PREMA JAZOVKI NEMA NI JEDNOG PUTOKAZA

PREMA JAZOVKI NEMA NI JEDNOG PUTOKAZA

25. lipanj, 2015.
Print Friendly, PDF & Email

tjazovka-15-4

Ukidanjem Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava nastala praznina

Napisao i snimio: Josip Frković

I ove su godine domoljubni Hrvati, njih preko pet tisuća iz domovine i inozemstva, pohrlili prema živopisnom i razvojno umirućem Žumberku nadomak Samoboru i Zagrebu, Sošicama i krškoj jami strave Jazovki, da bi sudjelovali u komemoracijskom spomen-pohodu za 447 dosad pronađene mučki smaknute žrtve mahnitoga Titova komunizma i njegova protuhrvatskoga partizanskoga režima. Staljinova Tita koji navodni rodni Kumrovec 1892. nije ni vidio, Brozova dublera za trenutak kad će se Sovjeti domoći Balkana i toploga Jadrana. Bez suđenja, u svibnju 1945., partizani su u jamu užasa dopremili i u njoj umorili ranjene hrvatske vojnike, časne i medicinske sestre. Već tradicionalni organizator, Hrvatski obredni zdrug, okupio je usred krševite žumberačke šume više biskupa, s predvoditeljem mise zadušnice biskupom varaždinskim mons. dr. Josipom Mrzljakom i vojnim ordinarijem mons. dr. Jurjem Jezerincem. Pokroviteljica je ove godine bila predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, koju su protokolarne obveze odvele u sisačku Brezovicu na obilježbu 74. obljetnice navodnoga početka antifašističke borbe. One borbe u kojoj su najveći gubitnici na obje strane bili Hrvati. U povorci pod državnim zastavama i onima Herceg-Bosne, procesiji molećih vjernika za surovo stradale sunarodnjake što su i prije sedam desetljeća ponajviše sanjali i voljeli slobodnu Hrvatsku, našlo se i mnogo poznatih osoba. Vidjeli smo među poznatima povjesničara prof. Josipa Jurčevića, generala HV-a Željka Glasnovića, nekadašnjeg menadžera kutinske Petrokemije, Siščanina Josipa Barišića Baju, zagrebačku liječnicu dr. Jasnu Banek, te velik broj časnih sestara i svećenika.

Nemamo pravo zaboraviti svoju povijest

Poseban ton i ugođaj slici ispred oltara davali su pripadnici Počasno-zaštitne bojne Ureda predsjednice u tradicijskim odorama „gornjogradskih Tuđmanovih baletana“, koje je pri polaganju vijenca državne poglavarice predvodio stasiti natporučnik sa sabljom i kićenkama na HV-ovoj odori. Međimurec podrijetlom, što su ga kolege novinari u neznanju brzo promaknuli u čin pukovnika. A mons. Mrzljak je u propovijedi istaknuo:

– Prije dva tjedna slušali smo pozorno što nam je u Sarajevu priopćavao papa Franjo, ali je i on slušao nas. Posebno pozorno saslušao je o mučenjima dvojice svećenika i jedne redovnice. Rekao je kako nemamo pravo zaboraviti svoju povijest, ne radi osvete, nego zato da budete mirotvorci, da biste mogli ljubiti poput njih. U vama, u vašem pozivu stoji krv, stoji svjedočanstvo tih vaših mučenika. To je krv i svjedočanstvo tolikih svećenika, redovnika i bogoslova. Sveti Pavao u poslanici Hebrejima poručuje: Ne zaboravite svojih predaka, oni su vam prenijeli vjeru. Upravo oni su nam prenijeli kako se živi vjera. Sveti Pavao isto tako poručuje: Ne zaboravite Isusa Krista, prvoga mučenika. I oni su išli tragovima Isusa Krista. Moramo primiti to sjećanje kako bismo postali mirotvorci. Zapamtite stoga, braćo i sestre, nemate pravo zaboraviti svoju povijest. Danas smo ovdje, iznad ove jame Jazovke, u kojoj su mnogi naši nevini završili svoj ovozemaljski život mučeničkom smrću, kazao je Mrzljak. Potom je ispričao kako je potkraj 80-ih godina i očigledna skoroga kraja komunizma, zajedno s grkokatoličkim svećenikom rodom iz ovoga kraja Nikolom Kekićem, današnjim vladikom križevačkim, pošao sam u potragu ove jame o kojoj sam već tada ponešto znao.

