika pravog stanja stvari.

I dok bi se iz Lorencinova posljednjeg izlaganja moglo zaključiti da smo imali odličnu sezonu, turistički djelatnici se s tim nipošto ne slažu, posebno s obzirom na to što su u špici ljetne sezone zbog nepopunjenosti kapaciteta snižavali cijene. U tom birokratskom labuđem pjevu ministru se pridružila i prva dama HTZ-a, Meri Matešić. Turističke statistike očito se rade i prezentiraju kako komu odgovara.

Prava statistička slika hrvatskog turizma dobila bi se kad bi se noćenja razdvojila na hotele, kampove i privatne iznajmljivače. Jer hotela je u ukupnom smještajnom kapacitetu Hrvatske minimalnih 13 posto, a ti hoteli donose čak 50 posto ukupnog prihoda u turizmu. Do 1991. smještajni kapacitet hotelijera u Hrvatskoj bio je oko 125.000 kreveta, a danas ih je 7000 manje, oko 118.000. Od osamostaljenja, umjesto da se “tvrdi” hotelski kapaciteti povećaju, oni se smanjuju. A u tom turističkom cirkusu svih ovih godina slušamo kako se zarada od turizma vrtoglavo penje. Budući da najave kako ćemo ove godine premašiti zaradu od 7 milijardi eura daju osobe upitne vjerodostojnosti, mnogi turistički djelatnici to smatraju čistom fikcijom i fatamorganom. Posebno kad u jednoj uređenoj zemlji EU poput Njemačke samo u vrijeme Oktoberfesta grad München i manji dio Bavarske “okrenu” milijardu eura na pivu i kobasicama.

U Hrvatskoj ima turističkih kadrova koji svojim znanjem i sposobnostima mogu demonstrirati cijeloj europskoj i svjetskoj javnosti kako se uspješno radi i posluje u turizmu. Ali to zacijelo nisu Lorencin, Matešić, Marko Vojković ili Krešimir Kučko… Na Pavu Župan Rusković, Ivu Markusovića ili Ivicu Mišetića bolje je i ne trošiti riječi.

Da se detektiraju i izaberu ti novi ljudi, da im se da šansa umjesto sadašnjim kadrovima i dosadašnjem potrošenom turističkom modelu, sigurno bi se matematički precizno moglo utvrditi da bi Hrvatska tada trebala zaraditi neusporedivo više od sadašnjih upitnih 7 milijardi turističkih eura godišnje. Navedeni upitni podatak izračunat je u nekom čudnom turističkom laboratoriju i predstavljen javnosti na temelju prosječne potrošnje gostiju na Jadranu od oko 100 eura dnevno. Podrobna objašnjenja tih brojki trebao bi dati Institut za turizam Republike Hrvatske, a ne neki anonimni konzultanti HTZ-a ili Ministarstva turizma, pogotovo uzme li se u obzir da sve druge zemlje Mediterana imaju bitno manji izračun dnevne potrošnje turista u eurima. Stječe se dojam da je taj umjetni izračun jednodnevne potrošnje svakog turista u Hrvatskoj napravljen za dnevnopolitičke potrebe, kao i za moguće potrebe bilance naše zemlje u međunarodnim financijskim institucijama.

AEROFLOT-foto

 

DRŽAVNIM NOVCEM DO SLAVE I BONUSA

Koliko je štete hrvatskom turizmu naneseno nakon ulaska u EU, kad smo samo nijemo promatrali i usput morali konstatirati da će ruski, kineski i drugi izvaneuropski turisti morati ishoditi vize za svoj turistički i svaki drugi boravak u Hrvatskoj, tek treba utvrditi. Nakon toga smo doživjeli totalni pad  interesa gostiju iz Ruske Federacije, a i iz drugih zemalja.

U međuvremenu je hrvatskoj javnosti promaknula vijest da ruska zrakoplovna tvrtka Aeroflot osniva svoju low cost kompaniju za letove unutar Rusije, ali i prema zemljama EU, počevši od 2014. godine. Umjesto da HTZ promptno reagira i utvrdi listu mogućih hrvatskih aerodroma na budućoj Aeroflotovoj listi low cost letova i tako počne graditi porušene mostove i novi turistički proizvod iz ruševina ovogodišnjih turističkih odnosa između Hrvatske i Rusije, on bezidejno najavljuje nova marketinška ulaganja i financiranje chartera, dokazujući apsolutni nedostatak poslovnog senzibiliteta i profesionalnosti.

