RADOVIĆ: HRVATSKI MITOVI

RADOVIĆ: HRVATSKI MITOVI

19. kolovoza, 2019.

Piše: Saša Radović

Iniciran brojnim mailovima s kritikama mog objavljenog članka, „U Sinju se slavi pobjeda okupatora Mletaka nad okupatorima Turcima”, pokušao sam pronaći uzrok evidetnog hrvatskog sindroma laži, iskrivljavanja povijesti i balkanske mitomanije.
Ukratko; u spomenutom članku korišteni su podaci objave Matice hrvatske od 2015. godine, koji demantiraju mit o obrani Sinja, 1715. godine – o pobjedi 700 hrvatskih vojnika iz Sinja u bitci protiv 60.000 Turaka. Po jedinim pisanim dokumentima, obranu Sinja, dijela Mletačke republike, vodili su mletački časnici, dočasnici i profesionalni prekomorski pješaci, grenadiri (Fanti oltramarini – prekomorsko pješaštvo, grenadiri). Turaka je bilo 3000 do najviše 4000, a tek usput su u izvješćima spomenuti marginalni domaći sinjski branitelji.
Treba li lagati i obmanjivati svoju naciju? Treba li nam to? Zbog čega ulaziti u primitivnu balkansku mitologiju?
Sjetimo se najveće srpske bajke o Kosovskoj bitci 1389. godine. Car Lazar je sa svojim Srbima do nogu porazio Turke na Kosovom polju, a junak nad junacima, Miloš Obilić priklao je sultana Murata. Sasječeni su i valjda probodeni kopljima Muratovi sinovi, a i još 100.000 turskih vojnika. Narodne pjesme o sjajnoj pobjedi Srba u stoljećima koja su slijedila, dodaju mnoštvo junačkih djela. I danas Srbi slave ovu povijesnu pobjedu.
No, istina o bitci na Kosovom polju je u potpunom mraku. Jedini i nepouzdani podaci (nema nikakve konkretne pisane dokumentacije) potječu od (Rex Rascia) Tvrtka, navodnog kralja Srbije, Bosne i Primorja. Tvrtko se hvali kralju Karlu VI. da je „Turčin na Kosovu pobijeđen.”, no i to pismo je izgubljeno. Nema nikakvih podataka, tko je pobjednik ili je li uopće bilo pobjednika na Kosovom polju. Ime Miloša Obilića najvećeg srpskog junaka spominje se tek 200 godina iza 1839. godine, a nema ni podataka da je zaista postojao. Veliko je pitanje i sama bitka, je li bila na Kosovom polju ili negdje drugdje – pa i je li uopće bila? Posebice je nevjerojatna priča o srpskoj pobjedi – opće znana činjenica je da Srbi nikada, nigdje, ni u jednom ratu nisu nikoga pobijedili. Izgubili su sve svoje ratove, pa vjerojatno nisu pobijedili ni na Kosovom polju!
Čini se da je iz tog balkanskog mita relevantna jedino smrt sultana Murata I., a vjerojatno i kneza Lazara (ne, „cara”). No pitanje je, je li Murat umro baš na Kosovom polju ili negdje drugdje? U političkom smislu važne su jedino činjenice da je Muratov sin, Bajazid odmah poslije sahrane sultana ugušio svoga brata Jakuba (dakle nisu poginuli na Kosovom polju!) i učvrstio svoju vlast.

