PARTIZANIMA DAJTE SPOMENICE I ZAHVALNICE, A SVIM BRANITELJIMA NJIHOVE POVLASTICE

PARTIZANIMA DAJTE SPOMENICE I ZAHVALNICE, A SVIM BRANITELJIMA NJIHOVE POVLASTICE

5. siječanj, 2019.
Print Friendly, PDF & Email

 

Ovo je jedinstvena prilika da im se kaže – može! Njima (da se malo našalimo) „Spomenice Domovinskog rata“, a nama sva prava koja su oni imali i uživali sve do početka Domovinskog rata (a neki nažalost još i danas)! Dakle, zanima nas, hoće li bivši partizani, kojih još uvijek ima kao „mladog graha“, i koji očito nikada „ne stare“, prihvatiti ovu „skromnu“ ideju, odnosno podržati nas u nastojanju da i naše, hrvatske, „spomenice“ ili „zahvalnice“ vrijede nešto više od „običnog pljeska“?

Napisao: Mladen Pavković

Nakon hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata mnogi su primili zaslužena odlikovanja, među kojima je najviše podijeljeno Spomenica Domovinskog rata 1990.-1992. Ona su tek mali znak pažnje prema ljudima koji su branili i obranili Hrvatsku.

Međutim, onim najzaslužnijima Ministarstvo hrvatskih branitelja dijelit će i „Braniteljske zahvalnice“. Primit će ih oni koji su dali „izniman doprinos i imali posebne zasluge u uspostavi i obrani državnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta“.

Uz ovo priznanje neće se vezivati nikakva prava ili povlastice niti će ih pratiti bilo kakva materijalna nagrada. Osim pojedinaca moći će ih primiti i zaslužne ratne postrojbe te Udruge iz Domovinskog rata. Nu, primatelji zahvalnica neće smjeti biti osobe pravomoćno osuđene za kaznena djela ili oni protiv kojih se eventualno vodi kazneni postupak.

Dakle, osim priznanja, ništa više ni na državnoj razini!?

Privilegije branitelja

Međutim, za zasluge u NOB-u partizani su također dobili nešto slično – Partizanske spomenice 1941. Nositelji tih odlikovanja bili su „svakakvi“ i osuđeni i neosuđeni, a najvažnije je bilo da su bili „prvi kad je trebalo“, odnosno da su im to mogli potvrditi jedan ili dva svjedoka! Za razliku od ovih koji neće dobiti „ništa“, osim priznanja, oni su (sve do smrti!) imali pravo na: zdravstvenu zaštitu i druga prava iz zdravstvenog osiguranja, dodatak na mirovinu, stalna mjesečna novčana primanja, godišnja novčana primanja za odmor, besplatne i povlaštene vožnje sredstvima javnog prijevoza, besplatan odlazak na godišnji odmor i drugo!

Obzirom da i dalje neprestano slušamo i čitamo o „privilegijama“ hrvatskih branitelja, pa čak i o nekakvom izjednačavanju bivših partizana i članova njihovih obitelji (koji su se uglavnom borili za Jugoslaviju ili za Hrvatsku unutar Jugoslavije), odnosno o želji da se izjednače u pravima s hrvatskim braniteljima, ovo je jedinstvena prilika da im se kaže – može! Njima (da se malo našalimo) „Spomenice Domovinskog rata“, a nama sva prava koja su oni imali i uživali sve do početka Domovinskog rata (a neki nažalost još i danas)!

Dakle, zanima nas, hoće li bivši partizani, kojih još uvijek ima kao „mladog graha“, i koji očito nikada „ne stare“, prihvatiti ovu „skromnu“ ideju, odnosno podržati nas u nastojanju da i naše, hrvatske, „spomenice“ ili „zahvalnice“ vrijede nešto više od „običnog pljeska“?

Nova godina na ratnim područjima

Dobro je. Prošao je još jedan „spektakularni“ doček Nove godine. Mediji, od televizije, radija do dnevnih novina izvještavaju kako je bilo „ludo“ u Zagrebu, Dubrovniku, Splitu, Rijeci, pa i nešto malo u Osijeku… Također se navode i imena poznatih pjevača koji su za velike novce zabavljali okupljene (smrznute) posjetitelje, poglavito na trgovima.

Kao i svake godine, ništa novo.

