Ivan Bonifacije Pavletić rođen je 25. lipnja 1864. godine u Zbjegovači, selu nedaleko od Kutine (Sisačka biskupija). Prošavši životni put od radnika do postolara, u ono vrijeme plemenitog zanimanja, mladi Ivan ipak osjeća poziv u redovnički život. Odlazi najprije u Beč te nakon toga dolazi u Rim u Družbu Sinova Bezgrešne gdje dokazuje da je u stanju, sa zadivljujućom i herojskom vjernošću, proći put svakog učenika Krista Gospodina
Napisao: Stjepan Vego
U Generalnoj kući Družbe Sinova Bezgrešne u Rimu u petak 13. svibnja 2016. svečanim je činom otvorena kauza za proglašenje blaženim i svetim sluge Božjega brata Ivana Bonifacija Pavletića.
Svečanost je predvodio kardinal Giuseppe Versaldi, prefekt Kongregacije za katolički odgoj i papinski delegat za Družbu Sinova Bezgrešne. U ime Papinog vikara za grad Rim kardinala Agostina Vallinija, svečanosti je prisustvovao njegov zamjenik nadbiskup Filippo Iannone. Prisutan je bio i sisački biskup mons. Vlado Košić sa svojim kancelarom mons. Markom Cvitkušićem, u pratnji vlč. Marka Đurina, vicerektora Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima, kanonika i župnika u Lekeniku preč. Tugomila Radičeka, ravnatelja Biskupijske zaklade “Fra Bonifacije Ivan Pavletić” dr. Domagoja Moslera te promotora glasa svetosti sluge Božjega brata Bonifacija u Hrvatskoj o. Mariana Passerinija. Svečanosti je nazočio i gradonačelnik Kutine Andrija Rudić sa suradnicima.
Veliki dan za Crkvu u Hrvatskoj
Nakon uvodnog pozdrava kardinala Versaldija, zakletve su položili sudac delegat Dijecezanskoga suda Rimske biskupije mons. Slawomir Oder, promicatelj pravde, postulator o. Aleandro Paritanti i bilježnici. Nakon toga sudac delegat mons. Oder pročitao je u ime kardinala vikara Vallinija životopis brata Bonifacija Pavletića. Na kraju se svima obratio biskup Košić kazavši kako je ovo velik dan za Sisačku biskupiju i za Crkvu u Hrvatskoj. Svoje je pozdrave uputio i kutinski gradonačelnik Rudić.
Nakon svečanog čina otvaranja kauze, u crkvi generalne kuće Družbe Sinova Bezgrešne, u kojoj se nalaze posmrtni ostaci brata Bonifacija koji su ondje preneseni 2008. godine s rimskog gradskog groblja Campo Verano gdje je bio pokopan 1897. godine, svetu je misu u zajedništvu s tridesetak svećenika, predvodio biskup Košić. Propovijedao je postulator o. Paritanti koji je naglasio kako je brat Bonifacije uvijek znao na konkretni način u životu odgovoriti na Isusovo pitanje: Ljubiš li me više nego ovi? Istaknuo je nekoliko zgoda iz njegovog života kojima je potvrdio kako Bonifacije nije puno govorio riječima, već djelima. Spomenuo je kako ga je utemeljitelj Družbe blaženi Luigi Maria Monti odmah nakon smrti isticao kao primjer za nasljedovanje i življenje karizme vlastite ovom redu te je istaknuo kako njegov život i danas cijeloj Družbi, koja je ovih dana okupljena upravo u Generalnoj kući u Rimu na svom 33. redovitom kapitulu, mora biti primjer i nadahnuće.
Ivan Bonifacije Pavletić rođen je 25. lipnja 1864. godine u Zbjegovači, selu nedaleko od Kutine (Sisačka biskupija). Prošavši životni put od radnika do postolara, u ono vrijeme plemenitog zanimanja, mladi Ivan ipak osjeća poziv u redovnički život. Odlazi najprije u Beč te nakon toga dolazi u Rim u Družbu Sinova Bezgrešne gdje dokazuje da je u stanju, sa zadivljujućom i herojskom vjernošću, proći put svakog učenika Krista Gospodina. U deset godina redovničkog života, gotovo u cijelosti provedenog u Rimu, prolazi apostolska iskustava među pacijentima u bolnici Svetoga Duha u Sassiji i među siročadi u Saronnu. Ubrzo je po izvanrednom svjedočenju vjernosti pozivu i karizmi ljubavi, po služenju bolesnima i poslušnosti konstitucijama u kojima je gledao volju Božju, postao autentičan model evanđeoskog života za mlade.
