SA “SMRT FAŠIZMU SLOBODA NARODU” POTPISIVANE SU PRESUDE TZV. “NEPRIJATELJIMA NARODA”

SA “SMRT FAŠIZMU SLOBODA NARODU” POTPISIVANE SU PRESUDE TZV. “NEPRIJATELJIMA NARODA”

6. kolovoz, 2016.
Print Friendly, PDF & Email

Marko Perković Thompson nakon odlično organiziranog domoljubnog i humanitarnog koncerta u Kninu, umjesto pohvala dobiva prekršajnu prijavu. Ista se temelji na Zakonu o prekršaju javnog reda i mira, a nama u HSP AS i Domovinskoj koaliciji, da je ista podignuta temeljem izvođenja jedne od njegovih uspješnica koja nije zabranjena u Hrvatskoj

Tekst: Pero Čorić, predsjednik Izbornog stožera Domovinske koalicije

Obilježavanja obljetnica u Hrvatskoj, bilo da je riječ o domoljubnim ili komunističkim skrivenim iza antifašizma, po nepisanom pravilu završavaju isključivo prekršajnim prijavama hrvatskim domoljubima. Istovremeno mala, ali izrazito medijski glasna tzv. građanska Hrvatska javno prosvjeduje zbog paljenja srpske zastave u Kninu, istima nije palo na pamet, kao ni policiji, reagirati u okviru zakona kada je hrvatsku zastavu 2010. u Rijeci sa svojim poklonicima oskvrnuo Slovenac Emil Hrvatina. Na istom tragu je i višegodišnje orgijanje štovatelja najvećeg zločinca nad Hrvatima Josipa Broza Tita u Kumrovcu te krivotvoritelja povijesti, a samim tim i poklonika četničkih zločina u Srbu 1941. godine. Isticanje obilježja i skandiranje povika pod kojima su u mučeni, silovani, zatvarani i ubijani Hrvati, povodom svih pravoslavnih blagdana i srpskih praznika u Borovu Selu za MUP RH sudeći po broju kaznenih i prekršajnih prijava, očito se nikada nisu ni dogodili te po istima u njima ništa nije sporno!

Vrijeđanje hrvatskih svetinja

Cilj antihrvatskog “umjetničkog” izričaja je kontinuirano vrijeđanje hrvatskih svetinja i oskvrnjivanje mjesta od posebnoga pijeteta. HSP AS je na to hrvatsku javnost upozoravao u svojim priopćenjima te svim medijskim istupima, a zadnje na što smo upozorili bilo je vezano uz performans “kulturnjaka” na Golom otoku. Performans „sisačkog Frljića“, u kojem je postavio zvijezdu petokraku na križ, ali i na spomen ploču na mjestu gdje je postavljen hrvatski grb, osim što je povrijedio osjećaje obitelji tisuća stradalnika, direktno je prekršio hrvatske zakone potičući mržnju i nesnošljivost. Spomen ploče koje postavi Vlada RH zakonom se ne smije oskvrnjivati, pogotovo ovakvom direktnom provokacijom! Do danas nismo vidjeli prekršajnu prijavu stanovitog performera po pitanju navedenoga čina!

Istovremeno Marko Perković Thompson nakon odlično organiziranog domoljubnog i humanitarnog koncerta u Kninu, umjesto pohvala dobiva prekršajnu prijavu. Ista se temelji na Zakonu o prekršaju javnog reda i mira, a nama u HSP AS i Domovinskoj koaliciji, da je ista podignuta temeljem izvođenja jedne od njegovih uspješnica koja nije zabranjena u Hrvatskoj!

Veličanje poklika “Smrt fašizmu”

Nije li zakon po Ustavu RH za sve građane Hrvatske isti? Dok gradonačelnica Siska kliče “Smrt fašizmu-sloboda narodu”, veličajući poklik kojim su potpisivane smrtne presude tzv. “neprijateljima naroda” i biva za to nagrađena kandidaturom za Hrvatski sabor, Marka Perkovića Thompsona Vlaho Orepić smatra prekršiteljem radi izrečenoga pozdrava koji je dio hrvatske povijesti stvarane davno prije Drugog svjetskog rata i koja, što se tiče HSP AS nije zaboravljena niti će biti ikada zabranjena!

