PRVI GROMOVI

PRVI GROMOVI

20. lipanj, 2020.
Print Friendly, PDF & Email

Dana, 21. lipnja 1991. Đuro Brodarac je uputio nas petoricu: Celjaka, Batovanju, Selanca, Janskog i mene u Šarengradsku na zdravstvene preglede pred zasnivanje stalnoga radnog odnosa profesionalaca u policiji za utemeljenje postrojbe ZNG-a

Poslije obavljena pregleda otišli smo u Trstenik, bazu 2.A gardijske brigade, tražeći pukovnika Budimira. Primio nas je gospodin Ivan Herceg, jedan od pomoćnika, i tada smo potpisali prvi profesionalni ugovor s gardijskom brigadom. Još iste večeri, dok smo se vratili u bazu Galdovo, gdje se nalazila jedna satnija “Gromova” za potrebe buduće postrojbe dragovoljaca, dovezeno je onamo iz Trstenika oko 200.000 komada streljiva, koje je primio  Ivo Klepić.
U subotu zaključujemo da smo spremni, za nedjelju na ORA-i u Galdovu, izvršiti smotru naše postrojbe. I tako u popodnevnim satima na ORA-u dolaze pripadnici 1. i 2. satnije i ostalih pratećih postrojbi

Napisao: Josip Frković

U subotu, 20. lipnja, navršilo se 29 godina od izlaska nacionalno osviještenih hrvatskih radnika, studenata, seljaka i srednjoškolaca u prikrivnim odorama ZNG-a, s grbom na lijevoj nadlaktici, na legendarnu obrambenu crtu Komareva prema četničkim teroristima u privremeno okupiranoj Banovini. Linija je to u okviru kasnije 158 kilometara duge bojišnice Savom do Mlake koju je jednako legendarni vojskovođa i domoljub general Janko Bobetko, izopćenik iz odavno srbizirane vojne sile propale države nazvao presudnom za obranu stradavalih ali slobodnih gradova Siska i Zagreba.

Godinu dana bilo je prošlo  od konstituiranja prve višestranačke Skupštine općine Sisak, te od prvoga lipanjskoga sastanka čelnika sisačkoga HDZ-a, 1990., na kojem su u užem vodstvu stranke HDZ-a inicirana popisivanja dragovoljaca nenaoružanih odreda i formiranja sektorskih petorki. Prijeratni i ratni stranački dužnosnik HDZ-a u Lekeniku i Sisku, od Domovinskoga rata profesionalni vojnik Željko Sklepić, s kojim sam kao vojnik IPD-a bio u kontaktima od stranačkih sastanaka do “olujne” 1995. u Topuskom i Viduševcu, živo se sjeća i trenutaka kad su uniformirani pripadnici ZNG-a toga ljeta dolazili na zajednička zasjedanja triju vijeća ili pak odvojene sjednice Vijeća mjesnih zajednica, Vijeća udruženoga rada i Društveno-politčkoga vijeća sisačke Skupštine. Bili su to veliki ispiti pluralne demokacije, na kojima su velikosrpski i rigidni partijski predstavnici dobivali grčeve u želucu od oporbenih prijedloga HDZ-ove strane. I sve u strahu od potpune pobjede hrvatskoga bloka. Već tada prepoznatljivi sunjski velikosrbin-četnik, Milan Kiković, prometnik HŽ-a u Capragu, proživljvao je napadaje gastritisa pri unošenju povijesne hrvatske zastave u dvoranu.  Zamislite, s prvim početnim bijelim poljem hrvatske šahovnice. Sklepić za naš portal podsjeća na događaj u Prvoj, danas Rimskoj ulici, sjedištu začetaka naše oružane sile, Policijske uprave:
– Našli semo se 10. lipnja 1991. godine u maloj dvorani na prvom katu, Đuro Brodarac, Željko Malinac, Marijan Celjak i ja. Zatim je Brodarac pozvao Dragu Selanca, koji je odmah došao, a Celjak je pozvao Marijana Batovanju, koji je predložio da se u prvo zapovjedništvo ZNG-a Siska uključi i Franjo Jansky za organiziranje veze. Sutradan, u malu dvoranu došli smo Celjak, Selanec, Batovanja, Jansky i ja. Dočekali su nas Đuro Brodarac i Ante Bobetko. Ja sam sjeo baš do Ante, budućega zapovjednika prve dragovoljačke formacije ZNG/HV-a. Tada smo se i službeno upoznali.

