POSTOJI LI UMJETNOST DANAS?

POSTOJI LI UMJETNOST DANAS?

6. ožujak, 2013.
Print Friendly, PDF & Email

 

Gordana Bakic frontLOW

Izložba Gordane Bakić u Galeriji Marisall

Piše: Ivan Raos

Upravo je održana izložba umjetnina likovne umjetnice Gordane Bakić koja se znalački izražava crtežom! Zapravo na izložbi je viđen slikarski talent i vrsnost autorice kojom propituje (umjetničkog), a nakon svega pojavljuju se ideje i pitanja! I zaista aktualno je pitanje: što je umjetnost danas?

Zapravo je pitanje na koje je jednoznačno nije moguće odgovoriti! Vrlo često ne razumijevanje i ne jasnoće predstavljaju prječe zbiljski doživljaj i, uopće shvaćanje umjetničkog djela, pa je moguće pomisliti da je umjetnost izolirana u nekoj zatvorenoj sferi u koji pristup ima elita koja je razumije i s lakoćom percipira ono što joj je namjenjeno. Ipak ako je intencija umjetnosti i umjetničkih djela oplemeniti i obogatiti čovjeka – zaista je to razlog za promisliti što nam umjetnost nudi danas. Je li moguće prikazati problematiku i odnos umjetnosti i filozofije kroz povijest kao malu uvertiru za što bolje razumijevanje same teme. Odgovore na ova otvorena pitanja o kojima se raspravljalo još u Antici – pokušavali su riješiti kroz povijest – naziremo danas kao proročka ostvarenja. Kolike je mogućosti estetika imala u navikavanju čovjeka na zabave, edukacije, afektivnosti i emotivne sentimentalnosti, refleksije, patriotizma, političke agitacije, socijalne i demokratske borbe i akcije za ljudska prava i još puno toga danas se stavljaju pred sudište. Umjetnost je uvijek nastojala davati odgovore na izazove svoga doba – štoviše biti korak ispred pokazujući smjer kretanja i nudeći svoje viđenje. Sagledati današnjicu poznavajući povijest svakako doprinosi razumijevanju aktualnosti u svijetu umjetnosti. Ipak u brzini protjeka informacija našeg digitalnog doba, partikularnosti i selektivnosti polja (interesi su većine), promjenama tako brzim da su teško zamjetljive, utjecaju masovnih medija na formiranje svijesti i svjetonazora, i krizama ekološkog, ekonomskog, moralnog i tko zna kakvog još tipa teško je steći predodžbu o glavnim karakteristikama doba u kojem živimo. Tempo zapadnjačkog mentaliteta stvara zbilju kojom su se neka pitanja pomalo rasplinula i postala su teško prepoznatljiva i uočljiva. Umjetnost se danas pokušava nositi sa stanjem stvari ili se priključiti ovodobnim tjekovima.

ZAR JE TO UMJETNOST?

Kako promišljati o samom umjetničkom djelu – autorice Gordane Bakić. Postoji li danas likovna umjetnost ili je ona mrtva kako govore neki. Što spada na samu narav umjetničkog djela kad je ono vrlo često ne raspoznajno kao umjetničko djelo izvan okvira institucijskog muzeja ili galerije. Da bismo bolje razumjeli umjetnost svakako je potrebna edukacija i stručno tumačenje, kao uostalom i u svim područjima kojima se čovjek bavi. Ipak često se može postaviti pitanje nakon neke izložbe ili performansa zar je to umjetnost?
Zbilja današnjeg doba je takva – umjetnost može biti sve i ništa. Umjetnički svijet je taj koji postavlja kriterije i valorizira sama djela, a objektivnost odnosno subjektivnost često je dovedena u pitanje. Sama predodžba o umjetničkom djelu prošla se u XX. st. kroz ireverzibilnu transformaciju i ako nismo odbacili stara shvaćanja i poimanja ništa ne razumijemo.

