ŠEŠELJ JE HRVAT

ŠEŠELJ JE HRVAT

13. kolovoz, 2015.
Print Friendly, PDF & Email

received_10205886876304117
Kad sam razgovarao s jednim svećenikom u manastiru Tvrdoš pored Trebinja rekao mi je da tamo nema Šešelja Srba

Razgovarao: Dražen Stjepandić
Fotografija: Davorka Bosnar

Dok sam bio klinac prva tri albuma Riblje čorbe stalno sam vrtio i uz njih skakao. Sve što se poslije događalo manje mi se sviđalo. Pjesme snimljene nakon raspada bivše države i ne poznajem. U jednom trenutku dok smo razgovarali u jednom kafiću u Beogradu pitao me zašto ga pitam samo za stare stvari? Uzvratio sam kao je za mene vrijeme po pitanju Riblje čorbe stalo tamo negdje sredinom osamdesetih.
Sve poslije što se događalo nije me pogađalo kao ono prije toga, naravno da su me njegovi politički stavovi razočarali, ali ni to nije moglo pokvariti ono što sam u njegovim pjesmama osjetio u pubertetu.
Osim svojih pjesama znam cijele tekstove još samo tri-četiri pjesme drugih autora. Od toga su dvije pjesme Bore Đorđevića. Kad bi ih zapjevao na feštama, naravno u užim krugovima, uvijek bih u zraku osjetio pitanje: “Pa znaš li ti što je Bora sve govorio?”
“A recimo da nije, zar bi te pjesme bile više ili manje genijalne?”- na to pitanje odgovarao sam pitanjem.
Srećom, premda ima titulu četničkog vojvode, sve je ostalo samo na bubetanju i ne zna se koga je više peckao Hrvate, Slovence, Muslimane ili Albance. Znalo je biti i duhovitih stvari i nije da se nismo smijali, ali bilo je mnogo više onih kojima to nije bilo nimalo smiješno, pa su mu zamjerili i nisu oprostili. U Hrvatskoj je do danas ostao je sporan izvođač i premda su mnogi zapjevali tamo i ovdje, veliko je pitanje što bi se dogodilo kad bi Bora Đorđević u Zagrebu pokušao održati koncert. Premda primjerice Oliver Frljić daleko više za državni novac vrijeđa Hrvate i sve hrvatsko, za mnoge bi gostovanje ovog najpoznatijeg srpskog pjesnika ostalo kao nešto izrazito nepoželjno i uvredljivo čak i kod onih koji Frljića podržavaju i finaciraju.
Ovo mi je treći intervju s vođom Riblje Čorbe, prije toga imao sam dva telefonska. Svaki put je išlo baš lako. Nazvao bih ga na mobitel i Bora je uvijek bio ljubazan i spreman. Susretljiv kao Dimitrije Popović ili Gibonni.
Tako je bilo i ovaj put, rekao sam mu da sam u Beogradu i on me jednostavno pozvao da dođem u kladionicu gdje se nalazio. Kad sam stigao otišli smo u prvi kafić na istom tom Bulevaru oslobođenja. Bulevar je pun bujnih krošnji i s četiri vozne trake povezuje poznatu Slaviju i još poznatije Dedinje.
Bora mi je izgledao kao neki stari osjedjeli indijanski poglavica bez perjanice.
Prije nego što sam postavio prvo pitanje gospodin Đorđević je sam počeo odgovarati na njemu najčešće upućeno pitanje – kad će opet u Hrvatskoj održati koncert?
– Ne želim doći u Hrvatsku kao tezgaroš. Ne želi to niti moj bend. Ne želim tek uzeti pare. Postoje i viši razlozi. Želim da me država Srbija pošalje zvanično na koncert u Hrvatsku. Mislim da zaslužujemo tako nešto. Riblja čorba traje 37 godina i dalje je najbolji bend na ovim prostorima. Mislim da možemo dostojno predstavljati svoju zemlju. O tome je bilo govora i prihvatit ću ponudu da u Hrvatskoj održim koncert onog trenutka kad srbijanske vlasti odluče da nas pošalju kao svoje zvanične predstavnike. Bilo mi je žao ljudi koji dolaze iz Zagreba, Varaždina, Čakovca, Splita, cijele Istre… Nema hrvatskog mjesta odakle sve ne dolaze ljudi u Sloveniju da slušaju Riblju čorbu. Plaćaju skupe karte u Sloveniji i prelaze dug put. Zato sam svoju odluku da ne sviram u Hrvatskoj preinačio u odluku da sviram u Hrvatskoj, ali onog trenutka kad budem predstavljao svoju zemlju.