Začeci ZNG-a u okrilju MUP-a

Uskoro dođoše pukovnik Božo Budimir, tada zapovjednik 2.A brigade ZNG ( gardijska “Grom”)  i njegov pomoćnik Stjepan Cifrek. Budimir je u uvodnom izlaganju izvijestio nazočne o  utemeljenju četiriju brigada ZNG-a u sklopu MUP-a. Istodobno reče da će se od HDZ-ova oružja stvarati bataljuni pričuvnog sastava. Upitao nas je i koliko imamo oružja, te naglasio da bi formacijski trebali imati 526 strojnica, te da ćemo nedostajuću razliku uskoro dobiti. Propitivao se što dalje treba za popunu i na kraju rekao da pristupimo formiranju postrojbe. Nakon 30-ak minuta, koliko je trajao sastanak, on je otišao. Već sutradan započeli smo nas petorica rad na ustrojavanju postrojbe. Radni prostor u dvorišnoj zgradi PU Sisak osigurali su nam Željko Malinac i pok. Mato Dragojević. Na prvim mobilizacijskim poslovima radio je Drago Selanec, a kao ispomoć dodijeljeni su mu Boris Bukal i Nikola Vidović (i danas pripadnik MUP-a – nap. a.), referenti mobilizacijskih i kadrovskih vojnih poslova  PU Sisak. Oko tjedan dana trajali su poslovi evidentiranja  popisa pričuvnih policajaca za vojne satnije. Selanec je pozvao i Željka Prpića iz Petrinje, kojeg je s vojnih vježbi JNA poznavao Celjak, donijevši prve priručnike i vojne karte-specijalke.
Dana, 21. lipnja 1991. Đuro Brodarac je uputio nas petoricu: Celjaka, Batovanju, Selanca, Janskog i mene u Šarengradsku na zdravstvene preglede pred zasnivanje stalnoga radnog odnosa profesionalaca u policiji za utemeljenje postrojbe ZNG-a.

Nećak Bobetkov zapovjednik 57. bojne

Poslije obavljena pregleda otišli smo u Trstenik, bazu 2.A gardijske brigade, tražeći pukovnika Budimira. Primio nas je gospodin Ivan Herceg, jedan od pomoćnika, i tada smo potpisali prvi profesionalni ugovor s gardijskom brigadom. Još iste večeri, dok smo se vratili u bazu Galdovo, gdje se nalazila jedna satnija “Gromova” za potrebe buduće postrojbe dragovoljaca, dovezeno je onamo iz Trstenika oko 200.000 komada streljiva, koje je primio  Ivo Klepić.
U subotu zaključujemo da smo spremni, za nedjelju na ORA-i u Galdovu, izvršiti smotru naše postrojbe. I tako u popodnevnim satima na ORA-u dolaze pripadnici 1. i 2. satnije i ostalih pratećih postrojbi, ali samo oni s naoružanjem. U kraćem odsustvu Marijana Celjaka, zajedno s Marijanom Batovanjom, postrojio sam po prvi put javno s naoružanjem naše dragovoljce, ZNG-a, koji su bili vidno uzbuđeni i ponosni. Nakon što im je Marijan Celjak održao kraći govor, Marijan Batovanja ih je poimenično prozvao i tada su se razvrstali prema formaciji.
Prvo je prozvano zapovjedništvo bataljuna: Antun Bobetko, zapovjednik, Marijan Celjak, dozapovjednik, Franjo Jansky, referent za vezu, Marijan Batovanja, pomoćnik zapovjednika za pozadinu, Drago Selanec, referent organizacijsko-mobilizacijskih poslova, Franjo Pavičić kao intedant, te Sklepić u ulozi referenta za obavještajne poslove.

“Zenge” od Gline do Sunje

Zatim je prozvana izvidnička desetina, kojom je zapovijedao Stjepan Piškor Bambino, pa prva satnija, Turopolje i Pokuplje, na čelu sa zapovjednikom Darkom Kompesom, druga satnija, Sisak i Posavina Donja, sa zapovjednikom Ivanom Kuraberom. Sve potrebne informacije spustili smo do vojnika i tada je oko 200 naoružanih ljudi, poslije 18 sati završilo svoju prvu ratnu prozivku. Za to vrijeme u Sunji, na straži, nalazila se treća satnija, kojoj je zapovjednik bio Marijan Kolaković.
Na odlasku, te večeri napravili smo i raspored narednih odlazaka na straže u Sunju, prema kojem su iste večeri, preko skele u Kratečkom u Sunju otišli dečki, njih 40-ak iz Odre i Žabna. Vodili su ih Mato Brajković i Ivan Dinčir. Istodobno, na položaje oko ušća Gline u Kupu, otišla je grupa Posavaca i Turopoljaca te izvidnička desetina na čelu sa Stjepanom Piškorom Bambinom i Darkom Kompesom Bucom.
Izvidnici su odmah prešli na susjednu obalu Gline u selo Jame i prošli do Krpačićeve kuće, a dio ljudstva, patroliralo je rijekom na čamcu. Sutra ujutro dočekali smo sunjsku grupu na skeli, a prebacili Posavce, koji su kamionom i autima, s Božom Gavronom, potomkom prerano preminuloga prvaka HDZ-a Ivana i Ivanom Kuraberom otišli na noćnu stražu, a prekosutra, u noći 25. na 26. lipnja na stražu u Sunju otišli su Lekeničani koje sam vodio ja.

