ŠEST I POL DESETLJEĆA SISAČKIH GORANOVACA

ŠEST I POL DESETLJEĆA SISAČKIH GORANOVACA

11. veljača, 2019.
Print Friendly, PDF & Email

 

U razgovoru, Damir Karatur obavijestio nas je da se troškovi naknada voditeljima sekcija plaćaju iz članarine, ali i mnogih donacija i sponzorstava, među kojima su osobito značajne i redovite one INA-Rafinerije nafte, „Gavrilovića“ i još nekih tvrtki. Ipak, proračunski novac za stalan pogon sekcija stiže i iz gradske i županijske blagajne,a nerijetki su i pojedinačni darovi veterana. Uglavnom, folklornu sekciju vodi Nenad Malić, potomak dvoje roditelja folkloraša „goranovaca“ i uspješni solist nacionalnoga ansambla „Lada“,Iva Mihelić, umjetnička je voditeljica vokalist, dok je Želimir Žigić voditelj najbrojnije sekcije od 30 mladih. Virtuoz tamburice i član znanih „Stotinu tamburaša“ Mladen je Plahutnik

Napisao: Josip Frković

Poslije prerane smrti dugogodišnjega, zaslužnog i autoritativna predsjednika Ivice Posavca, sisački amaterski Folklorni ansambl „Ivan Goran Kovačić“ – trenutno najbrojnija udruga Sisačko-moslavačke županije – prošao je kroz više unutarnjih turbulencija, u kojima su se kao čelnici smjenjivali istinski zaljubljenici našega hrvatskog folklora, Anita Galić i Dejan Plavec, a tempo i razinu kvalitete uvježbavanja nastupa naizmjence diktirali uporni starosjeditelji ili netom pridošli, neopterećeni, raspjevani i razigrani mladi članovi. Počeci IGK sežu u daleku 1952., kada su glavnim sisačkim tvornicama radni ljudi i sindikati dosegnuli razinu standarda koja ima i daje prostora svakovrsnoj kulturi, pa i scenskom glazbenom izrazu. Podsjećamo, u Željezari je 1951., na već uvriježenoj zavičajnoj partizansko-komunističkoj tradiciji, utemeljen KUD „Vujo Banjanin“, a godinu kasnije u okrilju Rafinerije, RKUD „Ivan Goran Kovačić“. Dva desetljeća kasnije, društvo „Vladimir Nazor“ prestaje s radom i otad postoji jedan jedinstven KUD „Ivan Goran Kovačić“. Tako je zapisano u povjesnici, ali i vrijednoj monografiji IGK izdanoj u „Auri“ , pod znalačkom rukom urednika Bogdana Arnautovića, potkraj 2017. Tada je svečanim obljetničkim koncertom i drugim sadržajima obilježeno šest i pol desetljeća kontinuirana rada. Najviše ocjene, proglasivši nastupe „goranovaca“ uspješnima, dobili su među ostalima i od nesumnjivoga pjevačko-plesačkog i scenskoga autoriteta Ivana Ivančana, Jr. U spomenutom je razdoblju kroz društvo i njegove sekcije (danas ih je sedam sa 140 izvođača) prošlo na stotine članova, desetine stručnih voditelja, te nekoliko poznatih koreografa.

Jaz između veterana i mladih

Sisački su folkloraši tijekom desetljeća nastupali u zemlji i inozemstvu, a godine 1976. u Velikoj su Britaniji osvojili zlatnu medalju, prvo vrijedno inozemno odličje.

