PASTIR IZ PAPINE POLJSKE

PASTIR IZ PAPINE POLJSKE

17. travanj, 2019.
Print Friendly, PDF & Email

U zajedništvu sa stotinjak bogoslova i uzornih svećenika, p. Cybula je prošao svoje katoličko školovanje, da bi svećenikom u Stadnikama kod Krakowa bio zaređen 14. svibnja 1994. Počeo je Božju službu pod geslom „Gospodine, ti sve znaš! Ti znaš da Te ljubim!“ Trogodišnju je kapelansku dužnost obnašao u gradu Sosnowiecu. Odobrenjem svojih poglavara, naći će se potom kao kapelan u zagrebačkoj Trnovčici za gradnje župne crkve Marije Majke Crkve i samostana. Pet godina poslije prelazi u Požešku biskupiju, župu Svih Svetih, gdje djeluje petnaest godina. S pitanjem „Što dalje može učiniti za Gospodina?“, p. Cybula u dogovoru s mons. dr. Vladom Košićem, biskupom sisačkim, dospijeva u Moslavinu

Napisao: Josip Frković

I iza željezne zavjese, za postojanja ateističkoga Sovjetskoga Saveza, poznato je, veliki katolički vjernici Poljaci – čak i članovi vodećih partija – slobodno su posjećivali crkve, molili se Bogu i izuzetno poštovali Isusa Krista i Djevicu Mariju. Iz te i takve zemlje, čiji su radišni ljudi iza Drugoga svjetskog rata obnovili do temelja razorenu Warszawu, u bivšu državu ranije, a u našu su domovinu Hrvatsku 1997. privolom svoga poglavara stigli poljski svećenici. Jedan od njih je i pater Tomasz Cybula, od lanjskoga kolovoza upravitelj moslavačke kutinske župe Prečista Srca Marijina u Ilovi. Nekad je to bila filijala kutinske župe Majke Božje Snježne, a sada je samostalna upravna jedinica. Riječ je o župi koja graniči s Banovom Jarugom i na čijem je čelu dugo godina bio u narodu omiljeni župnik vlč. Franjo Vrbanić. Svećenik koji je ispred ulaza u negdašnju kapelu, danas župnu crkvu iz 1903., postavio statuu velikoga i iskrena prijatelja Hrvata, Poljaka Woytile, odnosno za međunarodno priznanje naše državne neovisnosti 1992., jednoga od najzaslužnijih sv. Ivana Pavla VI. Prije 52 godine, naš je sugovornik p. Tomasz Cybula rođen 18. lipnja u gradu Pulawy, dok je osnovnu školu pohađao u mjestu Golabu. U rodnoj župi sv. Katarine i sv. Florijana, danas ilovski duhovni pastir 1800 tamošnjih vjernika bio je uporni suradnik župnika, ministrant i čitač. U srednjoj školi tehničke struke, kao budući inženjer, međutim, osjetio je želju za svećeničkim pozivom. Božju je volju iskušao za hodočašća u svetište Majke Božje Czestochowe, prevalivši 300 kilometara. Tako je 1988. ušao u postulat, a potom i u novicijat Zajednice svećenika Presvetoga Srca Isusova, dehonijanaca.

Poljska redovnička Družba Presvetoga Srca Isusova

U zajedništvu sa stotinjak bogoslova i uzornih svećenika, Cybula je prošao svoje katoličko školovanje, da bi svećenikom u Stadnikama kod Krakowa bio zaređen 14. svibnja 1994. Počeo je Božju službu pod geslom „Gospodine, ti sve znaš! Ti znaš da Te ljubim!“ Trogodišnju je kapelansku dužnost obnašao u gradu Sosnowiecu. Odobrenjem svojih poglavara, naći će se potom kao kapelan u zagrebačkoj Trnovčici za gradnje župne crkve Marije Majke Crkve i samostana. Pet godina poslije prelazi u Požešku biskupiju, župu Svih Svetih, gdje djeluje petnaest godina. S pitanjem „Što dalje može učiniti za Gospodina?“, p. Cybula u dogovoru s mons. dr. Vladom Košićem, biskupom sisačkim, dospijeva u Moslavinu. Prije toga, opet na hodočašću bistri vijuge i donosi odluke. Iz Samostana u Varšavi 28 dana savlađuje 800-kilometarsko pješačenje do svetišta sv. Jakova u talijanskom svetištu sv. Jakova u Santiago de Compostelu.

