PODMLAĐENI GUDAČKI KVARTET U HGZ-u

PODMLAĐENI GUDAČKI KVARTET U HGZ-u

14. travanj, 2017.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

Piše: Igor Koruga

Oko 1715. godine karakteristični su barokni stilovi potpuno presahli. Nakon razdoblja njihovog burnog grananja i raspadanja prirodno se otvorio prostor za epohalni glazbeni post scriptum kojeg su, stilski dorečeno, ispunili velebni oratoriji Georga Friedricha Händela (1685-1759) i kasna djela Johanna Sebastiana Bacha (1685-1750); među ostalima, druga knjiga Dobro ugođenog klavira, BWV 870-893, Misa u h-molu, BWV 232, Glazbena žrtva, BWV 1079, Goldberg varijacije, BWV 988 i Umijeće fuge, BWV 1080. Potonja tri djela, skladana između 1747. i 1750. godine, svojom su se snagom ipak postavila kao Bachov osobni trijumf, a nipošto kao kulminacija baroknog glazbenog perioda, ili tome slično. U njihovoj je, naime, srži, sa sredstvima koje je naslijedio od svojih prethodnika, Bach uspio osmisliti promišljenu ¨apstraktnu¨ glazbu, izrazito polifonu i simboličku, koristeći se načelima takozvane teorije o figurama, nastalima u ranome baroku na osnovi racionalističkog povezivanja retorike i glazbe. Promatramo li, pak, izdvojeno Bachovo Umijeće fuge (Die Kunst der Fuge), BWV 1080, mogli bismo biti doista sigurni da je to, općenito uzevši, jedna čvrsta, neovisna i netaknuta konstanta, odnosno pravo remek-djelo sveukupne zapadnoeuropske glazbene povijesti. Bachovo kapitalno djelo može se opisati i kao supstancijalno autonomno, u svojoj praktičnoj realizaciji potpuno neovisno o različitim zvukovnim bojama koje – nevezano o tome jesu li orguljske, glasovirske, gudačke ili puhačke – ništa bitno ne dodaju, niti oduzimaju. Novu vrstu teoretskog kanona Bach je najavio još u Goldberg varijacijama, BWV 988, u nizu od četrnaest uzastopnih kanona na prvih osam basovskih tonova početne arije, istražujući ondje različite opcije kanonskih mogućnosti imitacije teme, uključujući jednostruki, dvostruki, trostruki, retrogradni kanon, strettu te četverostruke kanone dobivene augmentacijom i diminucijom.

U koralima istaknut

U pogledu izvedbe Umijeća fuge Bach je nedvojbeno imao na umu i to da će velika gustoća polifonog sloga i jednako takva zvukovna izražajnost biti dovoljan zalog za slobodan odabir instrumenata i vrstu glazbeničke interpretacije. Sjajan primjer za to je gudački kvartet koji se s vremenom nametnuo kao jedan od najčešćih izvođačkih tijela, barem kada je riječ o povijesno utemeljenoj izvedbi objedinjenih fuga i kanona, a koji je zablistao i ove srijede, 12. travnja u velikoj dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda, unutar ciklusa Zagrebački kvartet @ HGZ. Jednu od najvećih kušnji za bilo koji četveročlani satav Zagrebački kvartet je posljednji puta prošao prije devet godina, u novozagrebačkoj Crkvi sv. Križa u Sigetu, s Goranom Končarom na prvoj violini kojem je nažalost voluminozna crkvena jeka bila možda odveć opterećujuća. Srećom, u HGZ-u je bila bitno povoljnija situacija, rekao bih idealna za pomlađeni i vrlo uvježbani gudački kvartet.

Bachova ideja fraktala

Podudarnost između makro i mikro kompozicije mogla se tijekom priredbe shvatiti, posebno u slučajevima zrcaljenja u odnosu na zamišljene (vertikalne) i manje zamišljene (horizontalne) osi simetrije. Simetrija je bila uzorna i unutar samog Zagrebačkog kvarteta; njome se jasno upućivalo na Bachovu ideju fraktala, odnosno na fraktalnu geometriju koju je bilo znatno lakše primijetiti u pisanoj partituri. Isti (horizontalni) tip zrcaljenja primjenjivao se (i to vrlo strogo) na ukupnu polifonu strukturu jedne četveroglasne i jedne troglasne fuge (Contrapunctus inversus). U formalno-kompozicijski točno smještenim koralima se, uz violončelista Martina Jordana i violista Hrvoja Philipsa, posebno istaknuo (prvi) violinist Marin Maras, s najopsežnijom kajdankom i s dubokim interpretativnim razumijevanjem te s virtuoznom sviračkom tehnikom i s rijetko viđenom koncentracijom. Širokim tokom završne fuge (a 3 Soggetti) i onim suženijim njezinog ¨slijepog violskog rukavca¨ došlo se očekivano do prekida ugodne tišine, odnosno do burnog i zasluženog pljeska koji je podjednako opravdavao iznimnu izvedbu kao i programski izbor na predzadnjoj priredbi Zagrebačkog kvarteta. Pljeskom će se završiti i posljednja ovosezonska priredba, zakazana u utorak 30. svibnja u velikom HGZ-u, na kojoj će se moći uživati u ozračjima kvarteta Ludwiga van Beethovena (1770-1827) i Dmitrija Šostakoviča (1906-1975). T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.