RADOVIĆ: HRVATSKO DEMOKRATSKO ZLO

RADOVIĆ: HRVATSKO DEMOKRATSKO ZLO

15. prosinac, 2019.
Print Friendly, PDF & Email

 

Pusti ih neka jedu i naslađuju se, i neka ih zavara nada – znat će oni!

Kura’n / Sura 15. El-Hidžr (Hidžr)

Piše: Saša Radović

Kažu da nada umire posljednja, ali je nada prečesto jako vartljiva. Činilo se da će štrajk učitelja uz poraz bahatog faraona Plenkovića povući za sobom i druge; navodno policiju, carinu, umirovljenike… Naivno smo se ponadali da će možda opća građanska neposlušnost inicirati kakve pozitivne pomake. Nažalost, mrtvog magarca je uzalud tući, jer neće krenuti. Nada je bila preuranjena. Manipulatori s Gornjeg grada imali su u džepu rješenje iz vremena Starog Rima, spin „panem et circenses” (kruha i igara) – ali bez kruha. Uz pomoć medija razbuktana je kampanja izbora za predsjednika/icu Republike Hrvatske i igre su počele. Predsjednica Kolinda u golemom autobusu (autobus Calypso) zaštićenom blindiranim vozilima punim tjelohranitelja vodi svoju svitu uokolo, ljubi se, grli, pjeva… Već petu godina svojim gafovima zabavlja cijelu Hrvatsku, a i šire. U vremenu kolapsa našeg gospodarstva bacamo milijune na izbor predsjednika (fikusa!) dok pametne i mnogo bogatije države takve promocije održavaju u parlamentima s troškovima od 0,00 kuna.

Uljuljana u pasivnost puka Vlada mirno nastavlja svoj prljavi posao odgoda i izbjegavanja bilo kakvih promjena i reforma. Dvadeset ministara + premijer (mnogo veće države imaju desetak ministarstava) žele samo i jedino stabilnost – jer žive bolje nego bubreg u loju. I dalje nam premijer Plenković ponavlja mantre o svojim „postignućima” po kojima smo dostigli sva zadnja mjesta u Europskoj uniji kao najzaostalija i najsiromašnija država. Njegove bajke o boljem životu, o povećanju plaća padaju u prašinu pred činjenicom da nam cijene egzistencijalnih potreba svakodnevno galopirajući rastu i daleko nadrastaju ta povećanja plaća za mizernih par desetaka kuna. Međutim, premijeru i njegovom klanu plaćetine se znatno jače povećavaju, ne u desetinama nego u stotinama pa i u tisućama kuna.

Tvrda žabokrečina poznate „hrvatske šutnje”, kukavička pasivnost protiv evidentne nepravde i izborni spin biranja poglavara države anulirali su sve akcije javnosti u traženju korjenitih reforma. Hrvatska miruje u čekanju „dolaska Mesije da nas spasi” i put se nastavlja u brzi i sigurni gospodarski i moralni krah. Dugovi rastu, novi milijardski krediti pokrivaju dio dugova dok ide, dok ne prodamo Jadran, otoke, šume i rijeke, dok ne dođe kraj… Ne može ovo malo radnika hraniti ogroman, pregolemi balon vlasti, uhljeba i more umirovljenika (1.250.000). Ukratko; „put u ništa” kao kad alkar promaši alku! Naša pametna Kolinda trepće umjetnim trepavicama i kaže da nam je sada bolje, da nam je puk optimističniji nego prije.

Igrokaz o izborima vodi se u tamnom ozračju hrvatske politike kontaminirane korupcijom i kriminalom. Dok dvije najveće hrvatske stranke bacaju naše milijune kroz prozore i Molotovljeve bombe jedni na druge, ostali kandidati pucaju iz pozadine. Svima je već dosta – i tih dvanaest apostola čeka posljednju večeru 22. prosinca 2019.

Hm, dvanaest, netko će reći?! Zar nije samo jedanaest predsjedničkih kandidata? Nije! Nije Kolinda samo Kolinda nego čvrsto sljubljeni dvojac Kolinda/Andrej. Stisnuti u grčevitom zagrljaju kao u pubertetu kad oboje mladih misle da ljubav traje vječno. No u ovom slučaju nema ljubavi nego je u pitanju čisti interes. Ako ne uspiju – „oba su pala”, ako (ne daj Bože!) dvojac prođe – pali smo svi mi(!), a Hrvatska će zacementirati sva svoja zadnja mjesta u EU sa sigurnim putem „u ništa”. Imat ćemo samo „falš” pjevanje, kreveljenje i lažno glumatanje domoljublja i silne troškove za ništa. I ništa više!

