PARTIZANI SU NAPUSTILI DJECU S KOZARE, A SIŠČANI SU IH SPAŠAVALI

PARTIZANI SU NAPUSTILI DJECU S KOZARE, A SIŠČANI SU IH SPAŠAVALI

5. listopad, 2019.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

U sjedištu UN-a u New Yorku, izložene su fotografije s natpisima “logori za decu u NDH“, a kao primjer navedena su “deca umorena glađu u dečjem logoru Sisak“, međutim, istina je da su fotografije izgladnjele djece zapravo nastale u Mataruškoj banji, kod Kraljeva u Srbiji!”, Leljakova je tvrdnja. S originalne fotografije izgladnjelog djeteta, iz Mataruške banje izrezan je pečat koji dokazuje da je fotografija nastala u Srbiji i na starom pisaćem stroju naknadno je ispisano da je riječ o logoru u NDH

Napisao: Josip Frković

Poslije pretpremijere u Zagrebu, film redateljice i novinarke Nade Prkačin o zbrinjavanju ratne partizanske siroccadi s Kozare 1942. i 1943., vidio je u četvrtak u dvorani Velikoga kaptola i velik broj Siščana. Medju njima i dobar broj onih koji su minulih godina bili duboko povrijeđeni velikosrpskim i neokomunističkim lažima o sisačkom “logoru za decu” , “u kojem su ondašnje vlasti NDH ubijale nesretne mališane”. Prava je istina, medjutim, suprotna – Siščani i seljaci iz okolice grada, na ponos humanih ljudi, zbrinuli su angažiranjem nadbiskupa zagrebačkoga kardinala Alojzija Stepinca i “Caritasa” tisuće pravoslavne djece koja su iza njemačko-domobranske ofenzive protiv partizana ostala bez roditelja u brdsko-šumovitoj pustoši Kozare. Film Laudato TV u trajanju 50 minuta, producentice Ksenije Abramović, temelji se na sačuvanoj dokumetaciji Hrvatskoga državnoga arhiva, daleko od srbijanskih tvornica laži koje su Hrvate prikazivali fašistima i na tome gradili svoj brutalni genocidni pohod i obračun iza 1945. Sisačka je biskupija na premijernu projekciju stoga pozvala istaknutog povjesničara, istrazzivača Romana Leljaka, koji je u beogradskim arhivima pronašao fotografije nesretne i izgladnjele djece, kojima su velikosrbi dokazivali da se radi o uznicima logora u Sisku, a snimljene su zapravo u Mataruškoj banji.

“Na izložbi o Jasenovcu, koju je u siječnju prošle godine Srbija organizirala u sjedištu UN-a u New Yorku, izložene su fotografije s natpisima “logori za decu u NDH“, a kao primjer navedena su “deca umorena glađu u dečjem logoru Sisak“, međutim, istina je da su fotografije izgladnjele djece zapravo nastale u Mataruškoj banji, kod Kraljeva u Srbiji!”, Leljakova je tvrdnja. S originalne fotografije izgladnjelog djeteta, iz Mataruške banje izrezan je pečat koji dokazuje da je fotografija nastala u Srbiji i na starom pisaćem stroju naknadno je ispisano da je riječ o logoru u NDH! A još prije pet godina, ogavne laži o čestitim Siščanima komentirao je i naš portal Tjedno iz pera ovoga autora u članku s naslovom “Sisak može biti ponosan na svoj odnos prema djeci s Kozare”. Uslijedila je serija tekstova o istoj temi. A ovom prigodom donosimo ulomak iz članka  “Dječje prihvatilište, a ne logor”:

“Sramota! Sram vas bilo!“, „Logor, logor, logor!“, neartikuliranim glasovima i histerično visokim tonovima, još u petak vrištala je SDP-ova Kristina Ikić Baniček na oporbene vijećnike Gradskoga vijeća koji su se drznuli osporiti tvrdnje iz pripremljena pisanog obrazloženja za imenovanje ulica i trgova. Jer, doista boljševički bajkovito zvuči priča, odnosno navodna inicijativa od lanjskoga listopada, prema kojoj su sisački gimnazijalci i nekoliko stotina građana svojim potpisima zaiskali imenovanje javne površine u čast humanitarke Dijane Obexner Budisavljević. Nepunu godinu kasnije, pak, gradska komisija zaprimila je zahtjev „vrišteče“ gradonačelnice da se prostor između groblja i susjednoga stambenog naselja nazove po istoj osobi. Krivo biste zaključili da je dijelu oporbenih vijećnika HDZ-a i HSP-a AS zasmetalo spominjanje časnoga imena plemenite Austrijanke, koja je i u ratnom kaosu smogla snage spašavati nezbrinutu djecu, ratnu siročad s Kozare i Korduna (oporbenjaci su u znak neslaganja napustili sjednicu, a HDZ-ov neuspješni kandidat za prvoga čovjeka grada iz toga kluba za odluku većine čak je glasovao?! – op.a.). Dapače, zasmetala je formulacija prema kojoj je u Sisku djelovao „ustaški konclogor za djecu“, a ne prihvatilište Crvenoga križa. K tome, ni riječi o povijesnoj istini koja je osvjetlala obraz Siščana i stanovnika okolnih sela, jer su u svojim obiteljima zaštitili i spasili život 5500 malih nesretnika. Kako se ratnim i počesto nepouzdanim statističkim podacima – osobito sa srbijansko-srpske i ljevičarske strane – olako i najlakše dodaju nule, poslužimo se izvornim pokazateljima sisačkoga mrtvozornika o pokopu 1152 mališana.