Međutim, nas bi ipak zanimalo kako su Novu godinu na trgovima, ali i drugdje dočekali stanovnici nekad ratnom pogođenih područja: Vukovara, Škabrnje, Pakraca, Lipika, Dalja, Petrinje, Lovasa, Saborskog, Gospića, Voćina, Županje, Nove Gradiške, Knina, (spaljenih) sela Ćelije i Kijevo, Vinkovaca, Tovarnika i brojnih drugih gradova i mjesta, koji su u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata platili najvišu cijenu za ovo što imamo danas – slobodnu, samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu?

A kako su i jesu li uopće Novu godinu (recimo na otvorenom) slavili u Herceg Bosni ili pak u Bosanskoj Posavini (BiH)?

O tome nigdje ni riječi.

Tamo očito nisu gostovali najbolje plaćeni glazbenici, pa je malo kome zanimljivo kako su se oni proveli.

U vrijeme Domovinskoga rata prve vijesti u nacionalnim medijima su bile koliko je granata palo na koji grad ili selo u vrijeme Božića i Nove godine.

Danas su druga vremena.

Nu, kako bilo da bilo, sramotno je što malo tko više i spominje recimo Vukovar tijekom Nove godine i Božića (da je bilo nekog ekscesa, odmah bi to bila prva vijest!).

O Vukovaru i Škabrnji ponovno ćemo čitati i slušati 18. studenoga, a o Kninu 5. kolovoza, što sve govori o odnosu ne samo medija prema onima koji su najviše dali, odnosno koji su bili – prvi kad je trebalo!

Dobro je. Prošao je još jedan „spektakularni“ doček Nove godine. Mediji, od televizije, radija do dnevnih novina izvještavaju kako je bilo „ludo“ u Zagrebu, Dubrovniku, Splitu, Rijeci, pa i nešto malo u Osijeku… Također se navode i imena poznatih pjevača koji su za velike novce zabavljali okupljene (smrznute) posjetitelje, poglavito na trgovima.

Kao i svake godine, ništa novo.

Međutim, nas bi ipak zanimalo kako su Novu godinu na trgovima, ali i drugdje dočekali stanovnici nekad ratnom pogođenih područja: Vukovara, Škabrnje, Pakraca, Lipika, Dalja, Petrinje, Lovasa, Saborskog, Gospića, Voćina, Županje, Nove Gradiške, Knina, (spaljenih) sela Ćelije i Kijevo, Vinkovaca, Tovarnika i brojnih drugih gradova i mjesta, koji su u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata platili najvišu cijenu za ovo što imamo danas – slobodnu, samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu?

A kako su i jesu li uopće Novu godinu (recimo na otvorenom) slavili u Herceg Bosni ili pak u Bosanskoj Posavini (BiH)?

O tome nigdje ni riječi.

Tamo očito nisu gostovali najbolje plaćeni glazbenici, pa je malo kome zanimljivo kako su se oni proveli.

U vrijeme Domovinskoga rata prve vijesti u nacionalnim medijima su bile koliko je granata palo na koji grad ili selo u vrijeme Božića i Nove godine.

Danas su druga vremena.

Nu, kako bilo da bilo, sramotno je što malo tko više i spominje recimo Vukovar tijekom Nove godine i Božića (da je bilo nekog ekscesa, odmah bi to bila prva vijest!).

O Vukovaru i Škabrnji ponovno ćemo čitati i slušati 18. studenoga, a o Kninu 5. kolovoza, što sve govori o odnosu ne samo medija prema onima koji su najviše dali, odnosno koji su bili – prvi kad je trebalo! T

4 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Anonimno
    #1 Anonimno 14 siječanj, 2019, 16:14

    Svima komunistima, kaj su bili u partiji, kpj-u,partizanima udbi, kosu, jer su oni počinili zločine poslije rata, od 1945-1990, triba udjeliti doživotnu robiju i unutar kazmata dat im radna mjesta na kojima će raditi dan i noć za žrtve koje su unakazili i djecu čije su roditelje poubijali! Homo Hominis Amicus, no Homo Hominas Lupus! Ljudi nisu bili komunistička prćija, da komunisti prijašnji, a tako i današnji da ih iskiskorištavaju i eksplatiraju za svoje “guzice”!

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Anonimno
    #2 Anonimno 5 siječanj, 2019, 21:07

    Nećemo prazne zahvalnice. nemamo čavle da ih stavimo na zid.

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. zzigho
    #3 zzigho 5 siječanj, 2019, 20:31

    Da li se prava partizana i hrvatskih branitelja prenose na njihove nasljednike ?
    Dakle penzije i ostalo !

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.