PORTUGAL BEZ FADA

PORTUGAL BEZ FADA

7. srpanj, 2016.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

Našao je samo jedan trenutak. I – hop! Lako se izvukao, okomito u zrak, lopta bačena u hrpu ljudskih trupala koji su spremni izgubiti sve, čak i dom, u kaznenom prostoru, on ju je najbolje ‘doveo u red’. Čelom, pogodio je same rašlje. Tko to nije čekao. Svi. I – dočekali, CR-sedmicu!

Za portal Tjedno nogometni euro prati: Zvonimir Magdić

Lyon: Portugal – Wales  2:0  (0:0)

Čekalo se to, križarsko propinjanje samo jednog od dvojice. Ronaldovo. Ono, Garetha Balea ostalo je na zadnjoj željezničkoj postaji. U gepeku. Po taj paket, nitko nije došao. Crvenila se dugačka kolonija Velšana u Lyonu. Majicama.I  – u licu. Očekivali su više. Bar, taj jedan, počasni gol. Nije pao. Do njega nije mogao ni Bale. jedini iskonski as ove Colemanove ‘čete’. Goropadan, pun neke silovitosti, vjere u samog sebe, spreman poginuti za druge, za svog čovjeka do sebe, opasan u davanju, dugih lopti, jaka udarca, na trideset, on je već doma. Sila. Vrijedna tolikih Realovih milijuna. Hrabara. Odlučan. S tom kikom na glavi, čak i simpatičan. Pa, ipak, on nije Ronaldo. Cristiano, čak i kad ga ne ide, ni večeras, nije u potpunosti visokih ideja o nogometu, bio ‘svoj’, našao je samo jedan trenutak. I – hop! Lako se izvukao, okomito u zrak, lopta bačena u hrpu ljudskih trupala koji su spremni izgubiti sve, čak i dom, u kaznenom prostoru, on ju je najbolje ‘doveo u red’. Čelom, pogodio je same rašlje. Tko to nije čekao. Svi. I – dočekali, CR-sedmicu! Jer on je bio  garancija da će se marširati Elizejskim poljanama, u nedjelju. Nekako sudbonosno, bila je točno, pedeseta minuta utakmice.

Sve do tada,  lopta  je, nekako, više bila ljupka s Velšanima nego s Portugalcima. Iz jednostavnog razloga. Vales je igrao – britanski, Portugal nije igrao – portugalski! Lopte su bile pogubljene, na ludi način, bacanjem u bunar, na Ronalda koji je bio sam, s visuljcima ovog ili onog prezimena na leđima. Bez ideje. Bez maštarenja. Bio je to onaj Portugal kojeg je  – Hrvatska  – u 117.minuta jedne više nespretne nego teške igre, imalo ‘po kunu’. A poslije Ronaldova gola, bilo je više krvi u žilama, u očima. Zaigralo se strasnije, točnije. Bolji je bio posjed lopte i moralo se dogoditi ono što se i dogodilo. Ubačenu loptu, koja je prošla garavog Sanchesa, u padu je Nani, petom, skrenuo u mrežu. 2:0. Samo, tri minute kasnije. Dakle – časak broj 53! od tog trenutka mali su ipak ostali- mali, a Portugal je otišao u završnicu. Bili su do kraja, bolja momčad. Nekako je ostao u dubokoj sjeni već ispisane slave Renato Sanchez. Ima nogomet, u toj grivi, ali još uvijek, navodno mu je devetnaest godina,  ne zna kam bu s njim.

Portugalci su bili, bolji. Walesu skidam škrlak. Onaj, Cahunov. Veliki borci. Hrabri. Jaki. Mogu i –  sutra – biti visoka opasnost. Pozor! Ono što me brine, Santosova vrsta nije ‘fit’. Ne znanjem, ne snagom, ne tehnikom, nije, jednostavno,  impresivna. Ne šarmira. Nije to Portugala ere Esuebija, Colune, Germana….! To nije fado. Srećom i to činim odmah, imam doma fado – ploču Amajlije Rodrigues. Bila je svojevremeno prva dama  Olimpije i Pariza. Hoću, u sumrak sutrašnjeg dana –  fado. Treba mi sjete. dalekih zemalja. Dubokih Mora. Visokih puma. I gora. Toga nema ni Ronaldo. Ne uvijek, bolje rečeno.

