PRVOSVIBANJSKI PROSVJEDI

PRVOSVIBANJSKI PROSVJEDI

6. svibanj, 2013.
Print Friendly, PDF & Email

 

Piše: Saša Radović

 

Komornik se klanja pred kraljem i ponizno priopćava:

– Vaše visočanstvo, narod se buni!

–  Dobro je – kaže kralj i odmahne rukom.

Drugi puta, dolazi komornik, klanja se i zadovoljno priopćava.

–  Vaše visočanstvo, narod se primirio, šuti!

–  Uh, ne valja – kaže kralj i podvikne. – Pripremi konjanike!

 

OD POBUNE NI P

 

Stara priča, ali ne vrijedi za Hrvatsku. Nismo podobni za usporedbe, drukčiji smo od ostalih. Navikli smo na nepravde, kršenje svih religijskih i civilizacijskih norma. Važno je da nas pljačkaju i kradu naši, a ne tuđi lopovi i probisvjeti. Veliki domoljub Bruno Bušić davne 1975. godine u svojoj pjesmi kaže:

Vidjet ćete kako naši kradu. Svatko nas je krao

i potkradao, a najteže će biti kad nas naši budu krali

i prodavali svjetskim jebivjetrima, makrolopovima.

Navalit će na nas velike ptice grabljivice.

Kako nas spasiti od nas?“

Ti „naši“ ubili su Bruna, jer im je rekao što misli o njima. Ti „naši“ Udbaši viknuli su „Imamo Hrvatsku!“ i pokrali sve što se pokrasti moglo.

Od neke pobune prema našoj zločinačkoj eliti i našim kriminalcima svih vrsta u Hrvatskoj –  nema ni „p“. Obvijeni smo maglom „hrvatske šutnje“ nikada opasne, uvijek pasivne, kao kod goveđe, tegleće marve navikle na bič. Nismo prkosni i ponosni konji nego goveda, teški, tromi i mirni volovi. Pa, kad nam Linić uvede još jedan harač, pa još jedan harač, spustimo još niže rogove i jače povučemo puna i preteška kola.

Što reći na poziv sindikata i na, Prvosvibanjske (nazovi) prosvjede. Ništa! Ne vrijedi odgovora ni komentara. Sindikalni lideri traže promjene, a narod šuti! Umjesto nas odgovorio je premijer Milanović. On kaže: „Nećemo mijenjati smjer i gurati zemlju u ponor!“

Bilo bi poštenije i istinitije da je rekao: „Nećemo mijenjati smjer i DALJE ĆEMO gurati zemlju u ponor!“

Neće Milanović ništa mijenjati, on ide đonom, zna da pred sobom ima siromašni, goli, iscrpljeni puk nesposoban za bilo kakav otpor. Jedina opasnost je da taj svekoliki puk može „kazniti“ elitu – tako da joj uskrati svoj glas na izborima. Uz uskraćene ili neuskraćene glasove – svake četiri godine vlast i oporba mogu lijepo, dogovorno izmijeniti zlatne fotelje i dalje guliti svoj narod. Nepromijenjena priča teče dalje; privilegije, nepotizam, mito, korupcija, sukobi interesa, pljačka – kriminal! Nastavlja se slijed; Sanader, Jaca, Zoki… Sanader je tamo gdje treba biti, Jaca bi bila „uz Ivu!“ da imamo pošteno tužiteljstvo, a ne DORH. A, Milanović?

U svojoj knjizi „Vratite opljačkano, bando lopovska!“ izdanoj 2009. godine spominjem Zorana Milanovića (str.104.); Mlad, atraktivan u nastupu, elokventan, oštar kao sablja. Milanović je svojim nastupima u učmalom političkom ozračju Hrvatske unio svježinu i nadu. No, kratko je trajalo, oštrica pukla! Zoran se preselio u veliki stan (rado bih zavirio u kupoprodajni ugovor!)… i priča gotova! HDZSDP! Od tigra postade maca.

 

PREMIJER U SUKOBU INTERESA

 

Danas znamo više; Zoranov brat, Krešimir ugovorio je kredit kod LHB Internationale Handelsbank Aktiengesellschaft, tvrtke kćeri Ljubljanske banke u visini od 3,2 milijuna eura uz očito pogodovanje banke. Navodno, ne otplaćuje se kredit (?). Prisjetimo se, Hrvatska i Ljubljanska banka u sudskom su sporu. Naš premijer o tom slučaju, o kojem su šuškali svi slovenski i hrvatski mediji, nije se oglasio. O korupciji se Milanović ne brine, a o sukobu interesa zaista nema pojma. Njemu čak ni jedan Jakovina nije u sukobu interesa. No, Zoran Milanović, po navedenom, tek je benigna brojka pri dnu ljestvice golemog anticivilizacijskog ustroja vladajuće oligarhije. Uvjeren sam (nadam se da ne griješim?) da naš premijer nema onih 30 milijuna dolara koji bi ga po Wealth-X svrstali u multimilijunaše. Taj američki portal Hrvatsku, koja ima 263 multimilijunaša, svrstava na visoko 23. mjesto od 45 zemalja.   

Puno milijunaša, puno siromaha – za nekog slatka, za mnoge gorka Hrvatska! Za kroničnu bolest Gornjeg grada, Tuđmanovu zaraznu pohlepu i nemoral – nismo pronašli lijek.

 

ZABORAVILI SMO ŠALU

 

Kako nas spasiti od nas? – pitao se Bruno Bušić.

Sindikati viču: „Promjene, promjene…“. Možda nešto bude od tih promjena. Zoranu Milanoviću drma se stranačko prijestolje. Pretjerao je na svim poljima, najviše prema svom puku, ali puk i tako nije važan, daleko je važnije diktatorsko ponašanje u stranci. Frakcije se bune, rađa se neko malo „socijalističko“ proljeće. Ima mnoštvo potencijalnih novih predsjednika, nedvojbeno boljih!  

Promjene u vodećoj SDP, kadrovske promjene u vlasti, pa i promjena vlasti u današnjoj konstelaciji – ne donose dovoljne pomake za opstojnost hrvatskog naroda.

Što bi bilo, kad bi bilo izvanrednih izbora? Od dva zla SDP i HDZ, moglo bi biti samo – isto ili gore! Dakle, opet ništa!

Rješenje je nešto treće, četvrto…, možda ga još ne vidimo, ali pojavit će se iznenada! Nastali smo iz Velikog praska (eng. Big Bang), možda opet treba neki Veliki prasak?

Krleža nas tješi; “Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu…“

Zaboravili smo smijeh i šalu. Možda bi bolje bilo da smo imali, umjesto Prvosvibanjskih prosvjeda – Prvotravanjske prosvjede, na dan šala i prevara. Mogli bi se smijati.

Anno Domini MMXIII. T

 

Povezani članci iz rubrike OPLJAČKANO

Pročitajte i ove članke:

1 Comment so far

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.