RUDOLF SPIEGLER IZ FUNDUSA MODERNE GALERIJE

RUDOLF SPIEGLER IZ FUNDUSA MODERNE GALERIJE

27. prosinac, 2015.
Print Friendly, PDF & Email

Madona s djetetom, oko 1930.
Za ovu izložbu o Spieglerovom stvaralaštvu pomno su izabrana 24 medaljerska djela iz fundusa Moderne galerije nastala u prvom razdoblju kiparovog stvaralaštva, od  završetka Akademije 1911. do 1935. godine. Stoga Zagrepčani pa i radoznali posjetitelji Grada ovu izložbu mogu razgledadi sve dok se održava od 22. prosinca 2015. do 24. siječnja 2016. u Studiju Moderne galerije Josip Račić u Zagrebu

Napisao: Ivan Raos

Izložbom Rudolf Spiegler iz Fundusa Moderne galerije nastavlja se održavati ozbiljeno zacrtan ciklus izložbi kojima Moderna galerija hrvatskoj javnosti skreće pozornost na vrjednu i bogatu umjetničku građu koja se čuva u fundusu Moderne galerije u Zagrebu. Pritom se obilježavaju obljetnice na živote nedovoljno valoriziranih autora kojima su stvaralaštvo i njihovi likovni izričaji poveznica s likovnim izričajima „moderne“ unutar korpusa hrvatske likovne umjetnosti novijeg razdoblja.
Za ovu izložbu o Spieglerovom stvaralaštvu pomno su izabrana 24 medaljerska djela iz fundusa Moderne galerije nastala u prvom razdoblju kiparovog stvaralaštva, od  završetka Akademije 1911. do 1935. godine. Stoga Zagrepčani pa i radoznali posjetitelji Grada ovu izložbu mogu razgledadi sve dok se održava od 22. prosinca 2015. do 24. siječnja 2016. u Studiju Moderne galerije Josip Račić u Zagrebu.
Prošlo je 130 godina od rođenja i 35 godina od smrti akademskog kipara Rudolfa Spieglera (Zagreb, 24. 12. 1885. – 20. 1. 1980.), međutim njegovo stvaralaštvo baš kao i njegova umjetnička djela ostala su sve do danas uglavnom neobrađena i znanstveno neverjednovana. U tom razdoblju svog stvaralaštva umjetnik je ponajviše bivao prisutan u javnom likovnom životu najčešće Zagreba, u kojem je održao od 1920. do 1930. pet samostalnih zapaženih izložbi. Makar su se izložbe održale u kratkom razdoblju ali bile su zapažene, nakon čega do kraja života nije više samostalno izlagao.
Rudolf Spiegler je uvjerljivo oblikovao figurativne kompozicije s likovima iz hrvatske povijesti s temom iz vojničkog života koje krasi dinamičnost i zamjetna plastična izvedba u polureljefu (Zrinski i Frankopan, Barun Trenk,  Hrvatski domobrani, 1916.). Smisao za preglednu kompoziciju i minucioznu i suptilnu izvedbu odlika je njegovih  djela sa sakralnom i alegorijskom tematikom,  kao i onih  s prizorima iz svakodnevnog života (Svesokolski slet u Zagrebu, 1911; Umjetnost, uokolo 1915.; Madona s djetetom;  Pieta; Izložba stoke u Zagrebu, 1933.). Portretne medalje i plakete karakterizira objektivnost i realističnost, između kojih se ističu brojne povijesne i istaknute osobnosti (Matija Gubec; Barun Trenk, 1916.; Arhitekt Vjekoslav Heinzel 1923; Vladko Bartulić, 1933.; T. G. Masaryk, 1935.).
Portretna medalja s likom uglednoga dugogodišnjeg zagrebačkog ljekarnika Vladka Bartulića iz 1933. nastala je prigodom 333. godišnjice opstanka i 37 godinan vodstva Kaptolske ljekarne sv. Marije u Zagrebu. Prikazuje plitko poprsje krupnog muškarca u profilu nadesno: visoka čela, proćelav, naglašenih čeonih kostiju, otvorena oka, pravilna nosa, a ozbiljnosti lica pridonose istaknuti brkovi.

