POLICIJA NA DANIMA SRPSKOG FILMA

POLICIJA NA DANIMA SRPSKOG FILMA

6. travnja, 2017.

 

 

Na blagajni zagrebačkog bioskopa “Tuškanac”, drugog dana kako se održavaju Dani srpskog filma, policija je ispitala prodavačicu karata, tražeći podatke o tome koliko je ljudi kupilo ulaznicu i koliko ih je u dvorani. Policija je ocenila da se radi o manifestaciji “visokog rizika”, a ispitani su i organizatori, koji su morali i da se legitimišu.

“Reč je o policijskoj provokaciji”, ocenjuju u Hrvatskom filmskom savezu, koji je organizovao ovu uspešnu manifestaciju na kojoj su prikazani antologijski srpski filmovi. Istovremeno dok je policija proveravala organizatore i tražila “dozvolu” za prikazivanje filmova, u dvorani je sedeo i zagrebačko-ljubljanski mitropolit Porfirije.

Organizatori kažu da su im policajci postavljali krajnje čudna pitanja, a kada su oni njih upitali da li bi tako reagovali i da se prikazuju filmovi drugih evropskih zemalja, odgovorili su da ne bi, jer tada to ne bi bila priredba visokog rizika.

Na ovoj manifestaciji, koja je privukla veliki broj zainteresovanih, do sada nije zabeležen nijedan incident.

U Hrvatskom filmskom savezu kažu da ova manifestacija mnogo znači za hrvatsku kulturnu scenu, jer su srpski filmovi inače retko na repertoaru. Dodaju i da se, nažalost, priča o ovakvim, lošim stvarima, umesto o filmovima i uglednim gostima iz Srbije koji su došli u Zagreb.

IZVOR: www.novosti.rs

5 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Atanasije Jevtić
    #1 Atanasije Jevtić 19 travnja, 2017, 13:32

    Svaka čast Đole, svaka ti je reč na mestu, evo i mi sad u našem Svetom Arhijerejskom Sinodu naše svete Srpske Pravoslavne Crkve imamo tu tačku na dnevnom redu, da Vojvodini damo podršku. Vo vjeke vjekov, svjati se imja Njegovooooooo …….. Amiiiiinnn….mnogaja ljeta….mnogaja ljeta…. mnoooogajaaaaaa…aaaaa…aa..a.a.a ljeeeeeetaaaaaaaaaaaaa…a…a…a.a…..a….a…a…a.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. xaxaxa
    #2 xaxaxa 19 travnja, 2017, 11:31

    Home Kultura

    ĐOLE Lala : PRVI VOJVOĐANSKI USTANAK (BUNA NA SRPSKE DAHIJE)

    ĐOLE LALA : PRVI VOJVOĐANSKI USTANAK (BUNA NA SRPSKE DAHIJE)
    DaranTra. 19, 2017Kultura, Novo, Ostalo, Politika1 CommentLIKE
    Fb-Button

    Štovani čitatelji,

    Na mail Uredništva prije tjedan dana stigla je jedna pjesma, po našem sudu prilično zanimljiva. U njoj ima i pokoji neprimjeren izraz, ali s obzirom na to da poštivamo umjetničku slobodu autora, riješili smo objaviti je, a Vi donesite svoj sud.
    Dakle, prenosimo je bez ikakvih ispravaka i intervencija.
    S poštovanjem
    Uredništvo portala Hrvatsko nebo

    Naučno-fantastična pesma o pobuni Lala – vojvođana (fatamorgana)

    (autor: ĐOLE Lala, sa Podbare, iz Novoga Sada)

    PRVI VOJVOĐANSKI USTANAK (BUNA NA SRPSKE DAHIJE)

    Kad se šćaše u Novome Sadu,

    U glavnome gradu Vojvodine

    Da se raja digne na pobunu

    I okrene leđa Beogradu

    Pa da svojim bude gospodarom

    Junačka se družina okupi

    Navrh kule grada Varadina

    Slavna kula iz turskih vremena

    Okupila mlade vojvođane

    Da se opet na dahije krene

    Al’ ovoga puta srbijanske

    Stane Nenad pred svoje junake

    Isprsi se i zubima škripne

    Pod desnicom jatagana drži

    Levom rukom kuburu namešta

    A vatra mu iz očiju seva

    Na grudima blistave kolajne

    Što mu nekad deda zaslužio

    Na Solunu kad je vojevao

    Vojevao krvcu prolevao

    Za slobodu i za Otadžbinu

    Pišti Nenad kano guja ljuta

    I ovako on njima besedi:

