RADOVIĆ TUŽI DORH MEĐUNARODNOM SUDU

RADOVIĆ TUŽI DORH MEĐUNARODNOM SUDU

28. svibanj, 2012.
Print Friendly, PDF & Email

sasaradovic
Zbog davanja lažnih podataka medijima

Priredio: Franjo Dobrović

Dana 24. svibnja 2012. održana je rasprava na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu o medijski poznatom slučaju navodnoj ucjeni Saše Radovića od 1.000.000 eura. Nakon preslušavanja materijala optužbe, odvjetnik obrane, Matej Zubović zatražio je da se pusti i disketa sa snimljenom izjavom glavnog krucijalnog svjedoka Tomislava Mičića s prošle rasprave. Na to se usprotivila zamjenica Općinskog DORH-a Danijela Raspović, jer je po snimci evidentno da se događa kafkijanski obrat. Na vidjelo izlazi da optužba za ucjenu nije ništa drugo nego legalna nagodba u sudskom procesu i da pomno planirana zajednička akcija DORH-a i profesionalaca bivše UDBE u svakoj pravnoj državi – pada.
Po snimci je neosporno da je Mičić početkom ljeta 2011. nazvao Sašu Radovića (obojica su branitelji, ali nisu se vidjeli ni čuli 19 godina), te da je iz Zagreba došao k njemu u Premanturu zbog „smirenja“ i novčane nagodbe u sudskom procesu u kojem je Ivan Čermak tužio Sašu za klevetu. Suđenje se nastavlja.

Za bolje razumijevanje ove špijunske farse treba reći da Saša Radović svojim javnim i TV nastupima i člancima godinama inzistira na vraćanju opljačkane imovine Hrvatskoj. Objavio je i tri knjige ()  u kojima imenom i prezimenom proziva ratne i pretvorbene profitere, te kritizira DORH zbog nedjelovanja, odnosno zbog zaštite povlaštene elite.  
Ivan Čermak tužio  ga je za klevetu, a Saša Radović je uzvratio protutužbom  sa službenim dokumentima i javno objavljenim činjenicama o švercu hrvatske nafte u SAO Krajinu. Nafta je završavala u srpskim tenkovima koji su ubijali hrvatske branitelje. Svi materijali dostavljeni su DORH-u, a na znanje predsjedniku RH, Delegaciji EU i ministrima.
Na ročištu 25.svibnja Saša Radović je dao slijedeću izjavu:

-Moje knjige, članci, javni nastupi na promocijama, tribinama i na TV uz prozivanje nedjelovanja DORH-a – rezultirali su za mene pogubnim posljedicama. Uz prijetnje telefonom i jedan fizički napad, inscenirana je i prometna nesreća neposredno nakon objave moje treće knjige krajem 2010. godine. Nakon mjesec dana u šok sobi, uz 16 fraktura i nekoliko operacija, te kasnijeg oporavka na bolničkoj njezi, prohodao sam na štakama. Šepam zbog trajne posljedice kuka i ramena – ali sam preživio. Kosti slomljene karlice, desne ruke, noge i šest rebara zarasle su, oporavila su se i pluća probodena slomljenim rebrima. No zbog trostruke frakture lubanje, frakture nosa i vilice, te jakog potresa i difuzne ozljede mozga, ostale su psihičke posljedice u razbijenoj memoriji i čestim „flashbackovima“. Ostao sam živ i to „umreženim strukturama“ u zaštiti ratnog profiterstva ne odgovara. Ukoliko bi krenula istraga na temeljima notorne činjenice da je hrvatska nafta ubijala hrvatske branitelje – milijarde eura nestale u džepovima, ne samo Čermaka nego i  „umreženih struktura“ – vratile bi se Hrvatskoj.
Slijedi planirani scenarij.
Tomislav Mičić s kojim nisam komunicirao 19 godina, javlja mi se telefonom i dolazi u Premanturu. Kaže da ga je na mene uputio Josip Perković da „smiri“ proces  Čermakove tužbe za klevetu. Na moj odgovor da isprika ne dolazi u obzir, Mičić nudi novac za povlačenje moje protutužbe, odnosno za nagodbu u sudskom procesu klevete. Odbijam i kažem da ću o svemu razmisliti.
Nakon rasprave 15. rujna 2011. za klevetu, kada je Čermak ljut zbog objave novinarke u Večernjem listu o veleizdaji, švercu nafte, rezolutno odbio pomirbu – Mičić se javlja telefonom. Tvrdi da Čermak opet želi nagodbu i dogovara sa mnom sastanak u Opatiji.
Ta nelogičnost, odnosno nagla promjena raspoloženja Čermaka ukazuje mi na programiranu akciju.
S obzirom na to da sam uz dužnost instruktora Specijalnih postrojbi HV bio i časnik SIS-a, imam temeljna saznanja o špijunskim scenarijima. Jasno mi je da plan nije naivan i da imam posla s profesionalcima. Poveznica je bila u 3 elementa.
Kao prvo, otvaranje Googlea daje niz činjenica da Josip Perković i Tomislav Mičić pripadaju nomenklaturi UDBE, odnosno bivšeg SDB-a, što upućuje da su profesionalci u provođenju prijetnji, plašenja, fizičkih napada, iznuda, lažnog svjedočenja i ubojstava.
Kao drugo, DORH u cilju zaštite ratnog profiterstva godinama zataškava činjenice o švercu nafte i ima interes eliminirati moju aktivnost s javne scene.
I treće, Čermak najzainteresiraniji za „šutnju“ ima veliku financijsku moć logistike ovog namještenog procesa navodne ucjene. Velika je mogućnost i nagrade svih umreženih sudionika zavjere.
Sve ukazuje na dogovor i umreženu akciju članova UDBE i državnih službenika DORH-a.

