ROĐENDAN ARSENA DEDIĆA

ROĐENDAN ARSENA DEDIĆA

27. srpanj, 2017.
Print Friendly, PDF & Email

 

Kad smo ga imali, kad je bio živ kao da ga nismo dovoljno slušali i cijenili kako treba, a trebali smo već tada po njemu nazvati i zagrebačku Muzičku akademiju! (No, nikad nije kasno!). Inače, vjerujte, legende nikada ne umiru, one se samo pritaje ili sakriju

Napisao: Mladen Pavković

Nije fraza, ako kažemo da glazbena legenda, pjesnik, književnik, prevoditelj, skladatelj i kantautor Arsen Dedić (Šibenik, 28. srpnja 1938. – Zagreb, 17. kolovoza 2015.) i dalje živi među nama. Što vrijeme više prolazi, sve nam više nedostaje. S njim kao da je otišao i dobar dio hrvatske glazbene scene…

Samo mjesec dana nakon njegove smrti objavio sam knjigu „Zajedno, ali sam ili tako je govorio Arsen Dedić“ (Ogranak Matice Hrvatske Koprivnica, 2015.) Riječ je o knjizi razmišljanja i životnih stavova legende hrvatske glazbe.

Svestran i toliko zanimljiv

Arsen je čovjek koji nikome nije laskao i niotkuda očekivao potvrdu vlastite vrijednosti te se stoga u ovoj knjizi koju smo na određeni način zajedno osmislili pa čak i radili na njoj otkriva kao nikada do sada. Knjigu je likovno opremio Danijel Popović, i sigurno mi je jedna od najdražih. Zbog Arsena.

On je toliko svestran i toliko zanimljiv i kvalitetan da je već odavno trebao postati akademik, tim više što je u HAZU malo ljudi poput njega dalo toliko kvalitetnih djela ne samo Hrvatskoj, već i europskoj glazbi. Ali ovaj nesnošljivi hrvatski jal i zloba, koja je i jednog Arsena gotovo do smrti tretirala kao „estradnjaka“ nije ništa drugo nego „hrvatski specijalitet marginaliziranja i podcjenjivanja“ najviših vrijednosti hrvatske kulture.

Sada govore da bi po njegovu imenu trebao nositi naziv neki trg, ulica, brod ili što ti ja znam. Kad smo ga imali, kad je bio živ kao da ga nismo dovoljno slušali i cijenili kako treba, a trebali smo već tada po njemu nazvati i zagrebačku Muzičku akademiju! (No, nikad nije kasno!).

Inače, vjerujte, legende nikada ne umiru, one se samo pritaje ili sakriju.

Dal letim, dal padam

Na sjećanje na Arsena Dedića najbolje je da citiramo neke od iznimno prepoznatljivih stihova iz njegovih već legendarnih pjesama:

  • Nisam znao što je moje, dal letim, dal padam? Trebalo je da te sretnem da od tebe saznam.“

  • Zagrli me oko vrata, oluja se diže, ne može ti vjetar ništa, ako priđeš bliže“.

  • Ja sam kao vjetar, brod bez kormilara, ti si moja luka, moja zemlja stara.“

  • Čistim svoj život od onih šupljih ljudi, kojima vjetar huji kroz glavu i kroz grudi.“

  • Ne plači mala moja, ima dana pred tobom, prvi put kažeš zbogom, pa je teško znam, ne plači mala moja, mnogo boljeg te čeka.“

  • Kad prijatelja nema, a dani idu sporo, govorili smo za se da vraćaju se skoro. Otkako te ne volim, netko mi iz vlaka maše, prazno mi je, ali lakše, od kako te ne volim.“ T



2 komentara

Komentari tjedno.hr
  1. štovatelj
    #1 štovatelj 27 srpanj, 2017, 18:27

    Potpisujem.

    Odgovori na komentar
  2. Iva
    #2 Iva 27 srpanj, 2017, 09:58

    Bravo g. Pavkoviću. Hvala na sjećanju na našeg velikana.

    Odgovori na komentar

Your data will be safe!Your e-mail address will not be published. Also other data will not be shared with third person.