Domovinska koalicija će u 9. sazivu Hrvatskog sabora svakako potaknuti javnu raspravu te zahtijevati da se zakonski odredimo prema degradaciji ovog pokliča hrvatskih branitelja koji su devedesetih godina s puškom u rukama branili, stvarali i očuvali suverenu, samostalnu i nezavisnu Republiku Hrvatsku! T

13 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Otporaš
    #1 Otporaš 3 listopad, 2019, 10:26

    I put all of my photos here fo you to enjoy: https://photos.app.goo.gl/eYoV39YCY9jZBfwi9

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Otporaš
    #2 Otporaš 29 ožujak, 2019, 18:25

    Šipovača Portal
    “MISLI GLOBALNO, DJELUJ LOKALNO!”
    NASLOVNICA
    O SIPOVACI
    KONTAKT
    ZUPA SIPOVACA-VOJNICI
    MI ČEKAMO SVOJ DAN – UMIRE LI STARA HERCEGOVINA?
    listopada 23, 2017 2 comments

    Podsjetnik:
    (Nove jugoslavenske vlasti čim su došli na vlas u svibnju 1945. godine, promijenili su ime Široki Brijeg u Lištica. Lištica je ime rijeke koja protječe kroz grad Široki Brijeg. Svi oni koji su, namjerno ili navikom u razgovoru koristili ime Široki Brijeg, bili su hapšeni, ispitivani i kažnjavani. Da bi se na neki način novim vlastima dalo do znanja da Hrvati Hercegovine nisu zadovoljni promjenom imena Široki Brijeg u novo ime Lištica, iz prkosa vlastima, Ozni/Udbi pjevala se je pjesma: “Oj Široki prediše ti ime, pa se nemam ponositi čime!”. Otporaš.)

    Široki – zabranjeno ime

    Nad rijeku Lišticu nadvilo se golemo brdo, na blagom vrhu kojega dominira crkva s dva znamenita zvonika; uokolo nekoliko kamenih zgrada, koje, gledajući iz daljine, djeluju kao srednjovjekovne palače: veličanstveno. To je Široki Brijeg. Utaman (uzalud, mo.) ćete ga tražiti u službenim dokumentima ili zemljopisnim kartama: danas se zove Lištica

    Daleko bi me odvelo pisanje o Širokom Brijegu – o nasilnom brisanju njegova imena, o spaljivanju klerika i fratara od partizana 1945. godine, uopće o poratnom nasilju, progonu, ubijanju i tragediji Hrvata u Hercegovini. (Poznati su Hercegovački Križari u borbi za Hrvatsku Državu, poimenice Vinko Škrobo. Poznata je i pjesma koju su Oznaši/Udbaši izmislili protiv gore spomenute pjesme o Širokom Brijegu: “Vinko Škrobo tko te hrani, ubit će te partizani”. Poznata je i ona Moše Pijade službena izjava Politbiroa i KPJ da se zapadnoj Hercegovini, gnjezdu ustaštva ne smije dati nikakova pomoć iz državnog proračun/budžeta. Mo. Otporaš.)

    Široki Brijeg spada po broju pučanstva u najveću, a po imovinskom stanju najsiromašniju općinu u Hercegovini. Industrije gotovo nema. Tu se ništa nije gradilo ni investiralo. Mnogo se obećavalo, a još više tražilo: za puteve, škole, elektrifikaciju. To se uglavnom ne spominje, a ako se o tome piše, veličaju zasluge režima (još će reći da je njihovo djelo asfaltiranje cesta od Čitluka do černa, ili od Humca preko Vašarevića, Orovlja do Vrgorca.)Nedavno je, doduše, podignuta metalnatvornica, u kojoj će se, vele zaposliti oko 200 radnika. Što je time riješeno? Ništa. Trenutno radi u inozemstvu oko 4.200 Širokobriježana, a više od 3.000 njih traži zaposlenje.

    U drugim općinama stanje nije bolje: iz grudske, čitlučke i posuške općine radi oko 9.000 ljudi u zapadnoeuropskim zemljama. Toliko, ako ne i više, ima nezaposlenih. Što više, na području tih komuna gotovo i nema mogućnosti za zaposlenje. Dvije otkupne stanice duhana (u Grudama i na Čitluku) i još nedovršena tvornica izmedju Gruda i Sovića – pružat će posao za 300-400 radnika, pretežno ženskih. Tvornica plastike na Posušju (zaposleno oko 150 radnika) nakon zatvaranja i zatim protjerivanja inžinjera Pere Majića nema izgleda da se održi, pogotovo od kad je (po direktivi Petra Oruča, bivšeg udbaša, sada člana CK BiH) za direktora postavljen kapetan Mirko Djerek. Mjesečni dohodci iznose 80-90 tisuća dinara (ili 110 njemačkih maraka).

