POBUNE GLADNIH RADNIKA

POBUNE GLADNIH RADNIKA

29. prosinac, 2013.
Print Friendly, PDF & Email

 

kolumna-opljackano-LN

Piše: Saša Radović

The Economist Intelligence Unit (EIU) piše da je Hrvatska u 2014. godini, po pitanju uzavrelih ulica i bijesnih prosvjeda – visoko rizična! Svrstavaju nas među zemlje kao što su; Bjelorusija, Ukrajina, Burkina Faso, Kamerun, Iran… Najmanji rizik od prosvjeda je u Austriji, Danskoj, Japanu, Švicarskoj…

Jesu li te prognoze realne, ili su to ishitreni podaci bez poznavanja specifičnosti Hrvatske?

Ako uzmemo u obzir da se EIU procjene temelje poglavito na trenutnoj gospodarskoj situaciji i na stupnju stabilnosti institucija aktualne vlasti – može se zaključiti da su prognoze nerealne. Komponente procjene EIU-a nedostatne su, jer nedostaje promišljanje o mentalnom sklopu hrvatskog čovjeka…  Hrvat, Austrijanac ili Iranac – bez obzira na gospodarsku situaciju ili na aktualnu vlast – razmišljaju različito. Dok je austrijska demokracija izgrađena s vladajućih pozicija europskih kraljeva i vladara, Hrvatska počiva na tradicijama potlačenih. Zbog tih razlika kvalitetne projekcije budućnosti mogu detektirati samo naši autohtoni poznavatelji današnjeg hrvatskog ozračja i posebice najkritičnijeg hrvatskog razdoblja – vremena Domovinskog rata.

Prije svega potreban je i povratak u povijest, u stvaranje mentalnog profila hrvatskog čovjeka.

 

POVIJESNI SLIJED

Stoljećima su hrvatski vladari govorili latinski, njemački, talijanski ili mađarski. Hrvatski nisu ni znali, a hrvatski jezik začuo se prvi puta u Saboru tek u svibnju 1843. godine (Ivan Kukuljević Sakcinski). Rijetke i minorne pobune tijekom prošlih stoljeća protiv tuđinskih vladara završavale su krvoprolićima. Već 1102. godine Hrvatska gubi svaku vrstu samostalnosti prihvaćajući mađarsku personalnu uniju, pa se ugarski kralj kruni i hrvatskom krunom. Slijede stoljeća borbi s Turcima na našem području, ali Hrvati su uvijek u obrani „predziđa kršćanstva“, zapravo u obrani Austrije i Mađarske. Snažna habsburška dinastija potiskuje mađarski prioritet i 1527. sjeda i na hrvatsko-ugarsko prijestolje. Hrvatski vojnici iskazuju rijetko viđenu hrabrost u bitkama s Osmanlijama (prekretnica, poraz Turaka kod Siska 1993.) no to ipak nisu pobjede države Hrvatske (jer je nije bilo!). Kraj 19. stoljeća obilježen je borbom protiv austrijske i mađarske vlasti nad Hrvatskom. Nakon I. svjetskog rata u kojem Hrvati sudjeluju boreći se na strani Austro-Ugarske Monarhije, Hrvatska je bila izručena srpskoj kraljevskoj kući (SHS i poslije Kraljevina Jugoslavija).

Ovakav povijesni slijed neminovno ostavio je genetski trag u dolazećim generacijama. Stvoren je pojam „hrvatske šutnje“ i pasivan odnos prema svakoj vrsti autoriteta vlasti. Strahovlada samozvanog maršala Tita i njegove OZNE, UDBE, SDB-a, KOS-a… potencirala je strah građanskog sloja od otpora prema vladajućim strukturama. Nastavak slijedi i u novoj državi. Loša Titova kopija, Franjo Tuđman s istom garniturom UDBE realizirao je svoju viziju o 200 bogatih obitelji koje vladaju Hrvatskom. Ratnim profiterstvom i kriminalnom pretvorbom građanski sloj osiromašen je do ruba egzistencije i u potpunosti je uništen. Umrežene stranke HDZ i SDP sa zajedničkim i identičnim interesima bogaćenja elite – kriminalom, korupcijom i tvrdom represijom stvorile su od hrvatskog puka današnju amorfnu masu bez volje za bilo kakvim otporom.