Izostao ratni zločinac Milorad Pupovac

Prema evidenciji od 25. rujna 1942., 1193 djeteta predana su na prehranu gradskim obiteljima, a 662 su predana biološkim roditeljima. I dok je sisački liječnik dr. David Egstein u prihvatilištu ostavio dokumente o tome da su djeca na lokacijama današnjega Doma kulture i u Teslićevoj staklani umirala od pjegavoga tifusa, dizenterije, ospica, upale pluća, skorbuta, difterije, zaušnjaka, gnojne infekcije i pothranjenosti, teško je prihvatiti Pupovčev, Vulinov i ini velikosrpski mit o „zarobljavanju i namjeri likvidacije u najvećem dječjem ustaškom logoru u Evropi“. I mada je ovogodišnja, peta po redu obnovljena komemoracija na Viktorovcu, uz parastos četvorice pravoslavnih svećenika Zagrebačke i Slavonske eparhije, održana u odsutnosti scenarista ovakvih i sličnih, mahom protuhrvatski intoniranih skupova, ratnoga zločinca Milorada Pupovca (valjda na svadbi srbijanskoga princa Karađorđevića – nap.p.), ni Banjalučanka Dobrila Kukolj ni Aneta Lalić (SNV) nisu propustile ustaljene izraze. „Na Kozari je od roditelja oteto 23.000 djece“ ili „“koji su tu pobijeni i pomrli..“. Riječ je, dakako, o trosmislenim srpskim formulacijama koje se, ovisno o prigodi, upotrebljavaju prilikom evociranja povijesnih činjenica. Zbog toga, osobito tendencioznoga politiziranja teme, dostavljeni je poziv organizatora odbio vlč. Branimir Motočić, povjerenik Sisačke biskupije za ekumenizam.

Nezaboravna izjava „Srbobranu“

Spomenimo da su na Viktorovcu s bijelim cvjetovima u ruci od dužnosnika viđeni zamjenik sisačko-moslavačkoga župana dr. Dušan Bjelajac, potpredsjednik SABA Hrvatske Milovan Bojčetić, načelnik općine Dvor Nikola Arbutina, sisački imam Alem ef. Crnkić i drugi. Zamoljena za izjavu „Novostima“ o spornim povijesnim činjenicama, gradonačelnica Ikić Baniček je kazala: – O tome se na Gradskom vijeću jučer vodila vrlo burna rasprava. Neki vijećnici, koje ne mogu drukčije nazvati nego filofašistima, pokušali su negirati da je na području Siska postojao dječji logor, te relativizirati ratne zločine. Zbog toga sam još odlučnija da antifašizam i njegove tekovine što bolje sačuvam i prenesem na mlada pokoljenja. Nakon glupih SF-SN brezovičkih pokliča, rekli bismo da K.Ikić Baniček otima glumački antifašistički primat Stipi Mesiću. Šefica SDP-a i grada Siska, uspjela je uz pomoć svoje stranačke i pridružene većine, dosadašnji mali dio Nazorova šetališta, s fontanom Gabrijele Kolar, na obali Kupe imenovati parkom Dijane Budisavljević, perivoj kraj Gimnazije imenom Tee Benčić Rimay, a odsječak ulice do rotora na Zagrebačkoj cesti imenom u „Oluji“ poginuloga zapovjednika Stjepana Grgca. T

 

6 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Zalutali Amer Kohorst
    #1 Zalutali Amer Kohorst 15 listopad, 2019, 08:59