Glas o svetosti brata Bonifacija
Pogođen teškom bolešću (plućnom tuberkulozom), 4. studenoga 1897., s 33 godine umire na glasu svetosti u ondašnjoj generalnoj kući Družbe u Rimu, pokazavši u teškoj patnji potpuno prihvaćanje volje Božje, izražene u veličanstvenom ponašanju i povjerenju u Boga. Utemeljitelj Družbe blaženi Luigi Maria Monti u bratu Ivanu, kojemu je na početku redovničkog života dao novo ime Bonifacije, vidio je znakove svetosti koje treba prenijeti na nove generacije, te je istog dana kada je umro od svih redovnika, koji su s njim živjeli, tražio pismeno svjedočanstvo.
Unatoč dugog vremenskog razdoblja i povijesnih događanja, glas o svetosti brata Bonifacija se nevjerojatno uporno prenosio sve do danas. Tako je 2010. godine u Kutini započelo djelovanje prve hrvatske zajednice Družbe sinova Bezgrješne, čiji je jedan od zadataka promicanje svetost Ivana Bonifacija. Iste godine biskup Vlado Košić osniva zakladu Sisačke biskupije, za stipendiranje studenata, a čiji je cilj, da poput Bonifacija, brine o mladim potrebitim ljudima. T
1 Comment so far
Uskoči u raspravuZAR MORAMO I TO UZIMATI KAO NEŠTO LJUDSKO VAŽNO, DA JE OVO,REKAOBI HEGEL,DVNOŽNO BIĆE IMALO TOLIKO SVESTI DA PROSUDI,DA JE KATOLIČKA CRKVA MOĆNA I BOGTA ,PA U INTERESU DA USPIJE SE DOMOĆI ,MAKAR I PODVORNIKA U NJOJ ,ŽIVJET ĆE CARSKIM STANDARDOM U ODNOSU NA OBIČNE SLJEDBENIKE,O KOJIM PAPA U OSTAVCI REČE PRAVU ISTINU ,DA SU SAMO BIĆA KOJA SU U OVLASTI KRŠĆANSTVA DA IH IZNAJMLJUJE KAO VOJNIKE ,ZA OSTVARIVANJE SVOJIH INTERESA.PA DANAS ,ČUTI OVAKVU ,PRIČU,DAVORIJU O ČOVJEKU SVECU, KOGA SE DRUGAČIJE NE MOŽE POJMITI OSIM TOTALNO ZATUCANO BIĆE,KOJE SE VIŠE NE DA SMJESTITI NI U KATEGORIJU HEGELOVIH LJUDSKIH DONOŽNIH BIĆA ČIJA SVIJEST NIJE NA STUPNJU KOJI IH OSVJEĆUJE DA SU NETKOI NEŠTO ,VEĆ,,KAK REČE HEGEL,OBIČNA DVONOŽNA LJUDSKA POKRETALA. PA SE SAMO TAKVE SPODOBE DAJU UPREGNUTI U SLUŽBU TE KATOLČKO-PLAJAČAKŠKO-KRVOLOČNE CRKVE. A NAZIV SVETAC JE ZA CIVILIZIRANI LJUDSKI UM,UM KOJI MISLI SEBE I SVIJET KOJI GA OKRUŽUJE,JE NAJOBIČNIJE ILI DA KAŽEM,STRAŠNO DEGRADIRANJE DANAŠNJEG ČOVJEKA ,PA GA NAZVATI APSOLUTNIM KRŠĆANSKIM POSLUŠNIKOM =SVECEM= KAO OVOG IVANA POSTOLARA ,DA SE NORMALAN ČOVJEK ZASTIDI I ZAPITA PA ČEMU SU SLUŽILI OBIĆNI,NE GRAĐANI ,JER JE TO BILOKLASNO DRUŠTVO,NEGO LJUDSKA BIĆA OSIM ZA POTKUSURIVANJE CRKVENIH RAČUNA ,BILOU RATU ILIUMIRU.