Europeo dotjerao cara do duvara

Bilo, pa prošlo. Toliko toga. A malo ili nimalo viđenog. Dobrog. Pravog. Iskonskog. Koncertiralo se na sve strane. Od Lillea do Marseillea. Pucalo se bakljama (zna se: u St.Etienneu). Europeo je dotjerao cara do duvara. U srijedu  – prvo polufinale. U četvrtak – drugo. Portugal i Wales. I, Jezuš – Maria, Njemačka – Francuska. Tko je ‘ od nogometa’, došao je na svoje. Europa, politički, čini se, u raskolu, čak,  u rasulu –  športski – slavi na sve strane. U Lyonu,  na Velodromu – do posljednjeg daha. Prognoze? Nisu lake. Jedan je od tih  – ljepotica  – završnica, prije nje same: Gali i Elf! Deschamps i Low. Ko’ bu, tu,  koga skuhal? To ni Pitija ne bi znala. Srećom da ju je progutao stari vijek. Pala bi na ispitu, testirana,  ugušena u opojnosti mirisavih i svetih trava. Ne, krava. Pozor! Nijemci su okrenuli vižljaste i lukavstvu vencijanskih noći i mostova uzdaha, nadahnute Talijane. Azzurri su puno obećavali. Catenaccio, contra. I, tako dalje. Sad je Buffon, taj stari vuk samotnjak, jedini Talijan kojeg ja i poznajem, sav u suzama. Teku i teku. Kao onaj slap našeg Cesarića. I, čitav svijet razumije tu bol. Jer, na slijedećem Europeu, njega više, gotovo je sigurno, biti neće. Visoka mudrolija Contia, pala je u vodu. Stropoštala se s mosta koje je popucao, kad je trebao biti ‘od željeza’. Elf – maršira. Po običaju. Nije posebice uvjerljiv. To, ne. Nije to  momčad tankista, ovo su čisti grenadiri. Pješadija. S pušakama, na gotovs. Nema željeznih  gusjenica ni topova. Onaj, jedini pravi, dalekometni Muller, nije zabio gola. Niti jedan! Pa, tko će onda? Gomez ne igra. Ostaje na Kroosu ili na Ozelu. Ja, ipak, vjerujem u jedan od brojeva za malog Gotza. Taj, kakav je, ipak – nekaj kuži. Uz obranu, koja je dosta ‘plovna’ Njemačka ima Tapalovićeva učenika, našeg Hrvata, trećeg beka, ima Neuera na golu. On je nadigrao, u onom elf-raspucavanju, Buffona. Junačina. Najbolji na svijetu. Mogu li jedna germanska upornost, apsolutni red i stega u igri, mogu zaustaviti, igrački, lepršavije galske pijetlove. Francuzi nisu oduševili. Ali, lakoća izvedbe, puna je onog, takozvanog galskog duha. Šansona. Ima tu i Moliera i Baumarchea. I Sartra. I Camusa. I – Afrikanera, koji s ponosom, pjevaju širom otvorenih usta – marseljezu. Imaju visinu i  dužinu koraka. Lakonogi, upadaju – lakoćom – u otvorene prostore i – zakucavaju. Pogba, kako s njim! Payet, taj i kad spava – zabija. Griezmann je čisti matematičar. I, fizičar. Okomit, i strijelac. I, gle, jedan čudesan golman: Lloris. On je oderao, u jednom trenu, čudesnom paradom Island. Refleks starih majstora. Ako ih krene,a nema razloga da im ne krene, mogu do – zlata. Uz adut koji im viri iz rukava. I svi ga znaju. Oni su doma. Ovo je njihov Europeo. Njihovi su stadioni, policija, njihova je publika. Spremni. Tko će gledati tu utakmicu Nijemaca i Francuza, bit će sretnik. 21 sat. Četvrtak. Marseille. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.