RATNI PUT SISAČKOG DOŽUPANA

RATNI PUT SISAČKOG DOŽUPANA

12. srpanj, 2013.
Print Friendly, PDF & Email

1 rkman

Bogdan Rkman se iživljavao na mrtvim Hrvatima i Bošnjacima

 

Napisao: Josip Frković

Ne dopustivši da na aktualnom satu drugoga zasjedanja Županijske skupštine, 8. srpnja, na pitanje vijećnice Marijane Petir (HSS) o ulozi Bogdana Rkmana tijekom okupacije trećine Hrvatske sam odgovori njen zamjenik iz redova manjinske srpske zajednice, SDP-ova županica Marina Lovrić Merzel demagoški je uskratila („ne niskim strastima, negoli razvoju, poštivanju prava manjina“ etc…) legitimno demokratsko pravo članici regionalnoga parlamenta. I ne samo njoj nego i svekolikoj javnosti županije koja dobro pamti 158 kilometara dugu bojišnicu na Kupi, Savi i Uni, te krvave ratne godine rušenja i ljudskih stradanja. Štoviše, u poznatom diskvalifikacijskom stilu upitala je županica Marijanu Petir kako se – poslije izbornoga neuspjeha u zavičajnoj Velikoj Ludini – domogla čelne pozicije Ureda Sisačke biskupije za socijalni nauk Crkve. Premda se radi o volonterskom angažmanu dokazane katoličke vjernice! – obznanila je sutradan Biskupija. Hoće li argumenti izgovoreni pred mikrofonima dviju lokalnih radijskih postaja biti dovoljni za oporbene vijećnike i javnost, pokazat će se u sljedećim mjesecima i godinama. Pa i poslije najavljenog „edukacijskoga“ posjeta saborskoga zastupnika Milorada Pupovca i sedam zamjenika hrvatskih župana iz redova SDSS-a.

RATNE REPORTAŽE

Jer, da je doista velikosrpski šovinist, svojim ekstremističkim stavovima davnih je 90-ih godina potvrdio Bogdan Rkman (44). Voljom esdeesovske etno-vrhuške, međutim, instaliran je odnedavno za sisačko-moslavačkog dožupana. Na dobro plaćeno mjesto iz hrvatskog državnoga proračuna. Ali, bio je, i to ni danas ne opovrgava, preodjeveni oficir JNA prvih godina velikosrpske pobune i agresije, te autor veličanja terorističkog i zločinačkoga četništva u Hrvatskoj na krajinskoj radio-postaji Petrova gora u Vrginmostu, RTV Kninu, stupcima glasila srpske vojske krajine i Vukovarskih novina. „Tih reportaža ni danas se ne odričem“, kazao je Rkman, koji u Sisak s mjesta izvršnoga sekretara SDSS-a u Vukovaru povratnički dolazi preko Perne. Ni potezom pera, međutim, student politologije iz Topuskoga nije osudio smaknuće na dijalog spremnoga predsjednika općine Vrginmost iz prvih dana oružanih sukoba Dmitra Obradovića u Gređanima kod toplica. Slavljen među svojim istomišljenicima kao komentator Hrvatima prijeteće vidovdanske parade u okupiranom Slunju, 28. lipnja 1995. – dok su još beogradski „neutralci“ Slobodana Miloševića, te Mile Martić, Mile Paspalj, Milan Ernjaković i Savo Štrbac poduzimali notornu bizantinsku diplomatsku ofenzivu u Europi – Rkman je svoju morbidno – perverznu video kreativnost okrunio mjesec dana ranije. Naime, 28. svibnja 1995. krajinaši su protuzrakoplovnom raketom KUB kod Kremena srušili helikopter vlade BiH. U okviru noćnog zračnoga mosta Ćeralići-Zagreb u glavni grad Hrvatske prevozio je četvoricu dužnosnika Sarajeva i veću količinu deviznih sredstava. Prikazujući užasne detalje unakaženih tijela bez glave i udova, Rkman i članovi očevidne ekipe likovali su nad užasavajućim prizorima. Osim neskrivena zadovoljstva smrću BiH ministra vanjskih poslova Irfana Ljubijankića, zamjenika ministra pravde Izeta Muhamedagića, savjetnika ambasade BiH u Zagrebu Mensura Šabulića i pripadnika državne sigurnosti Fadila Pekića, te trojice članova ukrajinske posade, pripadnici PZO-a krajinske paravojske imali su na umu i vreće njemačkih maraka. Na tu činjenicu upozorio ih je tri dana kasnije statusnim dokumentom vojne tajne i komandant 39. korpusa pukovnik Slobodan Tarbuk, rođeni Glinjanin, brutalni KOS-ovac i zapovjednik kasarne JNA „Vasilja Gaćeše“ .

MASAKR U JOŠEVICI

Znali su krajinaši da su Bosanci za tijela svojih poginulih spremni podosta platiti, pa je od Save Štrpca u pomoć prizvan njegov prijatelj i predsjednik krajinske komisije za zamjenu zarobljenika i spretni mešetar Nikola Sužnjević. Taj kasniji voditelj ureda SDF-a za Banovinu i Kordun, trupla bosanskih i ukrajinskih stradalnika spremio je u grobnici u Glini?! O trgovini mrtvim ljudima u knjizi „ Rat i riječ“ pisao je nedavno zloćudni Savo Štrbac, dok najveći dio između 35.000 hrvatskih branitelja sisačko-moslavačkoga područja s odioznošću govori o „oktroiranom dožupanu SDP-SDSS-a“. I prije četiri godine – iza skandaloznih internetskih vijesti o boravku neposredno izabrane sisačko-moslavačke županice u Beogradu i Novom Sadu (neki zlurado tvrde, u znak zahvalnosti autobusnim biračima – nap.a.), te susreta s većim brojem bivših srpskih agresora, među njima i ratnih zločinaca – tadašnja Marina Lovrić nosila je oko vrata politički težak kamen. Hrvatski branitelji gotovo unisono prosvjedovali su protiv srbijanske misije prve dužnosnice Sisačko-moslavačke županije i navodne mirotvorne uloge u njoj prijeratnog i krajinskoga „sudije“, esdeesovca Nikole Sužnjevića. U njihovim i sjećanjima hrvatskih prognanika i ratnih stradalnika, bio je nikad do kraja istražen masakr u glinskoj Joševici 16. prosinca. U masovnom crnorukaškom zločinu u kojem je osvetnički smaknut 21 hrvatski civil. Žene, starci i djece. Bio je to odgovor na ofenzivnu akciju postrojbi HV-a u banovinskom Pokuplju tri dana ranije. I upravo taj nekadašnji pravnik glinske „opštine i cigljane“ – zapravo, poratni izaslanik notornoga lašca Save Štrpca – bio je najveći kamen spotjecanja u uvjetovanu „braku“ SDP-ove koalicijske suradnje s pravašima. Hoće li se takve situacije ponoviti i u trećem mandatu koalicije SDP-ovih kukurikavaca i pet lokalnih stranačkih hibrida, teško je predvidjeti. T

2 komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.