Umjetničko medaljarstvo

Iako je najveći broj njegovih djela pohranjen od 1971. u Muzeju grada Zagreba ipak cjelokupni opus Rudolfa Spieglera do danas nije primjereno ni zasluženo vrjednovan, a ni adekvatno javno predstavljen. Stoga njegova djela ostaju i dalje uglavnom nepoznata, a kipar Rudolf Spiegler gotovo anoniman. Akademski kipar Rudolf Spiegler (Zagreb, 24. prosinca 1885. – 20. siječnja 1980.) jedan je od prvoupisanih studenata Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu (1907.–1911.). Veći dio života proveo je kao suradnik profesorima Robertu Frangešu-Mihanoviću i Rudolfu Valdecu (do 1919.), a potom i kao suradnik Ivi Kerdiću. Samozatajan i u sjeni svojih profesora, velikih kipara i začetnika hrvatskog umjetničkog medaljerstva, ali i pod njihovim utjecajem u prvim desetljećima umjetničkog stvaralaštva, likovni izričaj oživotvorio je u vrjednom medaljerskom opusu. U Modernoj galeriji nalazi se 25 djela Rudolfa Spieglera nastalih u prvom razdoblju njegova djelovanja, od završetka Akademije 1911. do 1935. Tad u to doba bivao je najviše prisutan u javnom likovnom životu, ponajprije grada Zagreba, održavši u kratkom razdoblju od 1920. do 1930. pet samostalnih izložbi. Do kraja života, pa i posthumno, njegova djela izlagana su na mnogobrojnim skupnim izložbama, ali nikad više nije samostalno izlagao.