 

TERET PROŠLOSTI

Teret prošlosti apliciran u pasivni, umorni puk negira mogućnost  skorih učinkovitih prosvjeda. Još uvijek su nameti i represija vlasti minorni u odnosu na opasnost  od kordona policije i Specijalnih postrojba. Hrvatski puk prisilom je priučen da mirno gleda na razuzdani Gornji grad, ali i na nove glamurozne dvorce Katoličke crkve. Zbog toga se mogu realno prognozirati događanja u 2014. Što se tiče uzavrelih ulica, zapaljenih i prevrnutih automobila, razbijenih izloga i ostalih značajki prosvjeda u razvijenim demokratskim zemljama – možemo biti mirni. Hrvatska će 2014. godina biti mirna zemlja s jalovim i tihim kritikama u kafićima i na obiteljskim objedima. Privid eventualnih javnih prosvjeda može biti diktiran samo sindikalnim igrokazima, što isključuje širi opseg. Moguće su i usamljene pobune grupa izgladnjelih radnika bez plaća. No, za prave prosvjede s konkretnijim rezultatima – još je rano! Vlast može još – kako tako – održavati status quo novim zaduživanjima – no to je „kratka staza“.

Prognoze za 2015. treba povezati s gornjom elaboracijom o inertnosti puka, ali i s iskustvima iz Domovinskog rata. Mirni hrvatski puk može se pokrenuti samo ekstremnim pritiscima vlasti ili s prejakim udarom na egzistenciju. Tek tada je taj puk opasan! Kao dragovoljac i časnik HV imao sam prilike doživjeti nevjerojatnu hrabrost naših branitelja u sukobima s mnogo jačim neprijateljem. Hrvatski čovjek ima uspavane, ali vrlo snažne potencijale kad mu „pukne film“. To znači da nakon pokrenute lavine slijedi razoran prasak. Naš narod ne zna za sredinu – ili sve ili ništa! Prosvjedi na hrvatskim ulicama – ako ih bude – bit će vrlo surovi i učinkoviti. 

 

SRUŠENE MORALNE VERTIKALE

Rušeći  sve moralne vertikale, Milanovićeva vlada i Hrvatski sabor izgubili su svaku vrstu socijalne i ine empatije, suosjećajnosti s pukom. Uzimaju siromašnima i ne diraju bogate. Eskalira erozija povjerenja i u vlast i u oporbu. Dok nam premijer ovih dana opet partyja u klubu Pepermint s glavnim DJ-em i organizatorom, prebogatim tajkunom Tedeschijem,  oporba predlaže infantilan program „izlaska iz krize“. HDZ-ejka Martina Dalić priča o „uravnoteženju proračuna koje potiče rast“ i oslanja se na efikasnu javnu upravu, zdravije zdravstvo, na subvencije za razvoj i inovacije, i na privatizaciju i konkurentnost javnih poduzeća.  Pri tomu dodaje da neće biti otpuštanja u upravi – u prenapuhanom balonu od nepotrebne 21 županije i ostalih 566 gradova i općina s tisućama parazitske administracije. Može li nekonkretnije i gluplje?

Vrč ide na vodu dok se ne razbije. Ova garnitura i prateća oporba u vlasti neće moći dugo ići na vodu. Možda do 2015?

Anno Domini MMXIII. T

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu
  1. Guest
    #1 Guest 30 prosinac, 2013, 18:37

    “Hrvatska vidje svakojakih čuda, al’ ne nađe štrika za toliko juda.” (A.G. Matoš)

    Prema ovoj daaavnoj dijagnozi, ova država, u pravom/punom smislu te riječi je – oksimoron.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Guest
    #2 Guest 30 prosinac, 2013, 09:37

    “Ovakovih” Generalića & Hlebinaca, u Hrvatskoj, nikada nažalost nije falilo.

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Direktor
    #3 Direktor 30 prosinac, 2013, 04:52

    Politicki sustav ‘sismis’ (jedno krilo HDZ a drugo pak SDP) je u stanju raspadanja i odlazak Perkovica je ujedno kraj ‘diktature proletarijata’ i pocetak lustracije. To je ujedno i slavlje pobjede Europske Hrvatske. Srecom pa je nakon 50 godina borbe za pobjedu volje naroda u svojoj zemlji na scenu stupila i briljantno se dokazala – vlast naroda u kljucnim etapama naseg napretka k slobodi u drzavi koju je obnovila narodna volja. Sad definitivno znamo da je nas narod ujedno i nas vladar kojeg u kljucnim cinima skupnog opstanka i razvoja vodi – zdrav razum. Sumnja u politicku pamet naroda kao sto je hrvatski narod je – dokaz politicke nezrelosti onoga tko sumnja.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.