PRAVITI LISTE NEPOĆUDNIH LOKALNIH “FAŠISTOVIZIJA” JE FAŠIZAM

PRAVITI LISTE NEPOĆUDNIH LOKALNIH “FAŠISTOVIZIJA” JE FAŠIZAM

29. prosinac, 2016.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

Fa-fa šist ne želim biti ja, kao ni mnogi koje prozivaju, ali neumoljive stare snage prate i nove snage kao što su spomenute dvije novinarke. Za razliku od drugih mene je čak uslikalo kako dižem ruku u zabranjeni pozdrav, pa bi netko opravdano mogao zaključiti nešto potpuno suprotno od onoga što jesam. Fotografija je tu, ali nema onoga teksta, priče, teme o kojoj smo govorili. Novinarski i ljudski gledano radi se o tipičnom zlonamjernom podmetanju i vađenju trenutka iz njegova koneksta

Napisao: Dražen Stjepandić

Nakon teksta “Lokalne fašistovizije” objavljenom u “Novostima”, u broju 888 od 23. prosinca, sad samo trebaju organi gonjenja da nas prozvane privedu, a ličke i korudnaške ogromne ruke i noge, od broja 45 pa nadalje, da nam izbiju bubrege tijekom obrade. Srećom to vrijeme je prošlo, nadam se nepovratno, makoliko nekima ostalo u njihovim ispranim mozgovima. Pa bauljaju i bulazne po bespućima vlastite povijesne izgubljenosti. SAM_0436

Stanovite Paulina Arbutina i Tamara Opačić s pozicija dobro znane antihrvatske patologije su pamfletno obradile određene programske sadržaje na lokalnim televizijama. Među za njih, jasno su to napisale – fašističke emisije, uvrstile su i emisiju “Popodnevna mora” koju uređuje i vodi moja malenkost. U ovome mome odgovoru na taj prozirni antihrvatski patološki pamflet koncentrirat ću se samo na dio teksta koji se odnosi na moju emisiju, premda se ne slažem ni s određenim dijelovima pamfleta namjenjenog nekim drugim emisijama i televizijama, ali svatko neka čisti smeće ispred svoje emisije.

Rimski pozdrav

Fa-fa fašist neću biti ja, da parafraziram Lošu iz Plavog orkestra. Kao prvo etiketrirati nekoga fašistom, a tko se tako sam tako ne izjašnjava je fašizam. Nikada i nigdje nisam se deklarirao kao fašist niti sam pohvalno govorio o tom totalitarističkom antiljudskom sistemu. Nisam čak ni desničar, zalažem se za premotavanje trake prema naprijed, zastupam misli 21. stoljeća, na bazi pomirbe mislim da će jednom u budućnosti nestati ova primitivna podjela na ljevicu i desnicu, barem ovakvu kakva je danas. Do toga jednostavno mora doći jer nemamo dva hrvatska naroda, a i bez te podjele Hrvata nema mnogo, pa je vrijeme za nešto novo, a u politici kao i u prirodi nove vrste će nastati mutacijom postojećih. Mislim da se takva optimistična, vizionarska, integracijska opće narodna razmišljnja nikako ne mogu nazvati fašizmom.

No, kako tzv. domaći antifašisti politički krajnje nekulturno i nekorektno, ljudski i terminološki, opetovano svoje političke oponente, zasada nekažnjeno, nazivaju fašistima ne čudi me što je to napravljeno i u pamfletu publiciranom u Novostima.

Nema SFRJ, JNA, AFŽ-a, SSSR-a, socijalizma, štafete, pionira malenih, samoupravljanja, Tita, Jovanke… neokomunisti su se uhvatili jedinog što im je još preostalo uz njihov mentalni sklop, boračke penzije, te želju za vlašću i privilegijama. Želja za vlašću ih nije prošla ni u ovoj državi koju nisu željeli, a kako im mentalni sklop nalaže da moraju tragati za neprijateljem tzv. antifašistima ne preostaje drugo nego svoj smisao tražiti u izmišljanju fašista, a s kojima su uzgred bili saveznici sve dok ih Hitler nije prevario i 1941. napao SSSR. Tek tada su komunisti postali antifašisti, točnije antinacisti i ostali su to do današnjih dana, posebno neki koji su u ono vrijeme kad se događao fašizam i antifašizam bili u pelenama ili se nisu ni rodili. Oni su sada predvodnici novog lijevog neonacizma odnosno psihostaljinizma. Termin odabrati po želji.