Glinski četnički napad na Policijsku postaju

Dan prije toga, u noći, 24. lipnja 1991. godine iz Siska u Dvorišće, kod Marka Sremića, krenuli smo u kombiju: Marijan Celjak, Mato Dragojević, Drago Selanec, Franjo Jansky, Marijan Batovanja, Franjo Pavičić i ja. U obiteljskom domu Sremića, na sastanku oformljene satnije za taj kraj, bio je nazočan i Ivan Šantek, zamjenik zapovjednika Policijske postaje Glina, zapovijednika Ivana Kvakića. On nas je, iz prve ruke, upoznao sa stanjem na tom dijelu terena te čestim noćnim miniranjima kuća Hrvata i završio s osobnom procjenom da velikosrpske paravojne grupe mogu napasti i samu Glinu za koji dan, što se na žalost i obistinilo 26. lipnja u cik zore.
Naime, one noći kada sam sa svojim ljudima bio na straži u Sunji, u ranim jutarnjim satima, četnici su napali Policijsku stanicu u Glini. Za napad sam doznao po povratku iz Sunje,  kada sam pred ulazom u Policijsku upravu Sisak, zatekao veliku žurbu brojnog ljudstva. Odmah sam krenuo u ured Đure Brodarca, kojeg sam zatekao kako upravo razgovara sa zapovjednikom Policijske postaje Glina, upozoravajući ga da izdrži, jer da je prema Glini krenula specijalna policija i među njima Vlado Milanković (kasnije, zapovjednom odgovornošću, osuđen i odležao za ratne zločine nad srpskim teroristima – op.a.) . Završivši razgovor s Kvakićem Brodarac se okrenuo meni i rekao:
“Ispunjavajte iskaznice, dižemo 57. bataljun!”.

Satnije “zengi” od Sunje do Zelenoga Brijega

Taj dan izrađene su iskaznice pričuvnog sastava MUP-a za pripadnike 57. samostalne bojne, a navečer tekliči su obavijestili ljudstvo da se jave na svoja zborna mjesta. Sutradan 27. lipnja 1991. godine, 57. samb je mobiliziran i raspoređen na sljedeći način: Prva satnija u Dom u Odri, zbog očuvanja tog dijela ulaza u Sisak i prometnica prema Banovini, organizaciju života preuzima Darko Kompes. Druga satnija stiže na igralište u Novom Pračnu, a vodi je pok. Ivan Kuraber, treća satnija s Marijanom Kolakovićem, kao zapovjednikom nalazila se u Sunji. Prateći vod bio je u društvenom domu Topolovac, a vodili su ga Roko Luketić i Jurica Devčić. U prostorijama na ORA-i u Galdovu, bili su izvidnici Stjepana Piškora, logistički vod sa zapovjednikom Ivanom Antolčićem, te sanitet u sastavu dr.Antonio Matoc i dr. Branko Radiković, a veterinari dr. Berislav Gmaz i dr. Mirko Ivanušić. Inžinjerijski vod, pod zapovijedanjem Branka Marčelje, nalazio se u prostorijama Mjesne zajednice Zeleni Brijeg, u “grabu” nekadašnjega jahališta kraj željezničke pruge i skladišta u Sisku, sjeća se danas brigadir HV-a Sklepić. T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu
  1. Sandra Pusica
    #1 Sandra Pusica 4 srpanj, 2020, 23:07

    Opipljivo svjedočenje Kako sam dobio zajam

    Pozdrav svim građanima Hrvatske i šire Moje ime je gospođica Sandra Pusica. Ovdje sam da dam opipljivo svjedočanstvo o tome kako sam dobio zajam od 150000 eura od pouzdanog zajmodavca zvanog gospođa Dora Wealth, dobio sam zajam od 2% kamate, ona daje i sve vrste kredita poput osobnih zajmova, dugoročnih zajmova, poslovnih zajam i kratkoročni zajam itd. Ako vas zanima zajam, možete se sigurno obratiti izravnom e-mailom na: [email protected] WhatsApp (+16014560144)

    Hvala vam na vašem vremenu dok čitate.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.