Nakon razmišljanja i konzultacija s grupom istomišljenika, prihvaćam igru. Znao sam da se legalna sudska nagodba nikako ne može smatrati ucjenom, a da bi dobiveni novac od strane Čermaka za „smirivanje“ bio neoboriv dokaz o krivnji i konačno otvaranje procesa ratnog profiterstva i konfiskacije opljačkane imovine.  
Javnost bi bila informirana i DORH više ne bi mogao predmet gurati pod tepih.
Uz desetljeća iskustva „starih struktura“ u klopkama i uz državne službe koje imaju velike mogućnosti audio i video prisluškivanja i praćenja, te neograničena sredstva – to je bio za mene veliki rizik.
Uz znanje o nadzoru (telefon i ostalo) od tog trenutka koristio sam svoja iskustva (časnik SIS-a i pisac) te sam svaki naš razgovor programirao i začinio lažnim podacima. Svi podaci o veleizdaji šverca hrvatske nafte već su odavno javno obznanjeni – i novih podataka nema! Dakle, nema nikakve mogućnosti ucjene.

U razvoju akcije umreženih struktura, nakon moga uhićenja – otvorila se neviđena medijska hajka. Sve radio postaje (i one lokalne), TV i tisak na naslovnim stranicama danima su objavljivali servirane i uglavnom lažne podatke. Javljeno je da sam uhićen u trenutku dok mi je general Ivan Čermak isplaćivao sto tisuća eura, skupa sa mnom u autu prilikom primopredaje bila je i moja supruga. Čermaka nije bilo ni blizu uhićenja, a supruga se nalazila 100 kilometara daleko u svojoj kući u Premanturi. Supruga mi je bila uhićena u Premanturi isključivo zbog zastrašivanja, a iz njenog sefa oteto je 17.000 eura ušteđevine namijenjene za popravak kuće. Razlog oduzimanja te ušteđevine je nemogućnost plaćanja odvjetnika, jer je vjerojatni plan bio nametnuti svoga „odvjetnika po službenoj dužnosti“. Tisak je objavljivao i podatke koje je moglo imati samo pravosuđe (DORH), na primjer: prije je bilo objavljeno u Večernjem listu, nego što smo o tome bili obaviješteni moj odvjetnik i ja da ću biti suđen u Zagrebu, a ne u Rijeci. Slike moje supruge iz mog zaplijenjenog mobitela objavljene su u Jutarnjem listu, a slike je mogao dati samo DORH.
Ovakav programirani medijski linč na mene sasvim sigurno dio je plana mog eliminiranja iz javnosti i rušenja vjerodostojnosti mojih objava i knjiga. Bezbroj puta ponovljeno je da sam ucjenjivač i. t.d.

Uhićenje i pritvor uvjerili su me u moju pogrešnu procjenu. Iza ove klopke umreženih struktura stoje milijarde eura opljačkanih državi Hrvatskoj i prejaki mehanizam zaštite te pljačke. Sada mi je jasno da se kao pojedinac teško mogu boriti protiv hobotnice.  Potražit ću pomoć u sudskim tužbama. Slijedi tužba DORH-a međunarodnom sudu za umreženu  akciju i za snabdijevanje lažnim podacima poslušne i korumpirane medije. Na domaćim sudovima naći će se tužbe za klevete i objavljene slike (Jutarnji list, HRT, Glas Istre…). U svojoj 73. godini života narušeno mi je zdravlje i volja, imam trajna fizička oštećenja, službeno potvrđene simptome iz kruga PTSP-a.

Danas sam zbog svega ovoga u opravdanom strahu za goli život. T

2 komentara

Uskoči u raspravu
  1. navijala
    #1 navijala 17 siječanj, 2016, 21:32

    Vidite sto vam se sve moze dogoditi.Srice moje…

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.