RADOVIĆ: U SINJU SE SLAVI POBJEDA OKUPATORA MLETAKA NAD OKUPATORIMA TURCIMA

RADOVIĆ: U SINJU SE SLAVI POBJEDA OKUPATORA MLETAKA NAD OKUPATORIMA TURCIMA

12. kolovoz, 2019.
Print Friendly, PDF & Email

Povijest nam nije bila sklona, stoljećima su naši gospodari govorili; latinski, talijanski, njemački, mađarski, u Bosni i Hercegovini i turski. Nažalost, danas je ona sloboda koju smo, mi branitelji Hrvatske platili krvlju i žrtvama – okrnjena. Danas naši gospodari opet govore nerazumljivo za naš puk – na 27 jezika Europske unije. Američko – bruxelleski gospodari naše Domovine suroviji su od svih dosadašnjih. Našu prelijepu zemlju, opljačkanu od domaćih izdajnika i zlotvora gurnuli su još dublje i sveli je na najsiromašniju (uz Bugarsku!) i najzaostaliju državu EU. Hrvatska se kao krepana mačka vuče za ostalim članicama EU te sve više zaostaje i ostaje na repu svih događaja i svakog napredka. Dok su nam rimski imperatori davali barem nešto; kruha i igara (panem et cirsences) – američka „generalica” Kolinda i bruxelleski gospodin Plenković daju nam samo igre bez kruha. U državi Hrvatskoj gdje zbog korupcije, kriminala i pohlepe vladajuće kaste ima mnogo gladnih!
Međutim, i te igre u obliku proslava, kontaminirane su jalovim i preskupim političkim dernecima.

Knin

U ozračju ove olovne i tmurne istine, nedavno smo doživjeli dvije najatraktivnije proslave. U Kninu i u Sinju! Prva i najvažnija proslava u Republici Hrvatskoj je u Kninu, neizbrisivo sjećanje na dan kad se na kninskoj tvrđavi zavijorila hrvatska zastava. Tog dana, 6. kolovoza ljeta Gospodnjeg 1995. Hrvatska je postala prava država sa svojom čvrstom granicom i svojim cjelovitim državnim prostorom.
Nažalost i ove 2019. taj najveći dan hrvatske povijesti, Dan pobjede – devastiran je pretvaranjem u novi dernek hrvatske političke kaste. Umjesto proslave i veselja onih koji su stvorili Hrvatsku – dragovoljaca i branitelja Domovine – u prvom planu su bili Veliki Hrvati koji su Domovinski rat pratili izdaleka, iz udobnih fotelja. Bježali su od vojne odore kao Sotona od križa. Da su bili veliki domoljubi ili čak mali domoljubi, otišli bi na ratište. Premijer Plenković koji zbog „navodne” bolesti nikada nije vidio pušku a još je manje držao u ruci – bio je u Kninu neprepoznatljiv. Inače, bahat i arogantan u odnosima sa svekolikim pukom i s novinarima, počastio nas je mlakim govorom, sto puta ponavljanim frazama:”Vođeni domoljubljem i vrijednostima Domovinskog rata, kao trajnom inspiracijom, odlučno radimo na reformama kako bismo izgradili zrelu, demokratsku, socijalno osjetljivu, gospodarski snažnu i konkurentnu Hrvatsku…” Ostalo je nedorečeno da svakim danom odlučno tonemo sve dublje u močvaru korupcije i nepravde. Da smo došli do dna! Naši pohlepni, masno „ogrebeni” ministri, umjesto u Remetinec odlaze u Hrvatski sabor! I slično…!
Malo žara u svojoj anemičnosti premijer je pokazao spominjući „da ćemo u prvoj polovici 2020. godine predsjedati Europskom unijom” – što je njegova jedina preokupacija.
No, pravu katarzu i sramotu za sve nas branitelje i za cijelu Hrvatsku doživjeli smo izlaskom Kolinde na scenu. Neprilično za predsjednicu države i političarku, ali neprilično i za bilo koju žensku ili mušku osobu – uz groteskno prenemaganje, predsjednica je nerazgovjetnim trabunjanjem ispalila rafal notornih gluposti. Pune 24 godine prekasno Kolinda je poželjela uzetu pušku i braniti Hrvatsku. Inače u vrijeme Oluje bila je u punoj životnoj snazi i mogla se prije te 24 godine pridružiti velikom broju braniteljica Domovine. No, naša predsjednica je tada procijenila da tamo na ratištu može biti hladno, snijeg, da može padati kiša a cipelice s visokom petom propuštaju, mogu otpasti zalijepljene umjetne trepavice koje mi skupo plaćamo. Tamo bude blatnjavo, uprljat će stotine svojih šarenih haljinica, puca se; krv, ranjavanje, smrt…
Po histeričnoj gestakulaciji Kolinda je prešla i brijunsko glumatanje Rade Šerbeđije, učenika prevaziđene arhaične, ruske glumačke škole. Progovorila je i engleski i zazivala neku američku generalicu… Neki kažu da je bila pijana, ali pijanoj Kolindi možemo oprostiti. Neoprostivo je – ako je bila trijezna.
Zbog devastacije najvećeg hrvatskog praznika Dana pobjede pretvaranjem proslave branitelja u nepriličan politički dernek i u izbornu kampanju – treba na budućim proslavama ZABRANITI PRISTUP kompletnom hrvatskom političkom lobiju.