Zanimljiva i bogata povijest „Kovačića“ samo to će i ostati, ako većina članova ne shvati da uspješna društva moraju razmišljati, inicirati nove ideje, biti poduzetna i proaktivna, stalno učiti, žele li napredovati, reći će danas Anita Galić. – A učenje i prilagodba novom vremena, te očuvanje i prenošenje tradicije na buduće naraštaje nije malen i lagan izazov. Kao zamjenici predsjednika Ivice Posavca, vrlo brzo mi je postalo razvidno da se interes nekoliko različitih generacija u istom društvu neće lako poklopiti. Pokušala sam uvesti promjene u radu i uklopiti ansambl u tehnološki osposobljenije i naprednije vrijeme, jer je informatički pismena generacija bila iritirana tromošću sustava, a stariji su drukčije vrednovali svoje sudjelovanje tražeći priznanja, pri čemu su statusi često bili naglašavani kao nepovrediva prava zbog dugogodišnje pripadnosti i navodno velikih zasluga u društvu. U svojem sam vremenu poduzimala i aktivnosti koje su, naravno, uključivale i rizik neodobravanja i neprihvaćanja. Ansambl se borio s neprikladnim prostorom za rad velikoga broja sekcija, te prostorom za skladištenje vrijednih nošnji koje smo zbog prokisloga krova pomoćnih prostorija klizališta „Zibel“ iza velikih padalina morali spašavati. Slično je bilo i s čuvanjem instrumenata kojima su vlaga ili rasušivanje grijanjem prijetili uporabivosti. O pribavljanju financijskih sredstava s kojima će se organizirati koncerti, plaćati prijevoz na gostovanja ili podmirivati najosnovnije potrebe ne treba ni govoriti.

Bilo je i letargije

Kao što je pok. Ivica Posavec ured imao u svojoj obiteljskoj kući, tako sam krenula i sama. Plaćala sam troškove uredskoga materijala, poštanske i troškove telefonije, ne tražeći za svoj rad bilo kakvu naknadu.Tim više što je Statutom društva dužnost predsjednika trebala biti počasna, a ona tajnička plaćena. Neki od poštovanih članova, u isto su vrijeme mogli uživati u plaćenim putovanjima i drugim aktivnostima, pri čemu se nije uvijek težilo vježbanju do savršenstva i odmjeravanju snaga i ocjenjivanju na državnoj razini. Evidencije članova i velik dio neophodne dokumentacije, do moga dolaska, pisao se bez tehnološke informatičke podrške našega stoljeća, iako su raniji tajnici i na zastarjeli način uredno vodili potrebne evidencije, ali nisu bile korisne prilikom prijava na natječaje, pisanja zamolbi za donacije, prijava za natjecanja ili druge potrebe. Neprihvaćanje promjena, te neulaganje truda svakoga prema svojim sposobnostima u uspjeh novih ideja, dovelo je do odlaska velikoga broja vrijednih članova i voditelja koji su svoj put našli u osnivanju nove udruge. Oni iz stare garde, najspremniji su bili za putovanja i gostovanja. Bilo je problema i zbog izostanka evidencija pri kupnji skupocjenih narodnih nošnji, a nama iz Izvršnoga odbora ostala je najveća briga kako osigurati sredstva za redovit pogon. Uostalom, ni praksa korištenja tuđih skupih koreografija nije bila održiva, tim prije što se očekivao kreativniji pristup naših koreografa. Dominantna stara ekipa ansambla u jednom je trenutku pokušala i mene diskreditirati izražavanjem sumnji u moju ljubav prema „Kovačiću“ i tradiciji.

Volimo i njegujmo svoje, poštujmo tuđe

Moju veliku ljubav prema koju njeguje, što je meni predstavljalo izuzetno težak i emotivan trenutak tradicije što je njeguje „Ivan Goran Kovačić“ , smatrala sam i smatram do danas mnogo važnijom od pojedinačnih interesa ili isticanja uložena truda. Moje djetinjstvo u Sisku nije bilo vezano uza sliku industrijskoga grada, nego uz izričaj koji obilježavaju i simboliziraju tradicijska pjesma, narodna nošnja, čipka i plesovi s kojima sam odrastala u kajkavskom okružju, vozeći se u narodnoj nošnji za fašničkih svečanosti uza zvuke tamburica u šlavonerima i drugim okićenim zapregama ulicama grada. Bila sam u nošnjama koje je svojom rukom šivala moja baka ili su nastajale u sisačkim obrtničkim obiteljima. Nije stoga čudno što su me neki sugrađani znali priupitati nisam li u Sisak stigla iz Zagorja ili Međimurja. A onda bih im znala reći da je moja baka pohađala sisačku gimnaziju, te da su mnogi članovi moje obitelji živjeli na samo dva kilometra udaljenosti od središta grada. Ali, ne prema Željezari, odnosno Capragu, negoli suprotno, ka sjeveru i Posavini. Tako je novi naraštaj mladih Siščana zaboravio izričaj mojih baka i pradjedova, pa o Sisku govore isključivo od vremena industrijskoga rasta, kada su u Sisak pristigli raditi i živjeti dotepenci, među kojima mnogi nisu stigli prihvatili niti su njegovali tradiciju sisačke Posavine i Pokuplja. Što je još zanimljivije, donijeli su sobom neki svoj novi izričaj i meni potpuno strani naglasak, što repertoar IGK od njegova osnutka dokazuje odabirom tradicije drugih država bivše Jugoslavije. Uz dužno poštovanje prema tradiciji drugih, ako zaboravimo našu i ne prenosimo je na naše naraštaje, pitanje je s kakvim i kojim ćemo identitetom dalje živjeti.

