PRIZNANJA U AMERICI I ALBANIJI

PRIZNANJA U AMERICI I ALBANIJI

17. ožujak, 2013.
Print Friendly, PDF & Email

Tomislav Marijan Bilosnic v0001

Za pjesnika Tomislava Bilosnića

Piše: Ivasn Raos  

Tomislav Bilosnić postiže zapažene uspjehe u SAD-u i Albaniji. Dr. John Taylor o Tigru Tomislava Marijana Bilosnića u američkom časopisu Seawall, a albanski tjednik Nacional (Tirana), evo već četvrti put ove godine posvećuje svoje stranice književnom djelu Tomislava Marijana Bilosnića.

Nacional je najprije čitavu svoju stranicu posvetio Bilosnićevu haiku i njegovoj novoj zbirci Osamljeno drvo, a potom i posebni prilog o prošlogodišnjim međunarodnim uspjesima vezanim za 45. godišnjicu umjetničkog djelovanja ovog hrvatskog književnika, s posebnim osvrtom na Bilosnićeve zbirke Tigar i Afrika. Ovih dana najpoznatiji albanski tjednik za kulturu, književnost i društvena pitanja nastavlja svoj interes za Bilosnića. Već u broju 188. (od 3-10. ožujka) poznati albanski haiku pjesnik Prend Ukaj pod naslovom Kad pušu jaki vjetrovi svoj haiku posvećuje Bilosniću i njegovoj zbirci Tigar.

Nacional (br.189. od 10-17. ožujka) cijelu je svoju stranicu posvetio prijevodu poznate Bilosnićeve poeme Vukovar, koju je s hrvatskog na albanski preveo Mustafa Spahiu. Bilosnićev Vukovar najavljen je i na prvoj stranici ovog tjednika.   

„Poemom Vukovar Bilosnić odašilje u svijet snažan antiratni krik u kojemu se prelamaju boli stradalnika, u kojemu se čuje vapaj za mirom i za slobodom“, stoji u recenziji ove poeme, koja je u cijelosti prevedena na albanski jezik.

OSAMLJENO DRVO I VUKOVAR

Tako će ove godine dvije Bilosnićeve zbirke, haiku Osamljeno drvo i poema Vukovar, najavljene u Nacionalu, u zasebnim nakladama ugledati svijetlo dana na albanskom jeziku. Iako znamo da su do sad prevedene i na albanskom objavljene Bilosnićeve zbirke Tigar, Velebit, Koji jedu ribe i Kalendar sna, a u izborima Kuća i Molitve, zaista možemo govoriti o najvišem mogućem uspjehu i ugledu koji u Albaniji uživa ovaj hrvatski u ovodbnosti pjesnik i književnik – svestrani umjetnik.


PJESNIČKO DJELO I MEDITACIJA

Dr. John Taylor o Tigru Tomislava Marijana Bilosnića u američkom časopisu Seawall

 

Tigre, tigre svijetli plame

U dubini šumske tame

Kad smo se u školi prvi put susreli sa stihovima Williama Blakea, nisu li nam se učinili poznatima? Odmah  nas je privukla metrika stiha, rima te dojmljivi noćni prizori.  Dakako, izvan prozodije, zapravo izvan poezije, nisu li ti stihovi, iznad svega potvrdili univerzalnost sličnih spektara (ili njihove ustrajne nagovještaje) koji nas salijeću još od ranijih razdoblja.  Tigar omogućuje Blakeu živopisnu  prisutnost svih onih drukčijih od nas. To je čovjekova ontološka neprilika da licem (en face) ostane nasuprot stalnom odmicanju od tigra.

Ono s čim se suočavamo promalja se u formi ili obliku svega što mi nismo.  Zvali mi tigra Bogom, Materijom, Prirodom, Svemirom, Smrću, čovjekovom animalnošću,  svojom srodnom dušom, Ljubavlju, ili štoviše Životom- ono Drugo čeka, ono je uvijek nasuprot nas.  Ta očigledno nedohvatljiva drugost ipak leži u nama (i ostaje nedohvatljiva kao što jest): drugost koju osjećamo formuliramo pomoću jezika.  Pa je nemoguće ne misliti o Blakeu kada čitamo „Tigar je prva riječ“, kao što to piše hrvatski pjesnik Tomislav Marijan Bilosnić (r. 1947.) u djelu Tigar je svijet, poticajnoj zbirci od 96 pjesama i pjesama u prozi posvećenih tigru i njegovom bogatom filozofskom odjeku.  Prvobitno je objavljena u hrvatskom izdanju pod naslovom Tigar (2004.).  Knjigu su tečno i ritmički otvoreno  preveli Karl Kvitko i Đurđa Vukelić-Rožić.

Pjesma u prozi Tigar je prva riječ iskazuje da pjesniku  riječ tigar (tigrovska riječ) pomaže napustiti „iščupane“ lirske pjesme   kojima je započeo svoj književni opus, kako bi tražio dublju i izvornu inspiraciju, „i opet se vratio u prvu riječ“ otvaravši se novooj tigrovskoj poeziji. U knjizi se tigar  fokusira u različitim aspektima činjenične i simbolične zvijeri. Za Bilosnića tigar je „svijet“, on je sve što pjesnik nije, ili pak paradoksalno, ono što on želi biti ili u stvarnosti već jest.  Nad nekim Bilosnićevim pjesmama možemo promišljati  Nietzscheov  imperativ o „postajanju onoga što jesmo“ (Ecce Homo), ili štoviše misao njegova prethodnika Pindara – „Možeš postati ono što jesi učeći što je to (što si).“

TIGAR U NAMA         

Podijeljen na pet ciklusa, pjesnička knjiga The Tiger is the World nagovještava osobne izvore i traganja. Prepoznatljiva je ta čežnja čak i onda kada pjesnik govori o sudbini tigra unutar njegove fizičke i metaforičke životinjske biti.