Opća nepravda

Nažalost, lažni i priglupi balkanski mitovi u Hrvatskoj nisu izumrli. Zavukli su se u svaku poru našeg društva. Svakim danom čitamo, gledamo i slušamo mitove, priče premijera, visokih dužnosnika pa i biskupa – kako „mediji šire beznađe i da zbog toga postajemo hladni.”
Istina, a ne ovakav mit jest – da će jedino sobe naših umirovljenika, ali i mnoštva ostalih u Hrvatskoj ove zime biti hladne, ali i da će stolovi mnogima biti prazni. Dobro uhljebljeni vladajući klan poručuje nam i ono što znaju i mentalno retardirani građani – „potrebna su veća primanja, investicije, veća proizvodnja, šire tržište”. Da, ali kako to ostvariti uz taj prekobrojni, u Europskoj uniji najveći parazitski aparat vladajućeg klana (u odnosu na broj stanovnika) koji troši kao „pijani milijarderi?” Gomilanje nekretnina, debele privilegije, masna primanja i besplatna ljetovanja (Vila Brijunka, Bijela vila, Vila Jadranka, Vanga, Galija i Kaštel na Brijunima, vila Kovač na Hvaru…) – i apsolutna bezosjećajnost prema svome narodu – koriste samo i isključivo njima.
Istina je da nam enormni porezi, nameti, harači, bezbrojne takse, PDV i plaćanje šuma, voda, valjda uskoro i zraka – zatim opća nepravda, korupcija i kriminal elite – priječe široke osmijehe Hrvata na licima. Smiju se samo oni naši najpametniji, najjači mladi ljudi koji uspiju pobjeći iz Domovine. Smijati se mogu i tvorci današnje hrvatske mitologije o uspjesima vlade, napretku države i općem dobru. Jedini „uspjesi” su – da smo zadnji, najsiromašniji i nanezadovoljniji građani Europske unije!
Svakodnevno nam se nižu novi i novi mitovi, aktualan je turistički TV mit. Redovito smo obaviješteni o postotcima ovog ili onog turističkog uspjeha, a zbroj svega je – navodno, uspješna turistička 2019. godini! Laž, obmana, balkanski mit!
Slobodni i polu slobodni mediji vrište, „upomoć”(!) – turistička sezona 2019. podbacila je u svim segmentima! Još jedan „uspjeh” koji nas učvršćuje u zadnje pozicije.
Žalosno je što se i s vrha hrvatske moralne vertikale, Katoličke crkve, lansiraju mitološke postavke koje nas guraju u još dublje zaostajanje za razvijenim svijetom. U prvim klupama na svetim misama sjede političari i slušaju da nam ne valja obrazovanje, da nam moderna tehnologija, posebice informatika, ne daje temelj pripreme za život vječni. Digitalnim sredstvima komunikacija (valjda društvene mreže i pametni telefoni), nedostaju “geste dobrote po primjeru Majke Marije.” Zadarski biskup završava s: ‘Ne daj Zmaju svog roda i poroda!’. O tim srednje vjekovnim mitovima premijer Plenković mudro šuti.
Da se u svemu pa i u hrvatskoj Crkvi vučemo na repu svih svjetskih kretanja ukazuje nam najveći uzor, papa Franjo. Dok naši biskupi žele u školi tablicu i kredu – poglavar Katoličke Crkve smjelo ide u budućnost – ima Twitter profil na kojemu ga prati više od 18 milijuna ljudi, a i svoju Facebook stranicu, koju prati više od 350.000 ljudi. Znači li to što hrvatskim biskupima?

Balkan

Na kraju – opet Balkan u najgorem obliku! Uz sve sindrome laži, obmane i iskrivljavanja povijesti, provlači nam se nešto još gore od svih balkanskih i hrvatskih mitova – mit o nedodirljivosti povlaštenih.
Da je to zaista samo tipičan, prljavi balkanski mit – dokazuje nedavna, javna obznana amnestije korupcije i kriminala u državi Hrvatskoj i premještaj profaniranih ministara u Hrvatski sabor. Sa samog vrha vlasti iz vlade Republike Hrvatske, putem premijera Plenkovića – obznanjen je hrvatski, europski i svjetski presedan o korupciji i kriminalu; „nema problema za ono što se dogodilo prije”. Što su njegovi ministri zgrtali enormne imovine koju je s njihovim državnim plaćama nemoguće zaraditi ni za 200 godina! Ili bljutava priča o Gabrijelinom mercedesu kojim se sada vozi na zasluženi godišnji odmor. Umjesto da premijer ukori svoje ministre strogim riječima: „Ne kradite više pekmez s ormara”, i da ih „institucije” upute na ljetovanje u Remetincu – nagrađeni su! Masna primanja i „čast” u Hrvatskom saboru!!! Ne može gore, podlije! Nagnimo se nad zahodsku školjku, povratimo, pljunimo – bit će nam bolje.
Može li neka mrvica istine isplivati iz mračne močvare prljavih balkanskih mitova i laži? Ne može! – sve dok smo mrtvi-hladni na bezobrazne izjave kako „mediji šire beznađe i da zbog toga postajemo hladni.”
I dok nam konačno mozak ne dođe u glavu!

Anno Domini MMXIX. T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu
  1. žrdina
    #1 žrdina 20 kolovoza, 2019, 15:48

    Pada, pada, pada, pada
    pada, pada, pada, pada
    što to pada
    pada Vlada!

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code