Šutnja za olovnih vremena

Ali se o njoj govorilo potajno i gotovo šapćući. Došli smo u Sošice i onda se nakon okrepe dali u potragu. Sjećam se da smo dugo hodali kroz grmlje i šumarak, ali Jazovku nismo mogli naći. Na cesti smo susreli ženu koja je išla s polja i pitali je za jamu. Odbila je bilo što reći i uputila nas da što prije napustimo taj kraj. Osjećao se obostrani strah. Strah koji je 45 godina komunistički diktatorski sustav utjeravao u sve nas. Strah koji se još i danas može osjetiti. Prošle sam godine posjetio svoga 90-godišnjega strica u Kanadi, koji je na sjevernoameričkom kontinentu boavio punih šest desetljeća. Nije smio u domovinu koju toliko voli i neprestance na nju misli. Bio je sudionik križnoga pta od Bleiburga do Novoga Sada. Već je bio u partizanskom kamionu za Žumberak, ali je u Krašiću brigom nekih prijatelja ipak spašen. Od moje radoznalosti, kao odgovore, dobio sam tek nekoliko rečenica. Svjedoci smo kako se o tome nije govorilo. Ponešto od straha za same sebe, ali i zbog nas mladih koji smo rasli u tim olovnim vremenima, da nam ne bi otežali budućnost. Zašto se o tome nije govorilo? Istinu o zločinima nisu smjeli reći, a lagati nisu mogli. Bilo je to vrijeme strahovitih laži koje dopiru do današnjega dana. Lagalo se o ljudima, a najviše o sinu ovoga kraja, blaženom Alojziju Stepincu. Nismo li upravo jučer morali slušati takve bezobzirne i bezobrazne laži. Kakve smo sve laži morali slušati i čitati u medijima, u školi, a posebno u tadašnjoj narodnoj armiji koju smo tada morali služiti a koja je svoje pravo lice pokazala za agresije na domovinu nam Republiku Hrvatsku. Teško se oslobađamo tih strahovitih laži i kleveta. Obistinjuju se one Voltairove riječi: Lažite, lažite, nešto će ostati…U nastavku je propovjednik rekao kako je laž pogubna za svako društvo, jer razdire njegovo tkivo i povjerenje među ljudima.

