RADOVIĆ: VAŽNA VLADINA REFORMA PROMJENE PRAZNIKA

RADOVIĆ: VAŽNA VLADINA REFORMA PROMJENE PRAZNIKA

15. listopada, 2019.

 

 

Piše: Saša Radović

Moja mlađa kćerka nedavno se udala. Zet je marljiv mlad čovjek, radi u općini. Simpatičan je i volim ga. Oboje su uvijek dobre volje, nasmijani, žive u sretnom braku. Ali, posljednjih dana moja Margarita smrknutog je lica i ne smije se.

– Što se događa s vama? – pitam oprezno preko mobitela. S druge strane čujem tiho jecanje.

– Ante radi subotom i nedjeljom, prekovremeno u općinskom Povjerenstvu na rasporedu praznika i blagdana. Mijenjaju datume Dana neovisnosti i stvaraju nove spomendane. Predlažu i da se Božić preseli u ljeto, u vrijeme turizma – ali presvijetli kardinal Bozanić ne dozvoljava. Ima i manjih promjena, prijedlog je da sat traje 120 minuta umjesto ovih 60. Učinkovitost bi bila dupla, proizvele bi se, na primjer, dvije jabuke umjesto jedne za isto vrijeme – plaćnim glasom priča Margarita.

Jasno mi je da naš državni vrh radi težak posao na vrlo važnim reformama promjene datuma praznika, ali ne shvaćam to s jabukama. Šutim, ne znam što reći pa onako formalno odgovaram.

– Dobro je da radi za boljitak domovine. Rad je stvorio čovjeka.

– Ante dolazi kasno kući slomljen, umoran, odmah legne, zaspi – nastavlja ne osvrćući se na moju pametnu primjedbu Margarita i dodaje. – I ništa!

– Kako, ništa? – pitam naivno.

– Znam da želiš unučiće, a već mjesec dana i više… pa ništa! – tiho odgovara.

Auh! Nije dobro. Misli su mi poletile tamo daleko u Siriju, Afganistan, Afriku… Migranti, snažni momci malo tamnije pa i crne kože jako vole naše Hrvatice, a Margarita je nježna, lijepa plavuša. Što bi Ante rekao da mi unuk bude crn, jako crn… Ali, ne smijemo misliti samo o svojim interesima i živjeti u strahu od seksualno ugroženih migranata. Moramo raditi na dobrobit cijele Hrvatske kao što to radi naša vlada i poglavito naš premijer Plenković. Premještanje praznika i blagdana pa i njihovo razmještanje nije neki jalov posao nego vrlo važna reforma u programu snaženja gospodarstva i općeg dizanja standarda Hrvata. Pomislite samo koliko će prekovremenih sati i neprospavanih noći izgubiti vlada na stvaranju prijedloga izmjene i dopune Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj. Čini se da će u svezi toga svih 429 općina u Hrvatskoj formirati svoja Povjerenstva. Za takav vrijedni posao potrebni su predsjednici i dopredsjednici Povjerenstava te nekoliko tisuća općinskih uglednika. Valjda će se za njih naći sredstva za putne račune dnevnice i prekovremeni rad. Sve za naše dobro. Prije svega treba zbog teškog rada planirati i novi neradni praznik – Dan Hrvatskog sabora. Svi znamo da zastupnici previše rade, da rijetko tko izostane sa svog radnog mjesta u sabornici i da zaista zaslužuju svoj Dan. Dakako i duži godišnji odmor. Ne treba zaboraviti na učinkovitu, marljivu vladu, nadasve učinkovitu. Neki predlažu da se njihove nedolično male plaće podignu za 100%.

Jalova država

Šaljivi tekst zanemarimo, vraćamo se u olovnu i tmurnu hrvatsku stvarnost. Zanemarimo i slatkorječive poruke deluzijom (izvrnutom stvarnošću) zatrovanog vrha vlasti o „uspjesima”- jer znamo da jedini uspjesi naše države završavaju na repu ili ispod repa EU. Da radne uspjehe postižemo samo u Irskoj, Kanadi, Njemačkoj…, a da je sve što imamo; jalovost, siromaštvo i raseljavanje. Sramotno je da je lijepa, prirodnim resursima bogata Hrvatska u grupi tri najsiromašnije zemlje od 28 zemalja EU (uz Bugarsku i Rumunjsku). Zbog nesposobne, jalove vlasti!

Znamo i da su se stare civilizacije rušile zbog jalovosti, korupcije, nesrazmjera siromaštva i bogatstva te zbog opće nepravde. Hoće li se i naša hrvatska civilizacija srušiti kao kula od karata, s obzirom na spomenute elemente koji su sastavni dio hrvatske svakodnevice?

