PREŽIVJELI JASENOVAČKI LOGORAŠI IZ PRIHVATILIŠTA ZA BESKUĆNIKE MOLE POMOĆ

PREŽIVJELI JASENOVAČKI LOGORAŠI IZ PRIHVATILIŠTA ZA BESKUĆNIKE MOLE POMOĆ

24. travanj, 2016.
Print Friendly, PDF & Email

 

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Premijer skrenuo prema Fati i Nadiru. Nakon rukovanja Nadir je odmah započeo svoju tužnu priču, Tihomir Orešković ga je prekinuo: ”Imate vi svog čovjeka u Saboru, javite se njemu.” I otišao je. “On se smije kad ovo čuje”, dobacio mu je Nadir. I zaista nakon što se premijer udaljio sa svojom pratnjom naišao je Veljko Kajtazi, saborski zastupnik romske nacionalne manjine i cinično se nasmijao prolazeći pored Nadira i Fate. Isto je bilo i kad se vraćao s WC-a

Napisao i snimio: Dražen Stjepandić

I prije nego što je održana ovogodišnja središnja državna komemomoracija povodom proboja logoraša iz ustaškog logora u Jasenovcu, u petak 22. travnja, na dan proboja logoraša 22. travnja 1945., bila je jedna od udarnih tema. Mnogi su retki napisani i montirali su se prilozi danima prije nego što je od Memorijalnog centra do spomenika Cvijet krenula je kolona sjećanja.

Ove godine na državnoj komemoraciji nije bilo političkih govora, a nije bilo ni Milorada Pupovca ni predstavnika Židovskih općina u Hrvatskoj. To je oporba pokušala prikazati kao da u Jasenovcu na službenoj komemoraciji nije bilo predstavnika naroda žrtava. Od ove godine u medijsku komunikaciju uvedeni su i ti termini kao valjda suprotnost od predstavnika zločinačkih naroda. Zanimljivo kako se nitko od onih koji ukazuju na reviziju povijesti i navodnu fašizaciju u društvu nije pobunio protiv termina narodi žrtve.

“U Jasenovcu je od koljača najmanje bilo Hrvata”, rekao mi je Nadir Dedić. “Većina su bili ustaše Muslimani, oni su pobili nas Cigane iz okolice Gradiške.”

Nadir Dedić svake godine dolazi u Jasenovac. Ove godine bio je u društvu supruge osamdesetosmogodišnje Fatime Dedić također nekadašnje zatočenice u Jasenovcu. Oboje su u logoru završili kao djeca od trinaest godina. Nadira su spasile plave oči i to što je bio osunećen pa ga je jedan susjed izvukao objašnjavajući da je muslimansko dijete koje je greškom završilo u logoru. Morao je skinuti hlače i pokazati da je osunućen. Fata je u Jasenovcu bila sedam mjeseci.

“Alles kaput, ales kaput..”, govorio je neki njemački vojnik kad su došli u njihovo selo da ih odvedu. Tada djevojčica Fata mislila je da će joj dati kaput, a oni su ih potrpali u kamione i pravac Jasenovac. Spasio ju je rođak gestapovac. Fata i Nadir kaže da su Cigani snalažljivi, njen rođak koji ju je izvukao bio je prvo u Handžar diviziji odakle je dogurao do Gestapa. Njemci nikada nisu otkrili da je ciganskog porijekla. Oboje se likvidacija dobro sjećaju, Fata je gledala dok su joj ubijali baku. “Bebe su bacali od zid, a Ciganke su prije klanja danima silovali po jasenovačkim kućama”, ispričao mi je Nadir.

Jasenovac i prihvatilište za beskućnike

Ove godine Fata i Nadir Dedić su bili jedini prisutni preživjeli zatočenici nekadašnjeg ustaškog logora Jasenovac. Njihov sin poznati zagrebački Rom Ramo Dedić je uspio od kuma gradonačelnika Milana Bandića dobiti kombi i s tim kombijem došli smo u Jasenovac. S nama je bio i drugi sin poznati sportski djelatnik Tofko Totti Dedić.

Početak komemoracije je najavljen u 10 i 40, pa smo krenuli rano ujutro. Kombi nas je pokupio na Ravnicama, odatle smo krenuli prema Velikoj Kosnici, odnosno “košnici za beskućnike” kako prihvatilište naziva Ramo Dedić. Fata i Nadir već nekoliko godina stanuju u prihvatilištu za beskućnike u Kosnici. Poslije svega što su prošli na kraju su bez ikakavih prihoda završili u prihvatilištu za beskućnike.

