POEZIJA A.B.ŠIMIĆA I MARKA POGAČARA UZ GUDAČKI KVATRET SEBASTIAN

POEZIJA A.B.ŠIMIĆA I MARKA POGAČARA UZ GUDAČKI KVATRET SEBASTIAN

20. svibanj, 2016.
Print Friendly, PDF & Email

 

Piše: Igor Koruga

O noćnom preobražaju, gladnoj požudi i krepkome snu te o propasti sunca, tajni gravitacije i ljubavi pisali su Antun Branko Šimić (1898-1925) i Marko Pogačar (1984), u svojim pjesmama Molitva za preobraženje i Tvoje zgusnuto sunce, koje je, u utorak 17. svibnja u Minutama za poeziju, na posljednjem, četvrtom koncertu 14. Ciklusa Gudačkog kvarteta Sebastian vrsno interpretirao student zagrebačke ADU i stipendist zagrebačkog HNK, Ivan Colarić. Uz glazbu i poeziju, multipotentna umjetnička večer istaknula je i scenografski usuglašene slike akademskog slikara Igora Modrića (1959), ne baš komunikativne, ali zanimljivo građene postupkom izvlačenja geometriziranih likova iz površine određene stotinama i tisućama raznobojnih akrilnih točaka.

U posljednji tren

Glazbenici su, pak, publici pripremili iznenađenje u sastavu i programu: umjesto violista Aleksandra Jakopanca, onesposobljenog i nesretnog nakon slučajnog pada i ozljede lakta uoči samog nastupa, u posljednji se tren pojavio Milan Čunko, kojem je najvjerojatnije bio prilagođen novi, nenajavljeni program s Prvim koncertantnim kvartetom u F-duru Ivana Mane Jarnovića (1747-1804) umjesto praizvedbe 4. gudačkog kvarteta Nenada Firšta (1964) i s četverostavačnim Dvořákovim 12. Gudačkim kvartetom u F-duru, op. 96, Američkim, umjesto Gudačkog kvarteta u F-duru, op. 14, Božidara Kunca (1903-1964). Jarnovićev koncertantni kvartet, koji kao da je ispao iz Mozartove kajdanke, postavio se idealnim za uvod u cjelovečernje glazbeno kazivanje. Trostavačna skladba klasične sonatne forme – gotovo u protuslovlju s nemirnim duhom i svadljivom naravi pustolova Jarnovića, poznatog još i po zavidnoj vještini mačevanja i igranja biljara – bila je doslovno napisana za Anđelka Krpana, našeg ponajboljeg violinista visoke tehničke razine i kakvoće tona, ali i spremnosti za skladan dijalog s violinisticom Koranom Rucner, violistom Čunkom i violončelistom Zlatkom Rucnerom.

Nerješive dvojbe

Ispod površine se nastojao pročitati i slijedeći, kvartet u F-duru, Dvořákov najpoznatiji i jedini s opisnim podnaslovom – američki. Do danas nerješive dvojbe u vezi tematske pentatonike, smanjenih intervala (molskih septima), brojnih sinkopa i ostinatnih formi uspjele su podijeliti i zagrebačko slušateljstvo oko prizvučnog doživljaja Amerike i/li Češke. Obje su se solucije pokazale mogućima s obzirom na činjenicu da je kvartet u cijelosti bio osmišljen i napisan 1893, kad i poznata simfonija Iz novoga svijeta, u američkom mjestu Spillwille (Iowa), među češkim iseljenicima, za vrijeme Dvořákovog ljetnog odmaka od obveza na njujorškom sveučilištu. Ne čudi stoga što je besprijekorno melodiozni kvartet do danas ostao vrlo prihvaćen kod publike i nešto manje kod kritike, zbog navodnog nedostatka erudicije i sofisticiranosti.

Uzbudljiva kantilena

Sofisticiranost se svakako mogla pripisati neobičnim modulacijama iz istoimenog dura u istoimeni mol (A u a), odnosno značajki koja je u neku ruku obilježila i Beethovenov Gudački kvintet u C-duru, za dvije violine, dvije viole i violončelo, op. 29, izveden nakon pauze s gostujućim dubrovačkim violistom, Markom Generom, stalno nastanjenim u Njemačkoj. U tom slučaju dvostruko upareni, umjetnici su se vidno zanijeli pri portretiranju drugog, fragilnog stavka – Adagio molto espressivo – u F-duru, ili točnije, pri ponavljanju glavne teme u stavačnoj rekapitulaciji. Kao u mnogim Mozartovim polaganim stavcima, i Beethovenova se provedba blago suprostavljala ekspozicijskom materijalu u korist nove, uzbudljive kantilene, zbog ljepote kasnije ponovljene i u kodi. Posljednji stavak, podnaslovljen kao ¨Oluja¨, s pregrštom iznenađenja u obliku žustrih tremola, robusnih tematskih fragmenata praćenih grmljavinom imitiranom na violončelu, i već popraćenih modulacija iz istovjetnog dura u istovjetni mol (A u a), očekivano je ushitio i razvedrio brojno upućeno slušateljstvo. Uostalom, kako se i moglo očekivati bilo što osim ushita kada se tijekom cijele večeri radilo o zavidnoj sviračkoj koncentraciji svih glazbenika koja je, uzgred rečeno, popustila tek nakon završnog akorda ortodoksn(ij)e rekapitulacije, obilježene ritamskim promjenama, snažnim dramatskim akcenatima i inovativnim formalnim rješenjima, značajnijim za predstojeći majstorov stil. Beethoven će najvjerojatnije biti zastupljen i u idućoj, petnaestoj sezoni Sebastian kvarteta, punoj još nenajavljenih komorno-glazbenih delicija. Siguran sam u to da će, ohrabreni između ostalog i nevjerojatno niskom cijenom pojedinačne ulaznice, mnogi s nestrpljenjem (do)čekati prvu jesensku predstavu Sebastianovaca. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.