Sinj

U Sinju je i ove godine u prvom planu bila izložba groteskne hrvatske politike. Umjesto proslave i narodne veselice u prazniku Velike Gospe Sinjske opet se dogodio primitivni politički dernek i opet neprimjerena izborna kampanja naše predsjednice. Doduše, bile su podijeljene dvije komponente proslave – onaj Bogoslužni i svjetovna igra, nazvana Sinjskom alkom.
Analizirajući tu veliku proslavu od strane hrvatskog poreznog obveznika koji sve to masno plaća – može se zaključiti da nema zbora o nekoj kritici vjerskog Bogoslužja. Taj dio proslave bio je kao i uvijek korektan i besprijekoran.
O drugom dijelu proslave o igri zvanoj Sinjska alka, hrvatski porezni obveznik ima što reći. Kao prvo – preskupa je to „igra bez kruha!” U prezaduženoj, najsiromašnijoj državi EU – za jednu jednostavnu igru ciljanja kopljem u željeznu alku, otimaju se milijuni kuna od minimalaca radnika, otima se korica kruha gladnim umirovljenicima. Održavanje ergele konja, dobro plaćeno osoblje, skupa oprema, dugotrajna i skupa priprema natjecanja i staza na ulici, lože, smještaji i podvorbe političkih parazita, njihovih pomoćnika, savjetnika, tjelohranitelja i t.d. – silni su troškovi za jalovi, nepotrebni politički igrokaz, rangiranje političara po važnosti u ložama, po funkcijama i po stranačkim pozicijama. Ostaje tajna, važan podatak – koliko stoji ta neukusna modna revija u Sinju gdje se šepuri pohlepna, bogata politička kasta???
Ostaje i intrigantno pitanje – što se to slavi takozvanom Sinjskom alkom? Može li se to možda usporediti s bilo kakvom paralelom s Domovinskim ratom, s našim sjajnim pobjedama nad agresorom, takozvanom JNA, navodno tada trećom vojnom silom u Europi? Je li to neka sjajna hrvatska pobjeda u Sinju u ratu s osvajačima hrvatske države, bez obzira kada je to bilo? Ili je to laž, obmana, iskrivljavanje povijesnih činjenica?

Istina

99% hrvatskih poreznih obveznika „zna” da svake godine plaća ovu višestoljetnu manifestaciju u spomen na 1715. i na pobjedu 700 hrvatskih vojnika iz Sinja u bitci protiv 60.000 Turaka, koji su prije više od 300 godina imali namjeru osvojiti Sinjsku tvrđavu. Tako kažu i tako se zna – ali!
Matica hrvatska 2015. objavila je dio pisanih dokumenata o obrani Sinja pohranjenih u Državnome arhivu u Mletcima (Archivio di Stato di Venezia). Ti jedini pisani dokumenti iskazuju znatne razlike od spomenutoga. Nije bilo 700 hrvatskih vojnika iz Sinja, niti 60.000 Turaka. Obranu Sinja, dijela Mletačke republike, vodili su mletački časnici, dočasnici i profesionalni prekomorski pješaci, grenadiri. Turaka je bilo 3000 do najviše 4000, a tek usput su u izvješćima spomenuti marginalni domaći sinjski branitelji. Slijedi dio dokumentacije:
U obavijesti Senatu od 12. kolovoza 1715. generalni providur Angelo Erno naglašava da je mletački grad Sinj svakodnevno izložen topničkim napadima Osmanlija te posebno ističe pregnuća providura Sinja, Zorzija Balbija. Ovoj je obavijesti pridodano i Balbijevo pismo od 6. kolovoza (pisano u dva sata u noći) da Osmanlije vojnom snagom žele osvojiti Sinj. Balbi naglašava da će, unatoč opasnosti, grad braniti »do posljednje kapi krvi«.
Temeljem izvješća providura Balbija, pisanog oko 22 sata 15. kolovoza, generalni providur Erno 16. kolovoza šalje Prečasnom Senatu izvješće da je Sinj obranjen nakon što je punih sedam dana i noći bio izložen topničkim napadima te pješačkim i konjičkim postrojbama. Hvali se požrtvovnost branitelja, pripadnika profesionalnih jedinica (Fanti oltramarini – prekomorsko pješaštvo, grenadiri). Brojni časnici i dočasnici smrtno su stradali ili su ranjeni (38 poginulih i 55 ranjenih). Erno je obišao svakog vojnika (osobito ranjenike) i sve ih novčano nagradio. Podatak o sredstvima za nagradu (utrošeno oko 330 cekina) indirektno otkriva da je grad branilo oko 700 vojnika (više od deset satnija s nejednakim brojem vojnika po satniji). Ponajprije je riječ o profesionalnim postrojbama, ali nije jasno jesu li u taj broj uključeni i branitelji domaćih harambaša – Ivana Šimića i Antuna Grabovca. Procjena osmanlijskih snaga je bila oko 3000 do 4000 vojnika. Generalni providur Emo iskazao je zahvalu za Balbijeva pregnuća, držeći da je ponajprije on zaslužan za obranu Sinja.
Iz originalnih zapisa vidljivo je da je vrelog kolovoza 1715. godine mletački Sinj obranjen od osmanskih nadiranja. Bila je to pobjeda mletačke profesionalne vojske koja je Mletačkoj Republici osigurala stabilnost njezinih dalmatinskih stečevina – odnosno silom otetog dijela Dalmacije.
Nema ni najmanje sumnje da blagdan Velike Gospe Sinjske treba dostojno proslaviti kao što se i do sada proslavljalo.
Međutim o Sinjskoj alci – treba reći istinu svojoj naciji, jer je istina najviša moralna vertikala i najjače oružje; Slavimo pobjedu Mletaka, okupatora dijela naše Domovine – nad drugim osvajačem naših krajeva, Osmanlijama. Od dva zla možda smo izabrali manje zlo – vjerojatno su nam Mlećani bili manje loši gospodari od Turaka, ali ipak su to bili surovi okupatori – morali smo im biti ponizni i služiti im.
S obzirom na dugogodišnju tradiciju – Sinjska alka treba i dalje biti narodno veselje, ali daleko umjerenije, daleko jeftinije (sjetimo se; Hrvatska je jako siromašna)!
I dakako, proslava i veselje u Sinju mora biti – BEZ LOŽA ZA POLITIČARE I BEZ POLITIČARA!

