SANADER DAO OSTAVKU JER JE BIO  UCIJENJEN OD KARAMARKA

SANADER DAO OSTAVKU JER JE BIO UCIJENJEN OD KARAMARKA

2. listopad, 2011.
Print Friendly, PDF & Email

Marga2Razgovarao: Dražen Stjepandić

Slučaj Pukanić, ubojstvo s potpisom države” naslov je nove knjige Domagoja Margetića. Promocija knjige bit će  24. listopada u knjižnici Bogdana Ogrizovića u Preradovićevoj 4 u Zagrebu. Treća godišnjica ubojstva Ive Pukanića ove godine pada u nedjelju, zato je promocija sutradan, odnosno u ponedjeljak. Kao istraživački novinar Margetić je postao međunarodno poznat po otkrivanju Afere Hypo o kojoj je pisao od 2000. godine do danas. Jedini je novinar kojeg je zbog objave povjerljivih dokumenata Haški sud osudio na tri mjeseca zatvora i 10.000 eura novčane kazne. Prije pet godina, 2006., pokrenuo je portal  Necenzurirano.com i do današnjih dana glavni je urednik i najplodniji autor. Prvi je pisao o raznim političkim i ekonomskim aferama, između ostalog i o makinacijama u Hypo Alpe Adria banci u Zagrebu i centrali iste u Klagenfurtu. Objavio je i stenograme SMS poruka pokojnog Ive Pukanića, prvi je pisao o Aferi HAC, Aferi Carina, o duhanskoj mafiji u Hrvatskoj, nezakonitoj privatizaciji Zagrebačke banke, TDR-a i TDZ-a, te o tajnim računima Vlade kod Privredne banke Zagreb.

“ Slučaj Pukanić, ubojstvo s potpisom države” ukupno je trinaesta po redu Margetićeva knjiga. Prethodno je kao autor ili koautor objavio dvanaest publicističkih knjiga i dvije knjige poezije. Redoviti je suradnik Međunarodnog antiterorističkog instituta u Izraelu, regionalni je direktor Instituta za europske i američke studije sa sjedištem u Ateni, suradnik je ISSN instituta iz Švicarsk te član Ekspertnog tima jugoistočne Europe za borbu protiv terorizma i organiziranog kriminala, koji je u BiH osnovala međunarodna zajednica.

Naslov Vaše knjige sugerira da je naručitelj likvidacije Ive Pukanića država.

–     Slučaj Pukanić pratim od samog početka, pratio sam sudsku istragu i sudski postupak paralelno u Hrvatskoj i Srbiji, a razgovarao sam i s bosanskim istražiteljima. Podaci do kojih sam došao otkrivaju da je službena verzija, prvostupanjski presuđena, zapravo jedna velika montaža obavještajnih službi i policije. Sve je zapravo napravljeno, ne da bi se otkrio, nego da bi se prikrio pravi naručitelj ubojstva Ive Pukanića. To je bio moj motiv za istraživanje i zaista nisam mogao ni naslutiti kuda će me sve to odvesti i što ću sve otkriti.

Kuda Vas je istraga odvela?

–     Došao sam u posjed desetak strogo povjerljivih dokumenata SOA-e i ti dokumenti inkriminiraju sadašnjeg ministra MUP-a. Dokazuju da je dvije godine prije ubojstva na temelju pisanih izvješća operativaca SOA-e mogao zaključiti da će Pukanić biti ubijen. Dokumenti pokazuju da je ubojstvo naručio klan Osmani.

POČELO S UBOJSTVOM ĐINĐIĆA

Prije nekoliko godina Vi ste prvi otkrili klan Osmani hrvatskoj javnosti.

–        Pisao sam o njima kad još nitko u Hrvatskoj nije znao za njih i mnogi su govorili da izmišljam.  Tvrdio sam da je to najjači mafijaški klan na Balkanu i svoje tvrdnje u knjizi ću potvrditi posebnim dosjeom njemačkog BND-a. Dokumenti BND-a otkrivaju kako klan Osmani novac od kriminalnih aktivnosti u Europi pere kroz građevinski biznis u Hrvatskoj. Čazim Osmani je cijelo ovo ljeto proveo s ljubavnicom u Poreču. Sada više Osmanijevi u Hrvatskoj nisu više neka nepoznanica.