    Protunarodno gospodarstvo – opustjela sela

    Pod normalnim okolnostima – ističu Ljubušaci – mi bismo mogli pristojno živjeti od voća, povrća i duhana. Država, medjutim, nepokazuje nimalo interesa ni za seljaka ni za unapredjenje poljoprivrede. naprotiv: porezi i nameti stalno rastu, a voće i povrće nitko neotkupljuje: Na drugoj strani troškovi života porasli su u zadnje 3 godineza 85 posto, dok cijene agrarnim proizvodima neprestano stagniraju ili padaju; seljacima se ne isplati zemlju obradjivati. Zato listom odlaze na rad u tudjinu. Neka sela potpuno su opustjela; nigdje mlada čovjeka: samo nejaka djeca i stara čeljad. Iz Ljubuške općine radi u inozemstvu 4.400 radnika, a toliko ih otprilike čeka na posao. Dvije novosagradjene tvornice (“Famosova” i “Sokolova”), uz postojeću “plantaru” i otkupni stanicu duhana, pružit će kakvo-takvo zaposlenje za 700-800 radnika. Drugim riječima: iskrsne li jača nestašica posla u Njemačkoj, ostat će 90 posto bez posla. na ilici, ili kako ovdje vele: na ledini. Dodje li zaista do naglog povratkla tolikog svijeta, nastat će strašna situacija u čitavoj Hercegovini. I socijalna i politička.

    O ljudima zbilja nitko ne vodi računa. Svatko se snalazi kako znade u imije. Mnogi su preselili ili sele u gradove (Zagreb, Split, Dubrovnik, Mostar i dr.), gdje postaje bolji uvjeti za rad i školovanje djece. Mladi zaziru od tudjine. Rijetki sanjaju o odlasku u Ameriku ili Australiju. Hrvatska napokon postaje najprivlačnije točka. Imaju li povratnici olakšica? naprotiv, niz gorućih problema sili “gajstarbajtere” da ostanu u tudjini: pitanje zaposlenja, stanovi, lokacije i visoke carinske pristojbe.

    “Ej, što ne puca?!”

    “Situacija bi bila”, veli mi Radišćanin, “mnogo bolja da imamo carinske povlastice, ili da nam je prokleta država omogućila ulaganje deviza u obrt, u radnje. Ovako, čitave smo uštedjevine sasuli u kućetine. A što ćeš od prazne kuće?

    Sreo sam dosta povratnika. Neki su se priličito snašli. Glavnina nije. Jedan kaže: “Uzmi, eto, to posrano “Oslobođenje”. Piše: “U Ljubuškome otvorena radna mjesta čekaju na povratnike”. A nas stotine nezaposlenih! Čekam osam mjeseci – ništa. Kada dodješ na biro rada, službenici posprdno pitaju: “Što Švabe žele?” (Tako zovu povratnike iz Njemačke.) Pitaš funkcionare, oni užimaju remenima, i jedvo čekaju da te se riješe. Mi smo zadnja rupa na svirali. Ej, što ne puca?!”

    Brojni su se nakon povratka bili osamostalili. najviše kao autoprevoznici. Ali nisu dugo izdržali. Treba istaknuti dvije drastične mjere: ograničenje tonaže (na 5 tona), i trostruko povišenje poreza. Tako je država došla do 300-350 teretnih kola, koje su joj vlasnici morali prodati po neznatnoj cijeni. Obrtnici su, pored poreza, izloženi pritisku samovolji inspektora, udbaša i moćnijih partijaca, koji ucjenama i prijetnjama, poput mafije, stavljaju privatnike pred alternativu: ili dijeliti s njima zaradu ili ključ u bravu. Posebno je poglavlje korupcija. Ništa bez mita: ni upisa djeteta na zanat, ni stipendije, ni zaposlenja, ni vozačke dozvole, pa ni liječenja u bolinici. Posrednici su obično bivši funcionari, oficiri, udbaši. Oni imaju svuda veze.

    Milicajci prodaju pištolje

    Rade Vukojević i Ivan Lasić-Gorankić (Mostarska Udba) izvlače od “gastarbajtera” novac na vrlo odvratan način: Ljude pozovu u Udbu i jednostavno im uzmu pasoše: “dok se vaš slučaj ne rasvjetli”. Postupak – to naglase da dotičnoga još više uplaše – može trajati mjesecima. Sada, nakon pripreme, žrtvi prilaže posredinci (Pero Lovčević, Krešo Šimić, Praljak, Granić) i nude usluge, naime “čupanje pasoša”. Cijena: 2000 njem. maraka. Milicajci su tijekom 1970., 1971. i 1972. (Grude, Ružići, Tihaljina, Drinovci) zaplijenili više od 200 raznih pištolja, koje su, noću, prerušeni u civilna odjela, prodavali seljacima u Posušju i Ljubuškome po 300-400 maraka po komadu. Udbaški glavešina Čima (Mostar) isposlovao je 1969. Zvonku Iličiću iz Gruda pismenu garanciji za slobodan povratak kući: Čima je za uzvrat dobio 1000 maraka u gotovu, magnetofon, sat i još neke “sitnice”. (Iličić je 1964. g. pobjegao u Njemačku zbog osude na 4 godine zatvora za pronevjeru. Dugo bi smo mogli nizati najrazličitije primjere ucijena i pljačke. Trebali bi, uz spomenute, imenovati Krešu Buntića, Dedića, Mirzu, Grahovca, Matišu Mikulića, Zečića i neke druge okrutne i beskrupulozne tipove.