Brezovica stratište tisuća domoljubnih Hrvata

Zar u ovoj rečenici, kazao je mons. Mrzljak, ne prepoznajemo stanje društvenih odnosa u našoj domovini. Ta laž u mnogima razdire tkivo društvenih odnosa. Desetljećima su prikrivane razne Jazovke i Hude jame koje su ubijale žrtve, misleći da se zločini nikad neće otkriti. Laž je najizravnija povreda istine, da se zavede u bludnju one koji na istinu imaju pravo. Laž je pravo nasilje učinjeno drugome, dometnuo je srdačnim pljeskom pozdravljeni biskup Mrzljak. Predsjednik udruge Hrvatskoga obrednoga zdruga Boris Prebeg rekao je kako se o ljudima brutalno bačenim u strahotnu Jazovku samo zbog toga što su voljeli Hrvatsku govori četvrt stoljeća, ali da se vlasti nadalje oglušuju i namjerno uništavaju sve hrvatsko, a mlade tjera u tuđinu. – Danas se u Brezovici slavi, navodno, prvi hitac članova KPJ ispaljen u hrvatsku državu, dok u šipražju šume, bez ikakve oznake, leže ostaci oko šest tisuća hrvatskih domoljuba. Onima što su nedužne Hrvate ubijali od Austrije i Slovenije, preko Hrvatske i drugih krajeva propale države, oprostili smo zvjerstva, ali oni i danas veličaju Tita, jugoslavensku petokraku zvijezdu i druge simbole pod kojima se ubijalo bez suda i zakona. Zauzevši se za provedbu neophodne lustracije, nazočne je pozdravio uzvikom „Za dom i sve za Hrvatsku!“. Prvi puta prisutna predstavnica državne institucije, izaslanica predsjednice Grabar Kitarović, Bruna Esih, u svom je obraćanju ustvrdila kako u Hrvatskoj ne postoji fašizacija društva, nego se ona izmišlja kao povod i opravdanje za obračun s političkim neistomišljenicima. – Ovdje i na drugim stratištima svoga naroda ne žalimo za bilo kakvim propalim državnim tvorevinama, jer svoju državu imamo i ona je dostatno velika da bude dom svih onih koji je vole i poštuju. Stoga ovo nije vraćanje u povijest, nego vraćanje dostojanstva nevinim žrtvama komunizma i njegovo priznavanje ratnih i poratnih zločina.

Bruna Esih je potom spomenula kako je ukidanjem Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava nastala praznina, jer ni jedna državna institucija nije u petnaest godina preuzela njenu misiju i zadaću. Na istini, međutim, treba ustrajavati, jer to je preduvjet bolje budućnosti, prestanka manipulacije mrtvima, kao i manipulacije živima putem istih ideoloških obrazaca kakvi su primjenjivani u poraću 1945. godine, zaključila je Bruna Esih.

