RECITAL ALJOŠE JURINIĆA U HGZ-u

RECITAL ALJOŠE JURINIĆA U HGZ-u

22. svibnja, 2017.

 

 

Piše: Igor Koruga

Premda su ga napredak pedagogije i razvoj glazbenog teatra modulirali u novi, rigorozniji oblik, pijanizam se i danas pojavljuje sa značajkama (iz) onog vremena kada je bio u punom cvatu. Naime, do približnih i/li egzaktnih tumačenja danas se dolazi uz pomoć isticanja jedinstvenih dramatičnosti, tonskih oblika, preciznih dedukcija i osjetilnih promišljanja koja se oslanjaju na dvostruki kriterij pouzdanosti: na čisto prosuđivanje i posljedično zaključivanje, ili na jednostavnu percepciju i krutu teoriju. Ogromnoj konkurenciji današnjih pijanista vrhunska je virtuoznost zadaća, određena fizionomija prednost, a eventualni iskorak te izvanredan uspjeh san, i to ovisan o predvidljivim i nepredvidljivim odlučujućim faktorima. Ti su faktori, prije nepune dvije godine, na najprestižnijem 17. Međunarodnom pijanističkom natjecanju Frédéric Chopin, išli na ruku našem uglednom pijanistu Aljoši Juriniću (1989), svrstavši ga u samo finale, odnosno među deset najboljih izvođača na svijetu, uzgred rečeno, jedinog (od rekordna 452) iz europske regije omeđene Austrijom i Crnim morem. Od tada do danas, poletni je Zagrepčanin snimio svoj diskografski prvijenac, za izdavačku kuću Cristoforium Art, te samostalno nastupio, najprije unutar prestižnog domaćeg koncertnog ciklusa Lisinski subotom, a potom i unutar Ciklusa Pleyel Svetislava Stančića Umjetničke organizacije Cristoforium, i to ovoga utorka, 19. svibnja, u intimnom ozračju Hrvatskog glazbenog zavoda. Recital u HGZ-u Jurinić je posvetio jednoj od najuspješnijih studentica profesora Svetislava Stančića, poznatoj hrvatskoj pijanistici i klavirskoj pedagoginji Branki Musulin (1917-1975), koja je, poput svih velikih glazbenika, od najranije dobi pokazivala sklonost prema improvizaciji. Osim po iznimno uspješnom koncertiranju, Musulin je bila poznata po upečatljivim izvedbama Bachovih, Mozartovih i Chopinovih djela, ali i po tehničkoj izbrušenosti i karizmatičnoj osobnosti.

Moćan umjetnik

Sličnom osobnošću istaknuo se i Aljoša Jurinić prilikom tumačenja Mélancolie, Blagoja Berse (1873-1934), trostavačne Sonate u A-duru, D. 664 (op. posth. 120), Franza Schuberta (1797-1828), dvostavačne Sonate za klavir br. 5, Avnera Dormana (1975), Toccate na temu L’homme armé (Naoružani čovjek), Marca-Andréa Hamelina (1961) i tri slike iz Images, 2. knjiga, Claudea Debussyja (1862-1918). U suglasju s nedokučivim granicama svoga talenta, Jurinić se od samoga početka uspio usredotočiti na presudnu distinkciju između unutarnjih previranja i dubokih (o)sjećanja i intimnog i mirnog vanjskog karaktera nostalgične Bersine minijature. Sličan kontrast čuo se i u drugom stavku Schubertove Sonate (Andante) koja je svojom lirikom, pjevnom melodioznošću i ritamskom promijenjivošću zahtijevala pozamašnu izvođačku zrelost, dorečen stav i gibljiv um. Moćan umjetnik Aljošinog kalibra lako se suočio i s Dormanovom Sonatom visoke izvedbene razine prilagođene pijanistu natjecatelju i predstavljanju najrazličitijih aspekata sviranja. Ondje je odsvirao serije dirljivih arpeggia; iznimno ugođene jakosti, brzine i strogosti; gotovo lebdeći nad tipkovnicom vrlo rijetko ¨ukroćenog¨ Pleyelovog koncertnog glasovira.

Bez većih problema

A nakon Dormana i voluminozne Hamelinove obrade francuske svjetovne pjesme iz doba renesanse, pisane u dorskom modusu, došla je na red i Debussyjeva trodijelna serija slika iz takozvane druge knjige. Tonski opis simbioze impresionističkog slikarstva i glazbe nije mogao ljepše niknuti pod Jurinićevim prstima, u bjelodanosti, sa svim linijama, lomovima i fragmentima. Bez većih problema, Jurinić se, poput znatno starijih i iskusnijih kolega, nije dao zavesti suzvučjima i nenadmašnim Debussyjevim imaginacijama, ni u jednom taktu završnog trodijelnog opusa. Cijela, dakle, priredba nije bila okrnjena niti glede ponovljenih nastupa. Bila su čak dva bisa, oba Chopinova: prvo Jedanaesta etida u a-molu, Lento ¨Winter Wind¨ iz ciklusa Dvanaest etida, op. 25, a na koncu i Mazurka broj 16 u As-duru, op 24, br 3. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code