    Stojim tako u centru Čitluka i promatram povorke “gastarbajtera”. Tmurni. Odlaze natrag. Djevojčića šapće ocu: “Nemoj nas, tata, ostaviti ko Frane svoje!” Ispred autobusa prolazi bivši šef milicije, negda strah i trepet ovoga kraja. Postidjen. Netko mu naglas doviknu: Gagro hoćeš li duhana, dodji!”

    Ganga prkosno sori:
    Mene moja naučila mati,
    pjevaj sine živili hrvati!..

    Gagro nešto smrmlja u sebi pa odjuri bez riječi, gonjem oštrim pogledima prezira i sažaljenje. tako ovdje časte izdajice.

    Eksplozivno stanje

    Hercegovina se mijenja, obnavlja, modernizira. To su rezultati rada u Njemačkoj. Mijenjaju se, doduše, i odnosi medju ljudima i nastaju nova shvaćanja. Umire stara Hercegovina, ustupa pomalo mjesto novoj, bez gange i gusala, u kojoj sve važniji postaje povac. “Odkad se podje u Njemačku, nesta pjesme, muškadija postade sebična i zlobna, a ženskadija – grom u njih puko: stide se starih običaja i seljačkog porijekla”, govori stariji Hercegovac.

    Prolazeći kroz sela sreo sam dosta učitelja, pravnika, nastavnika, agronoma i kvalificiranih radnika. Bezposleni. A koliko tek ima mladih koji nemaju mogućnosti nastaviti školovanje. S njima raste nemir. I opasnost. “Idite iz ovog krša kud bilo” kažem grupi Širokobriježana.

    “Jok. Mi čekamo svoj Dan…”
    “Kakav dan?” upitah.
    Jedan mi izmedju njih otresito odbrusi:
    “Nosi te djavo – bolje ti je!”
    “Ma naš sam, momci, zaboga!”
    “Naš! Hrvat, što li?”
    Potvrdih: “Da”.
    “Iko, daj mu politra crnoga!”

    Razgovor prekida ganga:
    Oj Široki, prediše ti ime,
    pa se nemam ponositi čime.

    “Pitaš: kakav dan, a?” poče drugi, nastavnik. “Dan kad ne bude kažnjavanja zatvorom zbog pjevanja pjesme Jelačiću, zbog nošenja hrvatskog grba; dan kad nas neće suditi tri-četiri godine robije (kao Marinka Hercega iz Klobuka) ako položimo kitu cvijeća na ćaćin grob.”

    Za moj stol sjede pet mladića i jedna cura. “I ne samo to”, nastavi plavi momak. “Vidite ovo: prema popisu iz 1971. u Hercegovini ime nešto oko 17 posto Srba. Ili? )Ostali šute.) Usprkos tome oni drže sva unosnija mjesta i sve ključne položaje. Većina misli da tako mora biti, da oni imaju prirodno pravo na vlast i privilegije, zar ne? Zato i nemaju razumijevanja za nas. kažu da je u prošloj godini u Mostaru zaposleno 35 pravnika i nastavnika, od – dva Hrvata.”

    Gostioničar obrisa stol, zboreći: “Ljudi, tiše?” Nitko se na njegove riječi ne obazire. Razgovor teče dalje: “Varaju se ako misle (a misle) da smo poslušna raja s kojom se mogu igrati. naše strpljenje ima granica. Mi znamo bolje umirati nego živjeti.” “Istina je, ubaci netko, no prekide ga glas iza drugog stola: “Ne presjecaj čovjeka kad tako lijepo propovjeda.” Onda nazdravljajući završi: “Gastarbajteri! Ima ih koliko hoćeš što tamo nisu ništa naučili. Dobro veli narodna: Kenjci u Rim, kenjci iz Rima – samo godinu stariji…”

    Udba mijenja samo metodu

    Sloboda, pravda – te su riječi davno protjerane iz Hercegovine. Ovdje se teror nastavlja. Nisam vjerovao dok nisam vidio kako je golem strah, kako su izraziti i surovi prizori nasilja. Svuda. “Ako je bilo nedosljednosti u provodjenju nacionalne politike, to je bilo u prvom redu prema Hrvatima u Zapadnoj Hercegovini. To moram otvoreno priznati i kao Srbin i kao komunista” (Cvijetan Matijević.)