Igrali su se Boga

I karlovački glavni imam Admir ef. Muhić dočekan je s odobravanjem, a kazao je, uz ostalo: – U ime svevišnjega Boga milostivoga, samilosnog, cijenjeni hrvatski branitelji, uvažena izaslanice predsjednice Republike Hrvatske, poštovana braćo biskupi, dame i gospodo, prenosim vam riječi mira i blagostanja uvaženoga muftije dr. Aziza ef. Hasanovića. Istim onim riječima kojima je papa Frnjo došao u Sarajevo: Mir vama, Selam alejkum! Podsjetio je na sinoćnju sliku palestinsku, gdje kršćani muslimanima u koloni za koje je počeo ramazanski post nose vodu, jer su solidarni, jer su braća. Isto sam tako kolegu zamolio da pridrži vodu gospođi Esih dok bude govorila na skupu. Mi možemo živjeti zajedno, jer nas je isti Bog stvorio, kako god ga nazivali. Alah ili bog, stoga smo se danas došli ovdje pokloniti nevinim žrtvama, među kojima je bio i nemali broj muslimana. Jer su iz sarajevskih i zagrebačkih bolnica dovodili i ranjenike i ovdje ih bez suđenja, na nedoličan način presudili. Egzekutori su se igrali Boga. To je vrijeme iza nas, ali mi moramo govoriti istinu, kako kaže i biskup Jezerinac, a to potvrđuje Poslanik Islama: Reci istinu, pa makar bila gorka. Istina je da su oni koji mrze Boga, koji mrze ljude, koji mrze vjernike u ovoj jami Jazovki počinili zločin. A do danas nisu odgovarali. Idući ovamo, nisam vidio nijedan natpis, prometni znak Jazovke. Tko to pere ruke od Jazovke, jer ja ne želim prati ruke,ne želim biti Poncije Pilat. Ovo mjesto zaslužuje da bude označeno na svim kartama. Ne samo od Sošica do masovne grobnice, nego i dalje. Došli smo ovamo kazati istinu, jer je ne želimo zaboraviti. Svome sam sinu kazao kako je možda netko od njegovih djedova i pradjedova ovdje skončao život, stoga ne treba dozvoliti da i tvoj babo bude u nekoj jami. Ni tvoj sin neće dopustiti da ti završiš u jami. Pod uvjetom da se govori ne samo o Jazovki, nego i o Bleiburgu, Vukovaru, Škabrnji, Prijedoru, Srebrenici, jer na to nas obvezuje činjenica da smo narodi koji su preživjeli i zločin i genocid. I nisu nas pobili, pa se danas slobodno krećemo Europom. U istoj toj Europi u kojoj se uhićuju i zatvaraju heroji koji su oslobađali Srebrenicu. Vidimo što čine s Naserom Orićem. Je li to pošteno? Dižemo svoj glas protiv toga, svoj glas u znaku mira, jer želimo ljubav. A ljubav ne možemo imati ako nemamo istine i stoga poruka onim drugima. Nemojte nam uskraćivati istinu! Istina je Bog, istina je svjetlo. Istina je da je u ovoj šumi ubijen dio civilizacije, ubijeno je preko pet stotina svjetova. Po islamskom tumačenju to znači tko ubije jednoga čovjeka kao da je ubio cijeli svijet. Utješna je stoga istina da majka šestorice poginulih sinova Hava iz Kozarca simbol ljubavi, ponosa i prkosa, utjehe da njeni sinovi i sunarodnjaci nisu činili ono što su njoj i njenoj djeci činili. Ponosni smo na Havu, na sve majke koje su rađale sinove i dale ih u temelje Republike Hrvatske. Za slobodu Hrvatske poginulo je petnaest tisuća branitelja, među njima i 1100 Bošnjaka muslimana, a 25.000 sudjelovalo je u hrvatskom Domovinskom ratu. Neka se stoga ne prešućuju žrtve muslimana i u ovoj jezivoj Jazovki. Drago nam je ovdje vidjeti i nekoga iz politike. Da se zna da je 22. lipnja, na peti dan Ramazana, održana komemoracija na Jazovki, burno pozdravljen završio je istup Admir ef. Muhić.

Tzv. antifašisti slave svoj lažan praznik

Opširnim govorom hodočasnicima se potom obratio Branimir Peternel iz HOZ-a, podsjećajući aktualnu vlast da su na 40 metara dubine Jazovke 447 mučeničkih kostura, kako su utvrdili speleolozi, a još valja otkriti što kriju dublji ponori u koje su godinama i desetljećima padale te mučeničke kosti i lubanje. Zadaća je nas Žumberčana i hodočasnika, te udruge HOZ-a – poglavito strukovnih služba i vlasti Republike Hrvatske – otkriti drugu, slutimo, još jeziviju jamu Jazovku opisanu već 1835. godine u knjizi Franje Julija Frassa „Topografija karlovačke Vojne krajine“. A u svim su jamama žrtve jedino ili poglavito Hrvati, razoružani, pa titoističkim ubojicama izručeni branitelji tadašnje hrvatske države i s njima hrvatski puk, nevojnici, žene i djeca. Jednake žrtve bijahu i Hrvati ranjenici u bolnicama, domoljubna mladež u školama, časni ljudi u svojim domovima, svećenici, bogoslovi, redovnice hrvatske Crkve. Ističeno, ubijahu ih Titovi partizani nakon bitaka i nakon rata, u doba mira, bez ikakva suda, i to na zvjerski način. Unatoč tomu, takozvani antifašisti svakoga 22. lipnja slave svoj lažan i prazan praznik protuhrvatskog jugokomunističkoga ustanka iz godine 1941., ustvrdio je Peternel i nastavio: – Tada hrvatski staljinisti, zajedno s četničkim i talijanskim fašistima, počeše ubijati sve hrvatsko. Ubivši hrvatsku državu 1945., nastaviše genocid nad hrvatskim narodom i državljanima. Nakon rata, u doba mira. Istoga nadnevka, 22. lipnja, mučeničke kosti iz dubina ove strahotne jame do neba zovu, a mi se odzivamo spomen-pohodima i time Jazovku promičemo u središnji znamen mnoštvenih stratišta i grobišta Hrvata u domovini i izvan nje. Otkrivaju se bezbrojne Jazovke, strahotna stratišta i grobišta žrtava jugokomunističkoga terora.