Mislite biti srbijanski državni roker?

– Ne na taj način, ali ne želim biti tezgaroš. Gomila hrvatskih bendova je došla u Srbiju da bi uzela pare. Odsvirali su koncerte i uzeli su pare. U redu, mi smo tolernatan narod, ali meni to nije fazon. Nismo igrali klikera, pucali smo jedni na druge i ima unesrećenih na obadvije strane. Ne može se samo reći pik-par sad se više ne broji. Kulturni nivo suradnje između dvije zemlje je najviši nivo suradnje. Veći nego bilo kakav drugi nivo državne suradnje je suradnja kad se razmjenjuje kultura. Želim da moj dolazak u Hrvatsku bude na višem nivou. Čak mi je gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, kad je Prljavo kazalište dolazilo u Beograd, rekao da će dati sve potrebne dozvole ako mi imamo interes, ali ne radi se tu o našem interesu. To su viši interesi i prelaze materijalne interese. Kao deklarirani Srbin, što jesam, ne mogu pobjeći od svog porijekla, ali želim doći u Hrvatsku zbog ljudi koji volje Riblju čorbu.

Koliko ima tih ljudi? Možete li napuniti veliku dvoranu Doma sportova?
– Možemo dva puta zaredom napuniti zagrebačku Arenu, ali dok se to ne dogodi na najvišem nivou neću dolaziti.

Što znači to na najvišem nivou mislite ono kao kad je Tadić došao u Sarajevo pa je pozvao Dinu Merlina i Halida Bešlića da održe koncerte u Beogradu?
– Tadić je bio čovjek kojem je jedini posao bio da se izvinjava.

Onda bi sada Vučić trebao doći u Zagreb i preporučiti Riblju čorbu?
– Vučić je čovjek koji se uvlači Evropi u guzu. Ali nema veze tko je na vlasti Srbija treba stati iza mene.

Pripremate li se za zagrebački koncert i koliko bi vam to osobno značilo?
– Meni bi jako značilo. Imam 62 godine i pjevam kao nikada u životu. Sad smo rasprodali Australiju. Išli smo u neutralne dvorane, pa će na naše koncerte doći veliki broj Makedonaca, koji su po brojnosti treća nacija u Australiji. Doći će Srbi i Hrvati i svi živi slušati jedan dobar bend, koji je i u Evropi značajan.

Kad ste zadnji put bili u Hrvatskoj?

– Ove godine, vraćali smo se iz Slovenije i išli smo u Crnu Goru vašim novim autoputem koji vas košta đavo i pol i koji će vas tek koštati. Na granici carinik i policajac su se slikali s nama, na svakoj pumpi gdje smo stali ljudi su se također željeli slikati s nama. Prihvaćeni smo sasvim dobro. Nije problem među ljudima nego među vlastima.

Kažu da ste trenutno jako zaljubljen čovjek, više ste u Ljubljano nego u Beogradu?
– Neću govoriti o privatnom životu.

Bečki konjušari

Kako vaša djevojka gleda na vaše izjave o bečkim konjušarima kako ste nekada častili Slovence?

– Zbog toga sam bio dužan izvinjenje i to sam napravio. Nisam rekao da su svi Slovenci bečki konjušari, generalizirati stvari je strašno opasno, nezahvalno i netočno. Zato sam bio dužan izviniti se Slovencima, ne zbog moje djevojke, nego zaista nisu svi Slovenci bečki konjušari. To sam uradio i to je jedino izvinjenje koje sam uputio. Smatram da se dalje nemam kome što izvinjavati.