Prepoznatljiva posavska pjesma, nošnje i tamburice

S vremenom je, istina, većina osobne želje iskazala ponašanjem u Domovinskom ratu, ali su na žalost Sisak u međuvremenu napustili i njegovi žitelji rođeni ovdje, čiji su bake i djedovi njegovali mom srcu dragu pjesmu. U vrijeme predsjednikovanja Željka Malića, val nezadovoljstva motivirao je 40-ak članova da napuste „goranovce“, a njegov nasljednik Dejan Plavec – ne mogavši se nositi sa svima iz drugoga plana – vrlo je brzo nakon izbora također podnio ostavku. Među njima je i sjajni voditelj tamburaša Davor Bakarić, koji je po svim mjerljivim kriterijima uvijek bio spreman za odmjeravanje kvalitete na natjecanjima, a brojem tamburaških nastupa višestruko nadmašio pojedinačne nastupe svih drugih sekcija društva. Sa svojim je instrumentalistima uvijek bio spreman za nastup, te mukotrpan rad pribavljanja i ispisivanja notnih zapisa za sve instrumente, kao i pripremanja i uvježbavanja novih komada naše tradicijske baštine. Sve je ispunjavao isključivo velikom ljubavlju i entuzijazmom. Tako je nastalo drugo folklorno društvo „Etno Siscia“, u kojem tamburašima, plesačima i pjevačima – među njima i bivšim članovima vokalistima IGK – svojim umijećem pomaže umjetnički voditelj Lovro Zadrović, kaže gđa Galić. .

Bračni par privremenih čelnika

Slična , počesto gorka iskustva iz minuloga razdoblja imaju i trenutni, privremeni dužnosnici FA „Ivan Goran Kovačić“. Preuzevši čelo „Gorana Kovačića“ kao obnašatelji dužnosti predsjednika i tajnice, bračni par i dugogodišnji plesači, Damir i Kristina Karatur, kako nam uvodno rekoše, svu su pozornost posvetili očuvanju kompaktnosti pred skoru izbornu skupštinu. Gospodin Karatur kazuje: – Godine 2017., negdje u proljeće, ljeto, članovi dotadašnjega Izvršnoga odbora, na koncu tajnik i predsjednica gđa Anita Galić, počeli su podnositi ostavke. Slijedom toga, u rujnu je održana izvanredna izborna skupština radi popunjavanja Izvršnoga odbora. Dotadašnji zamjenik Željko Malić, nakon ostavke gđe Galić, postaje obnašatelj dužnosti, pa je u sastav Izvršnoga odbora izabrano petoro novih ljudi. Bili su to Željko Sakač, Damir Karatur, Dejan Plavec, Krešimir Lipovac i Agan Velić. Pošto je ansambl napunio 65 godina rada, pripremao se jubilarni godišnji koncert i izdavanje prve monografije. U samo dva mjeseca, od rujna do studenoga sve je učinjeno. Utrošena su ogromna sredstva (oko 100.000 kuna), vrijeme i napor. Koncert je pak bio na vrlo visokoj razini. Gospodin Ivan Ivančan mlađi, ugodno iznenađen, ocijenio ga je visokom ocjenom, vrhom amaterizma, kao za profesionalne sastave. Mi sami neskromno se ocjenjujući učinili smo čudo jedinstva misli i akcije. Iza toga, u ansamblu je došlo do neslaganja. Dio je ljudi izražavao nezadovoljstvo radom predsjednika i članova Izvršnoga odbora, ali ne na statutaran način. Uočeni je problem, shodno tome, valjalo rješavati po sekcijama i uz njihove predstavnike u Izvršnom odboru.