    Spomen dom u Srbu sastavni je dio spomeničkog kompleksa posvećenom ustanku naroda Hrvatske protiv fašizma u Drugom svjetskim ratu. Projekt obnove financirala je Evropska komanda vojske SAD – EUCOM s 250.000 dolara; za provedbu projekta zaduženi su bili U.S. Army Corps of Engineers (USACE), lokalnoj udruzi Una u izradi idejnih planova pomogao je UNDP s donacijom u iznosu od 65.000 kuna, a SNV je opremio dio uredskog prostora doma u visini od 50.000 kuna. Poseban naglasak bio je stavljen na obnovu muzeja NOB-a, uređenje male sale za projekciju filmova prilikom obilježavanja Dana ustanka i prijem gostiju i učesnika proslave.Americki ambasador Robert Kohorst bio je na cetnickoj festi otvaranja dolarima obnovljena doma ravnogoraca s bradom i kokardama u Srbu (opstina Gracac). Ne znam kome je USA saveznik antifastima cetnicima ili Hrvatima genocidom trajno demografski ostecenima od istoga svetosavskoga olosa i copora.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Ekavica usred Siska
    #2 Ekavica usred Siska 7 listopad, 2019, 18:51

    Ne mogu doci k sebi. Zar rodjena Siscanka Mirna Jasic iz druge ulice, koja nesto svrlja u protuhrvatskim srpskim novostima govori ekavicom i srpskim jezikom? Uvjek sam mislila da joj je majka Hrvatica.

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Stvarno, gdje je dr. Sreter?
    #3 Stvarno, gdje je dr. Sreter? 6 listopad, 2019, 10:17

    Neki su posvjedočili da su ga živa posljednji puta vidjeli 29. kolovoza 1991. U prvim danima otmice s dr. Šreterom bio je i njegov iznimno cijenjeni kolega dr. Vladimir Solar, ali on je vrlo brzo prebačen u logor Bučje, a potom u zatvor u Staroj Gradiški. Srbi iz Pakraca i okolice, koji su sudjelovali u agresiji na Republiku Hrvatsku, na čelu s Džakulom, znaju sve što se događalo u logoru Bučje, a vjerojatno i na koji je način ubijen dr. Ivan Šreter. Šute. Prave se da ih se to ne tiče. Kad ce to pitanje i DORH postaviti jednom od simbola posizanja za hrvatskom slobodom? Mozda ce to uciniti Europski sud ljudskih prava…

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. Bravo, gospodjo Jeckov!
    #4 Bravo, gospodjo Jeckov! 6 listopad, 2019, 10:11

    Bio sam i ove godine, sedmi puta, na Viktorovcu. Slobodan sam stoga nadopuniti dosad medijski obznanjeno. Oni koji su Hrvatima dijelili nezasluzene samare iz etike i morala, primjetno su utisani. Vjerojatno uz koalicijski dogovor s europejcem Plenkovicem, kojega ne dotice sudbina (njegova?) naroda. Prvenstveno zloduh Pupovac i sljedbenia mu Ikic Banicek. Za razliku od ranijih godina, subotnju komemoraciju na Gradskom groblju Viktorovcu, srpske su “Novosti” najavile mirno, bez visoke temperature, zveckanja oruzjem i mrznje spram svih narastaja Hrvata, ciji je ustaski rezim doista bio zlocudan i necovjecan. Zapravo, blaza kopija cetnistva i Crne ruke. Najvrijedniji dio toga skupa prve listopadske subote jest zahvalnost gradjanima i humanitarcima Hrvatskoga Crvenog kriza za spasavanje 5500 malih nesretnika. Istina, jos uvijek se rabi pojam logorasa, a za sunjskoga lijecnika dr. Antuna Najzera ustasa. Vjerodostojan je i podatak mrtvozornika dr. Davida Egsteina (djed pok. glazbenika i poduzetnika Darka Egica) o 1.152 umrla djeteta u zgradi Sokolane (Treca ulica), samostanu casnih sestara sv. Vinka Paulskoga, magazinu solane Reiss, zgradi Ceha dr. Gutschyja u Setalistu kraj kazalista i puckoj skoli Novoga Siska. U staklani Petra Teslica kraj Save i Radonje bio je opci sabirni logor za muskarce, zene i djecu, gdje su odabirali internirce za rad u njemackoj. Najvrijedniji dio istupa manjinskih srpskih predstavnika je onaj hrvatske zastupnice Dragane Jeckov, koja je zahvalila svim dobrociniteljima za spas vecine zivota malih stradalnika, te predlozila gradskoj upravi da jednu od ulica u Sisku ponese imene ucitelja humanitarca Ante Dumbovica! Uz dvojicu nepoznatih popova Pokaracko-slavonske eparhije i lokalnoga paroha o. Veslina Ristica (Gornjokarlovacka eparhija SPC) , pojavio se sutljiv i tronut (odjeven u mladenackoj jaketi i bez bijele brade) prvi remetilacki faktor moderne Hrvatske Milorad Pupovac, dozivotno sumnjivi velikosrbin za zlocin i smrt dr. Ivana Sretera u Pakracu, Bucju i Lipiku. Uz autora monstruozne – nadamo se, prozrene velikospske lazi protiv eticnih i humanih Hrvata u Sisku – u najtezim ratnim uvjetima brige za djecu svojih velikosrpskih i komunistickih neprijatelja, bila je i sisacka povijesno neuka autorica “decjeg konclogora” SDP-ova Kristina Ikic Banicek, predstavnici ambasada Norveske i Srbije, dr. Ognjen Kraus, opcinsko-gradski celnici SDSS-a Mirjana Oluic Voloder i Nikola Arbutina, te poznati cuvar Kamena cvijeta i lazne jasenovacke ratne povijesti Ivo Pejakovic