    Što se zapravo izmjenilo s odlaskom Rankovića? Udba – koja je “pripadala samo jednoj (srpskoj) naciji” (Niko Jurinčić, član CK BiH – dobiva nekoliko Hrvata: Antu Miljasa (jedan od onih koji je 29 i 30 travnja 1969. godine ispitivao Iliju Stanića o ubojstvu maksa Luburića. To ispitivanje Ilije Stanića je snimljeno na vrpcu i može se naći na internetu. Mo. Otporaš.) postavlja za šefa republičke, a jerku Bradicu za šefa mostarske Udbe. Stari djelomično odlaze u mirovinu. U “službu bezbjednosti” stupaju mladi kadrovi gluho i slijepo odani partiji. Mijenja li se time odnos prema Hrvatima? Daleko od toga. Udba mijenja jedino metodu i stil djelovanja, postaje nešto “tiša”, izbjegavajući agresivan nastup na javnim mjestima.

    Ovdje je, uostalom, i 1971. protekla tiho. bez hajke, iako su preko noći padali predsjednici općina (Pero Anić, marinčić), bacani na ulicu nastavnici, pravnici, odvjetnici, dok su desetci lišeni slobode i strpani u tamnice. Koliko ljudi čami po zatvorima? Broj osudjenih u posljednje četiri godine stoji približno ovako:

    Ljubuški 75
    Široko Brijeg 70
    Čitluk 40
    Grude 55
    Posušje 60

    (Režimske novine registriraju samo teže slučajeve, lakiše prešućuju. Za ostale općine nema podataka.) Tu Udba još uvijek vodi istrage, ucijenjuje i kupuje svjedoke i odredjuje visinu kazne. A sudovi? Oni joj služe za pravno pokriće zločina. Treba li primjera?

    Nagrade lažnim svjedocima

    Prigodom sudjenja prof. Ivanu Aliloviću u Mostaru 1971. SUP je platio Vištici za lažno svjedočenje 3 milijuna dinara. Konzul Olujić (Freiburg – Njemačka) tražio je čak medju gastarbajterima “svjedoke” koji bi nastupili na sudjenju protiv Miljenka Pehara u Mostaru 1973. Nagrada: “svjedok” je mogao uvesti jedna osobna i jedna teretna kola bez carine. Nitko nije pristao. Pa ipak, Pehara osudiše na 13 godina strogog zatvora na temelju Olujićeve informacije mostarskoj Udbi.

    Poznat je slučaj Miljenka Hrkača. Osudjen triput na smrt. Vrhovni sud Srbije (bez obrazloženja) pretvara mu smrtnu kaznu na 14 godina robije. Što je po srijedi? rade Vukojević (Hrkačev istražitelj) obećava mu kuću na moru ako uzme na sebe (jer se ništa nije moglo dokazati) da je podmetnuo bombe u beogradskom kinu “25 oktobar”. “Ja sam pristao”, branio se Hrkać na sudu, “da odglumim onako kako su me u Mostaru nagovarali”. Uzalud je uvjeravao sud da je nevin, da je mnoge (medju njima i brata Božu) ni krive ni dužne “upleo u atentat”, uzalud je tvrdio da ne pozna Kovačića i da s Antom Penavićem nema veze: “meni su rekli tako u Mostaru, pitajte…”

    Medjutim, počelo se otvoreno govoriti o Hrkaćevoj nevinosti. Škandal izbija na javu. O tome je i beogradski NIN pisao. Što sad? Udba (da bi privremeno zataškala stvar) traži u Njemačkoj svjedoka. Nikola Potonjak (konzul iz Stuttgarta) pronašao je Mirka Mlinarevića (on je u to vrijeme trebao odgovarati pred sudom zbog silovanja Ane Mikulić) koji za dvosobni stan u Zemunu – lažno svjedoči protiv Hrkača.

    Nasilja ne slamaju vjeru u Hrvata

    Evo još ovo: u srpnju 1972. kada je upalo 19 gerilaca u hrvatsku, savezna Udba iz Beograda odvela je u noći Ivana Miličevića iz Radišića kod Ljubuškog (koji je upravo došao u posjet kući iz Australije), i od njega su tražili da nastupi kao svjedok protiv nekih gradjana. Odbio je. Ubili su ga u mostarskoj Ćelovini. (Tko o tome želi nešto više saznati, kliknite na nepoznata strana bugojanske akcije, mo.) Njegovoj obitelji su rekli: “Prilikom sprovodjenja iz Mostara za sarajevo Ivan je iskočio iz voza u Neretvu.” Tijelo nigda nije pronadjeno.

    Nigdje valjda sudovi nisu toliko okrutni kao u Hercegovini. Nigdje ni osveta strašnije ne divlja, i nigdje Udba ne gazi surovije ljudsko dostojanstvo nego u ovim krajevima. teror je bio i ostao jedino riješenje, jedini put uklanjanja nacionalne diskriminacije i socijalne nepravde, jedini oblik razgovora i dodira sa ljudima.