Zato je izazovno tražiti baš ono – bitište – što je svakom umjetničkom djelu (svojstveno za sva razdoblja), kako onom prije koje tisućljeće ili stoljeće, tako i ovom danas. Metafora kao svojstvo svojevrsne komunikacije između umjetnika i percipijenta je ona snaga koje nadilazi sve dobne razlike – probija okvire. Umjetnički izričaj kao reprezentacija svojevrsnog sadržaja kroz određeni medij predstavlja ne ograničenost koju je ne moguće u potpunosti iscrpiti kao štogod konačnog. Imati mogućnost participirati umjetnost znači imati mogućnost za duhovnu odnosno ne materijalnu djelatnost. Upravo ne zamjetbena svojstva – svojstva dostupna apstraktnošću – od onog što je podložno isključivo osjetilima su ono što je u samoj biti umjetničkog djela. Umjetnički izraz sputan je onim konkretnim i pojedinačnim kroz što se u ovom svijetu jedino može manifestirati, a stremi pokazati one vrjednosti i problematizirati one sadržaje koji se odnose na opće i univerzalno.

TEMELJNO OSJETILO APSORPCIJE

Umjetnička proizvodnja 20. stoljeća proširuje umjetničko djelo u umjetničku izvedbu i zaranja u sami život pretvarajući ga u koncept umjetnosti. Umjetničko se djelo više nužno vizualno ne ostvaruje kao statična slika. Oko kao temeljno osjetilo apsorpcije vizualnih umjetnosti koje dolaze od oka i obraćaju se oku i na ovom području biva dovedeno u pitanje s obzirom na njegovu dotadašnju ulogu o spoznaji svijeta i doživljaju umjetničkog djela, ono prestaje gledati svijet kao gotovu činjenicu.

Zato 20 st. možemo gledati kao razdoblje samopropitivanja kad je postao bezpredmetan tradicijski ideal vjernosti zbilji. Filozofija umjetnosti u užem smislu zanimljivija je kao filozofija, razmišljanje o biti umjetnosti dio je razmišljanja o biti i istini metafizike. Utemeljenje estetike kao teorije zbiva se međutim i izvan filozofije u psihologiji, sociologiji a od sredine stoljeća snažno prodiru lingvistika i semiotika. Laičko pitanje: što je umjetnost – u dvadesetom stoljeću glasi; što je sve umjetnost i, je li to još umjetnost. Vizualna umjetnost XX. stoljeća počinje futurizmom čija se umjetnost razlikuje od tradicijske upravo tako jer se okreće od vjernog odslikavanja objekta, a ustrajava na aktivnosti subjekta u tumačenju zbilje.

FILOZOFSKO ISPITIVANJE  

Ovodobna umjetnost nadovezuje se na nastojanja (avangardi) s početaka xx. stoljeća i, toliko se približava svakidašnjem i zbilji da dovodi u pitanje raspoznajnost umjetnosti. Prijeko potrebni odmak nije više stvar percepcije umjetničkog djela već prepoznavanja ideje ili koncepta umjetnosti.

Novi mediji, fotografija i film, kao nove umjetnosti donose zakonitosti što ih vrlo često nazivaju vlastitom estetikom i ta nova sredstva prezentiranja natjerali su umjetnike na nužno preispitivanje moći vlastitih medija. Walter Benjamin formulirao je probleme što ih predstavlja umjetničko djelo u doba svoje tehničke reproduktivnosti. Njegov esej «Umjetničko djelo u doba mehaničke reprodukcije» govori o razlici između originala i reprodukcije u slučajevima gde je moguća savršena reprodukcija u kojo više nije moguće, u materijalnom smislu razlikovati original od kopije. Tradicijska su jednokratna umjetnička djela zahtjevala zauzimanje mišljenja i pridjevanje pojmova koji su često bili rabljeni u ne kontroliranim izjavama i dovljno zadovoljavajući.

