POSAVCI TONAŠI SIMBOLI SU SISAČKOG KRAJA

POSAVCI TONAŠI SIMBOLI SU SISAČKOG KRAJA

16. travanj, 2019.
Print Friendly, PDF & Email

 

Savez uzgajivača konja hrvatskoga posavca trenutno broji 614 uzgajivača, vlasnika 5.085 konja  iz cijele zemlje, a porast broja od 300 grla primjetan je u posavskom dijelu županije. I dok jedni s rezervom prate odlazak vrijedne konjogojske asocijacije iz martinske Posavine, drugi su radosni, uvjereni da će grad Sisak svojim proračunom pružiti znatno bolje smještajne uvjete administraciji i prezentaciji grla. Hrvatskoga branitelja u mirovini, poduzetnoga menadžera u povratu imovine industrjalca Petra Teslića i zaljubljenika u četveronošce, koji je svoje stado od gotovo pedeset konja iz objektivnih razloga morao prodati, Josipa Hajenića

Napisao: Josip Frković

Dok su stanovnici Radićeva zavičaja gunđali i pokušavali doznati prave razloge odlaska selekcijskoga centra za uzgoj brendiranih konja hrvatskoga posavca, gradska uprava i njena tvrtka Gradske tržnice “Sisak” bili su brži. Središnji savez uzgajivača preseljen je na prostor stočnoga sajmišta u Topolovcu. Premda je i grad Sisak dio Posavine, mnogi stanovnici gornje martinske Posavine i zavičaja Radićevih, nezadovoljni su minulih dana obavljenim preseljenjem sjedišta Saveza uzgajivača konja hrvatskoga posavca na rub grada, u Topolovac. Štoviše, minule je subote u Topolovcu održana aukcija mladih pastuha… Neki stoga što su prve korake pri ustrojavanju saveza i slanju krvi plemenitih četveronožaca na američke selekcijske analize za priznavanje pasminskoga brenda, učinili upravo stanovnici sela s obiju savskih obala u općini Martinske Vesi. I sve to s podsjećanjem na poruke dalekih predaka o tome da su njihovi jednotonci, ljepotani velikih konjskih snaga i snažnih mišića, uz ratarske radove, u mnogim ratovima Austro-Ugarske Monarhije vukli austrijske topove i zaprege hrvatskih kočijaša s vojnim materijalom. Čak do Cera, na kojem je verbalno ratoborna i vojnogubitnička Srbija, ostvarila jedinu pobjedu između desetaka onih neuspješnih, ali suludo epski opjevanih. Od kosovskoga izgubljena boja nadalje… Podsjetimo, sve se u vezi s hrvatskim posavcima pokrenulo proglašenjem hrvatske neovisne državnosti, dok su sajmovi teretnih obiteljskih ljubimaca i u ratnim uvjetima sunjskoga četničko-armijskoga agresorskoga i odmetničkoga okruženja održavani na mjesnom stadionu. U čast mjesnoga blagdana sv. Marije Magdalene. A tri godine iza pobjedonosne „Oluje“ i razbijanja okupacijskoga nasilja koje raketama i topništvom rastjeruje civile, hrvatski su posavci kamionima prevezeni u tisuću kilometara udaljeni Friedrichshafen, na obali Bodenseea.

Zaljubljenici u konje

Ondje, u saveznoj državi Baden Wuerttemberg (njihovi su vatrogasci i ovih dana bili u Sisku – op. p.) na sajmu brendiranih domaćih životinja, lova i prirode, našli su se tada selekcijski i turistički stručnjaci. Predvodio ih je ni manje ni više doli prvi sisačko-moslavački župan i ratni general, pok. Đuro Brodarac. Svjedočim, bilo je podosta teškoća s korpulentnim državnim dužnosnikom kad se uspinjao u sedlo na širokim konjskim plećima, ali su priručne ljestve ipak pomogle. Bar za trenutak fotografiranja povijesnih događaja. Ali, vratimo se aktualnostima koje minulih dana uznemiruju mnoge Posavce. Uznemiruje zaista, ali je više nego sigurno da su seljaci, zaljubljenici konja što u našem vremenu služe samo svetkovinama I povorkama svojom nezainteresiranošću za volonterske dužnosti, dopustili heroju vukovarske obrane, Branku Borkoviću iz moslavačke Posavine i mnogim drugima da se stave na čelo uzgajivačkoga saveza. I dok se mnogi čude što su veterinar-selekcionar dr. Ivan Šubek i službenici napustili besplatne grijane prostorije u prizemlju zgrade općine, a novu adresu saveza i bogate arhive pronašli u novoj građevini ranije planirane gostionice, na topolovačkom sajmištu, prvi čovjek Martinske Vesi Stjepan Ivoš kaže kako se selidba naslućivala godinama ranije. O tome svjedoči i lanjsko sajmovanje posavaca kraj stare austrougarske zgrade topolovačke općine, pa i video-prilog izjava tzv.TV Sisak, ali i oduševljenje kojim je, ispunjavajući sve tražene preduvjete, sisačka gradska vlast omogućila preseljenje sjedišta.