Fa-fa šist ne želim biti ja, kao ni mnogi koje prozivaju, ali neumoljive stare snage prate i nove snage kao što su spomenute dvije novinarke. Za razliku od drugih mene je čak uslikalo kako dižem ruku u zabranjeni pozdrav, pa bi netko opravdano mogao zaključiti nešto potpuno suprotno od onoga što jesam. Fotografija je tu, ali nema onoga teksta, priče, teme o kojoj smo govorili. Novinarski i ljudski gledano radi se o tipičnom zlonamjernom podmetanju i vađenju trenutka iz njegova koneksta. Istina je da sam s uvaženim kolegom Milanom Ivkošićem, gostom u Popodnevnoj mori 12. prosinca 2016., razgovarao na temu, postavio sam pitanje je li sporni pozdrav – Za dom spremni bio ustaški pozdrav? Naime postoje i informacije koje tvrde da to nije bio službeni ustaški pozdrav. Nije naveden u PS, a i kod ustaša se to zvalo pravilo službe. Svojedobno sam na portalu Tjedno objavio zapise Maksa Luburića objavljene u časopisu “Drina” 1963. u Španjolskoj, a u kojem tvrdi citiram:

“Nu mi Hrvati nemamo u tome tradicije i nemamo ju zašta praviti, jer nas malo toga dobra podsjeća i na rimske legije i na kasnije fašiste, jer su jedni i drugi dolazili k nama samo osvajati našu obalu i naše more. Kako smo imali smisla za te rimske običaje, neka bude u dokaz u našim starim vojničkim ustaškim logorima, koje je Poglavnik bio osnovao u fašističkoj Italiji. Nikada nitko u tim logorima nije digao ruke na rimski pozdrav, a da ne govorimo o logorima u Mađarskoj (Janka Pusta i Baza Pusta), gdje se je živilo i radilo baš ustaški. Razlog? Jednostavno zato, jer nismo bili fašisti ni nacisti ni Rimljani, pa nismo imali zašta upotrebljavati rimski, fašistički i nacistički pozdrav. Drugi i glavni: mi smo bili Ustaše, tj. vojnici nove revolucionarne Hrvatske i pozdravljali smo vojnički. U našem vojn. pravilniku je stajalo jasno i određeno, da smo vojnici i da je naš pozdrav vojnički i to stari domobranski pozdrav, tj. desnu ruku saviti doticavši se malim prstom donjeg ruba vojničke kape itd.”

U istome tekstu također stoji: “čim smo se našli na vojničkoj dužnosti na Markovu Trgu, mi smo pozdravljali hrvatskim vojničkim pozdravom. Još je živ negdje Pivac, pukovnik Devčić, koji je bio na Markovu Trgu neko vrijeme zapovjednik Poglavnikove Straže, a živ je i Dabiša (pukovnik, nekada zapovjednik jednog logora u Italiji), kao i mnogo drugih starih boraca, koji to mogu potvrditi. Na Markovu Trgu smo organizirali POGLAVNIKOVU TJELESNU BOJNU (P.T.B.). Kasnije smo Babić, Devčić, Baljak, itd. stvorili “USTAŠKU OBRANU” i stvorili više Ustaških Bojni u Zagrebu, Hercegovini, Karlobagu, Lici itd. I na Markovu Trgu, u PTB-i, u jedinicama OBRANE, kao i u USTAŠKOJ PUKOVNIJI, koju je u Zagrebačkom Zboru postrojavao kasniji general Sertić (tada bojnik) i u Ustaškim Pripremnim Bojnama (Servatzi, Moškov itd.) i kasnije u proširenoj jedinici POGLAVNIKOVA TJELESNOG SDRUGA, najprije se pozdravljalo vojnički. Prvi Ustaški Obranbeni Sdrug u Bihaću, Petrovcu, Lipiku, Pakracu itd. pozdravljao je vojnički, kako to mogu potvrditi stotine fotografija onoga doba. U prvoj dočastničkoj i častničkoj školi Ustaške Obrane pozdravljalo se vojnički. “Rimski pozdrav”, tj. uzdignutom rukom, prihvaćen je tek kasnije i to, ni manje ni više, pritiskom ulice. Zagreb je dočekao njemačke oklopne jedinice razdragano i kao osloboditelje mahanjem i dizanjem ruku. Kasnije se je na ustaškim političkim sastancima upotrebljavao taj pozdrav, a da ni sami ne znamo kako. Počeli smo i sami pozdravljati tako.” ( http://www.tjedno.hr/max-luburic-rimski-pozdrav-nije-hrvatski/ )