 Filozofija raspravlja o predmetu, i sukladno tomu svaka stvar bila bi ne objašnjiva kad ne bi bila predmet filozofije, a kako je umjetnost predmet naše filozofije nužno je provesti ispitivanje zašto je tomu tako. Bilo koje filozofsko ispitivanje istodobno je i metafizičko i samosvjesno – jer filozofija ima ovu ne običnu refleksivnu značajku – o čemu štogod mislili istodbno doznajemo štogod i o predmetu i o misli. Zašto je dakle  umjetnost takva vrsta mudrovanja o kojoj se može filozofirati i zašto nije postojao niti jedan ugledniji filozofski mislilac od Platona i Aristotela do Heideggera i Wittgensteina koji ne bi umio što ozbiljenog reći na tu temu. Filozofija se razvila na takav način da je filozofsko pitanje – statusa umjetnosti – postalo zapravo bit umjetnosti, tako da je filozofija umjetnosti postala artikulacijom unutarnjih snaga samog predmeta. Zapravo filozofija je predhodnica sve uvjerljivijoj ovodbnoj znanosti o slici

“Čovjek u svemiru i svemir u čovjeku. Potraga za ljudskim i ljudskošću, sveobuhvatnim prikazom stanja svijesti nastavlja se prostornim crtežom koji multiplicira navedeno do ambijentalnog ushita prostirući se, slažući se sa svim trima dimenzijama prostora: unutrašnjosti galerijske šupljine u različitim smjerovima rasprostiranja crno-bijelih znakova, nakupina, toliko jakih simboličkih i psiholoških silnica koje je nemoguće opisati, valja ih doživjeti. U Hocus – pocus sobi nižu se bjesomučna oblikovanja prostora, vijugave zmije i geometrija grada, organsko i od čovjeka uređeno: vizualni koloplet isprepletenih različitosti i suprotnosti koje tvore neobičnu cjelinu. Poput bombardiranja očnog živca pretače Gordana Bakić prostorni imaginarij u polje slike u kojem sve izrazito, koloristički kreće se i miruje nutarnjim balansom koji je ujedno i dinamičan i smiren, završen i nezavršen, zapravo intenzivno povećan. Unutar kruga nalazi znak, izgleda poput mikro-svemirskog broda iz filma Fantastično putovanje (Richard Fleischer, 1966.) koji u fantastičnoj avanturi putuje i kola ljudskim krvotokom. Filmičnim mogućnostima imaginacije izmjenjuju se crteži i slike, verbo-vizualni znakovi Gordaninog umjetničkog laboratorija, sublimiranih i opredmećenih snaga.”

O umjetnici:

Gordana Bakić rođena je 1972. godine u Zagrebu. Završila je Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu 1990. godine. Iste godine upisala je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, pedagoški odjel, smjer slikarstvo. Diplomirala je u klasi prof. Zlatka Kesera 2001. godine. 2011. godine magistrirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani, smjer slikarstvo, kod mentora prof. Bojana Gorenca. Izlagala je na brojnim izložbama među kojima se ističu skupne I. bijenale slikarstva, HDLU, Zagreb, 2011., T-HT nagrada, MSU, Zagreb, 2010., Space in and in between, Galerija Le Konschthaus Beim Engel, Luxembourg, 2009. te samostalne: Gameoverland, Galerija Josip Račić, Osijek, 2005., Premotavanje, Galerija Kranjčar, Zagreb, 2011., Nepromjenjiv oblik, Galerija Waldinger, Osijek, 2012. Dobitnica je niza nagrada među kojima su Rektorova nagrada Sveučilišta u Zagrebu 1994., Nagrada Zagrebačke banke 2001., Nagrada HDLU-a za najbolju mladu umjetnicu 2003., Grad prix za slikarstvo Hrvatske poštanske banke 2007. Članica je HDLU-a od 1996.godine. Živi i radi u Zagrebu T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.