    Ali time je postignut suprotan učinak: režim krvavom silom nije skršio ovaj narod niti je uništio duh otpora. A i neće, i ne može. Odviše je tvrda vjera u Hrvatsku u svijesti tog naroda.

    I.Š.

    (Prepisao Mile Boban za Kamenjar.com, Otporaš iz Nove Hrvatske br. 6. 1975., st. 12/13. 22 listopada 2017. Pisac ovog opis se je potpisao inicijalima sa I.Š. Bez obzira tkoje autor ovog opisa, lijepo je i slikovito opisao život hercegovačkih Hrvata, njihovu vrlinu, upornost, odanost prema svome hrvatskome narodu; kao i prkos neprijatelju. Mile Boban, otporaš.)

    Kamenjar.com

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Otporaš
    #6 Otporaš 26 lipanj, 2017, 12:46

    HRVATSKI NARODNI OTPOR, HNH, pismo Marinu Sopti, Midland, Texas 18 prosinca 1984.
    http://otporas.com/hrvatski-narodni-otpor-pism-marinu…/

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. O
    #7 O 13 travanj, 2017, 11:01

    ŽELJA MOJE MAJKE IVE “VIĆEKE” BOBAN, GABRIĆ

    ŽELJA MOJE MAJKE IVE “VIĆEKE” BOBAN, GABRIĆ
    Početna stranica » Hrvatska » ŽELJA MOJE MAJKE IVE “VIĆEKE” BOBAN, GABRIĆ! ŽELJA MOJE MAJKE IVE “VIĆ …
    travanj 13, 2017
    0 Comments
    MOJA BIBLIJA IMA SAMO ŠEST RIJEČI . “MOJ BOG, MOJA HRVATSKA, MOJA OBITELJ”!

    MOJA BIBLIJA IMA SAMO ŠEST RIJEČI . “MOJ BOG, MOJA HRVATSKA, MOJA OBITELJ”!
    MOJA BIBLIJA IMA SAMO ŠEST RIJEČI “M O J B O G, M O J A H R V A T S K A, M O J A O …
    travanj 12, 2017
    0 Comments
    POVIJESTNO PISMO MIRE BAREŠIĆA MAXU BEBIĆU U AUSTRALIJU 6 travnja 1983.

    POVIJESTNO PISMO MIRE BAREŠIĆA MAXU BEBIĆU U AUSTRALIJU 6 travnja 1983.
    POVIJESTNO PISMO MIRE BAREŠIĆA MAXU BEBIĆU U AUSTRALIJU 6 travnja 1983. …
    travanj 12, 2017
    0 Comments
    KARDINAL IZ AFRIKE SARAH JE UPOZORIO EUROPLJANE!!!

    KARDINAL IZ AFRIKE SARAH JE UPOZORIO EUROPLJANE!!!
    KARDINAL IZ …
    travanj 11, 2017
    0 Comments
    TKO SU SVE POČASTNI GRAĐANI GRADA ZAGREBA?

    TKO SU SVE POČASTNI GRAĐANI GRADA ZAGREBA?
    T …
    travanj 11, 2017
    0 Comments
    DVA IDEALA: USTAŠKI I PARTIZANSKI – KOMENTARI SU OGLEDALO NAŠE HRVATSKE ISTINE

    DVA IDEALA: USTAŠKI I PARTIZANSKI – KOMENTARI SU OGLEDALO NAŠE HRVATSKE ISTINE
    DVA IDEALA: USTAŠKI I PARTIZANSKI – KOMENTARI SU OGLEDALO NAŠE HRVATSKE ISTINE Otporaš | Iz ot …
    travanj 11, 2017
    0 Comments
    KROZ KOMENTARE HRVATA SE OTKRIVA BILO/PULS ILI OGLEDALO (NE) LJUBAVI ZA DOM SPREMNI I ZA NDH-u!

    KROZ KOMENTARE HRVATA SE OTKRIVA BILO/PULS ILI OGLEDALO (NE) LJUBAVI ZA DOM SPREMNI I ZA NDH-u!
    KROZ KOMENTARE HRVATA OTKRIVA SE BILO/PULS ILI OGLEDALO (NE) LJUBAVI ZA DOM SPREMNI I ZA NDH-u! (Mo …
    travanj 11, 2017
    1 Comment
    DESETI JE TRAVANJA, DAN SVETE SLOBODE

    DESETI JE TRAVANJA, DAN SVETE SLOBODE

    travanj 10, 2017
    0 Comments
    SPLETKE OKO VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA – GENERALA DRINJANINA