Osim toga, Hrvatska bi trebala više pažnje posvetiti Rusima koji su jedni od najboljih naših gostiju i neizmjerno vole Hrvatsku jer imaju neobično razvijen osjećaj slavenstva, a mnogi od njih Hrvatsku smatraju svojom drugom domovinom. A njihovi su najbrojniji dolasci upravo u mjesecima izvan glavne sezone, jer ne vole velike vrućine i na njima bi se, uz neka druga tržišta, možda mogao početi graditi “hrvatski turistički san” o produljenoj sezoni.

Međutim, umjesto u Rusiju, ministar turizma Darko Lorencin u studenome 2013. putuje u Azerbajdžan. Ekipici našeg ministra pridružit će se i HTZ na čelu s Meri Matešić, koja u Bakuu planira napraviti poslovnu radionicu!? To putovanje u podnožje Kavkaza Lorencina i Meri Matešić nije ništa drugo nego prepisivanje “domaće zadaće” koja je na tragu već dogovorene suradnje azerbajdžanskih ulagača s vladom Crne Gore.

A zadarsku zračnu luku potresa neviđeni financijski skandal zbog samododjele bonusa izvršnoj direktorici na temelju “iznimno” dobrih poslovnih rezultata u 2012. Godini, koji su, usput rečeno, financirani državnim subvencijama za pojačan dolet pojedinih aviokompanija iz zemalja EU. To je školski primjer kako se državnim novcem dolazi do privatne slave i osobnog financijskog bonusa. Sličan scenarij vidjeli smo i prijašnjih godina, kad je na tom aerodromu za vrijeme iste direktorice Lufthansa na temelju političkih manipulacija dobila višegodišnju besplatnu uslugu obuke i treniranja svojih pilota. Ove godine Lufthansu je zamijenio Ryanair otvorivši bazu u Zadru. U javnosti se nagađa da će ministar Hajdaš Dončić najvjerojatnije smijeniti direktoricu Zračne luke Zadar.

Kako bismo potvrdili da smo egzotična zemlja, barem što se avijacije tiče, javnost je nedavno obaviještena kako je naša država još jedan projekt proglasila strateškim – gradnju aerodroma na Malom Lošinju. Vrijednost projekta je oko 22 milijuna eura, a planira se financirati novcem iz fondova EU. Čudna odluka, jer se u radijusu od samo 100 km nalaze još dva aerodroma – pulski i riječki na otoku Krku. A jedan drugi otočni aerodrom, onaj na Braču, prima tek nekoliko komercijalnih zrakoplova tjedno i predviđa se njegovo zatvaranje.

IZIGRANI SNOVI ISELJENE HRVATSKE

Bilo bi zanimljivo da napokon netko navedeno poveže s aktivnostima svih uprava Croatia Airlinesa, a posebno s aktivnostima bivšeg predsjednika Uprave Ivana Mišetića, ako se imaju u vidu njegovi poslovni potezi s Lufthansom i sadašnjom poslovnom situacijom u toj kompaniji na rubu bankrota. Slučajno ili ne, zanimljivo je da je Mišetić Lufthansi prepustio sve važnije međunarodne linije. Tek se danas jasno vidi  zašto je Croatia Airlines odustala od isplativih tržišta poput Rusije, Skandinavije ili Britanije i zašto hrvatski putnici, kamo god da lete, uglavnom moraju putovati preko Frankfurta ili Münchena.

I to možda objašnjava bespogovorno otvaranje našeg tržišta low cost aviokompanijama puno godina prije ulaska Hrvatske u EU. Od njih Germanwings i Eurowings najviše lete u Hrvatsku, a u vlasništvu su njemačke Lufthanse.