Pakleni dvojac

Što je s ostalih deset apostola; Škoro, Milanović, Kolakušić, Babić, Dalija Orešković i ostali…? Sasvim svejedno! Bilo tko, samo ne oni koji su ZNA SE! – opljačkali Domovinu i oglodali je do kosti. Učinili su od nekada ponosne Hrvatske karikaturu od države, što implicira činjenicu da bi i neka bakica s Dolca koja prodaje paprike bila bolja i moralnija kao predsjednica od onih koji su nas doveli do dna.

Netko će reći da je takav zaključak neutemeljen – ali nije!!! Treba baciti na papir temeljna „postignuća” spomenutog dvojca. Premijer Plenković se u svome mandatu proslavio milijardskim aferama Agrokor, Uljanik i F-16, a završio u talogu korupcije svojih ministara. Na Agrokor je spuštena crna zavjesa, sve je bilo i ostalo tajna osim javnih objava o „postignuću” da je sve riješeno. No, podsjetimo se premijerovog blagoslova Martini Dalić da napiše Lex Agrokor kojim je grupa Borg pokrala nama iz džepova pola milijarde kuna (to i sve ostale dugove platit će hrvatski porezni obveznci). Premijer je USKOK-u „poklonio” naših pet milijuna kuna „za teški rad na istrazi”, a zatim je Kaznenu prijavu USKOK po običaju odbacio. „Riješeni” Agrokor uz promjenu imena u Fortenova opet ima minus od 96 milijuna eura, što je vidljivo iz prezentacije rezultata poslovanja za prvih devet mjeseci ove 2019. tako da će sasvim sigurno i naši praunuci plaćati dugove zbog postignuća našeg premijera.

U Uljaniku je Vlada nakon milijardskih plaćanja dugova (opet to plaćamo mi građani) okrenula glavu da ne vidi lopove koji su „pobrali vrhnje”. Uljanikovim pljačkašima ostale su vile i jahte i nitko ih nije upitao za porijeklo imovine. DORH-u i sudovima ne pada na pamet da im je dužnost konfiscirati nezakonito stečenu imovinu i vratiti je državi Hrvatskoj. Laž je da nitko nije odgovoran, a priča o trodiobi vlasti samo je izgovor za pokrivanje milijardskih pljačka. Dužnost i Plenkovića i Kolinde je da barem uprtu prstom u evidentni gospodarski kriminal.

Propali pokušaj kupnje prastarih trulih letjelica F-16 Barak za 500.000.000 dolara i monopol enormno skupih servisa i popravaka, srećom je propao, ali sumnje puka u mućke u procesu kupnje goleme su (firma Planet IX.).

Postignuća” premijera ima još, ali je u ovoj 2019. zaista pretjerao s fanatičnom obranom neobranjivoga. Izvlačio je iz crnog blata močvare zla, korupcije i nemorala svoje ministre. Uz svesrdnu pomoć DORH-a (USKOK-a) koji ne želi upitati ni jednog hrvatskog lopova za porijeklo imovine – i sam premijer se utapa u toj močvari. Umjesto da dio Plenkovićeve Vlade završi u Remetincu nakon jednostavnog upita: „Odakle vam vile s bazenima, stanovi ili novi mercedes?” i zatim oduzimanja nezakonito stečene imovine – dio ministara zastupnici su u Hrvatskom saboru. Čiji zastupnici? Sasvim sigurno – NE naši! Užas! Sramota za sve nas, za cijelu Hrvatsku! I onaj mali Ivica zna da je s državnim plaćama nemoguće zaraditi takvu imovinu u nekoliko života. Na zgražanje svakog poštenog čovjeka na ove činjenice premijer se prezirno smješka i bahato podiže obrve. Izrekao je nedavno i famoznu demokratsku krilaticu – „mogu što hoću”! Jelenićevi zamjenici Državnog odvjetnika prvaci su Hrvatske i Europe u zatvaranju očiju i ušiju.

Druga u grčevitom zagrljaju dvojca, Kolinda Grabar Kitarević svoj je mandat u ovoj osiromašenoj državi počela s našim milijunima bačenim na neukusnu, kićastu i nepotrebnu inauguraciju s grotesknim i lažnim obećanjima o bogatoj Hrvatskoj. Zatim je preostali novac od kampanje poklonila svojoj stranci – (Hrvatsko Demokratsko Zlo) umjesto da kupi tonu krumpira i nekoliko vreća brašna pučkim kuhinjama, jer ima sve više gladnih Hrvata.

