REŽIM U HRVATSKOJ TAKOĐER IZAZIVA NAROD

REŽIM U HRVATSKOJ TAKOĐER IZAZIVA NAROD

12. veljača, 2014.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

0319007.48 Custom

Slavko Kulić, Branko Borković i Drago Prgomet o prosvjedima  u BiH

 

 

Napisao: Damir Kramarić

Dok žestoki ulični prosvjedi u Bosni i Hercegovini ulaze u točku usijanja, a društvene mreže u Hrvatskoj postaju sve zatrpanije prizivanjem sličnih zbivanja, uspavana hrvatska ‘elita’ ponaša se kao da ju se sve to ne tiče. Stječe se dojam, čak štoviše, da hrvatski političari namjerno provociraju, odnosno izazivaju narod i s ovu stranu Save, Une i Korane, ne bi li valjda doznali gdje je granica strpljenja hrvatskih građana, odnosno koliko je njihov fitilj duži od onoga u ‘raje’ s onu stranu državne crte.

Jer prije samo nekoliko dana saborski su zastupnici hladno odbili smanjiti svoje vrlo visoke plaće pokazavši tako da im ni na kraj pameti nije solidarizirati se sa sve siromašnijim pukom. Županica Marina Lovrić-Merzel u isto vrijeme ne prestaje sa svojim ‘Ne budite smiješni’ iritantnim odgovorima na pitanja o mogućoj ostavci unatoč vrlo ozbiljnim optužbama na njezin račun, a većina u Saboru još kalkulira s glasanjem o povjerenju Mladenu Bajiću, čekajući, valjda, da državni odvjetnik odustane od procesuiranja SDP-ove županice (Marine Lovrić) te pomoćnika najmoćnijeg SDP-ovog ministra (Šegona), pa da mu onda izglasaju povjerenje za nečinjenje.

Svi ti i više nego oholi potezi vladajuće oligarhije dodatno ljute ionako ogorčene i osiromašene građane. Mnogi u Hrvatskoj ovih se dana stoga pitaju: žele li političari da se i ovdje dogodi ‘bosanski lonac’, ili su se toliko otuđili od naroda da i ne vide kako i u Hrvatskoj prevladava bijeda i nezadovoljstvo, te da je i RH već danas opasno blizu prosvjedima kakvi se događaju s istočne i južne strane naše meke granice.

 

RAŠČOVJEČENJE EUROPE

Je li u takvim okolnostima moguće skoro prelijevanje nemira iz BiH u Hrvatsku te što bi prosvjedi slični onima u BiH donijeli Hrvatskoj: potrebno buđenje i otriježnjenje bešćutne ‘elite’, ili kaos, destabilizaciju i dodatnu štetu, upitali smo nekolicinu uglednih analitičara i oporbenih političara. Njih trojica u samo jednom su se složili: samodostatna hrvatska politička elita nehajno se igra šibicama u opasno eksplozivnom okruženju.

-Okolnosti koje su u BiH dovele do žestokih prosvjeda vrlo su slične onima u Hrvatskoj, kao i u Srbiji, Kosovu, Rumunjskoj, Bugarskoj, Mađarskoj, Grčkoj i drugim zemljama u ovom dijelu Europe. Nemiri u BiH samo su, dakle, logičan odgovor na koncept udruživanja političke i financijske oligarhije u širem kontekstu, odnosno reakcija na njihovo bešćutno rasčovječavanje Europe. Oligarhija o kojoj govorim u cijeloj Europi već godinama radi na isključivanju ljudi iz društva, odnosno na provedbi bešćutnog koncepta u kojem su ljudi višak u društvu. Pod snažnim utjecajem neoliberalne doktrine u autokratskim društvima na ovom prostoru i hrvatska se politička i financijska oligarhija pridružila europskoj na tom konceptu. Taj proces jača iz dana u dan i usmjeren je prema stanovništvu cijele Europe, no posebno prema zemljama periferije globalnog europskog liberalizma, dakle prema jugu Europe. Ovdje se politička i financijska oligarhija sve bezobzirnije učvršćuje na bešćutnoj korupciji i pljački naroda, koji je doveden u situaciju da iz očaja protestira. To što narod u BiH radi rezultat je revolta koji govori u kojoj mjeri su doveli život u BiH, ali i u Hrvatskoj te okolnim zemljama, do ruba – ističe u uvodu svoje analize ugledni ekonomist i sociolog dr. Slavko Kulić, koji potom podsjeća da je stopa nezaposlenosti u BiH čak 44 posto, dok je u Hrvatskoj oko 30 posto, jer uz 380.000 evidentiranih, u RH postoji još najmanje 100.000 neevidentiranih nezaposlenih osoba.