Nagla eskalacija jalovosti i ujedno, rastrošnosti krenula je s Kolindom, odnosno s njezinom inauguracijom. Milijunima iz naših džepova priredila je nova predsjednica sajam kiča, neukusni i preskupi dernek uz svoju inauguraciju dok se u razvijenim demokratskim državama promoviranje predsjednika država održava u parlamentima i stoji 0 kuna (slovima; nula kuna!). Zatim su Pantovčak zaposjele horde uhljeba, počevši od smiješnih srednjevjekovnih grenadira do solidne ekipe frizerki i visažistica… Slijedilo je jalovo seljakanje njezinog ureda po hrvatskoj bez ikakvog smisla i učinka. Milijuni su bacani kroz prozore na troškove dnevnica kordona spomenutih grenadira, tjelohranitelja, savjetnika, ekipe za uljepšavanje predsjednice… za ništa! Priča se zatim preselila na preskupa, jalova putovanja po svijetu, (ponekad sa suprugom i djecom) s nikakvim učincima. Posljednja godina „predsjednikovanja” Kolinde donijela nam je nevjerojatan broj njezinih gafova. Jedino što će nam zauvijek ostati u sjećanju njezino je milozvučno pjevanje, doduše kadkad u falsetu, preglasno i raskalašeno.

Suvišno je navoditi da je rastrošnost Pantovčaka eskalirala do apsurdnih granica i mnoštvom primjera još više poticala i tako neodgovorno trošenje novca od strane cijelog političkog klana. Premijera, razmaženog sina vrlo dobro stojećih roditelja nije trebalo previše „huckati” da vlada RH započne život na „najvišoj nozi” i da donira vile i milijune ”kako hoće i kome hoće” – uz svjesno zanemarivanje činjenice da su to resursi svih građana, a ne samo njihovi. Ministar G. Marić znao je što je „good deal.”

Vrlo brzo je to najviše izvršno tijelo u Hrvatskoj dobilo oreol svetosti, nevjerojatne bahatosti i totalne deluzije. Premijer je počeo s onim „mogu što hoću” i završio sa sarkazmom. Ovih dana, beskrajno iznerviran štrajkovima, smatra da se svima hrvatske plaće čine malima. Hm, njegova zaista nije mala! Posebice ga smetaju profesori i učitelji koji su po njegovoj deluziji valjda i previše plaćeni (u susjednoj Sloveniji profesori u srednjim školama, 1135 eura (+42%), osnovnoškolski učitelji, 1153 eura (+44%)).

„Za sto posto ćemo povećati plaće”– rekao je bijesno i uputio nam „blagi osmijeh.”

Jezgro korupcije i kriminala

Tamo gdje ne postoji empatija prema puku nego briga samo i isključivo o svojim osobnim interesima redovito nastaje čvrsta jezgra korupcije i kriminala, a proizvodnja postaje marginalna, u drugom planu. Umjesto rada – lopovskom privatizacijom i kriminalnim manipulacijama političkih klanova u Hrvatskoj je stvoren golemi nesrazmjer siromaštva i bogatstva. Zbog te nepravde dogodilo se raseljavanje najvitalnijeg dijela stanovništva, a samim tim i neminovan pad na svim poljima Lijepe naše. Sve manja brojnost radnog sloja i suluda ekspanzija državne i lokalne uprave s tisućama uhljeba i parazita u svim polugama vlasti – imperativno vode državu prema ponoru. Konstantna poskupljenja uz iste ili malo veće plaće i mirovine ne omogućavaju život velike većine Hrvata – i štrajkovi ukazuju na normalan i imperativan kraj Republike Hrvatske kao promašenog i propalog projekta. Ostat će nam samo mnoštvo skupih grandioznih spomenika, vodoskoka i bista, samo nekorisne i jalove gromade kamena i bronce.

Ove gole činjenice, vlast pokušava suzbiti spinovima i samohvalama o „uspjesima” što proizvodi samo nove rupe u vodi. Jalovi naglasci na uspjehe u sportu (ipak je to samo igra!), ili priglupe rasprave o rotiranju, premještanju i razmještanju praznika – nemaju nikakvu realnu vrijednost niti proizvode bilo što konkretno, osim što zavaravaju i njih i nas.

Vlada RH i Hrvatski sabor rade i rade, uz oprobane sheme rata ustaša protiv četnika (Pupi to genijalno podgrijava!) i stalne jalove svađe vladajućih i oporbe po ovim ili onim – apsolutno nevažnim, minornim temama. U tom paketu jalovosti aktualan je i spomenuti Zakon o novom razmještanju postojećih i novih praznika i blagdana. O prijeko potrebnim reformama prestalo se pričati i pisati pa nam sav taj žalosni koloplet mutne svakodnevice zavaravanja misleće Hrvatske – sliči na jednu priču iz dubina davne prošlosti;

Sizif, Odisejev otac, veliku je kamenu gromadu gurao uz planinsku strminu da je postavi na vrh. No, svaki put kada bi se približio vrhu, golemi kamen bi se izmaknuo i otkotrljao se u podnožje brda. Sizif je tako pokušavao, ponovno i ponovno izvršiti svoj naum – ali uzalud.

Sizif bi svoj kamen uspio postaviti na Sinjal, najviši vrh Dinare u Hrvatskoj (1831 m.) samo korjenitom promjenom – i sustava i sastava vlasti. Da kompletan klan političara zauvijek nestane s javne scene! Ali, za to nisu dovoljni štrajkovi, peticije ili transparenti… Puk treba zaboraviti legendarnu „hrvatsku šutnju” i probuditi se!

Anno Domini MMXIX.    T                      

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code