PETARDA GRADJANSKOG LIVERPOOLU

PETARDA GRADJANSKOG LIVERPOOLU

18. travnja, 2015.

Piše: Zvonimir Magdić

Lešnik, centarfor Gradjanskog, zbog svojih golova, bio je ljubimac purgerskog “istoka”. I sam Bukovi, koji je, inače, u pohvalama bio pravi “tartuff”, jednom je ipak ispustio dušu: “Lešnik, kada je bio u formi, znao je iz tri šanse zabiti četiri gola…” O svom nosu, za gol Lešnik: “Je, a kak mislite, da kak bum ja došel do gola? Skakal nisam, leva za hodanje, špic nisam imal, i kaj sad. Ali, ja sam bil brz. Brz na kratko. A, onda, odmah –  gol. Koliko se sećam (smije se… op.a.) on je skoro dva i pol gore, levo i desno, sedam i nekaj. Je, ak se to nemre stepsti, onda kaj centarfor dela na igralištu. I zato, to je sigurno, osjećaj gola se mora imati. To se nemre naučiti.”
Lešnikova tri gola puta tri, ostaju u povijesti. pa, i svjetskog nogometa. Na svojoj prvoj tekmi, kao gost Purgera, iz Derbija, baš protiv Liverpoola – tri. U proljeće tridesetsedme, BSK-u Beogradu, na velebnoj 4:0 pobjedi Grdjanskog – tri (u prvih osam minuta) i tri, za pedeset minuta Nagayvardu, opet na 4:0 pobjedi Gradjanskog!
Nekako mu je, ipak, pri srcu onih tri gola Englezima. Kak’ je to išlo gospon` Beli. Uz špricer, puno lakše. I, s filmom u džepu, koji se uvijek vrtil: tražili ste poslušajte…
Lešnik: “Jedan je trenutak bil odlučan za tu utakmicu. 2:1 je za nas. Ali, Englezi, visoki, jaki, čvrsti, a kaj još hoćete (niš` Beli. op.a.) počeli su nas stiskati. Sećam se, moj je centarhalf bil za čitavu glavu viši od mene (je, kad Beli nije visoki op.a.). A ja sam od pet zabil, prva dva gola. Znate, ja vam u nogometu priznajem samo dvije stvari: dribling, a onda – pucaj! Mikuličić sudi, a pomoćni je na “istoku” Matančić ( da onaj major koji je steral tolike Zagrepčance u Partizan, po “oslobođenju”, op.a.) U jednom trenutku, Koka je negdje oko centra imal loptu, pa, tri metra u ofsajdu. Englezi su stali. Sudac, Mikuličić? Ne, nije fućkal. A, onda je Koka kao tane “odfućkal” (Beli je uvijek pri vicu. op.a.) prema golu i zabil gol. 3:1. I, da, sad je opet sve bilo naše. Čini mi se Medarić je zabil četvrtog, a ja –  petoga! Poslije utakmice gužva oko suca; ofsajd. Sećam se da se Mikuličić lepo branil: “Dečki, ja sam gledal pomoćnog… Nije dignul zastavicu, ja nis` fućkal…”!

A, pomoćni Matančić: “Ja? Dignite vi zastavicu, ja sam bil na “istoku”. A znate kak to tamo stoji. Grdo. A, glava…”? (nije baš što se tiće glave gospon Matančić, bar što se vaše tiće… op.a.). Vi znate gospon Magdić (znam jer sam i ja tam stajal s tatom op.a.) kaj je to “istok”. Tamo su uvijek bili pretežno pravi drukeri Gradjanskog, pa je “istočnjak” postal sinonim plave pripadnosti. Na istoku i stajati, to je bil  – purger. Tam su vam ulaznice bile jeftinije, nikakvog komfora (trava i busenje na ukošenoj “tribini”, op.a.). Purgeri su vam bili u prvom redu, ti  drukeri, siromašni građani. Na zapadu i na tribinama, tam na Koturaškoj cesti, sedili su vam ili stajali – bogataši. A ti, nisu baš imali puno, bar u većini, puno veze s rodoljubljem i nastojanjima Gradjanskog. Nisu. (znam i tko su bili, op.a.). A, tih pet komada Liverpoolu nisu bili za odbacit (smijeh. op.a.). Otpelali su nas u Englesku. Gradjanski je bil prva momčad koja je išla u Englesku. Ak’ te je netko od tam pozvan, bil si, sigurno, “pravi”. Pet komada iskusnoj, profesionalnoj momčadi Liverpoolu, očito je imalo odjeka. I, mi smo vam u jesen tridesetšeste igrali u kolijevci nogometa. Bila je tu i ona slavna utakmica u Edinburgu, protiv Heartsa. Bilo je golova u našoj mreži, ali i u  njihovoj. I da nije bilo jednog suca, kaj mu sve ja nisam rekel, istina, nije me niš` razmel (smijeh op.a.), prokleti, zel nam je pobjedu protiv Heartsa. Okrenul je naših pravednih 5:2 u nepravednih 4:4! Kak’ je bilo. Najprije je Bela Belošević, u potpuno ispravnom štartu nadvisil njihova ljubimca Tommy Walkera, pa je taj tip, dal elver koji nije bil. A, onda je poništil taj 5:2, peti gol Medarića, čist ko’ suza. Ipak je nekaj ostalo (smijeh, op.a.). Crveno-bijeli šalovi postali su moda grada, po povratku iz Engleske. Lule i šalovi.
 
Matt Busby, pomagač FC Liverpoola, u Zagrebu:
“Igrači Gradjanskog su daleko bolji nego što smo se nadali. Igraju više “engleski” nego bilo koji klub s kojim smo se do sada sastali.”
Gradjanski je uvijek bio, u nogometu, nekako naprijed. Ispred. Prvi. Utemeljitelj. Uzdanik. Pokretač. Senzacija i onda kada nije bilo mjesta za senzacije: Liverpool, Barcelona, Nagyvarad, BSK.
“Petarda” Livrpoolu!
Otočani su ostali “paf”. To je vjerojatno i najteži poraz jednog engleskog kluba. U prijeratnom razdoblju, u igri s Kontinentalcima. Sigurno.
Simpatični Dabbs bio je zgranut:
“Igrači Gradjanskog bili su bolji nego igrači Slavije i Šparte, u Pragu. Jedino ovo: kad bi vaši suci bili jednako tako dobri kao vaši nogometaši, imali biste u Zagrebu najbolje engleske klubove.”
Toliko ljeta kasnije, netko je samo promrmljao:
“Bio je Leeds, pa…”!
U tome je snage purgerske petice Livrpoola. Uvijek su plavi bili u Europi. Sada su zasjekli i samu domovinu nogometa.
Petarda Livrpoolu! Hej…!T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code