-U Hrvatskoj smo danas u situaciji da će ljudi ili prosvjedovati zbog korupcije i pljačke, ili dopustiti da nestanemo. Prosvjedi možda nisu poželjni, ali su nužni, jer ih je iznudila stvarnost. U Hrvatskoj imamo iste razloge za prosvjede kao i građani BiH, samo je pitanje zašto se ovaj mentalni sklop protivi pojavama koje uništavaju život. Jer dok jedne procesuiraju, drugi nastavlju s pljačkom i taj proces obuhvaća sve veći broj ljudi. Žalosno je da visokoškolovani i visokopozicionirani predvode u korupciji i pljački. I posve je jasno da neće dobrovoljno odstupiti od uzurpacije moći i vlasti jer se radi o bešćutnim ljudima, pravim sociopatima koji ne osjećaju nikakvu odgovornost prema narodu. No, nek’ ne zaborave da je narod subjekt kulture i civilizacije, a ne obična masa s kojom mogu činiti što žele. To oligarhija mora shvatiti. No, svjedoci smo da još ne shvaća, jer korupcija se iz dana u dan sve više širi – dodaje dr. Kulić, pa primjećuje da vlast i u Hrvatskoj i u Srbiji relativizira nemire u BiH samo zato da opravdaju nastavak istih, gore opisanih procesa u svojim zemljama.

 

18 MILIJUNA NEZAPOSLENIH U EUROPI

-Događaji u BiH otvaraju pitanja konstrukta Europe jer se spirala zla kreće od periferije prema centru. Europa ima 28 milijuna, a EU čak 18 milijuna nezaposlenih, dakle ljudi potpuno isključenih iz društva. Od toga je čak 14 milijuna mladih. Zato centar i ne može rješavati problem periferije jer ima svoje probleme koje također ne rješava. Takozvane razvijene zemlje ne mogu primiti nezaposlene iz drugih dijelova Europe, zbog čega ograničavaju kretanje rada. Engleska i Švicarska su prve počele, a mogle bi ih slijediti i druge zemlje, što najbolje potvrđuje činjenicu da je i vrh Europe sve više zahvaćen procesima koji su se razmahali na periferiji, a čiju eksalaciju ovih dana gledamo u Bosni i Hercegovini – zaključuje dr. Slavko Kulić, direktor Instituta za svjetske probleme za Europu.

Nešto drugačije razmišlja Branko Borković-Mladi Jastreb, predsjednik Autohtone hrvatske seljačke stranke, te član predsjedništva Saveza za Hrvatsku.

-Partitokratski režim i političke elite u Hrvatskoj ne bi smjele doprinositi kaosu, jer ne želimo opet revoluciju ni uvoženje ‘događanja naroda’. Postoje, naime, naznake da su događaji u BiH dijelom politički inscenirani, odnosno da se koriste socijalne razlike da bi se proširila ‘revolucija’. Hrvatskoj to ne treba. No, činjenica je da režim u Hrvatskoj mnogim svojim potezima iritira narod i izaziva vraga. Sramotno je, primjerice, u kojim su pozicijama brojni direktori državnih poduzeća te koliko je izmišljenih upravnih tijela koja služe za uhljebljavanje i izvlačenje novca. Politika, osim toga, ne može biti zanimanje s izdašnim plaćama. Saborski zastupnici donose čak 500 zakona u dvije godine, što znači da su oni generatori kaosa u Hrvatskoj. A za to još i dobivaju visoke plaće! Politika bi trebala biti rad za opće dobro, a ne sredstvo bogaćanja. Zato su građani s pravom ogorčeni i nezadovoljni hrvatskim političarima. No, to ipak ne bi trebalo biti povod za nerede kakve viđamo u Bosni i Hercegovini. Neredi i rušenje donose još veći kaos, a Hrvatskoj treba građenje, a ne rušenje – napominje Branko Borković, pa dodaje da bi hrvatsko društvo, a prije svega hrvatski političari, temelj i podlogu za pronalaženje rješenja i izlaza iz krize mogli potražiti u hrvatskoj povijesti, odnosno u potezima Antuna i Stjepana Radića i po uzoru na životno djelovanje blaženog Alojzija Stepinca.