Domoljubne medalje iz Prvoga svjetskog rata

U izradi vrlo popularnih domoljubnih medalja nastalih tijekom Prvoga svjetskog rata (1914–1918), uz Rudolfa Valdeca i Ivu Kerdića, uspješno se predstavio i mladi kipar Rudolf Spiegler. Oblikuje figurativne kompozicije s likovima iz hrvatske povjesnice s motivima iz vojničkog života koje odlikuje dinamičnost i zamjetna plastična izvedba u polureljefu (Barun Trenk, Hrvatski domobrani).
Hrvatsko društvo umjetnosti 13. listopada 1915. oglasilo je javni natječaj za izradu medalje u korist ratne pripomoći. Na medalji je po propozicijama trebao biti prikazan jedan Trenkov pandur ili više njih „začetnika domaće c. i kr. 53. pješačke pukovnije“. Nakon godinu dana isto je društvo oznanilo da je pušten u promet novi ratni znak koji je izrađen prema ideji Rudolfa Spieglera. Na jednostranoj medalji U figurskoj kompoziciji na jednostranoj medalji Barun Trenk – 53. infanterijska regimenta, prikazan je idealizirani lik baruna Franje Trenka u povijesnoj odori kao jahača na propetom konju nalijevo, koji je u pratnji svojih pandura u polju desno. U prvom je planu desno polufigura Trenkova pandura u profilu nalijevo sa sviralom i detaljno je Vijoleta Herman Kaurić, Domoljubni predmeti Prvog svjetskog rata u dobrotvorne svrhe: ratni znakovi, plakete, medalje i značke, Numizmatičke vijesti, 66/2013, str. 178. 53. pješačka pukovnija Zagreb (K.u.K. Infanterieregiment Nr. 53 Agram) bila je zagrebačka pukovnija Austro-ugarske vojske aktivna od 1741. do 1919. Između 1835. i 1898. nosila je ime nadvojvode Leopolda. Od tad do 1904. nosila je ime „Edler von Latour“. Od 1905. do 1913. nazivala se „Ritter Plentzner v. Scharneck“, a od 1913. dobila je naziv „Grof Viktor Dankl von Krasnik“.
Sukladno natječaju nastala je skladno načinjena medalja koja prikazuje figursku kompoziciju „Barun Trenk“ zaobljenih volumena apliciranu na ispoliranom polju, s dobro uklopljenim simetričnim natpisom koja je izvedbom nalik secesijskom oblicima kakve su u onodobnici izrađivali Valdec i Kerdić. Ipak potpuno drukčiji likovni pristup impresionističke fakture kod ovog autora vidimo na medalji Hrvatskih domobrana. Spiegler nemirnim isprekidanim rukopisom gradi dinamičnu kompoziciju na reljefnom polju, a natpis po sredini lijevoga polja pridonosi dinamici cjelokupne koncepcije i iskorak je k autentičnom raspoznajnom autorovu izričaju.
Medalje su kovane u Beču i uglavnom idealizirano prikazuju portrete osoba iz hrvatske vojne prošlosti. Tako na dvostranoj medalji Barun Trenk – Kolajna 53. infanterijske regimente u Zagrebu, na aversu je visoko poprsje markantnog muškarca glave polulijevo u prikazan, dok su u drugom planu desno djelomični prikazi dva lika s kukuljicama. Pri vrhu uz rub natpis je od dva dijela. Dok su primjerice na jednostranoj kovanoj medalji Hrvatski domobrani četiri muške figure s bojevnom opremom u jurišu nadesno s puškama i stijegom u rukama. U polju lijevo po sredini je natpis u četiri retka: U SPOMEN / JUNAČKIH / HRVATSKIH / DOMOBRANA. Uz rub dolje lijevo signatura: SPIEGLER.
Medaljoni su zapravo plitka poprsja prema naprijed Zrinskog i Frankopana, između kojih je stručak lipova lišća. Pri vrhu gore i dolje u polju godina u dva dijela: 16 – 71.7 Gore i dolje uz rub natpis u dva dijela: NAVIK ON ŽIVI – KI ZGINE POŠTENO. Alegorijske kompozicije Najraniji Spieglerov medaljerski rad, Svesokolski slet u Zagrebu iz 1911, načinjen je kao jednostrana plaketa s alegorijskim prikazom. Na vodoravnoj gredi u polju lijevo je uspravljena figura mlade žene u raskošno dekoriranoj šestinskoj nošnji, u profilu nadesno i u lijevoj ruci drži košaru s ružama naslonjenu na lijevi bok dok desnom rukom posipa stazu kojom iz zagrebačke katedrale desno dolazi povorka sokolaša. Uz katedralu su desno kule, a u pozadini obrisi Medvednice. Iznad je raskriljeni sokol u letu nalijevo. U kutu dolje lijevo stilizirani prikaz raslinja. Na povišenom donjem rubu je natpis: SVESOKOLSKI – SLET – ZAGREB 1911 –. Plaketa je iskovana u srebru i pozlaćena, zaobljenih je rubova i s ušicom po sredini gornjega ruba. Djelo je izvedeno slikarski u plitkom reljefu, s mnogo detalja oblikovanih u secesijskom duhu. Na jednostranoj plaketi Umjetnost, nastaloj oko 1915. dobro su uobličeni ženski i muški aktovi. U pravokutnom polju lijevo uspravljena je figura nage mlade žene prema naprijed, lica prekrivena dlanovima, kojoj nagi muškarac u polju desno, istaknute muskulature i glave u profilu nalijevo, desnom rukom pruža plašt, a u lijevoj ruci uz bok drži paletu i kist. Na ovom prikazu umjetnika i modela očigledno je Spieglerovo posezanje za elementima secesije. Plitki reljef i zavojite linije pa i minucioznost obrade sugeriraju simboliku motiva. Grof Petar IV. Zrinski (Vrbovec, 6. lipnja 1621.–Bečko Novo Mjesto, 30. travnja 1671.) bio je hrvatski ban, vojskovođa i pjesnik. Fran Krsto Frankopan (Bosiljevo, 4. ožujka 1643.–Bečko Novo Mjesto, 30. travnja 1671.), hrvatski plemić, vojskovođa i pjesnik iz velikaške obitelji Frankopan. Petar Zrinski i njegov šurjak Fran Krsto Frankopan 18. travnja 1671. osuđeni su „zbog uvrede kralja i izdaje zemlje“ na strašnu mučeničku smrt odsijecanjem desne ruke i glave. Dana 30. travnja 1671. sva su gradska vrata u Bečkome Novom Mjestu bila zatvorena, a stratište je okružila naoružana vojska. Kao posebna milost osuđenicima je oproštena kazna odsijecanja ruku. Prije smaknuća dvojice velikaša, kao i njihove obitelji, lišeni su plemstva, a njihova imanja zaplijenila je država. Na njihovu grobu u zagrebačkoj katedrali uklesana je poznata izreka kneza i pjesnika Frana Krste Frankopana: “Navik on živi ki zgine pošteno”.Svesokolski slet u Zagrebu, 1911. / All-Sokol Rally in Zagreb, 1911