    SPLETKE OKO VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA – GENERALA DRINJANINA
    SPLETKE OKO VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA – GENERALA DRINJANINA (Donosim ovdje pismo generala Dri …
    travanj 10, 2017
    0 Comments
    “SVETČANO OTVORANJE NAŠE DREVNE SABORNICE”

    “SVETČANO OTVORANJE NAŠE DREVNE SABORNICE”
    Iz slavne povijesti naše… “Svetčano otvoranje naše drevne SABORNICE” Da se nezabor …
    travanj 10, 2017
    0 Comments

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. Otporaš
    #8 Otporaš 22 ožujak, 2017, 07:57

    LIEPA PLAVKA Bruna Esih Prva Dama grada Zagreba
    LIEPA PLAVKA na stranicama Hrvatskog Obranbenog Štiva.
    Stalna veza: http://otporas.com/liepa-plavka-na-…-obranbeno-stivo/

    HRVATSKO/FRANCUSKO VJENČANJE U PARIZU 31 … – Kamenjar
    kamenjar.com/hrvatskofrancusko-vjencanje-u-parizu-31-srpnja/

    Odgovorite na ovaj komentar
  6. Nakaze
    #9 Nakaze 22 kolovoz, 2016, 05:18

    Ovu dvojicu baš je priroda zaribala. Glave ko varićaci i u njima nema zrno žita. Sama pliva.Kad im se čovjek približi iz njih neki mrak izbija. Sikter, fukare!

    Odgovorite na ovaj komentar
    • Anonimno
      Anonimno 23 kolovoz, 2016, 04:41

      Ova nakazna UDBaška kljusina kao i obično, mrzi sve ono što nije po volji raznih Perkovića, koji se sude doživotnom, a ne kao ‘ova dvojica’ na vremenskom kaznom. K tome, ‘nakaza’ ne kaže jesu li ti PARTIZANSKI SINOVI koji su UBILI UDBAŠA ‘fašisti ili antifašisti’. to ‘nakazu’ čini nakazom jer svojim kongenitalnim kretenskim mislima dokazuje da je – naopak čovjek. On misli da ono što on vidi u ogledalu predstabvlja njegove neprijatlje. To mu je jedino ispravno misljenje.

      Odgovorite na ovaj komentar
  7. EPISTEMOLOG
    #10 EPISTEMOLOG 18 kolovoz, 2016, 04:34

    SVESTRANI SUKOB PATRIOTIZMA I
    IDEOLOŠKOG FANATIZMA U HRVATSKOJ

    (Ovo pismo je upućeno Prošelništvu HNO-a a ovaj je to proslijedio svim ograncima, a ogranci svim članovima. Mo. Mile Boban, Otporaš.)

    Miro tvrdi: “Kada sam došao u emigraciju bio sam od svih hrvatskih organizacija i skupina – osim HNO-a – preziran zato što sam bio sin partizanskog majora i polijeratnog kapetana Milicije. Bio sam napadan i preziran iako nisam htio ništa drugo osim vršiti svoju hrvatsku rodoljubnu dužnost. Hrvatski Narodni Otpor ne samo da me nije uopće prezirao nego sam bio i primljen u članstvo. To je za mene predstavljalo znak u pravcu praktičnog koraka za izmirenje podjeljenog hrvatskog naroda, kojeg je rat zavadio i razjedinio.

    Miro Barešić je rođen u Šibeniku 10. rujna 1950. godine od oca Jure i majke Vjere (rođ. Stojanov). U Šibeniku provodi djetinjstvo. Odbio je služiti vojni rok u JNA zbog političkih stavova, smatrajući kako su Hrvatima ugrožena ljudska prava. Nakon nekog vremena osuđen je na 6 mjeseci zatvora na Golom otoku.Odbio je služiti vojni rok u JNA zbog političkih stavova, smatrajući kako su Hrvatima ugrožena ljudska prava. Predhodno su komunisti ubili nekoliko njegovih rodjaka. U jednoj večernjoj borbi, prebio je sina lokalnog prvoborca, te je bio osudjen i iz osvete poslan na Otok Goli šest mjeseci.
    Tu je u swvoje vrijeme boravio i Vladimir Rolović kao – zapovjednik mržnje i mučenja interniranih komunista koji se nisu pokoravali UDB-inim kaponjama.
    Vladimir Rolović (1916 — 1971), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društeno-politički radnik SFRJ i SR Crne Gore, ambasador, narodni heroj Jugoslavije i visoki oficir jugoslavenske tajne službe UDBA. na 6 mjeseci zatvora na Golom otoku… U više saziva je biran za narodnog poslanika Skupštine Crne Gore i bio je član Centralnog komiteta Saveza komunista Crne Gore. Imao je čin rezervnog general-majora, a bio je i zapovjednik zloglasnog zatvora na Golom Otoku gdje su se mučenja političkih zatvorenika nastavila i pod njegovom komandom. [1]

    U Stokholmu je, na dužnosti ambasadora, 7. 4. 1971. godine, smrtno ranjen od grupe hrvatskih ekstremista iz organizacije Hrvatski narodni odpor (HNO) koja je provalila u ambasadu SFRJ. 15. 4. umro je od posledica ranjavanja. Počinitelji Miro Barešić i Anđelko Brajović su uhvaćeni i osuđeni u Švedskoj.