    Vojvođani, sokolovi sinji,

    Braćo mila junačkoga roda,

    Srbi, Nemci, Slovaci, Mađari,

    Vi Rusini, Česi, Ukrajinci,

    Romi, Vlasi i hrabri Hrvati

    Vidite li Beograda grada

    Gde u njemu bele se kule

    Vidite li zgrade i hramove

    Bulevare i fabrike silne

    I bleštava svetla od neona,

    Koštalo je silnih miliona

    Da pripravit više ne možemo

    Sve to braćo, sokolovi moji

    Sagradiše od naših novaca,

    Pljačkajući i otimajući

    Od seljaka i radnika našeg

    Mi riljamo, oni kajmak beru

    I još usput po nama i seru

    Seru brale i to maksimalno

    A za lovu ni pitat’ nedaju

    Gde su novci pitam Srbijance

    Ima evo već trideset leta

    Odgovora ni od kuda nema

    Naši novci postali nji’ovi

    A naš lebac njima na trpezu

    Oteše nam sve do zadnje pare

    Ne ostade ni žute krajcare

    Srbijanci gori gospodari

    Nego behu sultanske dahije

    Još se smeje marva beogradska

    I sa nama komendiju tera

    Što za leba beloga nemamo

    Pa kupimo mrve ispod stola

    Kano nekad u vreme Turaka

    Kad su gedžu gazili nekrsti

    Al’ se gedža tog zla i ne seća

    Služio im i zaboravio

    A trajalo pet punih vekova

    Jašili im i mame i snaše

    I pravili male turčenjake

    Onda turski geni nadjačali

    Zato gedža na Turčina liči

    Na njeg’ liči i sa tim se diči

    Sad on druge gazi i zlostavlja

    I otima, prokleto mu bilo

    Jer u njemu tursko bilo bije

    I krv turska u venama vrije

    Anatemu sad na gedžu bacam

    Smrklo mu se pa mu ne svanulo

    Ne imao od roda poroda

    Niti suve šunke u pušnici

    Pilići mu redom pokrepali

    I u svinjcu suprasne krmače

    Ovce mu se same izvrtale

    A koze mu mleka ne davale

    Ne imao krava ni bikova

    Ni volova, a ni konja vranih

    Pacovi mu odali avlijom

    Zmije mu se u čardaku legle

    A tvorovi u sobi spavali

    Ne rodile šljive ni jabuke

    Ni u bašti kupus i krompiri

    Od pasulja ništa ne ostalo

    Šargarepu pojele krtice

    A paštrnak napale zlatice

    Dosta više ovoga zuluma

    To se dalje trpiti ne može

    Zato braćo, sokolovi moji

    Dični borci ravne Vojvodine

    Ne budite srca kukavičkog

    Već stisnite junačke desnice

    Pa u ruke vile i lopate

    Da bijemo kletog dušmanina

    Da teramo marvu srbijansku

    I skinemo s vrata parazite

    Koji nama krv na slamku piju

    Otimaju lebac i pogaču

    Sprdaju se s našom istorijom

    Vojvodina srpska bila nije

    Nikad braćo, a ni biti neće

    Junačku vam sad zakletvu daje

    Nenad, Lala od Novoga Sada

    Srbijanca nigde biti neće

    Od Horgoša do Pančeva grada

    Od Đerdapa sve do Varadina

    Od Bezdana pa do Lazareva

    Od Kikinde sve do Apatina

    Drumovi će poželet Srbalja

    Al’ Srbalja nigde biti neće

    Kad se digne kuka i motika

    A Lali se pred očima smrači

    Teraj gedžu što dalje od sebe

    Koji neće a ti ga potkači

    S nekom motkom il’ palijom brale

    Ako treba ti i bombu baci

    Samo da se rešimo izroda

    Gedžu niko ni blizo ne voli

    A kamo li sa njim u avliju

    Pobegoše najprije Slovenci

    Pa Hrvati, onda muslimani

    Crnogorci a i Kosovari

    Neće s njima čak ni Makedonci

    Beže redom, glavom bez obzira

    Jer od gedže goreg gada nema

    Od kako je gavran pocrneo

    Od četnika nikada čoveka

    Nit’ je bilo niti može biti

    Moj narode, to je taka rasa

    Oni znadu samo otimati

    Krasti, lagat’, varat’ i pljačkati

    Te zanate gedža izučio

    Da mu para u Evropi nema

    U Evropi a ni celom svetu