Anno Domini MMXIX. T

5 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Aramis
    #1 Aramis 16 kolovoz, 2019, 09:49

    Mitomani su naša sudbina. Pogledajte i poslušajte Kolindu ili Plenkovića. Oni su i više od toga, bilo bi dobro da su samo mitomani.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Anonimno
    #2 Anonimno 16 kolovoz, 2019, 08:01

    Jedino su Mleci mogli braniti Dalmaciju, a Austro-Ugarska sjevernu Horvatsku, kakvi hrvati, još bi bili pod Turcima.

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Aramis
    #3 Aramis 13 kolovoz, 2019, 08:26

    Gdje je nestalo 60.000 Turaka? Laže li HDZ ili Matica hrvatska?

    Odgovorite na ovaj komentar
    • Anonimno
      Anonimno 16 kolovoz, 2019, 07:58

      Svako s malo pameti bi zaključio, kakvih 60 000, mitomanske gluposti.

      Odgovorite na ovaj komentar
      • Anonimno
        Anonimno 17 kolovoz, 2019, 12:08

        Popis napadača: Tatari, Bosanci, Albanci…
        Među dokumentima pohranjenim u Veneciji nalazi se i popis osmanlijske vojske pod Sinjem, prema izvještajima doušnika iz Livna Ta je vojska brojila 76.000 ljudi:

        12 tisuća Tatara pod zapovjedništvom kanovog sina
        8 tisuća Turudija iz Azije 10 tisuća Osmanlija iz Bugarske pod rumelijskim pašom
        1000 Osmanlija pod Maras-pašom 1000 albanskih i crnogorskih Osmanlija pod Seliman-pašom
        4 tisuće Albanaca pod Mamut-Begovićem 2 tisuće Osmanlija iz Hercegovine
        3 tisuće janjičara pod svojim agom 6 tisuća Sejmena pod Seli-Agom Ćurćićem
        1000 Osmanlija pod kliškim pašom 12 tisuća Osmanlija pod bosanskim pašom
        13 tisuća kiriđija s 15 tisuća tovarnih životinja 3 tisuće opkopara,
        te mnoštvo ostalih obrtnika
        Cekin za svaku odsječenu glavu
        Izvještaji providura Zorzija Balbija govore o junaštvu odabranih Cetinjana, te su mnogi od njih nakon bitke nagrađeni odlikovanjima i novčanim nagradama za junaštvo i zasluge.

        Zlatnom medaljom na zlatnom lancu nagrađeni su don Ivan Filipović Grčić, serdar Jakov Tomašević, serdar Bože Vučković, harambaša Mate Žanko, Guvernadur Marko Lučić (iz Makarske gdje se kasnije također trčala alka) i Frane Surić. 250 od 700 bili su Dalmoši, ostalo su bili Talijan, Francuzi, Nijemci i ostali europski plaćenici.

        Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.