Prateći rad Gradskog poglavarstva i Ureda Gradonačelnika, unatrag tri-četiri godine, redovito sam kao novinar u Silevestarskoj noći pratio gradonačelnika u obilasku važnih gradskih institucija. Na toj novogodišnjoj turneji prva postaja je prihvatilište za beskućnika u Velikoj Kosnici. Dvoje staraca, Fata i Nadir, u tom tužnom društvu posebno upadaju u oči. Nadir se prisutnim novinarima svaki put obrati noseći Titovu sliku ili svoje slike iz partizana, pokušavajući skrenuti pozornost na svoju tužnu situaciju, ali predstavnici medija jednako kao gradski pročelnici i drugi službenici u pratnji gradonačelnika samo su ga zaobilazili. Do sada nije pronađeno neko drugo rješenje osim smještaja u prihvatilištu za beskućnike. Bez obzira što svi mi imamo svojih problema i što brojni prosječni hrvatski građani zapravo nisu daleko ni od Kosnice, ipak mlađima je lakše, a praznih gradskih stanova ima još dosta. Neko bolje privremeno rješenje u Gradskom poglavarstvu, koje voli glumiti solidarnost s građanima, od smještaja u prihvatilišta Crvenog križa u Kosnici do sada se moglo naći, a mislim da se nitko ne bi bunio da se ovo dvoje staraca, blizu devedesete, bivših jasenovačkih logoraša smjesti u neki od gradskih stanova.

Dok smo se vozili prema Jasenovcu jedan od ciljeva Dedića je bio da se državnom vrhu od premijera Oreškovića pa na niže ukaže na tešku situcije dvoje nekadašnjih zatočenika koji su u osamdeset i nekoj završili u smještajnim kapacitetima Crvenog križa u Kosnici. Plan za Jasenovac se planira u veseloj atmosferi uz pjesmu. Jedna od pjevanih pjesama je: “Bosno moja u srcu te nosim, a po Zagrebu prosim…”

S Ramom se znam odavno, s godinama upoznao sam mu i obitelj, više puta sam svjedoćio urođenoj šoumenskoj nadarenosti Nadira i sinova, ali zaista nisam očekivao da će Dedići biti glavni junaci zbivanja u beck stageu državne komemoracije u Jasenovcu. Čim smo došli do Memorijalnog centra razvili su romsku zastavu i održali su miting. Onako za probu. Od brojnih Roma jedino su oni došli sa romskom zastavom. Onda je uslijedilo zatišje kao po zlatnom rezu. Dva naprema tri. Dugo isčekivanje, prvo da se pojave dužnosnici, pa onda da u koloni odu do spomenika Cvijet i vrate se. I poslije dugog zatišja je nastao Dedići show.

Susreti s premijerom, ministrima i potpredsjednikom Sabora

Dok je s pratnjom išao prema Memorijalnom centru Totti prvo prišao premijeru Oreškoviću. Pozdravio ga je i zaustavio, rukom pokazujući na svoje roditelje koji su sjedili nekih desetak metara od njih. Premijer skrenuo prema Fati i Nadiru. Nakon rukovanja Nadir je odmah započeo svoju tužnu priču, Tihomir Orešković ga je prekinuo: ”Imate vi svog čovjeka u Saboru, javite se njemu.” I otišao je.

“On se smije kad ovo čuje”, dobacio mu je Nadir. I zaista nakon što se premijer udaljio sa svojom pratnjom naišao je Veljko Kajtazi, saborski zastupnik romske nacionalne manjine i cinično se nasmijao prolazeći pored Nadira i Fate. Isto je bilo i kad se vraćao s WC-a.

Odmah pored su stajala i dva pravoslavna popa koji su ispod Cvijeta uz katolićkog svećenika, župnika Peju Oršolića iz Jasenovca i imama sisačkog Alema efendiju Crnkića izmolili pravoslavnu molitvu i oni su se slatko nasmijali, u stilu ciganska posla, kad je Nadir premijeru rekao da nema gdje stanovati.

No, Tooti je nastavio Vladu upoznavati sa svojim roditeljima. Kad se u blizini pojavio ministar Zlatko Hasanbegović, pozvao ga je da se upozna s njegovim roditeljima. Susret Nadira, Fate i najveće zvijezde sadašnje Vlade potrajao je mnogo duže od onoga s premijerom. Nadir je rekao da su oni tu blizu iz Bosanske Gradiške, a ministar je rekao da zna gdje je to mjesto…