U daljnjem tijeku njezinog mandata bili smo svjedoci totalnog srozavanja časne dužnosti poglavara države; proguravanje kroz grupu predsjednika da bi se približila Trumpu, pa snimci na ogradi Bijele kuće, grljenje znojnih igrača u svlačionicama, razulareno pjevanje, prijetvorno glumatanje o lažnom domoljublju, rođendanske torte (Bandić) te svakodnevni gafovi… Nedostojno, jadno! I silni troškovi; putovanja po svijetu (kadkad sa suprugom i djecom), preveliki ured i skupa, nepotrebna seljakanja tog ureda po Hrvatskoj s kordonima tjelohranitelja, smiješnih šarenih grenadira, frizerki, visažistica i ostalog osoblja, pa suludi broj preskupih „krpica” svih vrsta… U sjećanju mislećeg dijela Hrvata, Kolinda će ostati smiješna i rastrošna figura u okrilju HDZ-a koju je najbolje što prije zaboraviti.

Nakon ovih kratkih crtica iz sumornog ozračja bespuća hrvatske zbiljnosti treba prihvatiti činjenicu da je bahati, arogantni i egocentrični vrh hrvatske vlasti prezentiran „paklenim dvojcem” prevario i izdao glasače koji su im dali svoj glas. Nitko osim hadezejaca-uhljeba-parazita nije želio ovu i ovakvu Hrvatsku. Zbog toga potreban je što prije oštar i radikalan rez u svim ćelijama državne i lokalne vlasti.

Izborna farsa

Je li pred nama opet izborni igrokaz s lažnim glasačkim listićima? Iskustva u hrvatskim izborima od same 1990′ do danas katastrofalna su; svoje glasove davali su mrtvi, nestali ili iste osobe nekoliko puta s raznih adresa. Manipuliranje s tisućama i stotinama tisuća lažnih izbornih listića bilo je kapitalan segment u stvaranju vlasti!

Laži i prijevare se ZNA SE! nastavljaju, razvidno iz ove kratke poruke; danas mi je prijatelj javio da mu je stigao službeni odgovor od Ministarstva unutarnjih poslova da na današnji dan u HRVATSKOJ IMA PREBIVALIŠTE 4.505 845 DRŽAVLJANA. Šokantno, jer svakom tko misli da nas je ovdje više od četiri milijuna treba luđačka košulja i hitan prijevoz u Kliniku za Psihijatriju u Vrapču! Konstatacija Ministarstva unutarnjih poslova o broju 4.505 845 je ili apsolutna nesposobnost ili čista prijevara. I mali Ivica iz petog razreda osnovne škole zna da svakodnevno autobusi, zrakoplovi i brodovi nose i odvoze daleko, daleko naš najbolji radni kadar s kartama u „jednom smjeru”. Otišle su stotine tisuća! Taj najpametniji i moralno najčistiji sloj hrvatskih građana (jer ne može trpjeti nepravdu!) panično je pobjegao i bježi sa svojih vjekovnih ognjišta da se ne vrati više nikada. Odlaze kompletne porodice s djecom koja će ubrzo zaboraviti materinji jezik.

Je li čudna i nebulozna brojka 4.505 845 potrebna paklenom dvojcu da bude opet glasača s Mirogoja i iz ostalih hrvatskih groblja? Čini se da jest! Po svemu sudeći i ovi predsjednički izbori, kao i do sada, neće biti regularni ni pošteni dok ih režira HDZ uz svesrdnu pomoć biskupa s Kaptola.

Veliki Krleža je napisao: „Nigdar ni bilo da nekak ni bilo”. Ne možemo iz svoje kože. Ako do 22. prosinca ove godine ne odemo u Irsku, Kanadu ili u Australiju – izađimo na izbore da vidimo hoće li nas i ovaj puta prevariti. Ukoliko demokratskim putem ne uspijemo ovu nenarodnu vlast izbaciti iz njihovih zlatnih fotelja, treba se okrenuti nekim drugim moduliranjem vlasti. Dakako demokratskim; masovnim štrajkovima, totalnim građanskim neposluhom, zakrčivanjem ulica masovnim mirnim prosvjedima…

Što ako ni tada ne uspijemo? Sve je moguće, ali to je neka druga tema o kojoj ove 2019. godine ne ćemo ni razmišljati ni pisati… Da ne pokvarimo bliske Blagdane.

Anno Domini MMXIX. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.