Spomenice sakralne tematike

Tridesetih godina Rudolf Spiegler načino je dvije spomenice s prikazima Marije i Isusa. Na plaketi Madona s djetetom (kat. br. 14), u lučnom upuštenom polju sjedeća je polufigura Marije s pognutom glavom u profilu nadesno. U krilu drži nagu poluuspravljenu figuru malog Isusa u profilu nalijevo. Kompozicija je suptilno oblikovana u polureljefu i znalački uklopljena u nišu. Dispozicija likova u savršenu je skladu, a luk uokolo potencira istodobno svetost i intimnost prizora. Nabor Madonina plašta prelazi preko grede oplemenjujući harmoničnu kompoziciju životnošću i neposrednošću. Spiegler je oblikovao jednostranu Medalju u povodu tisuću devetstote godišnjice Spasiteljeve smrti s motivom oplakivanja Krista. U uglačanom kružnom polju figurski je prizor Isusa i Marije izveden u kompoziciji istostraničnoga trokuta koji sugerira uzvišeno religijsko značenje neraskidivo s ovozemaljskom boli Marije, Majke Božje, koja oplakuje sina držeći u krilu mrtvo tijelo Isusa.
Autorovi sakralni motivi zrela su medaljerska ostvarenja i primjerenom vještinom izrađeni u skladu s religioznom tematikom. Medalja iz svakodnevnog života Sajmeni prizori kao inspirativni motivi iz svakodnevnoga života zauzimali su dio opusa hrvatskih medaljara s kraja 19. i prve polovice 20. stoljeća. Medaljerski radovi s animalističkim sadržajima proslavili su Roberta Frangeša-Mihanovića, kao što ih je uspješno realizirao i Ivo Kerdić. Tema je potaknula i Rudolfa Spieglera da oblikuje jednostranu medalju u povodu stočarskoga sajma u Zagrebu 1933. Pročišćena kompozicija i voluminoznost definiraju medalju Izložba stoke u Zagrebu iskovanu 1933. Na uzvišenom segmentu u prvom planu lijevo figura žene u narodnoj nošnji u profilu nadesno. U desnom polju figura muškarca u narodnoj nošnji u profilu nalijevo. Žena se napola ispruženom desnom rukom oslanja na kravu koja pase okrenuta desno. Straga je konj uzdignute glave okrenut nadesno, kojega za uzde pridržava muškarac napola uzdignutih ruku. U polju desno dolje uz rub je signatura: R. SPIEGLER. Medalja je izvedena u duhu art decoa, geometrijski stilizirane figuracije na uglačanom kružnom polju. Smisao za preglednu kompoziciju, minucioznu i suptilnu izvedbu, odlika je njegovih djela s alegorijskom (Svesokolski slet u Zagrebu, 1911, Umjetnost, oko 1915) i sakralnom (Madona s djetetom, Pieta, 1933) tematikom, kao i onih s prizorima iz svakodnevnoga života (Izložba stoke u Zagrebu, 1933).

Portretne medalje i plakete

Spieglerove portretne medalje i plakete karakterizira objektivnost i realističnost onodobnih sudobnika ili dobro pogođena predodžba idealiziranih osobnosti iz povijesti, između kojih se ističu: Arhitekt Vjekoslav Heinzel, 1923; Vladko Bartulić, 1933; T. G. Masaryk, 1935, Matija Gubec. Na jednostranoj portretnoj plaketi Arhitekt Vjekoslav Heinze iz 1923. vidi se poprsje starijega korpulentnijeg muškarca u profilu nadesno. Znameniti zagrebački gradonačelnik prikazan je dostojanstveno s visokim čelom, uzdignute obrve, širih nosnica, malih brkova, istaknutih jagodica i vilice. I dok je lice uglačano, nemirnije i oštrijih rubova izvedeno je odijelo s reverima, uzdignut ovratnik i kravata. Vjekoslav Heinzel (Alois) (Zagreb, 27. kolovoza 1871.–Zagreb, 1. ožujka 1934.), hrvatski arhitekt i zagrebački gradonačelnik od 1920. do 1928. Najviše je pridonio da Zagreb dobije sadržajno i estetski velegradske vizure i postane relevantna europska civilizacijska, kulturska i turistička prjestolnica.T

2 komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.