    Kriminal mu iz očiju viri

    Oca ubit za šaku dinara

    Pa i majku ako ima para

    A o bratu da se ne govori

    Eno braćo usred Beograda

    Dana nema da ne padne glava

    Nekad jedna a nekad i više

    Pobiše se zbog prokletih para

    Dabogda im u grlu zapele

    Niti Boga niti vere ima

    U prokletog šljama gedžovanskog

    Taj će izdat’ i Boga i vraga

    Samo da se dočepa novaca

    Zato s njima više ni u crkvu

    Ni na slavu ni na Đurđevdane

    U autobus ni na železnicu

    Daleko im lepa kuća bila

    Za početak referendum tražim

    Republika to je naša dika

    Da naš gazda svoj na svome bude

    Ne k’o dosad, sluga Srbijancu

    Sećate se braćo moja draga

    Kako naši stari govoriše

    Kad je bilo posle prvog rata

    I dođoše gedže iz Srbije

    Primismo ih k’o braću rođenu

    Dadosmo im hranu i odeću

    Al’ u gedže vere braćo nema

    Nemetnuo zulum i poreze

    On na vlasti a mi drugi raja

    Mi radimo a on gospodari

    Lala radi Srbija se gradi

    Pa se ovi naši otrezniše

    Ali kasno na nesreću beše

    Sad naš Lala ovu pesmu peva:

    ‘Prodao sam konja vranca

    Da dočekam Srbijanca

    Sad bih dao sva tri vranca

    Da ispratim Srbijanca’

    Pa je onda drugi rat izbio

    Opet nam se gedža doselio

    S vozovima i autobusima

    Pa u tuđe kuće uselio

    I od Švaba zemlju prigrabio

    Oteraše jadne folksdojčere

    Što u logor, a što u grob hladni

    Srbijanac svaki komunista

    Grdi psuje i Boga i Hrista

    Boračke se penzije dočepo

    Na vlaste seo, teror započeo

    Opet jadnog Lalu zajašio

    Pa ga dere kao Musa jarca

    Stenje Lala i sve kukumavči

    Suze lije i sudbu proklinje

    Ali, džaba, ni’ko ga ne čuje

    Loše beše sve do Slobodana

    A od tada da se ne govori

    Stradanije da gorega nema

    Poreze nam gedža udario

    Ovde raznog šljama naselio

    Od zla oca i od gore majke

    Sve razbojnik ili delikvenat

    Što sa kolca, a što sa konopca

    A i ratnih zločinaca ima

    Na hiljade, a ne na stotine

    Ubijali i pljačkali brale

    Što u ratu, a što posle rata

    Pa su onda u Novome Sadu

    Opet isti zanat nastavili

    Okužili prestolnicu našu

    Od nje gedža svinjac napravio

    Po ulici pišaju i seru

    Loču, riču, narodnjake deru

    Četničija harači i divlja

    Da ne možeš oka otvoriti

    Od te rulje, baraba i kurvi

    Nama ljudi drugog spasa nema

    Nego ovaj ološ isterati

    Nek se digne kuka i motika

    Poterajmo gedže preko međe

    Braćo moja kada bude vreme

    Skupimo se podno Varadina

    Pa na bagru složno da krenemo

    Da im traga nigde ne ostane

    U Srbiju da ih otpravimo

    I da Dunav ostane granica

    K’o što beše za veke vekova

    Ima gedža svoju Šumadiju

    Nek se tamo širi i baškari

    Lala više sluga biti neće

    Nit’ priznaje takvog gopodara

    ‘Ajde braćo sad se zakunimo

    Da nećemo izdajice biti

    Nego pravi borci vojvođanski

    A ko izda taj je stvarno pizda

    S tim bi eto i ja završio

    Brzo kući i nikom ni reči

    Jer ako nas čuju srbijanci

    Jao nama od sad pa doveka

    P.S. ….i tako se Lale raziđošeeeee…i nikom ništaaaaa…Dahije ostadoše na vlasti, a Vučić postade sultan…Rasplet se očekuje u sledećih 300 – 400 godina….ahaaaaaa…..to u Vojvodini ide polako…mi ovde u ravnici polako živimo…sve natenane…uvek se ima vremena…a Srbijanac nek jaši…ne mož’ on tol’ko dugo jašit’ kol’ko Lala može izdurat’…ahaaaaa…

    ŽIVELA SLOBODNA REPUBLIKA VOJVODINA!!!

    Hrvatsko nebo

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code