Nadam se da ćete se samnom složiti da je Maks Luburić kompetentan da govori o ustaškim pozdravima. Pročitajte dalje što kaže za sam pozdrav-Za dom spremni:

“Nismo imali ništa sa fašističkim pozdravom, iliti rimskim, ni kada smo bili u vojničkim logorima fašističke Italije, zašto bi to bili danas, kada je i onima, koje Bog nije obdario s mozgom genija jasno, da u svijetu stoje dvije snage: komunisti i antikomunisti.
Slično je i sa mnogim drugim pozdravima: BOG i HRVATI, ZA DOM SPREMNI, BOG ŽIVI, VJERA U BOGA I SELJAČKA SLOGA itd. Svako vrijeme donosi nešto nova. I teorije i taktike i odora i oružja i ustrojbeni sistem, sve se to mijenja, upodpunjuje, preobraćuje, prihvaća i odbacuje. Možda će i opet niknuti stranke, pokreti, koji će uvesti nove popularne pozdrave. Veliki vojnički umovi uvjek su davali svoja obilježja. Zrinski, Jelačić itd. ostavili su tragove…”

Nedostatak analitičnosti

Prema tome premda sam nešto znao o tom spornome pokliču, što sam Božidaru Aliću rekao kad mi je on bio gost, u jednoj od narednih emisija nastavio sam o tome propitivati i Milana Ivkošića. Znanja nikad nije previše, a kao što se vidi i iz teksta Maksa Luburića u vrijeme NDH upotrebljavale su se različiti pozdravi, pa i razne verzije pozdrava – Za dom spremni, a jedna od njih je – Za dom i poglavnika spremni. I pokazao sam kakav je bio položaj ruke dok se taj pozdrav izgovarao. Ne znam kako bih to drugačije pokazao i prikazao, a da ne pokažem kako je to izgledalo. A to se opet ne bi moglo nazvati pravim pozdravom jer se ni jednoj vojsci ne pozdravlja sjedeći, a ja sam to pokazivao sjedeći. Na moje pitanje Milan Ivkošić je odgovorio ono što većina ljudi misli o tom pozdravu, nažalost pogrešno.

U nastavku razgovora sam ukazao na veliki problem koji imamo u Hrvatskoj, a to je nedostatak analitičnosti i primjer sa spornim pozdravom se pokazao kao odličnim za ilustraciju nedostatka analitičnosti. Svi nešto o tom pozdravu misle, a nitko precizno ne zna, a mnoge i ne zanima je li taj pozdrav ustaški ili nije. Kad je nastao i kako? Za analitičnost su prije svega potrebni adekvatni podaci, a ne što netko o nečemu bez faktografske preciznosti misli. Posebno je opasno ako netko nešto osuđuje, a o tome malo zna, a vi ne samo da o onome što osuđujete nemate pojma nego još i podvaljujete da bi osudili.

Dalje, osuđujete me zašto sam Božidara Alića uopće zvao u emisiju. Kakav demokratski stav. Zvao sam i Radeta Šerbedžiju, ali mi je Božidar Alić za razliku od Radeta došao. Gospodin Šerbedžija nije rekao da ne želi, nego je prvo snimao film u Italiji, pa je bio u Americi. Moj poziv i dalje ide za njim, pa ćemo vidjeti što će biti. Autorice teksta jasno pokazuju da one Božidara Alića ne bi ni zvale, e zato sam ja novinar, a ne predvidljivi u njihovom slučaju antihrvatski patološki propagandist. Tražio sam i intervju od četničkog vojvode Vojislava Šešelja. I to u više navrata, u njegovoj stranci rekli su mi da će se javiti i još nisu, ali i dalje tražim Šešeljev broj, pa smatram da ću pravu povratnu informaciju imati tek kad se čujem s vojvodom. Ne samo ove dvije jadnice, koje su napravile ovu listu nepočudnih, one tvrde fašističkih, programskih sadržaja, nego mnoge druge novinarčine iz Novosti to ne bi nikada napravili, jer lako je od kuće slati komentare. Odi ti u vučiju jamu i vuku postavi neka pitanja. Brojne novinarčine, kao ni ove dvije jadnice, one koje komentiraju nikada nisu sreli. U karateu se to zove kate, borba sa zamišljenim protivnikom. Ja se pokušavam baviti pravim novinarstvom, a ono nalaže i direktne susrete s onima koje novinarski kritički tretirate. U demokratskom novinarstvu ti susreti su uvjetovani najprije novinarskim, a ne osobnim i ideološkim stavovima.