Gospodin Mišetić posljednjih je godina sakriven u hladovini tvrtke “Atlantic” Emila Tedeschija, poznatijeg kao disc-jockeya iz kluba “Pepermint” i kućnog prijatelja trenutačnog premijera Zorana Milanovića.

Priča o Croatia Airlinesu govori o izigranim snovima hrvatskih građana, a naročito iseljenika, koji su uložili velik novac u tu tvrtku i ostali prevareni kao i mnogo puta dosad. Iako hrvatska dijaspora ima gotovo 4,5 milijuna ljudi, koliko i sama Hrvatska, štetočine na čelu Croatia Airlinesa i njihovi politički mentori nisu u proteklih 20 godina ni pokušali povezati najznačajnije destinacije svijeta u kojima živi iseljena Hrvatska, kao što su Perth ili Sydney u Australiji, Cleveland ili Pittsburgh u SAD-u ili Toronto u Kanadi. Valjda čekaju da to ponovo učini transformirani JAT, odnosno novoformirana Air Serbia, koja ovih dana najavljuje plan za interkontinentalne letove pa je u tu svrhu u Beograd doveden novi direktor iz daleke Australije.

UKIDANJE PLAVE MAGISTRALE

Trend ovogodišnjih kružnih putovanja stranih brodova (kruzera) hrvatskim morem nastavio se u prvih sedam mjeseci na tragu prošlogodišnjih rezultata, a takvih putovanja bilo je prema evidencijama ukupno 417. Samo u srpnju kružnih putovanja stranih brodova bilo je 112, što je samo 0,9 posto ili tek jedan više nego u istom mjesecu prošle godine. Za najviše brodova na kružnim putovanjima, gotovo 75 posto, prvi ulazak u hrvatsko teritorijalno more evidentiran je na području Dubrovnika. Do kraja ove godine predviđa se uplovljavanje 711 kruzera s više od milijun putnika. Od njih 750.000 otpada samo na grad Dubrovnik. Ovdje se može postaviti otvoreno pitanje našim vodećim turističkim djelatnicima zašto nema kruzera na drugim dijelovima jadranske obale, pogotovo kad se već godinama zna da im je dubrovački akvatorij postao pretijesan, ali i prostor unutar dubrovačkih zidina za taj nekontrolirani broj putnika? Ili možda čekati prvu brodsku havariju pred tisućljetnim gradom koji je pod zaštitom UNESCO-a?

Recimo, u Šibeniku, koji je jednako turistički atraktivan kao i Dubrovnik, naročito kad se zna da su u njegovoj neposrednoj blizini četiri glavna nacionalna parka, kao i nekoliko parkova prirode. Isto pitanje vrijedi postaviti i za Korčulu, Split, eventualno i Rijeku… Ali to treba netko predstavnicima kruzerskih kompanija znati argumentirano objasniti.

Da stvar bude bizarnija, na dočeku milijuntog brodskog putnika u Dubrovniku prije nekoliko dana progovorilo se o sudbini “plave magistrale“, brodske linije Rijeka – Dubrovnik, koju hrvatska Jadrolinija održava već više od sto godina. Postavljeno je vrlo neugodno pitanje na koji ju način održati s obzirom na novu EU regulativu. Ta stogodišnja linija svakako ima budućnost, ali za nju treba pronaći novi funkcionalan ekonomski model. Možda su rješenje masovne školske ekskurzije, što su ih pojedine korumpirane hrvatske turističke agencije otele i odvode ih dugi niz godina u druge mediteranske zemlje pod krinkom otkrivanja nepoznatih i skrivenih čarolija, poput mirisima hamburgera omamljenog Lloret del Mara, o čemu Jovanovićevo pučkoškolsko ministarstvo nema pojma.

HTZ ekipa foto

 

FIJASKO ZAČINJEN SAMOREKLAMOM

U festivalskim prostorima stare Tvornice duhana u Rovinju na kraju ljeta održan je 6. Weekend Media Festival, najveće “regionalno” okupljanje komunikacijske industrije. Na “festivalu” su među mnogobrojnim gostima sudjelovali nezaobilazni ministar turizma Darko Lorencin i direktorica Hrvatske turističke zajednice Meri Matešić. Media Festival u Rovinju ostat će zapamćen po marketinškom debaklu hrvatskih turističkih čelnika u snažnoj javnoj kritici slavnog američkog TV producenta hrvatskog podrijetla Petera Radovicha, koji je sudjelovao u raspravi i istaknuo da je Hrvatska marketinški premalo prisutna na američkom tržištu. 