Pohvale omrznutoj gradonačelnici Ikić Baniček

Time je, kažimo, oduševljen i dr. Ivan Šubek, koji posebno ističe zauzimanja za uspješan „prijelazni rok životinja“ gradonačelnice Kristine Ikić Baniček i drugoga dopredsjednika Gradskoga vijeća Marijana Medveda. Organizatori spomenute aukcije punokrvnih grla pastuha bili su uspješni zaposlenici Gradske tržnice „Sisak“, koalicijski partneri SDP-a iz HSS-a Braće Radić u čijem je vlasništvu četvrto sisačko sajmište od 1945. (graba kraj pruge-Medarić, salaš Žepić, PZ Sela, Topolovac). Inače, Savez uzgajivača konja hrvatskoga posavca trenutno broji 614 uzgajivača, vlasnika 5.085 konja  iz cijele zemlje, a porast broja od 300 grla primjetan je u posavskom dijelu županije. I dok jedni s rezervom prate odlazak vrijedne konjogojske asocijacije iz martinske Posavine, drugi su radosni, uvjereni da će grad Sisak svojim proračunom pružiti znatno bolje smještajne uvjete administraciji i prezentaciji grla. Hrvatskoga branitelja u mirovini, poduzetnoga menadžera u povratu imovine industrjalca Petra Teslića i zaljubljenika u četveronošce, koji je svoje stado od gotovo pedeset konja iz objektivnih razloga morao prodati, Josipa Hajenića, molimo da se podsjeti pionira selekcioniranja hrvatskih posavaca.

Najprije bih spomenuo Ivicu Radića iz Desnoga Trebarjeva, nekadašnjeg pomoćnika ministra agrara Miroslava Kovača, koji je bio stručna služba cijele priče. Kovač je s Radićem napisao i knjigu o hrvatskim posavcima i Odranskom polju, kao staništu naših konja. Slanjem krvi u Sjedinjene Države dokazalo se da je posavac autohtona domaća životinja. Na žalost, od brojnih ostalih uzgajivača mnogo je onih koji su odavno pokojni i nisu više među nama. Spominjem tako g. Mirka Carena, Josu Brlekovića, Miju Brlekovića, te prvoga blagajnika Josipa Stankovića. Oni su bili ti koji su cijelu priču osmislili, ali i ne zaboravljam poštovanoga Ivana Kovačića Dadeka, utemeljitelja HDZ-a i saborskoga zastupnika iz Ljubljanice, selekcionara Željka Mikačića, koji je ustrojio matične knjige i organizirao sunjske izložbe konja, te Nikolu Jagačića i Miljenka Ernoića iz HSC-a. Ipak, zbog povijesne istine ne treba zaboravljati da se sve otpočelo i odvijalo u Desnoj Martinskoj Vesi, a sada se, iz tko zna kojih razloga, sve seli u Sisak., reče nam J. Hajenić.   T

 

3 komentara

Uskoči u raspravu
  1. anno
    #1 anno 19 travanj, 2019, 01:56

    Ova slikaiz neke moderne ergele i izložbe. To nije Topolovac. Opet neka smicalica i posvajanje terena i tržišta. da li se to opet uništava posavina i zapostavlja ? Za bivše države su je zapostavljali, svi se kunu u nauk Braće Radić, opet ih se zapostavlja. Obećali su solarnu elektranu vrijednu 80 milijuna eura, napravili mega projekt za reciklažno u središtu Općine i Martinske Vesi u Desnoj ulici, nema transparentnosti u radu. Najbolje da ukinu općinu. Ali kako će si onda nabijati plaće i koeficijente čelnika ?

    Bravo za ovog Hajenića iako ga ne poznam, voljela bi ga upoznati jer sam ljubiteljica ove pasmine konja. Čuvajmo naše blago. Koliko sam vidjela zaštićeni su kao autohtona pasmina u svijetu.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. zzigho
    #2 zzigho 16 travanj, 2019, 20:21

    Što je tu čudno ?
    Htjeli su ih i Slovenci registrirati pod svoje, za ove Lijepe naše države.
    Još jedan dokaz da ovi”gornjaki”, ne znaju čuvati svoje i ne poštuju svoje ljude.
    Rađe poštivaju strance, zato im se i dešavaju takve stvari. Vjerojatno autokracija i Lex šerif….Dok im narod ne otkaže poslušnost i dobiju malo po repu.

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Anonimno
    #3 Anonimno 16 travanj, 2019, 14:33

    Recite istinu, nema više muvanja kao nekada sa podacima jer je sve povezano. Što se tiće prostora tu je velika uloga načelnika koji gleda samo sebe i potkupljuje sebi vjerne vjećnike. Nije samo to sa konjima, već i sa ostalim stvarima – poput reciklažnog dvorišta ili podjele uskrsnica. Nisu ih dobili oni koji nemaju primanje – nezaposleni u evidenciji Biroa.
    Priča se da i načelnik nije htio dodjeliti davno obećanu prostoriju u Općinskoj zgradi, koja sada služi kao ” nastamba ” niže rangiranih zaposlenika. Vrijeme je da odstupi sa pozicije.

    Odlazak izvan “matičnog stada”, preselenje, to je kao da purgera preseliš u Varaždin. Ovog puta još jednom se vidjela nesloga, a sisačka vrla skojevka je pokazala da zna pogoditi u žicu. sad će ona imati zasluge za razvoj autohtone pasmine konja.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.