POKOLJ NA HAYSELU

POKOLJ NA HAYSELU

4. lipanj, 2016.
Print Friendly, PDF & Email

Piše: Zvonimir Magdić

Groteskni pano, koji blješti  bijelom pločom, uzdignut iz mase mrtvih i ranjenih Talijana, tifosa Juventusa, ilustrira do duboke boli,’pokolj na Haysel – stadionu u Bruxellesu. Točno, 29.svibnja 1985. Završnica Kupa prvaka. Na drugoj strani, stravični Liverpool. I, njegovi huligani. Jurišom na Juventusovu tribinu, kad su popucali zidovi ne visokog zdanja, pa je u metežu, lomu i slomu, našlo smrt 69 Talijana. Policija je, unaprijed,  strepila od tih engleskih huligana. Bilo gdje igrali oni su takvi.  Opasnost. ‘Oderani’ bačvama piva, na rubu droge, I, eto, dogodilo se, Čini se, ipak, prekomotnim Belgijancima. Očekivano. Tragedija. Katastrofa. Povijest svjetskog nogometa ne pamti takav scenarij, iako je bilo i srušenih tribina i potresa. Jezivo! Ubojito. Teško opisivo. Što je pisalo na onom panou? Očito, dječjom rukom, velikim slovima, jasno i glasno, bolno: ‘Mama, sono qui…’! Tu sam, mama’. Znači, živ.

Zločin na tribinama

To su bili neki stari računi Engleza i Talijana, s  jedne rimske  završnice, godinu dana ranije. Krvavo. Uefa je odmah graknula: engleskim  klubovima je zabranjen nastup u euro- natjecanjima, svima, iduće tri godine. Liverpoolu –  pet! No, svi, idu pod maksimalnu kaznu. I, vraćaju se tek, 1990. Tu su dani, kad i sama predsjednica  britanske vlade Margaret Tatcher, zbog čega i dobiva krunu kao željezna lady, ulazi u rat s vlastitim huliganima. Nisam bio na Hayselu, bio sam, u Parizu, kad je Liverppol ( 1:0), na Parku prinčeva, igrao s Real Madridom. Više, na vuglecima ulica, koje su vodile k stadionu. I, gledao ‘isukanu’  policiju i lude  ‘inglišmene’, u silnoj masi, neobuzdanih. Užasno, do zla boga. Pustoš, tuga, plač u Bruxellesu. Policija, bolnice, kola prve pomoći i furgoni. I, pitanje: a kaj sad? Odgoda. Doma. Ili…, po principu   Munchena  ’72 i one ‘krvave’ Olimpijade, show must go on…! Predstava mora dalje. Da, igra se. Liverpool i Juventus. Dalglish i Platini.Boniek i Neal! Populus, ipak, ostaje. Gleda. Nema graktaja. Ni protesta. Nema zvižduka. Grobna tišina. Jer, ima i mrtvih! Teška je psihologija ove utakmice. To više nije nogomet. Nije čak ni borba. Neka čudna indiferentnost. Svaki je od igrača duboko u vlastitoj koži. Ko’ bu, k vragu, igral. No, kad je tak, ipak se igra. Utakmica se vleče ko’ ljuta godina. Puna poplava i bujica. Noge ne nose. Teške. Duša bolna. Naši su ljudi, naši tifosi, izginuli. Kako to zvuči, hamletovski, gorko! Svi bježe od dodatnih minuta. Jer, nitko nema snage za udar. Igle su tupe. A tko će – odstajat – eventualni produžetak! Nitko živ. Bio bi to užas. Nitko to i ne spominje. Svi znaju. Daina, Švicarac na fućkaljki, nije tonto. Kuži trenutak: I, traži prvi  mač za rascjedbu ovog spora. Iako nije, to je svima jasno, on iskorištava dani trenutak, koji to i nije i  fućka,elver! S početka nastavka. Platini, je takav tip. Nemilosrdan. On puca ovaj elver. Činilo se da teški Grobbeleaar, golman, odlazi u krivu stranu. Neobranjivo. Možda i nije tako. Dojam ipak ostaje, kao i onaj da je Boniek srušen izvan kaznenog prostora! Svima je jasno. To je kraj. Tako je i bilo. Englezi, koji nose u sebi odgovornost za ovakav zločin na tribinama, jedva kažnjiv, šutke primaju Juventusovu prednost. Talijani su zabili i dobili! Ali, ovo je tiha meša. Bez riječi. Bez zagrljaja. Pružene ruke, u – mrtvačnici – koja ih okružuje. Ni svo srebreno blještavilo Kup prvaka, pehar, u rukama Platinija, ne ostavlja nikakav dojam. Nije privlačan. Njima, pripada. Jednog dana – poslije – kraj njega će se prolaziti s upaljenim svijećama. ‘ Mama, sono qui…’

Uz toliko mrvih – igra se

Nameće se samo po sebi. Oni su, Juventini,  tužna strana u ovom pobjedničkom sporu. To nije bio nogomet. Ni viteštvo. TV-kamere nijemo gutaju scenarij, koji nije pisan. On je napisan, još prije početka. S onom ‘mamom’. Možda je to i trebalo da se jednoj pošasti – huliganstva – koja se raširilo diljem nogometnih igrališta i stadiona, stane na kraj. Uz toliko – mrtvih! Nogomet je progutao i revolucije, mađarsku i ratove, Hundurasa i Costa Rica, Gradjanski  je, 1944. u pratnji  neprijateljskih letećih tvrđava…hitao vlakom prema Pešti.  No, ovo je ipak, priča za sebe. Zbog tog ocrnjelog ljudskog mesa i šugave reakcije: igra se! Moj dragi barcelonski prijatelj, fotoreporter, Moya, snimio je u ‘Don balonu’, čitavu ovu jezu: ‘ Infierno d Haysel. Pakao Haysela’

Ovu ‘fantomsku utakmicu’, visokog stupnja i još većeg rizika igrali su:

Juventus: Tacconi, Favero, Cabrini,Bonini, Brio, Scirea, Briaschi (Prandelli), Tardelli, Rossi, (Vignola), Platini, Boniek, (trener: Trapattoni )

Liberpool: Grobbaleaar, Neal, Beglin, Lawrenson, (Gillespie), Nicol, Hansen, Dalglish , Whelan, Rush, Walsh, (Johnston), Wark (trener: Fagan). T

 



Nema komentara

Komentari tjedno.hr

Još nema komentara!

Možeš biti prvi sa svojim komentarom.

Your data will be safe!Your e-mail address will not be published. Also other data will not be shared with third person.