Onda mi te dvije jadnice u Novostima pripisuju citiram – naklonost NDH. Ne znam po čemu su to zaključile, valjda ako netko može reći nešto više od uobičajenog i prosječnog o pozdravu – Za dom spremni, on mora biti ustaša. Koja zatucanost. Da su htjele biti objektivni u svojim listama nepoćudnih, a ako su iz cijele emisije od 90 minuta pažljivo izdvojile trenutak od par sekundi, znači da su dobro prevrtjele tu “Popodnevnu moru” mogle su vidjeti i čuti da uvaženog hrvatskog dramskog umjetnika kad govori o NDH jasno pitam:”Zar to nije bila velika kompromitacija nacionalne ideje?”

Za pravog novinara, a ja to pokušavam biti, ništa ne smije biti crno-bijelo, pa ni crna legija. Zašto niste naveli da sam Božidara Alića, premda nisam uspio mnogo puta doći do riječi zgrozio kad sam primjetio da su neki udbaši mnogo više doprinjeli nastanku ove sadašnje hrvatske države “od njih koji su mahali zastavama i u busali se u domoljubna prsa.” Na kraju sam ni više ni manje prekinuo intervju, kad sam vidio da se s tim čovjekom ne može razgovarati. Glasno i jasno u programu uživo sam naglasio kako se ograđujem od Alićevih stavova i rekao sam kako neki zloupotrebljavaju medijske slobode. Baš kao što medijske slobode užasno zloupotrebljavaja tjednik Novosti.

No, autorice sve to nisu primjetile jer to nije bio cilj njihovog pisanja, htjeli su napraviti listu nepoćudnih, u ovom slučaju voditelja i emisija na lokalnim televizijama. A praviti liste nepoćudnih novinara ili građana, e vidite to je fašizam.

Zatim se postavlja pitanje zašto sam u emisiju zvao Dražena Keleminca, to mi je ista vrsta pitanja kao kad su me neki drugi pitali zašto sam u emisiju zvao dr. Ivu Josipovića, a ne samo da sam ga zvao nego se dva puta odazvao. To naravno nije spomenuto, kao ni to da su u emisiji bili i Mirando Mrsić i Ivo Jelušić, te mnogi drugi glazbenici, umjetnici, književnici… Ukratko velikani hrvatskog društvenog, kulturnog i političkog života. Da je to navedeno to bi već imalo neke elemente objektivnosti, međutim za to je potrebno više poštenja, ljudskosti, kućnog odgoja, opće kulture, te dosta manje ideološke zatucanosti i zasljepljenosti koja u svom sljepilu, lijepeći drugima fašističke etikete, ne vidi samu sebe. T

2 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Luka
    #1 Luka 31 prosinac, 2016, 18:01

    E, moj jugounitaristo, čemu se ti čudiš. Prva je fuksida negdje iz vukojebine Suve međe, a ona opančić je javna svetosavska beležnica svakog mrka pogleda spram vjekovnih dušmana što se vole nazivati srbima. Sem toga, drugarica je eskortna mica vojvode milorada od Benkovca, dotičnoga pupavca kradljivca. Sve sam šljam i ološ koji su ćirilicom napisali memorandum-2. Opet će da dobiju po šiljatim glavicama, samo da se KOlinda vrati iz USA! A manjinci neka nastave sa svojom kulturnom rabotom, primjerice s kazalištem iz hadžićeva pačetina i ogrokazom “kad ministar prdne”. Živeli!

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Ustaša
    #2 Ustaša 29 prosinac, 2016, 09:20

    Od kad je to grijeh biti ustaša. Stalno nas neke radi toga napada.Bila je to hrvatska hrabra vojska, koja je završila tragično kad se predala partizanima.
    Napadaj te kuje majku im jebem svetosavsku. Kad ti neki četnoliki srbenda ili srbnovka govori da si ustaša. Reci da jesi i ona će zamuknut. Ne samo to. Ona će te se bojat i u buduče te neće dirnut.. Dokle će nam nabijat koples ustaša. Biit će toi sve dotle dok ne kažemo da to jesmo.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.