Po meni vi ste jedan od najtalentiranijih pjesnika, ne samo u okvirima rok poezije. Koliko su vas vaše nacionalističke faze koštale kasnijeg opravdanog objektivnog vrednovanja vašeg stvaralačkog opusa?
– Molim vas, biti nacionalist znači voljeti svoju naciju i to je za mene vrlo pozitivno. Ja vas kao Hrvata poštujem. A biti šovinist znači mrziti druge nacije, a ja nikoga ne mrzim.

Ali doživljavali su vas negativno, u nekim krajevima niste održavali koncerte?

– Kažite gdje?

Pa u Hrvatskoj.
– Nisam bio službeno i objasnio sam zašto.

Koliko publika u Hrvatskoj poznaje ono što ste snimali za vrijeme i poslije rata?
– Pa mediji u Hrvatskoj ne puštaju ništa srpsko.

Kako ne na radiju se mogu čuti Balašević, Joksimović, Bajaga… Čak sam jednom u Međimurju čuo Riblju čorbu čak u vrijeme kako bi vi to u jednoj pjesmi rekli dok je bilo “sveže”, jako “sveže”.
– To nisu srpski nego neutralni glazbenici, a često prolazim kod Hrvatskom i Riblju čorbu nikad nisam čuo na radiju. Moj najveći fan u Zagrebu se zove Hrvoje i jednom dok je sjedio u kafiću gazda tog kafića je nešto kakio protiv mene pa ga je Hrvoje izbacio kroz izlog kafića. Zbog toga je morao ležati u zatvoru. Hrvoje ima više CD-a i ploča Riblje čorbe nego ja.

Htio sam reći da jedan lukaviji estradnjak ne bi postupao kao vi. Šutio bi i tjerao svoj posao.

– Kao što većina radi.

Po meni vašem pjesničkom talentu nanijeli ste veliku štetu, ipak mislim da bez obzira na neprihvatljive političke doskočice vašem talentu treba dati šansu jednako kao što su je dobili Ezra Pound ili Knut Hamsun.
– Rodonačelnik te teze je Arsen Dedić koji sad trenutno leži bolestan u Zagrebu. Jako mi je žao što sada leži u bolnici. Arsen Dedić je rodonačelnik kanautorskog pristupa glazbi. Želim mu brzo ozdravljenje.

Je li Arsen Dedić Srbin?
– Polu Srbin.

Što čitate od srpskih suvremenih pisaca?
– Matiju Bečkovića, on mi je uzor, a čitam i druge srpske pisce, čak i one koji drugačije političke misle od mene.

Vojvoda je počasna titula

Zvanično ste proglašeni četničkim vojvodom. Slažete li se da su četnici u Drugom svjetskom ratu bili antifašisti?

– Pokušavao sam to obajsniti Hrvatima preko televizije i ranije. Četnički pokret je nastao mnogo prije Drugog svjetskog rata. Praktično se pojmovi četnici, komite i gerilci mogu izjednačiti, pa čak pomalo i ustaše, s pojmom dobrovoljačkih jedinica koje su branile svoje zemlje. Pjesma “Spremte se, spremte četnici” je nastala u Makedoniji za vojvodu Jovana Babunskog. Imam makedonski prepjev te pjesme. Prethodnici četnika su komite ili gerilci i to tako treba shvatiti. Zvanje vojvode je jedna počasna titula koju ima i predsjednik Srbije Tomislav Nikolić. Trenutno je na vlasti, a ne bio da nije bilo moje stranke DSS-a. To je umjereno desna stranka Voje Koštunice. Zahvaljujući nama Tadić nije dobio drugi mandat, nego je predsjednik Srbije zahvaljujući našim 8 posto postao Tomislav Nikolić. Dali smo mu naše glasove i obećao nam je dvije stvari: da se u Srbiji neće mijenjati Ustav i da će se narod na referendumu izjasniti o ulasku u EU. Logično je da tu odluku donese narod, a ne rukovodstvo koje im ulazi u guzu da im samo nogice vire iz evropske guze. Pri tom se potpuno zanemaruje euro-azijsko tržište koje ima tristo milijuna potrošača. Što se tiče Ustava taj Ustav garantira da je Kosovo barem na papiru srpsko. Ne mora u stvarnosti biti srpsko, ali na papiru neka ostane. Kao Tajvan, koji de facto postoji, ali ih nitko nije priznao, tko ih prizna Kina odmah s njima prekine diplomatske poslove.

