PUNO VREMENA ZA MALO NOGOMETA

PUNO VREMENA ZA MALO NOGOMETA

1. srpanj, 2016.
Print Friendly, PDF & Email

 

Fernando je Santos unio zajedništvo među ‘Vatrene orlove.’ Njegova galija, iz muzeja Vasca da Game, bila  je spremana za daleka mora. On ima adut: teškog pika. Ima Sanchesa.

On je ‘pokrio’ gazdu, CR 7,  kojem se divi. Portugal može dalje. Došao je do daha, više je na lopti, iskreno, baš i ne zna kaj bu s njom

Za portal Tjedno nogometni euro prati: Zvonimir Magdić

Marseille: Poljska-Portugal 5:3 (1:1) jedanaesterci

Već sam zel lopatu. Da, htio sam ‘pokopati’ Ronalda. On je sve i sva u Portugalu. A, onda, igra, kao da nikad nije takao loptu. Dvije teške prilike, ma koje dvije – tri! Jedna u završnici otkucaja devedeset minuta, dvije – u produžetku. On, Ronaldo. Najbolji ‘šicer’ svijeta. Nije ga htjelo. I nije. Bio sam tužan. Ne volim kad mi zvijezde vise. Bez  sjaja. Kad cvile. Od njega se očekivao taj – maktub (Coelho). Ovaj Europeo, ’16, kao ni Messijev Sulamericano, ‘100, nije njegov. Jedva da se i vidi. Očito, ovo ljeto, koje još nije ‘summer time’, nije njegovo. On, Cristiano, i lopta, koju toliko voli su u razvodu. Jedan za drugog – mrak. No, Fernando je Santos unio zajedništvo među ‘Vatrene orlove.’ Njegova galija, iz muzeja Vasca da Game, bila  je spremana za daleka mora. On ima adut: teškog pika. Ima Sanchesa. Nije bio tako inventivan kao protiv Hrvata. Negdje se, siromah, i on pogubio, al je nakon krasnog duplog pasa s Nanijem, petom, došao na zamah. I, nije potonuo. Pogodak.1-1.

Loše pečena kobasica

Nisko, lijevi kut, dole. Fabijanski je prekratak. On je ‘pokrio’ gazdu, CR 7,  kojem se divi. Portugal može dalje. Došao je do daha, više je na lopti, iskreno, baš i ne zna kaj bu s njom, jer velikih genijalaca i nema, ali ipak, nije više Poljska ta, koja drži igru u rukama. Njihova je Poloneza, s početka, u Marseilleu, imala fine zvuke. Potisnula je divlji ton protivnika. Poljska je krenula bolje. Lewandowski, kojeg do sada, bar što se tiče dignutih mreža, nije bilo, u devedeset devetoj sekundi na dodavanje Grosickog, s lijeva – topovski – lomi Patricija.1:0 Poljske! Kakva bura! Huracan. Činilo se, da je s Portugalcima, questa sera, ove večeri,  gotovo. Jednostavno, korisno, opasno, u širokom bloku, zavučeni u Pandorinu kutiju, iz koje nitko ne izlazi. Poljska je krenula, gadno. Na Veledromeu je  većina Poljaka. Hoće li to biti konačno euro-četvrtfinale za Poloniju? Pitanje je sada. Mnogi klimaju glavama. I pišu – da. Jer, ruku na srce ni taj mali, vražji, Sanches, mladac, koji je najavljen kao čudo, osim gola, nije na pravom potezu. Puno je izgubljenih lopti Luztanaca. Dosta promašaja. Ništa sigurno, uvjerljivo. U toj uvjerljivosti, Poljaci su bolje počeli. A, onda, u nastavku, taj je kolos, kojih je nogomet, ipak, teško glediv, unatoč svoj toj njegovoj sustavnosti, počeo zastajkivati. Sve je više igre Portugala. I, ide se, na samo jedna čvrsti upit: kad će Ronaldo – riknuti. Unatoč što se to, ipak, ne događa, za naslutiti je da je Portugal bliže trijumfu. Bez obzira kako se dugo  ova ‘kobasica’, loše pečena, razvlačila. Bilo je sigurno: imat će se pobjednik.

