PETNAESTI BIJELI KRIŽ ISTINE

PETNAESTI BIJELI KRIŽ ISTINE

17. svibnja, 2019.

 

Poslije šume Brezovice, Crnca, Opće bolnice  Sisak, Kratečkoga, Galdova, Sunje, Bobovca, Staze, Majura, Gvozda, Gline, Unčana i Cerovljana – Hrvatske Dubice,  „Bijeli križ istine“ podsjećat će na monstruozne zločine komunističkih vlastodržaca. Bit će to na stratištima i grobištima žrtava komunističkoga režima iza 1945. s posljedičnih 570.000 ratno-poratnih hrvatskih znanih i neznanih grobova naredbodavca, jednoga od najvećih ratnih zločinaca 20. stoljeća, JBT-a, navodnoga jugoslavenskoga maršala hrvatske nacionalnosti. U novinarskom istraživanju pojedinosti o okrutnom pogubljenju posavskih seljaka,  doznali smo i za sličan zločin partizana i njihove Ozne u današnjem naselju Kutine, Repušnici. Iz Lipovljana, Kraljeve Velike, Krivaja, Piljenica i Stare Subocke, partizani su u dvorište kutinskoga kinematografa dopremili 23 ubijene osobe

Napisao: Josip Frković

Petnaesti „Bijeli križ istine“, simbol stradanja nedužnih Hrvata tijekom komunističke totalitarne vlasti, koji će pred ulazom u župnu crkvu Prečista Srca Marijina u Ilovi u petak, 24. svibnja, blagosloviti sisački biskup mons. dr. Vlado Košić, bit će trajan spomen na četrdeset seljaka iz sela jasenovačkog i sisačkog posavskoga kraja. Križ će zauzeti mjesto kraj statue nadbiskupa krakowskoga Wojtyle, najvećega prijatelja Hrvatske, sv. Ivana Pavla II. Svetu misu zadušnicu, pak, zajedno s biskupom Košićem, služit će i župnik iz redova poljskih sljedbenika Presvetoga Srca Isusova, p. Tomasz Cybula. Tragične događaje od  pred 74 godine istražio je i u kroničarskoj memoarskoj knjizi ukoričio kutinski novinar Drago Pasarić,  a zbili su se 6. svibnja 1945.

Zlogasna OZNA

Pripadnici zloglasne partizanske komunističke Ozne u domovima Drenova Boka, Košutarice, Krapja, Plesma, Puske, Sigetca i Lonje zarobili su i „na sječu ogrjeva, popravak mostova i željezničke pruge“  poveli teroristi pod crvenim petokrakama. Bilo je to 40 viđenijih i bolje stojećih, biranih seljaka hrvatske nacionalnosti. S alatima i ponesenom hranom, međutim, otpremljeni su u zatvor  kutinske Ozne, a potom na lokaciji ilovske Pjeskare masakrirani. Toliko, da ih ni najbliži rođaci nisu uspjeli prepoznati. Bio je to jedan od najbestijalnijih zločina nailazeće „narodne vlasti“. O tome su policijskim i tužiteljskim tijelima svjedočili Lonjani Janica Jednačak, Ljubica Grgić, Luka Nikolić i Barica Krnic. Oni i drugi tugujući rođaci svoje su pokojnike potajno pokopali u seoskim grobljima. Pri odvođenju na brutalna smaknuća,  zločincima su privremeno  umaknuli Ivan Kos, Nikola Milašinović, Stjepan Kos, Ivan Šubić i Mijo Mikulčić. Kasnije su ponovo ulančeni i okrutno smaknuti.

Zločin nad Lipovljancima

Poslije šume Brezovice, Crnca, Opće bolnice  Sisak, Kratečkoga, Galdova, Sunje, Bobovca, Staze, Majura, Gvozda, Gline, Unčana i Cerovljana – Hrvatske Dubice,  „Bijeli križ istine“ podsjećat će na monstruozne zločine komunističkih vlastodržaca. Bit će to na stratištima i grobištima žrtava komunističkoga režima iza 1945. s posljedičnih 570.000 ratno-poratnih hrvatskih znanih i neznanih grobova naredbodavca, jednoga od najvećih ratnih zločinaca 20. stoljeća, JBT-a, navodnoga jugoslavenskoga maršala hrvatske nacionalnosti. U novinarskom istraživanju pojedinosti o okrutnom pogubljenju posavskih seljaka,  doznali smo i za sličan zločin partizana i njihove Ozne u današnjem naselju Kutine, Repušnici. Iz Lipovljana, Kraljeve Velike, Krivaja, Piljenica i Stare Subocke, partizani su u dvorište kutinskoga kinematografa dopremili 23 ubijene osobe. Iz višenacionalne lipovljanske općine pogubljeno je četrnaest Hrvata, Čeha i Slovaka starije životne dobi. Bili su to Josip Fieber, Josip Nikolić, Pavle Vitković, Branko Mihinac, Mato Mihinac, Edvard Nedug, Karlo Radan, Andrija Lisac, Ivan Lisac, Franjo Rudelić, Josip Beljan, Mijo Gregurić, Tomo Pintar i Rudolf Vaclavek. Lipovljanci Himo Lovrinc i Vinko pl. Petravić ubijeni su na općinskom pašnjaku Krivaja ili su tamo pokopani poslije ubojstava u Repušnici. U Lipovljane su njihovi posmrtni ostaci dopremljeni 12. veljače 1946. Sa susjednoga novljanskog područja, iz Stare Subocke, ubijeni su Stjepan Bokun, Josip Bukovac, Marko Jambrišak, Mato Lebić, Marko Mihaljević i Nikola Špendić. Inicijativom i financijskom potporom menadžera i vlasnika „Selka“, ing. Ivana Brkića, kutinski je Ogranak „Hrvatskoga domobrana“ 2006. podigao mramorni spomenik na mjesnom groblju u Repušnici. Obelisk s imenima umorenih blagoslovio je repušnički župnik pok. Željko Slonjšak.  T

2 komentara

Uskoči u raspravu
  1. pero krkan
    #1 pero krkan 18 svibnja, 2019, 20:23

    Frano, namoči jaja u Savi, a šuplju glavu u bundeku, majmune komunstički, crveni ajatolaše

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. FRANO-MARXISTA
    #2 FRANO-MARXISTA 18 svibnja, 2019, 15:38

    TO NIJE KRIŽ ISTEINE ,TO JE KRIŽ POKORE I OTPAGAVANJE ONIH STRAŠNI BABRBAROSSKIH ZLOČINA KOJI SU SE DEŠAVALI ,ODNOSNO ,ONAKO KRIŽARSKI ČINI SVJESNO ,U TOJ STEPINČEVSKOJ VRAŽJOJ RVOLOČNO ĐELATSKOJ DRŽAVI, DINRASKO-TRIBALNIH TALIBANA ,KARTOLIČKIH ČANDALA.

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code