Koliko Srbe zaista zanima Kosovo, često ga spominju kao srpsku zemlju, međutim malo tko je i prije bio spreman tamo živjeti, a kamoli sada?

– S mojim prijateljima bajkerima iz Srbije, iz cijelog regiona, čak i iz Hrvatske svake godine na Vidovdan idemo na Kosovo. Kad oni na tzv. granici vide dvije hiljade luđaka u crnim jaknama na motorima odmah se useru od straha samo nam mahnu da prođemo. Onda odemo u Mitrovicu, Sjevernu Mitrovicu i odsviramo koncert bez ikakvog incidenta na oduševljenje onog naroda. Ako vas već zanima Kosovu je Petar Stambolić 1970. taj dio Srbije poklonio Kosovu, a koji nikad nije pripadao Kosovu. Na Ibru postoji akumulacija Gozivode koje pola Kosova snabdjeva pitkom vodom uključujući i Prištinu. E sad je interes Zapada da se to otme Srbiji. Uvjeren sam da općine Zubin Potok i Leposavić nikad neće biti dio neke Republike Kosovo. Pročitat ću vam jednu moju pjesmu koja će najbolje objasniti situaciju.

Dobro, ako smatrate da je trenutak.
– Stihovima nekada bolje objašnjavam stvari. Ova pjesma još nije objavljena, a naslovljena je: “Naše sunce prerano je zašlo”.

Svakog dana najavljuju kišu
Ne shvatamo što nas je to snašlo
Pobednici istoriju pišu

Svakodnevno pada brojno stanje
Srbe mnogo lakše broje
A već sutra biće nas još manje
Pobednici istoriju kroje

Već se zveri zlobno cerekaju
Skupljaju se čopori hijena
Ne moraju dugo da čekaju
Srbija je skoro ubijena

Porušeni naši spomenici
Vagabundi s konopca i koca
Sebe zovu pobednici
Od zle majke i još goreg oca

Deca će se odreći predaka
Uče ono što zvanično važi
Teško da će između redaka
Prepoznati pobedničke laži

Bilo jedno neposlušno pleme
Bilo jednom i nema ga više
Srpsko ime progutaće vreme
Srbija je prestala da diše

Ne bih se složio s vama. Srbija je vrlo jaka, posebno Beograd. Samo sad je došlo vrijeme za novi povijesni pravac, ali vi imate pravo na svoju pjesničku impresiju.
– Meni je drago što se ne slažete samnom.

Kako zamišljate buduće hrvatsko-srpske odnose? Što nam se iza brda valja?

-To je teško reći.

Jesu li hrvatsko-srpski odnosi političko ili psihijatrijsko pitanje?
– Prije svega političko. Hrvati imaju više svoga nego Srbi. Kod nas tko god je prošao ovim prostorima kresao nam je žene i mi smo ispali neka dobra, blesava, čudna mješavina. Tako da su Hrvati sada više Srbi kakvi smo nekada bili mi.

Vrijeđa me usporedba s Thompsonom

Pratite li ono što radi Thompson?

– Nedavno su me u Sloveniji pitali je li Thompson ustaša i političar ili glazbenik. Rekao sam da je prije svega glazbenik. U Sloveniji sam stjecajem okolnosti dugo boravio i kako ga tamo često vrte slušao sam neke njegove pjesme koje su meni djelovale pristojno. E sad njegovo ustaštvo i mržnja prema Srbima u nekim drugim pjesmama je potpuno nešto drugo, ali smatram ga glazbenikom prije svega.