Može to biti čak i na elvere. Kao, što je, uostalom i bilo. Ronaldo je, bacanjem novčića, uvjerio suca Brych da je na njemu početak serijala. I to je –gol. Portugal – 1!Lewandowski, svojim kiseljakom od osmjeha, ne ostaje mu dužan. Poljska 1. Ide, Sanches. Svi znaju za njegovu drskost. Fabijanski je slomljen. Za Poljake je točan, uvjerljivo, Milik. Montinho zabija, ne promašuje Glik. Evo i njega, on je živa rutina Portugalaca, Nani. Tako i gađa. Točno. Poljaci šalju svog najboljeg čovjeka turnira Blaszczykowskog. Svi vjeruju, u njega. No, nije ni on ‘svetac’. Uz tužaljku, ne pogađa. Patricio ide u taj lijevi kut, jer, lopta je baš tu. Gotovo je, gotovo. Još nekoliko koraka, molim!  Ricardo Quaresma ide na loptu. To je onaj isti, koji je ‘zapaprio’ Hrvatima. I, zabija. Portugal pet, Poljska 3! Idemo doma. Portugalci sretni, jasno, Poljaci, dobri, ali na kraju, bez fantazije. Sustavnost koju je, ipak, slomila, improvizacija. Santos je nadigrao Nawalika. Ojte svi skup, spat! Dva je ujutro.

Trojanski obračuni, na sve strane!

Još sjedim za harfom, Homer. I, okretnica dalekih dana. Trojanski rat. Zagrebačka prva klasična. Toni Smerdel. Nogometaški, ja drukam za Ahileja. Divim se Hectoru. Od danas, to je ta pjesma. Junak na junaka. Conte contra Low. Živa vatra, protiv mirnog feldmaršala. Temperament i mudrolija. Schwiensteiger protiv, u Talijana, ja se pitam, koga. Ne vidim ni Riveru ni del Pietrea. Oni, jednostavno, nemaju Modrića. A Buffon je ipak vecchio amico. Stari. A, otvaraju te čudesne plohe. I nalaze slobodne prostore.  Upadaju ko’ ranjene zvijeri. I – deru. Posjed lopte Azzurra je najmanji, od svih. A, oni su – najopasniji od svih. Tu će odlučiti,  u jedinoj utakmici – taktika. A ne volim u nogometu, to – taktiziranje. Hoću raširena jedra. Pjesmu.I galebova. I mora. Hoću – igru.

Hoće li će je biti u ‘našem’ Bordeauxu? Nijemci, jednostavno, teško s Talijanima. Iako su ih, prije nekoliko mjeseci – puknuli – u Munchenu. No, bio je to – amistoso. Prijateljski susret. Ilijadu nude Poljaci i Portugalci, naši frendovi. Lewandowski protiv Ronalda! Fina priča. Ni jedan ni drugo nisu u zamahu. Njihova posebnost  – golovi – nekako im nisu baš pri nosu. Ipak, drugih rješenja, ja ne vidim. Postoji li – treći čovjek? Blaszczykowski ili Sanches?

Francuzi su doma. Ovo je, unaprijed, njihov Europeo, bez obzira na konačni. kraj. Islanđani, koje ja zovem ‘ossovci’, bez primisli na ‘eseseovce’, jer ne poznam nikoga od ovih ‘ ribara’, ne i pojedinačno. Nosim ime samo golmana, Halldorsson, dobar dečko. I divim se njihovom ‘ja’. To se ne pamti. Zmazati Engleze, čak i s ‘pijanim’ Roonyem, piše se za sva vremena. Volim Moneta i Maneta, ipak, držal bum palce – Icelanderima.Oduševljeno.Oni su pjesma, jasno uz nas, Hrvate, dobrog nogometa. Bomba

‘europskog’ 2016. A znam da me vrebaju i Payet i Griezmann. Lovci na glave. Pozor! Hoće li Bale, taj gigant koji me podsjeća na John Charlesa koji je zajedno s čudesnim driblerom Omarom Sivorijem, nekada vukao, plećima i glavom,  torinski Juve, naći pokoji torpedo za sve uvjerljivijeg Vilmotsa. Jesu, Belgijanci, bar do sada, zaigrali najpoštenije. I znalački, super. Ti ‘vragovi’. Još, od nekada. Počinje taj koncert bogova, 30 lipnja. U Marseilleu. Poljaci i poloneza, Portugalci i  fado. A onda, uz stotu obljetnicu (centenario) Copa de America ili južnoameričko prvenstvo, igrano, gle, gle!, u  Sjedinjenim državama, requiem. Ni manje ni više, Messiju. Izgubio je el Pulga, živce, ritam tanga i prepustio, još jednom, slavu Kontinenta, jasno, zelenog, Čileancima, Sancheza i Vidala. Uz krik: ‘Sad zbogom Argentino…! T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.