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. Djeca su umirala u prihvatilistu
    #5 Djeca su umirala u prihvatilistu 6 listopad, 2019, 08:58

    Održana je u subotu, 5. listopada, komemorativna svečanost u spomen na djecu koja su od 3. kolovoza 1942. do 8. siječnja 1943. UMRLA u prihvatilištima Dječjeg logora u Sisku. Na svečanosti u organizaciji Srpskog narodnog vijeća i Vijeća srpske nacionalne manjine u Sisku upućena je zahvala brojnim građanima koji su se uključili u spašavanje srpske ratne siročadi. Mnogi preživjeli logoraši koji su došli iz Beograda, Zagreba, Banja Luke, Petrinje, Siska, Gline, Dvora i drugih mjesta položili su po bijeli cvijet uza spomen-obilježje te zapalili svijeće. Među njima su bile i Siščanke Dara Bućan i Nevenka Končar Prelić. One su 1942. dovezene u Sisak s Kozare, u ratu su izgubile cijelu obitelj, a spasile su ih udomitelji, koji su ih izvukli iz logora. Takav je, vrlo korektan, nenapuhan s puno mrznje protiv cijeloga hrvatskoga naroda i sadrzajno vjerodostojan, uvod neimenovana izvjestitelja portala Sisak.info o subotnjoj komemoraciji umrloj nesretnoj partizanskoj djeci 1942./3. s Kozare. Istodobno, beograds ki govornik na viktorovackom skupu, Slavko Milanovic, prema “srpskim Noostima, nije zelio zaobici neistinite one fasisticke velikosrpske price o “Srbiji na pravoj strani” (Judenfrei?), zaobilazno o vladiki Velimirovicu i vezi s Hitlerom, aludirajuci na Hrvatsku, saveznicu Trecega Reicha, koja je imala sav napredan radnicki prijeratni pokret, 500.000 boraca i najveci broj formacija NOVH u Drugom svjetskom ratu. Ipak, memorandumsko politiziranje u korist teze o ugrozenosti srpstva… Pod Nedic-Ljoticem, pak, Karadjordjeva i Obrenoviceva Srbija tek je 1944. cetnicke postrojbe prevela u partizanske svetosavskoga zlocinackoga ideoloskoga sadrzaja. Osloboditelji su bili junaci Crvene sovjetske armije. Govorile su u Sisku i Dragana Jeckov i Aneta Lalic Vladimirov, dopredsjednice SNV-a, izrazavajuci zahvalnost humanitarcima i Dijani Budisavljevic.

    Odgovorite na ovaj komentar
  6. Srbijanski fassisti o humanosti
    #6 Srbijanski fassisti o humanosti 5 listopad, 2019, 07:38

    Da bi ponudjeni naslov i onima koje usputno zanima ova dramaticcna ratna tema o vissestrukim stradanjima ljudi svih narasstaja, istina je takva da su u kozarskj ofenzivi stradale na tisuche partizana, njihovih roditelja, ili su oni prezzivjeli odabirani za prisilni rad u Hitlerovu Reichu. Dakle, 23.000 pravoslavne djece nije poslije njemaccko-domobranske bitke “oduzeto roditeljima”, negoli je, ogladnjelo i oboljelo od tifusa i drugih bolesti, spassavano od umiranja. Znaju to i danas profesionalne svetosavske i crnorukasske brbljusse, Banjaluccanka Dobrila Kukolj i zagrebaccka glasnogovornica SNV-a Aneta Lalich, tuzni Vulin i Daccic, pa i njihov “lepi Vukodlak” Vuccich.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.