Poslije ih je pozdravio i ministar vanjskih poslova Miro Kovač, pa potpredsjednik Sabora Robert Podolnjak, s kojim su najdulje pričali.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Dok su se rukovali i nakratko popričali s premijerom bio sam jedan od rijektih novinara u blizini, već za vrijeme razgovora s Hasanbegovićem, premda nije imao pratnju, situacija se potpuno promijenila. Novinari i fotoreporteri su ga opkolili, praveći neprobojni obruč, snimiti fotografiju više nije bilo lako. Isto je bilo dok su pričali s ministrom Kovačem. Poslije toga televizijske ekipe stajale su u redu da im Nadir i Fata daju izjavu. N1, srbijanski RTS, Nova TV, RTL… Slušao sam što ih pitaju i što Nadir I Fata odgovaraju. Između ostalih inetvjuirao ih i novinar Radija France Internacional, novinar je bio Francuz, a prevoditelj Srbin iz Beograda. Nadira je prevoditelj uputio da daje samo kratke izjave, prekidao ga je kad je rekao da voli Hrvatsku i da tu živi od 1946., da su svi narodi isti, svugdje ima dobrih i zlih ljudi… Pa ga prevoditelj iz Beograda pitao zašto nije bio u koloni prema Cvijetu nego je sjedio tu ispred Memorijalnog centra? Fatu smo unijeli i iznijeli iz kombija, teško hoda, bez pomoći teško može napraviti više od jednog koraka, Nadir mnogo bolje stoji na nogama, ipak i on ima 88 godina, a srpski prevoditelj je preveo “da u koloni nisu sudjelovali jer se ne slažu sa politikom sadašnje Vlade”.

Premda se nije govorilo da Srbi nisu došli na službenu komemoraciju ipak ih je bilo, uz spomenuta “sveštena lica” bili su novinari, te brojni članovi novinarskih ekipa iz Srbije. Toga dana u Jasenovcu bila je i ekipa koja je u Memorijalnom centru postavila izložbu o žrtvama holokausta iz Zemuna. Besplatno se dijelila knjiga Nenada Fogela “Nestali o holokaustu-Zemun”(Jevrejska opština Zemun, 2015.). Među vijencima vidio sam i vijenac Ambasade Republike Srbije u Zagrebu, kao i ljude koji su ga nosili. Tko zna koliko je Srba bilo u koloni, ali ako nema Milorada Pupovca kao da nema Srba, premda SNV u Hrvatskoj podržava svega oko 10 posto Srba.

Poslije medijske kiše

Jedan od predstavnika tih naroda žrtva na službenoj komemoraciji bio je Vladimir Bogdanić, iz Židovske općine Zagreb, kojem je četiri člana obitelji stradali u Jasenovcu. Gospodin Bogdanić je u Jasenovac došao sa zborom HNK, ali kako su otišli bez njega u Zagreb se vratio s nama u kombiju. Prije povratka u Zagreb otišli smo na ručak u poznati jasenovački restoran Ribič. U Ribiču gužva, brojni predstavnici Domoljubne koealicije, članovi HDZ-a iz cijele Hrvatske. Došla je na ručak i saborksa zastupnica Margita Mađerić. Dobro poznaje Dediće, srdačno se pozdravili. Snimio sam ih razdragane, iznad njih u pozadini je preparirani smuđ barem od pet kilograma. Na zidu restorana Ribič u Jasenovcu je još jedan takav veliki preparirani smuđ. Bio sam među onima koji su se za našim stolom opredijelili za smuđa, dosta manjeg i naravno ispečenog, a ne prepariranog. Zaista je bio izvrstan, ne govori se bez razloga da je smuđ jedina slatkovodna riba u hrvatskim rijekama i jezerima koja se može uspoređivati s bijelom morskom ribom. Častio nas je Grad Zagreb, uz prijevoz kombijem s napisom ZET Dedići su dobili i za ručak.

U Ribiču Totti se sastao s predsjednikom lokalnog NK Jasenovac, dogovorena je prijateljska utakmica između NK Jasenovac i reprezentacije Roma Hrvatske, čiji je Totti voditelj. Gospodin Bogdanić je za stolom rekao da je to tema i za CNN, te da on po tom pitanju može nešto napraviti.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Na putu prema Zagrebu u kombiju na radiju smo slušali vijesti. U vijestima izjave Vladimira Bogdanića. Oglasuje mu se mobitel, javljaju mu da je u svim vijestima, jednako tako javljaju Rami da je su ih vidjeli na svim televizijama.

Na povratku Nadira i Fatu ponovno ostavljamo u prihvatilištu za beskućnike. Na pamet mi pada napoznatija pjesma Dobriše Cesarića, jako brzo poslije medijske kiše i slikavanja s vladajućima, ručka uz njih u Ribiču, opet su bili samo dvoje straca beskućnika. Nikad ih nisam pitao što im je palo gore, logor u Jasenovcu ili ovo sada u prihvatilištu za beskućnike pod stare dane.Baš me zanima hoće li netko od moćnika s kojima su se slikali pomoći. Ovu vladu su u Jasenovcu podržali. T

1 Comment so far

Jump into a conversation
  1. FRANO
    #1 FRANO 24 travanj, 2016, 17:17

    AFERIM !!,POŠTOVANI GOSPODINE ,DRAŽENE STJEPANDIĆU.JOŠ JEDNOM AFERIM!!
    POZDRAVLJAM VAS, ZDRAVI BILI!!

    Reply this comment

Your data will be safe!Your e-mail address will not be published. Also other data will not be shared with third person.