PRVO POSTROJAVANJE ZNG-a

PRVO POSTROJAVANJE ZNG-a

27. svibanj, 2016.
Print Friendly, PDF & Email

 

Bili su postrojeni počasna Predsjednička garda, Združeni odred policije, Mornarička brigada Zbora narodne garde, plave beretke, diverzanti, padobranci, pripadnici protuzračne i protuoklopne jedinice, pripadnici motoriziranih i zračnih jedinica, rezervnog sastava, glazbe ZNG-a i već spomenuti sinjski alkari. Bio je to povijesni začetak hrvatskih oružanih snaga, pa stoga taj dan, 28. svibnja slavimo i kao Dan Oružanih snaga Republike Hrvatske i Dan Hrvatske kopnene vojske

Napisao: Mladen Pavković

Ne, to se ne smije zaboraviti! 28. svibnja 1991. na stadionu NK „Zagreb“ u Zagrebu, građanima i građankama Republike Hrvatske, ali i agresorima prvi je put javno predstavljen Zbor narodne garde (ZNG), tj. Hrvatska vojska. Bio je to i odgovor na razoružavanje Teritorijalne obrane u Republici Hrvatskoj, za koju još do danas nitko nije odgovarao. Politički klaunovi koji su naslijedili komunističku partiju i koji i danas sjede u Hrvatskom saboru prave se da se nešto takvoga nije ni dogodilo, odnosno da je bilo po zakonu da Hrvatska ostane bez oružja i da sve što hrvatski diše masakriraju, ubiju, zapale, opljačkaju i protjeraju.

Prvi hrvatski predsjednik i vojskovođa dr. Franjo Tuđman nije se dao smesti. Postrojbe ZNG-a na prepunom stadionu pokazale su odlučnost, junaštvo i spremnost za borbu s daleko jačim neprijateljem. Nisu, poput bivših partizana, pobjegli u šume, već su se pojavili u srcu glavnoga grada, nek se vidi da ih ima!

Svečana prisega

Prvi su tada na stadionu u Kranjčevićevoj izašli sinjski alkari kako bi podsjetili na junaštvo mnogih generacija. Zatim je na binu došao predsjednik Republike Hrvatske, doktor Franjo Tuđman i najviši državni službenici. Pred njima su prodefilirali hrvatski vojnici i policajci.

Tekst svečane prisege pripadnika ZNG-a glasio je:

Svečano prisežem da ću vjerno i časno izvršavati dužnosti koje se od mene, pripadnika Hrvatske narodne garde zahtijevaju i da ću se savjesno i odgovorno pokoravati svim službenim naredbama i zapovijedima. Prisežem da ću, i uz žrtvu vlastitog života, štititi i braniti svoju domovinu Hrvatsku, njezin suverenitet, teritorijalnu cjelovitost i sve njezine građane.“

Mnogi nisu vjerovali da će ta skupina oddvažnih Hrvata pobijediti treću ili četvrtu vojsku u Europi, odnosno da će istjerati Srbe, Crnogorce, zločinačku JNA i domaće izdajice sve do Beograda, Kragujevca, Niša i Podgorice.

Nakon svečane prisege, dr. Tuđman je obišao postrojene hrvatske branitelje i pozdravio ih riječima: „Gardisti i redarstvenici, pozdrav domovini!“ te im predao i brigadne zastave.

Rekao je i ovo:

Nepunu godinu dana nakon uspostave nove demokratske vlasti mi smo začeli naše oružane snage. I u normalnim uvjetima to bi bilo sasvim logično. Ali mi živimo u nenormalnim uvjetima. Od samog početka smo suočeni s raznim prijetnjama. Pokazali smo dostojanstvo i obzirnost. Mi smo miroljubiv narod, no moramo stvoriti silu, jer ima onih koji bi htjeli protiv hrvatske slobode i suverenosti. Narodna garda ima zadatak da osigura mir svim građanima Republike. I zato morate prije svega steći povjerenje svih građana. Sve donedavno ljudi u uniformama bili su omrženi u narodu zbog vlasti kojoj su pripadali. Ni jedan narod nije izabrao slobodu bez žrtava. I mi smo ih, na žalost, već dali. Jesmo za mir i demokraciju bez žrtava, ali znamo da ćete svi vi, i narod, ustati kao jedan ako bi našu slobodu trebalo braniti. Vi ste začetak buduće hrvatske vojske. Nećemo se naoružavati radi osvajanja tuđih teritorija, imat ćemo onoliko koliko nam je potrebno za slobodu Hrvatske i hrvatskog naroda u cjelini.“

Pred predsjednikom Tuđmanom i njegovim suradnicima tada su bili postrojeni počasna Predsjednička garda, Združeni odred policije, Mornarička brigada Zbora narodne garde, plave beretke, diverzanti, padobranci, pripadnici protuzračne i protuoklopne jedinice, pripadnici motoriziranih i zračnih jedinica, rezervnog sastava, glazbe ZNG-a i već spomenuti sinjski alkari.

Bio je to povijesni začetak hrvatskih oružanih snaga, pa stoga taj dan, 28. svibnja slavimo i kao Dan Oružanih snaga Republike Hrvatske i Dan Hrvatske kopnene vojske.

Referendum za samostalnost Hrvatske

Nu, nakon što je Hrvatska i na ovaj način pokazala „zube“ srpskim i inim agresorima i domaćim izdajicama, tijekom narednog razdoblja sve do okončanja hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata neprijatelj se nije predavao. Sve što nisu mogli osvojiti mirnim putem, osvajali su kao nekada Turci. Mislili su da će uz pomoć zločinačke JNA relativno brzo slomiti otpor Hrvata, ali su se prevarili. Naime, nešto ranije od ove povijesne vojne smotre u Kranjčevićevoj, na referendumu, koji je održan u nedjelju 19. svibnja 1991. za samostalnost Hrvatske opredijelilo se čak 94,17 posto građana, reklo bi se gotovo svi osim šačice Srba i članova Račanove stranke SKH, današnje Milanovićeve opcije, koju i dalje predvodi Stazić i njegovi pomozbog junaci.

Tuđmanova je „greška“ što im je oprostio podmetanja i kontinuiranu borbu protiv Hrvata i Hrvatske, (baš kao i brojnim srpskim agresorima), s uvjerenjem da će kad-tad prihvatiti državu u kojoj žive. Oni koji su došli nakon njega, a poglavito Mesić i Josipović, kao da su „pali s Marsa“, pa neprestano svađaju narod, (zajedno sa njima sličnima),vraćajući nas na ustaše i Jasenovac, samo i isključivo iz razloga da ih se ne pita: što ste radili u ratu?

Tako, primjera radi, jednom Staziću odgovara da ljetuje za sedam kuna na Brijunima, ali ne i da se pokloni onima koji su dali svoje živote za slobodnu, samostalnu i neovisnu „Tuđmanovu“ Hrvatsku, odnosno da kaže „hvala“ onima iz Kranjčevićeve iz 1991. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.