OSUDOM TITA I MILANOVIĆA POČELA LUSTRACIJA

OSUDOM TITA I MILANOVIĆA POČELA LUSTRACIJA

6. studenoga, 2015.

20e9789788f0557da09a2403422d5b8c
Vijeće Europe svojom Rezolucijom 1481 od 26. siječnja 2006., a Hrvatski sabor Deklaracijom o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarističkoga komunističkoga poretka u Hrvatskoj od 1945. do 1990. Time je praktično formalno prihvatio preporuku parlamentarne skupštine Vijeća Europe. Usprkos snažnoj međunarodnoj osudi zločina komunističkoga totalitarizma, njegovi ideološki ostaci još su uvijek duboko ukorijenjeni u hrvatskom javnom, društvenom i političkom životu

Napisao: Josip Frković

Doživotni čelnik kompartije, socijalističke države i zapovjednik jugoslavenske vojske maršal Josip Broz Tito, od europskom Rezolucijom 1481 o ljudskim pravima označen kao jedan od deset najvećih zločinaca 20. stoljeća, na četvrtoj javnoj sjednici Hrvatskog nacionalnog etičkoga sudišta Hrvatskog žrtvoslovnoga društva osuđen je zadnjega dana listopada za djela genocida i zločina počinjenih nad hrvatskim narodom. Četvrt stoljeća prizivana i podosta okašnjela lustracija – poslije Slovačke, Češke, Poljske i DDR-a – ipak je time započela i u demokratskoj Hrvatskoj. Osuda J.B. Tita, izrečena je emotivno nabijenoj atmosferi i praćena ovacijama više od tisuću domoljubnih Hrvata, Slovenaca i Bošnjaka iz Europe i svijeta, okupljenih u prepunoj velikoj dvorani „Lisinski“ i hrvatskoj metropoli koja politikantskim igrama mentalnih jugokomunista kazališni trg i danas naslovljava imenom velikog staljinističkoga diktatora. Navodnoga Hrvata koji je hrvatskom nacionalnom korpusu iza Drugoga svjetskoga rata pogubio 700.000 intelektualaca i katoličkih vjernika drugih društvenih segmenata, čiji se neoznačeni i prešućeni grobovi već sedam desetljeća nalaze u 1700 masovnih grobnica, grobišta i stratišta diljem druge propale velikosrpske državne tvorevine. Za djela genocida i drugih zločina počinjenih nad hrvatskim narodom, etičku osudu za veleizdaju – poslije tzv. antifašista Ive Josipovića, Stjepana Mesića, Vesne Pusić, Milorada Pupovca, Budimira Lončara i Vesne Teršelič – kao ideološki sljedbenik dobio je i Zoran Milanović. I sve to osam dana prije osmih parlamentarnih izbora. Iako su jugonostalgičari i maršalovi sljedbenici – dobro znani u javnosti ili pak oni prikriveni, još uvijek anonimni – u noći s petka na subotu učinili podosta pakosti prijetnjama o podmetnutoj bombi i ispisivanjem „Ustaški dernek“, podsjetivši na splitsku poljudsku svastiku, te drugih vulgarnih poruka po fasadi i staklenim stijenama hrvatske palače glazbe, protiveći se etičkim osudama bivšega jugoslavenskoga i neokomunističkoga vođe, bio je to događaj za pamćenje.

Ostaci komunizma koče civilizacijski napredak

Da nije neokomunističkoga mentaliteta i Josipović- Milanovićevih zabrana aktualne hrvatske vlasti u demokratskoj domovini, milijuni Hrvata u zemlji, njenu ratom anektiranu dijelu BiH, u Vojvodini, Srbiji i cijelom svijetu, doista, trebali su posredstvom elektroničkih medija izvorno ustanoviti kako razmišljaju i djeluju slobodnomisleći Hrvati simbolično uzdignutih prsta za Victoriju. Utisak je to i urednika-izvjestitelja našega internetskoga portala. Puna tri sata bio je to skup sličan onima hrvatskih ekonomskih i političkih emigranata diljem svijeta prepun domoljubnih emocija, znanih hrvatskih budnica i zbornih pjesama prkosnica začinjenih molitvama i žalovanjem za žrtvama Titova komunističkog totalitarnoga režima i antifašističkoga bezumlja koji su unazad sedam desetljeća, pa sve do 90-ih zatirali sve hrvatsko i pogubili cvijet hrvatskoga naroda, biološki uništavan od Bleiburga i križnih putova, od Maspoka, Karađorđeva, bugojanske hrvatske revolucionarne skupine, od egzekucija udbaško-kosovskoga stroja smrti, do golootočkoga uzništva i velikosrpsko-komunističke pobune i agresije na tlu Hrvatske. Zločinačku komunističku Titovu ideologiju osudio je čitav civilizirani svijet, a Vijeće Europe svojom Rezolucijom 1481 od 26. siječnja 2006., a Hrvatski sabor Deklaracijom o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarističkoga komunističkoga poretka u Hrvatskoj od 1945. do 1990. Time je praktično formalno prihvatio preporuku parlamentarne skupštine Vijeća Europe. Usprkos snažnoj međunarodnoj osudi zločina komunističkoga totalitarizma, njegovi ideološki ostaci još su uvijek duboko ukorijenjeni u hrvatskom javnom, društvenom i političkom životu. Pogubnost je u tome što ostaci komunizma uvelike koče ukupan civilizacijski napredak hrvatske društvene zajednice. Hrvatsko nacionalno etičko sudište stoga poziva domaću i svjetsku javnost da poruke sudišta pronesu nadaleko, kako bi se pridonijelo razvoju društvene svijesti o osudi protagonista jugokomunističkoga totalitarizma i njegovih ideoloških sljedbenika.