Nije to usamljeni primjer i jedina javna pljuska HTZ-u u zadnjih godinu dana. Nažalost, učestale kritike i ukazivanja na nepravilnosti i nesposobnost rezultirali su pojačanim reklamiranjem HTZ-a i njene direktorice u vodećim tiskovinama i na portalima u Hrvatskoj ovog ljeta. Što uopće te “reklamice” HTZ-a rade na naslovnicama hrvatskih portala i novina, jer u statutu HTZ-a jasno piše da je njegova najvažnija uloga promocija hrvatskog turizma u inozemstvu.

Turistička javnost smatra da plaćanjem tih oglasnih prostora direktorica Meri Matešić kupuje pozitivan glas javnosti i prikriva nepoznavanje svog posla, ali ujedno čini opasan presedan kojim bi se trebao pozabaviti državni inspektorat, a možda i druge institucije Republike Hrvatske. Ona očito nema komunikacijsku strategiju i vrlo brzo nakon postavljanja na direktorski položaj HTZ-a počela se zatvarati jer se nije znala nositi sa svojom funkcijom i javnim i poslovnim pritiskom nakon prvih opravdanih kritika. To se posebno odnosi na novi ustroj HTZ-a kojim je rukovodila kao i na sporne kadrovske odluke u postavljanju rukovodećih osoba u strukturi HTZ-a, od kojih svakako treba spomenuti imenovanja Ivana Arambašića i anonimnog Slavena Reljića. Renatu Deželjin ovaj ćemo put preskočiti.

No to posebno i ne začuđuje, jer je jedna poveća državna tvrtka na čelo svog odjela  koji upravlja odmaralištima stavila bivšu vlasnicu salona vjenčanica. Nova skandalozna kadrovska rješenja stižu u valovima. Ovih je dana najavljeno da će direktorica ACI-ja biti članica Nadzornog odbora te tvrtke u državnom vlasništvu koja nema pojma o nautičkom turizmu. A još manje odakle puše jugo ili bura. Kao šećer na kraju mogli bismo spomenuti i postavljanje izvjesnog Ratomira Ivičića, dosadašnjeg direktora fantomske tvrtke Brijuni rivijera, na mjesto pomoćnika ministra turizma. Zašto? Pa zato što je iz IDS-a…

RIBA SMRDI OD GLAVE

Meri Matešić je, nažalost, samo mali komadić razbijenog političko-tranzicijskog mozaika turističke igračke koja se zove HTZ. U jednom od svojih posljednjih povećih intervjua u ovom mjesecu u tiskanim izdanjima poslovnih dnevnika zapažen je biser izjava koji bi mogao ući u finale za izjavu godine. Upitana od novinarke je li zadovoljna reorganizacijom Glavnog ureda i zbog čega je ona obavljena prije reorganizacije cijelog sustava turističkih zajednica, direktorica Glavnog ureda HTZ-a je odgovorila: “Zadovoljna sam. Pitala bih vas: odakle se čisti riba, od glave ili repa?”

Zaključili bismo: “Riba smrdi od glave, a čisti se od repa.” Stara je to politološka fraza koja govori da se za neke stvari jednostavno mora znati i da se mora poštovati određeni redoslijed. Žalosno je da je Meri Matešić iz mediteranskog Zadra, a da očito ne zna ili nikad u životu nije bila u prilici naučiti čistiti ribu. Kako se čini, za nju bi puno prikladnija bila jedna druga narodna izreka: “Puno zuji, malo meda daje.”T

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu
  1. Lujo
    #1 Lujo 2 studeni, 2013, 19:15

    Članica Turističkog vijeća HTZ-a je i Zdenka Peternel, desna ruka Nadana Vidoševića koja je završila u pritvoru zbog 32 milijuna kuna koje su »isparile« iz kase HGK.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.