Možemo konstatirati da ste u tvrdnjama glede klana Osmani imali pravo, ipak, koji je motiv tom mafijaškom klanu da naruči ubojstvo Ive Pukanića? Kakve je veze pokojni Pukanić imao s klanom Osmani?

–     Najvažniji projekt klana Osmani po povratku na Kosovo zove se Operacija luka Durres ili Drač. Operacija Drač je usko vezana s projektom kosovske neovisnosti. Klan Osmani je uspio mobilizirati sve kosovske političke i kriminalne snage prema projektu luka Drač. Kosovski premijer Hashim Thaci radi za Osmanijeve, a određene poslove obavlja i Behgjet Pacolli. Osmanijevi su preuzeli Pacollijeve poslove i on je, mafijaškim riječnikom rečeno, konselijere, savjetnik klana Osmani. Operacija Durres ili Drač je prebacivanje krijumčarskih kanala cigareta, droge, oružja i trgovine ljudima  iz Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Hrvatske, na Kosovo i albansku luku Drač. Osmanijevi su u tome potpuno uspjeli i ovladali su svim crnim poslovima na Balkanu. U borbi za prevlast i stvaranje nove mafijaške konfiguracije na Balkanu dogodio se niz ubojstva i Pukanićevu likvidaciju treba gledati u tom kontekstu. U rasvjetljavanju Pukanićevog ubojstva vrlo je važno ubojstvo Zorana Đinđića. Pokojni Pukanić je vodio veliku kampanju protiv Zorana Đinđića u Nacionalu u Hrvatskoj i istoimenom listu koji je jedno vrijeme izlazio u Beogradu, i najvećim dijelom je financiran od strane Tvornice duhana Rovinj. Preko Nacionala u Zagrebu i Beogradu stvarana je klima za Đinđićevu likvidaciju. Po mom mišljenju, da je Đinđić poživio, Kosovo nikad ne bi doživjelo nezavisnost, jer bi Đinđić jednom svojom potpuno drugačijom srbijanskom politikom i diplomacijom doveo do situacije zadovoljavajuće za Beograd i međunarodnu zajednicu. Đinđić bi našao model i imao bi podršku međunarodne zajednice da Kosovari imaju autonomiju, a da Srbija kontrolira vanjske granice Kosova. U tom slučaju klanu Osmani bio bi onemogućen razvoj transnacionalnog kriminala kakav su uspjeli razviti. Kosovo je država organiziranog kriminala, vodi je kriminalac, njom upravljaju kriminalci i ona isključivo služi kriminalnim poslovima albanske mafije. Druge ekonomije nema i bolje bi bilo reći da je to kriminalni entitet jer je o državi teško govoriti. Ubojstvo Đinđića je u velikome pomoglo klanu Osmani jer je srbijanska policija nakon toga u Akciji sablja sasjekla operativne aktivnosti srbijanskih kriminalnih klanova. Osmanijevi su u Hrvatskoj imali ljude u vlasti i pravosuđu. Međutim, kako se u Hamburgu protiv Osmanijevih vodila tzv. istraga stoljeća, pritisak međunarodne zajednice ometao je njihove poslove u Hrvatskoj. Na suđenju u Njemačkoj navedeno je kako novac od kriminalnih poslova Osmanijevi peru kroz građevinske poslove u Hrvatskoj. Dražen Golemović je blagajnik klana Osmani u Hrvatskoj i u knjizi na osnovu obavještajnih procjena otkrivam da je upetljan i u ubojstvo Ive Pukanića. Na osnovu obavještajnih procjena BND-a i SOA-e iznio sam podatak da je Golemović za Osmanijeve oprao između 80 i 120 milijuna eura. Golemović je Osmanijeve povezao i s Antom Vlahovićem. Na tim sastancima Ante Vlahovića uz Golemovića, Vladu Brkića i Ćazima Osmanija bio je i izvjesni Ante Bralić, djelatnik SOA-e, kasnije jedan od Sanaderovih tjelohranitelja. Ante Bralić je  dokumentiran na svim sastancima Osmanijevih i Golemovića i prenosio im je upute Ive Sanadera.

PORUKA: PROĆI ĆETE KAO PUKANIĆ

Koliko je Ivo Sanader umiješan u ubojstvo Pukanića?