Manipulacije i zloporabe

Suprotno tome, problemi su se počeli rješavati pismima i obznanjivanjem u medijima, uz uvrede i klevete o nesposobnosti predsjednika, dugogodišnjega i svakako zaslužnoga člana „goranovaca“. Sve je bilo ružno, pa su se i dotadašnji čelnik i spominjani članovi vodstva našli pogođenima. Nije nam bilo jasno koji su to uzroci napada i vrijeđanja pojedinaca, pa su se povrijeđeni jednostavno povukli. U ožujku 2018. sazvali su redovitu izbornu skupštinu, napuštajući dotadašnje upravljačke dužnosti. Izuzetak je bio podupirući član, ni pjevač ni plesač, Agan Velić. U pripremama redovite izborne skupštine došlo je, međutim, do daljnjih podjela, pa se dio naših članova – ne uspjevši se kandidirati za dužnosti u novom vodstvu Izvršnoga odbora – upustio u javno komentiranje osobnoga nezadovoljstva pred podmlatkom u sekcijama. Ukratko, zloporabili su svoj položaj, unoseći zlu krv među mlade nade folkloraša. Obećavali su štošta, dođu li na vlast… Bilo je i manipuliranja među onima između 14 i 18 godina starosti pri ostvarivanju statutarnoga prava na suodlučivanje. Suočeni s takvim stanjem, povrijeđeni, svi iz tadašnjega sastava Izvršnoga odbora bili smo spremni otići. Nije nam bilo jasno što se i zašto takvo što zapravo zbiva, pa smo to i dali do znanja. U manipuliranju s maloljetnima, nezadovoljnici su im dopustili da odlučuju o pojedinim imenima. Odlučni da onemogućimo manipulacije i raspad sustava, prišli smo osnivanju veteranske sekcije u koju su se stariji odmah odazvali. Mi smo tada sačinili popis najkvalitetnijih ljudi za budući sastav Izvršnoga odbora, čak i onih iz suprotnoga tabora, a skupina nezadovoljnih imala je svoje kandidate.

Sredstva iz proračuna grada i županije, donacija i sponzorstava

Na skupštini su nezadovoljnici odustali i, bez ikakva obrazloženja, otišli sa skupa. Osnovali su „Etno-Sisciju“ i otad rade kao zasebna udruga folkloraša, djeluju i uvježbavaju točke u našim terminima tzv. kuće pjevanja i kolodvorskom restoranu „Trattoriji“. I sve to bez obrazloženja, ali u dokazivanju svoga statusa nerijetko tendenciozno pričaju o „Ivanu Goranu Kovačiću“ i pojedincima. Vrijeđaju i služe se neistinama, s nerijetkim izmišljenim tvrdnjama da više ne postojimo, da se naš ansambl raspao, kaže voditelj i plesač folklora s 35 godina staža, o.d. predsjednika Damir Karatur. Slično ili gotovo isto misli i njegova supruga i trenutna obnašateljica dužnosti tajnice, vokalistica Kristina Karatur. Svoje ocjene i prognoze o uspješnom nastavku rada i postojanja društva, temelje na veliku interesu mladih folkloraša koji gotovo svakodnevno dolaze u članstvo „goranovaca“. Potvrdit će to, uvjereni su, i skora izborna skupština folklorne udruge od 140 članova. U razgovoru, Damir Karatur obavijestio nas je da se troškovi naknada voditeljima sekcija plaćaju iz članarine, ali i mnogih donacija i sponzorstava, među kojima su osobito značajne i redovite one INA-Rafinerije nafte, „Gavrilovića“ i još nekih tvrtki. Ipak, proračunski novac za stalan pogon sekcija stiže i iz gradske i županijske blagajne,a nerijetki su i pojedinačni darovi veterana. Uglavnom, folklornu sekciju vodi Nenad Malić, potomak dvoje roditelja folkloraša „goranovaca“ i uspješni solist nacionalnoga ansambla „Lada“,Iva Mihelić, umjetnička je voditeljica vokalist, dok je Želimir Žigić voditelj najbrojnije sekcije od 30 mladih. Virtuoz tamburice i član znanih „Stotinu tamburaša“ Mladen je Plahutnik, dječju tamburašku sekciju vodio je dosad Lovro Zadrović, a naslijedit će ga Alen Kalman, dok B-skupinu folkloraša vodi naš sugovornik Damir Karatur. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.