U uvodnom dijelu knjige pjesma  „Plišani tigar“   svjedoči alegoričnu preobrazbu. Naime,  pjesnik opaža „plišanog tigra“  kao odrasla osoba, nakon djetinjstva u kojem nije dobio ni jednu jedinu igračku.  Plišana životinja u njemu budi asocijativni stihovani slijed:

„…zaboravljeno sunce javilo se iz njegovih šara

Odmah sam znao da ću još jednom

sve ponovno proživjeti u ljubavi  

Tigar mi je donio utjehu i vratio optimizam

Konačno sam mogao urlikati i pjevati

krenuti za svojim čoporom

hraneći u krvi svoju dušu i svoje tijelo“

Odabrani stihovi odaju tigrovu autobiografsku značajku  ali i povremeno prepoznatljivu ironiju u pjesmama dublje tematike. Sjedinjenje s tigrovim bićem, sa „svijetom“ koji više nije neprijateljska stepa ili prijeteća džungla nego „skrovište“, pjesniku omogućuje  da bar na tren bude svoj.  Umanjujući uz tigra svoja vlastita odvajanja, ova se lirika čita i kao neka vrsta inicijacijskog obreda prema samoostvarenju.  Također, Bilosnić otkriva sve aspekate tigrovih psiholoških i kreativnih utjecaja, uključujući pritom i svoju  bespomoćnost u vrijeme tigrove odsutnosti. Drugi dio, „Tigar četiri puta izlazi iz šume“ značajno problematizira odvajanje tigra i pjesnika, sada možda i zauvijek. Aludirajući na kreativnost iznjedrenu gornjom „prvom rječju“, Bilosnić primjećuje: 

Gledajući za njim

jezik mi ispada

Ni srca više nemam

ono je žuti list u snijegu

Slučajno sam se našao

gurnut u ovaj tunel

u noć

prekriven sitnim četkicama sna

kroz koju je prošao tigar

kao dijete što vrišti

poslije buđenja

Tigar je dakle pjesnikova intimna veza sa životom i  pisanjem.

Tigrova implikaciju za specifičnim sobom prepoznatljiva je kao njegov  mitski, svemirski i transcendentni lik.  Temeljen na simbolici različitih duhovnih i filozofskih tradicija, uključujući kršćanstvo, Bilosnić ocrtava različite metafizičke tigrove, kao primjerice u pjesmi „Tigar na prijestolju od snijega.“

Tigar dolazi s one strane sebe

Tigar liježe na sjenu svoje ljubavi

Tigar opčarava injem svojih brkova

Tigar gleda kroz krunu od naranče

Tigar je sudac koji svjež dosuđuje

Tigar je svijet s jednom jedinom riječju

Tigar je zasjeo prijestolje snijega

Tigar je vjernost nacrtane zvijezde

Tigar ljubi i izmišlja sreću

Tigar živi da utješi vrijeme

Staviti sve to u jednu riječ, Tigar je svijet.

 Ostale pjesme naglašavaju različite metafizičke zadaće ili odgovornosti tigra.  Životinja uzima dodatna, ponekad međusobno kontradiktorna svojstva u svakoj novoj pjesmi ili lirskoj prozi do stupnja dok njezin složen portret nije kaleidoskopski zaokružen – što opet ukazuje na prepoznavanje Drugoga. Tigar ne može biti zarobljen kao jednokratan subjekt (kolikogod bio složen) i držan u kavezu. Po svoj prilici ne može ga se zarobiti bilo kako, osim na uobičajen način.   U tom kontekstu neke  pjesme ipak evociraju tigrove u njihovom zemaljskom animlnom obličju, u njihovoj nečovječnosti:

Ne zanimaju ga bezlične stvari

On se predaje tijelu

On se predaje igri

u kojoj ne misli ni na što

Za njega ništa ne traje dulje od trenutka

u kojemu je svaki oblik obmana

u kojemu je svaki utisak privid

u kojemu je sve kao pahuljica na dlanu

zanosna i stvarna

Komparacija u prvom stihu i usporedba u pretposljednjem  ukazuju da sam čin opisivanja tigra-u–sebi govori u kojoj mjeri zamišljamo životinju i kakva ona uistinu može biti;  a ova i druge pjesme sugeriraju da je tigar u svojoj biti objekt naših iščekivanja i  čežnji.  Tigar nas odaje, izlaže, kao u zoološkom vrtu gdje pjesnik vidi tigra i „nije oduševljen“.  Zamršenost subjektivnog i objektivnog temelj je Bilosnićevih provocirajućih refleksija koje  prikazuju opću tigrovsku priču:  u našem stvarnom svijetu čovječanstvo tigra smatra „nečim što (on) nikad nije bio“ stoga životinja na kraju nestaje.   „Mi trebamo tigra“, predzadnja lirska proza,  otvara problematiku nestajanja „tigrova“:

Zato što nema tigra

o njemu postoji priča.

I konačno, nad ovim sjajnim pjesničkim djelom doista bi trebalo i meditirati i raspravljati! T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.