Titovi partizanski četnici

Dosad je popisano 1500 grobišta, od čega 600 u Sloveniji. Hrvatski Kumrovec, primjerice, samo Sutla dijeli od slovenskoga sela Bistrice, gdje grobište krije oko 5000 kostura hrvatskih znanih i neznanih mučenika, hudih jama u Hrvatskoj i Sloveniji. I bistrička jama do neba zove, jer u Kumrovcu svakoga 25. svibnja pogane balkanski titoisti pod znakovljem lažnoga antifašizma, jugokomunizma tuđih i nepostojećih država. I sve pod prešutnom zaštitom vlasti Republike Hrvatske. Ali, 25. svibnja 1945., dugo nakon Bleiburga, Titovi partizanski četnici slomili su veličanstvenu obranu NDH u odžačkoj Posavini, pa zvjerski poubijaše sve ranjene branitelje, starce i dječake. Upravo stoga, na taj krivotvoren rođendan Tita nečastivoga, titosti slave smrt odžačke Posavine i NDH. Još se očitije krši ustav RH, kada se vlasti pridružuju orgijanju u Sebru, Serebu i Srbu svakoga 27. srpnja i novčano, promidžbeno i politički podupiru četništvo, unatoč našim prosvjednim zahtjevima. Premda su se toga nadnevka 1941. rasplamsali četnički pokolji Hrvata diljem Like, Bosne i sve domovine, vlasti RH očito teže povratku na 27. srpnja. Suočeni s ugroženošću domovine, pozivamo vlasti RH i sami se obvezujemo na provedbu brojnih zadaća. Prosvjedni tekst HOZ-a o aktualnoj političkoj situaciji u zemlji, osobito o odnosu spram hrvatskih stradanja i priznanja ratnih i poratnih zločina, pročitala je potom žumberačka djevojka Jelena Mamuzić. Nakon komemoracije u društvenom domu Sošica predstavljena je knjiga HOZ-ovih priređivača o stradanjima hrvatskoga puka tijekom rata i poraća u Đakovštini. Značajan prilog prikazu istine dala je tom prilikom bivša saborska zastupnica gđa Gordana Turić, jedva suspregnuvši teške majčinske suze zbog stradanja sina jedinca. Kršćanski odgojeni i plemeniti hrvatski vitez Zdeslav Turić, pritekavši u pomoć teško ranjenom i umirućem četničkom agresoru, baš od njegova oružja je smrtno stradao. Član sisačkoga Ogranka „Hrvatskoga domobrana“, objasnivši taj čin sebedarja antologijskim, pozvao je nazočne na minutu svečane tišine za Turića i sve hrvatske vojnike s krunicom oko vrata. U dvorani tada i mnogi muškarci više nisu skrivali suze… T

7 komentara

Uskoči u raspravu
  1. squiptar
    #1 squiptar 28 lipanj, 2015, 18:43

    Squiptar populli kaže ,u današnje vreme GPSa tj. satelitske navigacije koja radi čak i na Kosova tražiti putokaze za voziti bilo gde predstavlja najveću glupost koju itko može reći ili napisati.Od Prizren na Zagreb napišeš na GPS i nema da brineš,on sam vozi tebe.Neću više da budem u ovu pesmu.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. tandara
    #2 tandara 26 lipanj, 2015, 08:42

    pa naravno da bajic zna. uostalom kako ne bi znao kad su mu to nadredjeni i neposredni sefovi!

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.