Thompson kao i vi prakticira deseterac uz hard rock, s tim što ste vi autorski uspješniji u ljubavnim pjesmama i vrckavim rimama, a on u nacionalnim?
– Razlika je u tome što ja ne mrzim nikoga i ako uspoređujete s Thompsonom onda me vrijeđate. Mržnja nije dobar osjećaj.

Znate li što je glavni indikator ustaškog pokreta?

– Ne.

Beograd.
– Beograd?

Da, Beograd. Ustaše ne nastaju u Zagrebu nego u Beogradu. Tko je napravio Tuđmana? Milošević.

– Nisam siguran.

Tuđmanu je povijesnu priliku dala situacija nastala oko Miloševića krajem osamdesetih.

– Milošević je od početka igrao na nacionalnu kartu i tu je dobio dosta.

Dobio je i previše i onda se u Zagrebu kao odgovor na Miloševića pojavio Tuđman. Ustaše su samo odgovor na velikosrpski hegemonizam.
– Nije hegemonizam ako želiš nešto svoje, a ne tuđe. Srbi ne žele uzimati tuđe nego svoje. Car Dušan dugo nije mogao biti proglašen za sveca zato što je osvajao tuđe zemlje. Jako dugo je trebalo da bude proglašen za sveca. Bio je osvajač.

Je li sv. Sava bio agent Vatikana i katolik?
– Molim. Nemojte molim vas nasjedati na crnogorsku propagandu.

Zar nisu svi Nemanjići bili katolici?

– Ne, nego samo Stefan Nemanja otac sv. Save.

Pripadnik neke vjere obično se postane tako da vas uvedu u vjeru vaših roditelja, ali umjesto tih objašnjavanja htio bih konstatirati kako su neke danas jako važne granice nekada bile tanke.

– Da vrlo tanke i ovisile su o danas potpuno nevažnim stvarima.

Uvijek me zanimalo gdje su i kako nastajale neke vaše genijalne pjesme?

– Nastaju svaki dan i dan danas.

Kako je i gdje nastala “Ostani đubre do kraja” i je li nastala odjednom?
– Nastala je u vlaku odjedanput u komadu.

“Avionu slomiću ti krila” nasrtala je u zrakoplovu u Sarajevu, a gdje je nastala “Lutka sa naslovne strane”?
– Te 1978. imao sam jednu takvu djevojku. Ta pjesma je prethodnica onoga što imamo danas, ovu nesreću koja se zove reality show. Moram spomenuti Georga Orwela i njegove dvije velike knjige “1984” i “Životnjsku farmu”. Danas na televiziji imamo Velikog Brata koji nas sve promatra i “Farmu”, “Parove”, kurve i ostalu zabavu za polusvijet. Danas je u Srbiji mnogo važnije Stanijino dupe i Sorajine sise od ekonomskih problema koji su evidentni.

Đonija jako cijenim

Tko je za vas najveći roker s područja bivše Jugoslavije?
– Osamdesetih godina je bila gomila talentiranih autora. Problem danas nije samo u medijima koji ne vrte rock’n’roll nego u krizi autentičnih autora. Svatko zna tko je Đoni Štulić, svatko zna tko su Jura Stublić, Darko Rundek, Gobac, Bajaga, Vlatko Stefanovski i Bora Đorđević. U Sloveniji Boris Bele ili Pero Lovšin iz Pankrta. U Sarajevu Zabranjeno pušenje i Goran Bregović svakako. Gdje su danas autori, imamo svirača, ali pravih autora ne.

Je li Đoni Štulić Srbin?
– On je mješanac.

Danas ste jako dobri s Đonijem, a nekada nije davao lijepe izjave o vama?

– To je Đoni i njemu može sve da se oprosti. Uvijek smo bili u dobrim odnosima i jedini sam s kojim se Đoni Štulić nije posvađao. Kad sam bio kod njega u Nizozemskoj kod Utrechta u jenom mjestu ima kuću, svirao mi je neke njegove nove pjesme i mogu vam reći da zvuče fantastično. Čak i obrada Hendrixove “The Wind Cries Mary” zvuči fantastično. Đoni je veliki autor i velika je šteta što se taj čovjek neće vratiti glazbi. Izuzetno ga cijenim.