Crvenilo „ustaškoga derneka“

Jednako i upravo onako kako je to učinjeno prema ostalim totalitarnim režimima što su vladali Europom tijekom 20. stoljeća. Gospođa Eva Kirchmayer Bilić, prof. Glazbene akademije u Zagrebu, klaviristica i verbalna moderatorica subotnjega skupa – jedna od najljepših dama, među nastavnicama Sveučilšta u Zagrebu – kako primijetiše veterani s Banovine – o hrvatskim je vjekovnim stradanjima za svoj dom kazala i ovo: Bila sam tijekom školovanja zakinuta za mnoge povijesne istine, do kojih sam naknadno dolazila, pitajući se uvijek iznova zašto meni mnoge stvari nisu bile dostupne. Shvatila sam, uostalom, da je moj, hrvatski narod do 20-ih godina prošloga stoljeća – usprkos svih nedaća i nepovoljnih okolnosti velikosrpske dominacije – dosegnuo vrlo visoku razinu kulture i školstva što je naprasno prekinuto izbacivanjem inteligencije, književnika i svećenika koji su dotad obrazovali naš hrvatski puk. U zabrinjavajućim razmjerima nestajala su brojna kulturna društva i orkestri, cijele zavidno razvijene djelatnosti. Poslije 1945. i dolaska Titovih komunista, sve zamire. Posljedice svi mi i danas osjećamo, dok podobnici partizanskoga režima, koji su gušili hrvatsku temeljnu kulturu, žive i danas. Domovinski je rat prešućivan u svim segmentima, pa i u području kulture. A kultura i obrazovanje temeljno je pitanje hrvatskoga identiteta. Možda smo, međutim, najmanje svjesni da komunistički režim djeluje i danas, rekla je prof. Krichmayer Bilić. I dok je od Ostojićevih mupovaca naprasno „ušutkivani“ ponositi Ličanin, dramski umjetnik Božidar Alić, na početku sudovanja i uz pozdrave znamenitog bivšega ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske prof. dr. Zvonimira Šeparovića kazivao Matoševu „Gospu Mariju“, dični Splićanin Ratomir Kliškić uz pratnju gitarista Pavla Kolarova i vokale nazočnih gromoglasno je otpjevao „Lijepu Našu“.

Tito, najbolje što je Hrvatska imala?

Spomenimo i to da je o stradanju članova obitelji heroine Kate Šoljić, pogibije njenih četvorice sinova i zeta u Domovinskom ratu, buran pljesak pobrao nadaleko znani ratni veteran i kolumnist portala Tjedno Mladen Pavković, predsjednik UHDBDR-a 91. Čestiti je domoljub iz Koprivnice u svom istupu ironično pozdravio „drage sestre Hrvatice i braću Hrvate, kao i ostale prisutne po zadatku…“ , a završio usklikom „Za dom!“ Pozdravio je Pavković i članove obitelji Šoljić. Nije zaboravljena ni žrtva francuskoga dragovoljca u obrani najveće hrvatske rane Vukovara, Jean Michela Nicoliera, čija je majka, odnedavno Zagrepčanka, pratila rad sudišta. Bili su među uglednicima i pomoćni biskup zagrebački mons. Valentin Pozaić i stradalnik središnje Bosne Dario Kordić. Osim pet kamera popularne emisije udruženih TV-postaja „Bujice“, slovenskih elektroničkih i tiskanih medija, te domaćih internetskih portala, suđenje je pratio i burno pozdravljeni urednik i voditelj, glasonoša hrvatskih istina Velimir Bujanec. Kako je ustvrdio predsjednik HŽD-a i HNES-a prof. dr. Zvonimir Šeparović, u dokaznom su postupku podastrijeta kazivanja žrtava diktatora Tita, a dokazat će se i opačine onoga vremena. Dokazano je apsolutno zanemarivanje teritorija, integriteta i vrijednosti Republike Hrvatske, uz kulturocid kakav provode sljedbenici komunističke ideologije na čelu s osuđenim Zoranom Milanovićem. Usprkos svim dokazima 1700 evidentiranih stratišta, Zoran Milanović imao je hrabrosti ponavljati kako je Tito ono najbolje što su Hrvati imali… Milanović je očito čovjek koji i dalje slijedi tu razornu i otrovnu ideologiju, ali je bitno znati da nije izdvojen iz već osuđene skupine Titovih tvrdokornih sljedbenika, ustvrdio je prof. dr. Zdravko Tomac. Sudionici skupa obaviješteni su o tome da se osudom Josipa Broza Tita posebno bavio maestro Nikola Debelić, koji je zajedno s Josipom Jurčevićem i Zdravkom Vladanovićem i Rozalijom Bartolić pročitao presudu.