  -Ovdje prije svega mislim na konkretne poteze hrvatskih vođa koji su u još većim krizama nego li je današnja, a kakve su na ovim prostorima vladale prije stotinu i više godine, pronalazili rješenja za spas hrvatskog seljaka i hrvatskog naroda. Kada su glad i izumiranje opasno zaprijetili hrvatskom selu (početkom 20. stoljeća, pa potkraj dvadesetih godina)  osnivali su seljačke zadruge i državne banke koje su povoljnim kreditima spašavale hrvatske poljoprivrednike.  Zabranjivali su lihvaranje i nisu prodavali, već stvarali Croatia osiguranje… Radili su na očuvanju obitelji i zaštiti njezine imovine, poticali gospodarenje imovinom kao dobar gospodar, a ne loš sluga, odnosno racionalno su gospodarili vodama, šumama i poljoprivrednim zemljištem…. Činili su, dakle, sve suprotno od ovoga što današnji  hrvatski političari rade – primjećuje Borković, pa dodaje da će o temi prosvjeda u BiH, te o tome kako promijeniti jalovu i štetnu hrvatsku politiku, ovih dana raspravljati i Predsjedništvo nedavno osnovanog Saveza za promjene, odnosno predsjednici Hrvatske zore, Hrasta, HSP-a, HDSSB-a, Obiteljske stranke; ABH-a, Zavjeta za Hrvatsku i Autohtone hrvatske seljačke stranke. Kada usuglase stavove, s prijedlozima konkretnih mjera izaći će u javnost, najavljuje Borković. 

 

NOVE PODJELE U DRUŠTVU

Stavove slične Borkovićevim ima i potpredsjednik najveće hrvatske oporbene stranke (HDZ-a), dr. Drago Prgomet.

-Premda je stabilnost Bosne i Hercegovine vrlo bitna za stabilnost Hrvatske i premda ne treba podcijeniti tešku situaciju u Hrvatskoj, ipak ne očekujem da će se nemiri takve vrste javiti i u Republici Hrvatskoj. No ako i bude izraza nezadovoljstva, očekujem da će to biti u okvirima demokratske države – kaže Prgomet.

Dodaje potom da ne smatra da bi smanjenje plaća u Saboru bitno popravili stanje u državnom budžetu, no kaže da bi solidariziranje političara s onima koji teško žive dobro došlo u svakom smislu.

– Bojim se da se stvara još veći jaz između jednih koji ne razumiju teškoće drugih koji su ostali bez posla. Mislim da je zadaća svih nas – od oporbe pa na dalje – ukazivati na teškoće u društvu. No, ne bih nikad podupro ekstremne situacije kakve se događaju u Federaciji BiH. To bi donijelo samo štetu društvu, nove podjele i radikalizaciju. Nove podjele Hrvatskoj ne trebaju nikad, a pogotovo ne sada – zaključuje drugi čovjek Hrvatske demokratske zajednice. T

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu
  1. Robijas
    #1 Robijas 18 veljača, 2014, 17:32

    Postoje razna definiranja slobode, od kojih ovdje navedimo tri: apsolutna sloboda, relativna sloboda i savrsena sloboda. Tirani koji svoju volju (kao apsolutnu slobodu) poistovijecuju s mjerilom slobode svih i svakoga nisu nikoga usrecili. Ostali su prokleti na sudu povijesti. Robovima tirani dopustaju da misle, izlaze na javnost i rade samo ono sto je u njihovu interesu. Sloboda servilnih i podjarmljenih je – relativna sloboda. Ima na svijetu daleko vise robova nego li se to moze na prvi pogled uociti. No, u drustvo koje pociva na pravednim i jednakopravnim zakonima ostvaruje uvjete savrsene slobode – slobode koju svaka osoba bez ogranicenja svoje volje moze shvacati, javno iznositi i svojim ponasanjem ilustrirati pod uvjetom da nikom drugome ne uskracuje ni djelic njegove istovjetne sllobode, postoji kultura samokontrole kao jednog od uvjeta mirnog postojanja. Pitanje savrsene slobode je mozda najsmisleniji sustav ‘UTOPIJE’.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.