–     Sanader nije imao pouzdane informacije da će Pukanić biti ubijen. Karamarko je te informacije imao, a i Mesić i Bajić. To je Pukanić sam rekao. Pukanić je ubijen da bi klan Osmani preuzeo kontrolu nas sigurnosnim sustavom u Hrvatskoj. Prvo su ubili Ivanu Hodak, pa zatim i Ivu Pukanića. Ubojstvo Ivane Hodak dogodilo se mjesec dana nakon što je MUP krenuo u istragu afere Hypo, u noći nakon tog ubojstva Tomislav Karamarko preuzima MUP. Pitajmo se samo tko je od tog krivičnog djela imao najviše koristi i to sam Karamarku rekao u lice kad smo se sreli na Sudu.

Zašto su Osmanijevi naručili ubojstvo Pukanića, kako tvrdite?

–     Kao prvo, krivnju za ubojstvo prebacili su na konkurenciju, a drugo, Mesiću i Sanaderu  poslali su poruku: Proći ćete na isti način budete li se petljali u naše poslove. U zadnjih nekoliko godina Hrvatska je došla u vrh zemalja preko kojih u EU dolaze heroin i kokain.

Zar nije desetljećima glavni europski distributivni centar za kokain u Napulju? Taj posao najviše kontrolira Camora i sumnjam da ih je u tome netko nadmašio.

–        U zadnjih trideset-četrdeset godina važan dio međunarodne trgovine kokainom ide preko hrvatskog centra u Norvalu u Kanadi. Kad god se pojave značajnije organizacije za krijumčarenje kokaina, uvijek se pojavi i neki Hrvat. Nije slučajno da su naši generali imali veze s talijanskom mafijom. Danas je Hrvatska preuzela ulogu Italije, a to je postignuto jer je albanska mafija imala spregu s najvišim institucijama vlasti. Albanska mafija neće nekoga financirati zato što je lijep i ima lijepe oči. Poruka mafije je bila: Ubili smo vašeg čovjeka i ne smetajte nam u poslu. Budete li pravili probleme, vi ste svi mete. Karamarko je dobro znao što se događa i nekoliko mjeseci nakon toga maknuo je Sanadera. Pritisak iz EU nije bio ključan za odlazak Sanadera s vlasti, kao što svi špekuliraju, nego ucjena Karamarka. Sedam dana prije smjene Sanadera meni je došao jedan od mojih izvora u SOA-i i pričao mi je o razgovoru u kojem je Karamarko prijetio Sanaderu. Rekao mu je da ima djecu i da mu je pametnije povući se. Karamarko je zaprijetio Sanaderu da se svašta može dogoditi, no meni je ta priča bila toliko luda i nerealna, čak i kad se Sanader nakon tjedan dana povukao s vlasti. To je bilo prvi puta da informaciju dobivenu od tog izvora nisam objavio. Sad  prvi put iznosim u javnost da sam sedam dana prije Sanaderove ostavke imao informaciju što će se to dogoditi.

Sjećam se promocije Vaše knjige “Bankarska mafija”, kad ste rekli da je Sanader podnio ostavku zbog korupcije i Hypo banke. U to vrijeme još nitko nije govorio ni o tome.

–     Moj tekst o Sanaderovoj ostavci po Google-u je bio najčitaniji tekst na hrvatskom jeziku  te godine. Sanaderovoj ostavci doprinjeli su razni čimbenici, a Karamarko je bio točka na i.

Karamarka je na položaj ministra unutarnjih poslova postavio Ivo Sanader, zašto bi ga onda ubrzo kasnije Karamarko ucjenjivao da podnese ostavku na mjesto predsjednika Vlade?

–     Sanader i Karamarko nikad nisu bili prirodni saveznici. Sa Sanaderom na mjestu premijera Karamarko ne bi bio najmoćniji čovjek u Hrvatskoj. Kramarko pripada Gregurićevom klanu i HDZ funkcionira na tim klanovima. Gregorićev klan je sve vrijeme hrvatske neovisnosti kontrolirao najveće centre ekonomske moći u ovoj zemlji, a Karamarko je bio Gregorićev tajnik. Kad se Gregorić morao povući radi bolesti i godina Karamarko preuzima kormilo i klan ga gura prema preuzimanju centara političke moći. Sa Sanaderom kao premijerom mjesto ministra policije bio bi Karamarkov maksimalni domet. Karamarko godinama surađuje s Osmanijevima i Karamarko je naredio da se Pukaniću makne zaštita.