    NOTA: Po uzoru na NKVD, OZN-a je bila jedinstven živčani sustav Jugoslavije i u Titovo ime kontrolirala je čak i Savez komunista Jugoslavije. U tim odnosima, zna se, bilo je kako unitarističkog bloka SKJ tako i nacionalističkih snaga poput Hrvatskog narodnog Proljeća. Još nisu izneseni u javnost bar važniji dogadjaji u sukobu nacionalista i antinacionalista u redovima komunista, a osobito ne neprestani sukobi izmedju Partije i UDB-e poput u vtijerme obračuna s Aleksandrom rankovićem. U red ovih sukoba – na ljevici – kako bi to rekao Ivan Supek, spada i podvig partizanskog sina Mire Ba4rešića protiv kaponje OZN/UDB-e Vladimira Rolović. Tasj sukob je osobito rasplamsan u povodu osude koljačkog manijaka Josipa Perkovića ‘ po podrijetlu Hrvats i podmuklog rušitelja samoodredjene države Hrvatske – ubijanjem najboljih hrvatskih boraca s leđa, poput ubojstva Mire Barešića.

    Odgovorite na ovaj komentar
    • epistemologue
      epistemologue 18 kolovoz, 2016, 06:07

      QUI A DETRUIT LA RUSSIE CHRETIENNE?

      Un trait frappant dans l’analyse de Mr Wilton de la période tumultueuse 1917-1919 en Russie est son exposé du rôle éminemment important joué par les Juifs dans l’établissement du régime bolchevique.
      La liste suivante est la liste des membres du Parti Bolchevique et de l’administration soviétique pendant cette période, que Wilson compila sur la base de rapports officiels et de documents originaux, et cette liste met en évidence le rôle crucial joué par les Juifs dans ces organismes. Ces listes furent d’abord publiées dans l’édition française — difficile à trouver — du livre de Wilton, publié à Paris en 1921 sous le titre : Les derniers jours des Romanoffs. Elles n’apparaissent pas dans les éditions américaine et britannique de The Last Days of the Romanovs, publiées en 1920.

      «J’ai fait tout ce qui était en mon pouvoir pour agir en chroniqueur impartial», écrivit Wilton dans son avant-propos des Derniers jours des Romanoffs. «Dans le but d’éviter toute accusation de porter préjudice, je donne la liste des membres du Comité Central [du Parti Bolchevik], de la Commission Extraordinaire [la Tchéka, ou police secrète] et du Conseil des Commissaires, en activité à l’époque de l’assassinat de la famille impériale.

      «Les 62 membres du Comité [Central] étaient composés de cinq Russes, un Ukrainien, six Lettes [Lettons], deux Allemands, un Tchèque, deux Arméniens, trois Géorgiens, un Karaim (une secte juive), et 41 Juifs.

      La Commission Extraordinaire [Théka ou Vétchéka] de Moscou était composée de 36 membres, incluant un Allemand, un Polonais, un Arménien, deux Russes, huit Lettons, et 23 Juifs.

      Le Conseil des Commissaires du Peuple [le gouvernement soviétique] comptait deux Arméniens, trois Russes, et 17 Juifs.

      «D’après les informations fournies par la presse soviétique, sur 556 importants fonctionnaires de l’Etat Bolchevique, incluant ceux mentionnés précédemment, en 1918-1919 il y avait : 17 Russes, 2 Ukrainiens, 11 Arméniens, 35 Lettes [Lettons], 15 Allemands, un Hongrois, 10 Géorgiens, 3 Polonais, 3 Finnois, un Tchèque, un Karaim, et 457 Juifs.»

      «Si le lecteur s’étonne de trouver la main des Juifs partout dans l’affaire de l’assassinat de la famille impériale russe, il doit garder à l ‘esprit la formidable prépondérance numérique des Juifs dans l’administration soviétique», continue Wilton.

      Odgovorite na ovaj komentar
  8. Jovo
    #11 Jovo 7 kolovoz, 2016, 14:00

    Pa pobogu, ljudi: Koji to narod živi u Sisku koji bira takovu jednu ordinarnu i agresivnu četnikušu?
    Očevidno je da su “hrvati” pičkice ili zajci, kada ih jedna ružna baba može ušutkati.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.