Mi smo redovnička zajednica novoga tipa”, počinje svoju životnu priču p. Cybula pred mikrofonom našega internetskoga portala Tjedno. “Naša Družba Presvetoga Srca Isusova bilježi 150 godina tradicije, a željela je širiti svoju karizmu na području Hrvatske, odnosno bivše Jugoslavije. Moja su subraća dolazila i u razdoblju prije 1990., odnosno prije proglašenja suverene Republike Hrvatske. Znate i sami da bez naroda nema svećeništva, pa je tako i s mojom vjerničkom zajednicom u Ilovi, odnosno župi Ilovi koja postoji pola stoljeća i koja obuhvaća i Husain, Mišinku, Batinu, Gojlo i Zbjegovaču.”

Partizanski fašistički pokolj nedužnih seljaka

Obostrana suradnja je neophodna i ja sam, mogu reći, zadovoljan. U takvu ozračju na putu smo prema Nebeskoj domovini. A kad me podsjećate na stanje moje nacije tijekom komunističkoga terora sovjetskih Rusa, čvrsta vjera iza željezne zavjese bila je jedina nada, jer drugoga izlaza za Poljake nije ni bilo. Nama je, uza Zapad koncentriran na svoje probleme, preostalo ufanje u Gospodina. Bilo je, istina, nekih odstupanja, jer svaki novi sustav donosi svoje novosti i privilegije, traži suradnike za lagani život, neki su bili uz tu i takvu vlast. Kad me pitate o broju vjernika u Ilovi, mogu reći da je najpouzdaniji podatak onaj o blagoslovu obitelji, a blagoslov kuća traži 1800 Ilovčana. Istina, i tu ima iznimaka, jer podatak nije posve pouzdan. Blagoslov kuća i obitelji, naime, traže i oni koji su to kao običaj naslijedili od svojih starih, tradicionalista. Zna se da seoske sredine imaju svoje običaje i tradicije. Nekima čitava vjera završava jednom godišnje primiti svećenika i ne ići u crkvu na mise. Kad nešto trebaju, dakako, dolaze u naš župni ured, uz koji je i stan svećenika”, veli p. Tomasz Cybula. Dodajmo na kraju da je ilovski župnik objeručke prihvatio ideju članova udruge ratnih veterana „Hrvatski domobran“ – Ogranka u Sisku da se na tratini pred ulazom u crkvu postavi bijeli „Križ istine“ u spomen na težak ratni zločin komunista partizana iz 1945. Bit će to trajan spomenik za 40 okrutno ubijenih seljaka jasenovačke i sisačke Posavine u Pjeskari, koji su kao zarobljenici na prijevaru povedeni u sječu ogrjeva i popravak željezničke pruge. Nad njima je, međutim, učinjen neviđen masakr, kao nad poljskim vojnicima, dočasnicima i časnicima u Katynskoj šumi. T

3 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Wojtyla nasih dana
    #1 Wojtyla nasih dana 26 travanj, 2019, 13:43

    Bivsi krakowski nadbiskup Karol Jozef Wojtyla, ciji je papinski pontifikat trajao od 1978. do 2005.godine, svetac je Katolicke Crkve i u javnosti poznat kao Ivan Pavao II. Kako se u tekstu o p. Tomaszu Cybuli, zupniku iz Ilove “Pastir iz papine Poljske” potkrala ocita pogreska, obveza je i red ispraviti je.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Black Jack
    #2 Black Jack 17 travanj, 2019, 23:50

    Največi udbaški zločin je ulazak hrvatske u EU!
    600 miljuna euro godišnje nas košta članstvo EU.
    Koliko je to borbenih aviona?
    Nama taljanski fašisti čuvaju zračni prostor koji imaju u svezu dalmacije i istre vladu u exilu!
    Za naše članstvo u u EU dobijemo miljarde posebni poljoprivredne subvencije.
    Sada se beskrajno sa NPK koji je pun Urana zagađuju izvore pitke vode a da o pesticidima ne govorimo.
    Jebeš taj Agrokor lobby i sve To Do Rich-eve potrčke!

    Zanimljivo jest da je svjet protiv rusije donio sankcije kojim novac zapdnih banaka ne može više u rusiju dok novac ruske državne banke može u Agrokor!?
    Tko je tu lud judine škude!

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. FRANO-MARXISTA
    #3 FRANO-MARXISTA 17 travanj, 2019, 23:00

    PASTIR IZ ZLOČINAČKOG LEGLA POLJSKOG ZLOČINCA WOJTILE ,JEDNE LJUDSKE VUCIBATRINE KOJI JE U SIMBIOZI SA SJEVERNOM AMERIKOM I NJENIM ESKADRONIMA SMRTI IZVEO CONQUICTADU UJUŽNOJ AMERICI.

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.