Četničke vojvode

Svi Šešelji su Hrvati osim vašeg kolege vojvode Vojislava Šešelja?
– To je točno. Kad sam razgovarao s jednim svećenikom u manastiru Tvrdoš pored Trebinja rekao mi je da tamo nema Šešelja Srba.

Što to zapravo znači danas biti četnički vojvoda?
– To je počasna titula. Pročitao bih jednu pjesmu.

Telo me sve manje i manje sluša
Osećam da me napušta duša
Hteo sam da se kraj tebe skrasim
Osećam da me napušta duša
Osećam da se polako gasim

Bolje je je da me napadne čopor
Neću da pružam nikakav otpor
Pa neka me besna paščad
Rastrgnu u paramparčad

Kroz neispunjene želje hodam
Spreman sam đavolu dušu da prodam
Izvinite gde je taj mefisto
Da kao Faust da uradim isto

Zna ljubav da potpuno opije
Ne valja kad vas srce iztrezne
Gubim vreme na tvoje kopije
Utehe nema kad ljubav izčezne

U tamnom vilajetu sunce ne sija
Vlada duboka depresija
Kada te životna ljubav razočara
I bistar potok postane močvara

Kroz neipunjene želje hodam
Spreman sam đavolu dušu da prodam
Izvinite gde je taj Mefisto
Da kao Faust uradim isto

Ne bojite se vi Boga kad tako pjevate o đavolu i Mefistu ili su to samo riječi?
– Nisu to samo riječi. Može još jedna pjesma:

Od greške do greške
U budućnost crnju
Išao sam peške
Bosonog po trnju

Zbog svega se kajem
Par krvavih nogu
Suočen sa krajem
Pokazaću Bogu

Svaki greh me šalje
Lukavom s dva roga
Ali ja i dalje
Verujem u Boga

Da se čudo desi
Moliću se Bogu
Veliki se gresi
Praštati ne mogu

I eto pri kraju
Životnoga veka
Nema me u raju
Pakao me čeka

Svaki greh me šalje
Lukavome s dva roga
Ali ja i dalje
Verujem u Boga

Naravno da se bojim Boga. Naravno da sam i svjestan što sam sve u životu radio.

Poezija u rimi se danas obično smatra demodiranom?
-To je problem ljudi koji ne znaju zanat. Slobodni stih može pisati svatko, ali slobodni stih bi trebao pisati onaj tko dobro poznaje zanat.T

8 komentara

Uskoči u raspravu
  1. sturm und drang
    #1 sturm und drang 17 kolovoz, 2016, 09:20

    nevjerojatno koliko ima zadrtih ljudi! pa šta ako je samodeklariran četnik? njegova stvar! rat je prošao i hvala Bogu da ga više nema. mene ne interesira njegovo političko opredjeljenje nego umjetnički opus. Bora je inače poznat po dugom jeziku i bome je pljuvao svakoga na koga je naipao, tako da i ta teorija da mrzi Hrvate ne drži baš vodu

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. KIBIDABI
    #2 KIBIDABI 19 listopad, 2015, 11:28

    JEL TO PROMOCIJA ČETNIŠTVA I NAJAVA NJEGOVIH NASTUPA U HRVATSKOJ?

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. poskok
    #3 poskok 26 kolovoz, 2015, 14:41

    koja fascinacija četnikom-pjesnikom

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. daso
    #4 daso 21 kolovoz, 2015, 16:48

    autorica fotografije je zaboravila dopisati svoje drugo prezime – nikolić

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. ZZ
    #5 ZZ 16 kolovoz, 2015, 12:32

    Đoni Štulić nije dete hrvatsko-srpskog braka, dakle nema nijedno hrvatsko krvno zrnce.

    Odgovorite na ovaj komentar
  6. klarens
    #6 klarens 14 kolovoz, 2015, 03:08

    Garav sokak
    ————————–
    Najbolje shto srbi imaju

    Odgovorite na ovaj komentar
  7. klarens
    #7 klarens 14 kolovoz, 2015, 03:06

    Ma nosi si ga doma ak ti treba

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.