Imate li i te dokumente?

–        Nemam, imam samo iskaze djelatnika SOA-e koji to tvrde.

SRBIJA SUVLASNIK ZAGREBAČKE BANKE

Vratimo se na ubojstvo Pukanića, ima li još nekih bitnih čimbenika u tom zločinu?

–     U svojim istraživanjima imao sam sreću upoznati pokojnu Borku Vučić, ona mi je rekla i pokazala dokumente koji pokazuju da je Republika Srbija vlasnik blizu 50 – postotnog udjela Zagrebačke banke i oko 20 udjela u TDR-u. Za vrijeme rata Hrvatska i Srbija, odnosno Tuđman i Milošević,  nikad nisu prestali poslovati. Preko Zagrebačke banke novac iz Hrvatske išao je na račune na Cipru, a odatle na račune u Londonu i Parizu, pa onda u Hypo banku u Klagenfurtu. Brojeve tih računa objavljujem u knjizi. Puki je sa svim tim bio dobro upoznat i pokušao je ucjenjivati i s tim novcem odseliti iz Hrvatske. Hypo grupa i ZABA su jako povezane, jednako kao i elite Zagreba i Beograda. Puki je sve to znao i htio je uzeti novac i zauvijek otići iz Hrvatske.

A što je s prodajom Nacionala?

–     Pitanje je koliko je od prodaje Nacionala realno dobio, jer je u Nacionalu bilo Petračevog, Kevićevog i novca HDZ-a. Ne bi Šuker samo tako Pukiju odobravao poslove za milijun kuna. U Nacionalu su bili jako čudni suvlasnički odnosi i pitanje koliko je Pukanić u transferu vlasništva Nacionala zaista dobio. Htio je uzeti ozbiljnu lovu na dokumentima oko Hypa i ZABE  da bi počeo novi život u Americi.

Spomenuta pokojna bankarka Borka Vučić je pod sumnjivim okolnostima stradala na Ibarskoj magistrali.

–       Borka je previše znala, bila je zadnji živi svjedok koji je mogao o svim ovim mutnim poslovima govoriti kao cjelini. Osim Franje Gregorića širinu poslovnog opsega i brojeve računa još je znala samo Borka Vučić. Upoznao sam je u jesen 2007. godine, pratila je što pišem o Zagrebačkoj banci i aferi Hypo i kad je vidjela da nemam drugih motiva osim iznošenja istine o dogovorenom ratu i ekonomiji u tom ratu, počela mi je davati dokument po dokument. I onda je poginula. Najveći interes da Borka ne progovori imao je tadašnji potpredsjednik srbijanske vlade Mlađan Dinkić kojeg je svojedobno Đinđić poslao na Cipar da istraži račune otvarane u doba Miloševićevog režima. Mislio je, kad se računi otkriju, novac vratiti u Srbiju. Istragu na Cipru je povjerio Mlađanu Dinkiću, čiji je ujak tajkun Mišković. Otkrivanjem računa na Cipru ubrzan je plan za Đinđićevu likvidaciju. Borka je sve to znala i 1. kolovoza 2009. poginula je u prometnoj nesreći. Mislim da je moja knjiga posebno zanimljiva jer donosi širu priču oko Pukanićevog ubojstva. Sve stavlja u širi kontekst o kojem se do sada nije pisalo. T

4 komentara

Jump into a conversation
  1. Marko
    #1 Marko 5 rujan, 2016, 13:49

    ….bravo….

    Reply this comment
  2. Molotov
    #2 Molotov 4 listopad, 2011, 16:29

    Sramota! Pa zar to govno opet piše u Hrvatskoj i Vi još objavljujete i nekakav razgovor s njime? Pitajte ga što je radio u Srbiji i Banja Luci zadnje dvije tri godine! Njegova “istina” – ha,ha,ha – pa Vi ste stvarno naivni.

    Reply this comment
  3. Pehlivan
    #3 Pehlivan 3 listopad, 2011, 05:58

    Tako! Bravo Domagoj. Samo piči.Opet si krenuo u svoj boj. I nikog se ne boj. Zdravo mi i dobro stoj!

    Reply this comment

Your data will be safe!Your e-mail address will not be published. Also other data will not be shared with third person.