Pozvani i svjedoci Adem Demaci i Janez Janša

Činjenice koje su snažno eksplicitno pripremljene za izlaganje, žrtve su svih poratnih hudih jama i jazovki. O tim je zločinima prof. Jurčević pisao u sjajno dokumentiranoj ali i zataškanoj knjizi, kojom je znanstveno dokazano da je komunistička vlast izravni krivac za preko 80 posto žrtava iz 1700 poratnih Titovih jama. Ustvrđujući tako, prof. Nikola Debelić kaže kako su sve dosadašnje vlasti u Hrvatskoj pokušavale te zločine prikriti i zataškati, dok je prof. Jurčević taj genocid nad Hrvatima znanstveno obrazložio. Jer, hrvatskom je narodu poslije svih muka, sebedarja i poniženja suđenje zločincu i zločinu najveća pravična naknada. Nije se, stoga, teško složiti s onima koji se pitaju zašto povijesni nestranački skup u „Lisinskom“ nije pozdravio još netko. Možda to učini u prigodi (očekivane i skore) zamjene natpisnih ploča zagrebačkoga trga kod velebne palače HNK… Budući da je kosovski domoljub Adem Demaci, koji je desetljeća proveo u srbijanskim kazamatima, bolešću bio spriječen doputovati u glavni hrvatski grad, a slovenski socijaldemokrat Janez Janša otkazao dolazak zbog brojnih stranačkih obveza u SDS-u, spomenimo da je prof. dr. Šeparović posebno srdačno pozdravio domoljuba iz Kanade i člana sudišta, Antuna Kikaša. Spomenuo je pri tome nesretni 30. kolovoz 1991., kada je avion pun oružja za obranu domovine prisilno prizemljen na zagrebačkom Plesu. Podsjetio je i na činjenicu da je Toni Kikaš i autor pjesme „Hrvatska se rađa“. Govorili su i teško pokretni Marko Veselica, žrtva Udbina atentata u Škotskoj Nikola Štedul, povjesničar umjetnosti Ante Glibota, domoljubljem vječito nadahnuti Anto Kovačević, te sestra mučki stradalog od u rovu Barbare Stjepana Crnogorca, časna sestra Bernardica Crnogorac iz Makarske.

Roman Leljak o žrtvama Hude Jame bez groba

Ona je štoviše pročitala svoju pjesmu za pokoj duše svoga brata i svih Hrvata ubijenih od ruku komunističkih egzekutora. Stjepanovu zlu sudbinu svojim je istraživanjem komunističkih zločina temeljito istražio Ljubljančanin , koji je svjetskoj javnosti otkrio užasne partizanske zločine slovenskoga Knoja u rudarskom rovu sv. Barbare u Hudoj Jami kod Laškoga. Prikazao je za sudionike skupa i užasavajuće dokumentarni film o prvom ulasku i teškom pronalasku žrtava u rudniku 2009. u koji su zločinci žive zazidali dvije tisuće hrvatskih vojnika, žena i djece, 700 slovenskih ratnih gubitnika i 300 njemačkih pripadnika Wehrmachta. Leljak je kritički progovorio i o tome kako zemni ostaci žrtava ni šest godina iza pronalaska još uvijek nisu kršćanski položeni u grobove. Teški ratni invalid iz Savske Mario Filipi, uz pratnju Eve Kirchmayer Bilić na glasoviru, otpjevao je svoju uglazbljenu pjesmu „Iz moje krvi trava raste“ koja govori o njegovu viteškom stradanju na slavonskom ratištu. Član sudišta Nenad Vlahović, Srbin iz Bjelovara, svojim svjedočenjem pod naslovom „Pupovac mora otići“, izazvao je odobravanja i glasne povike protiv političkog velikosrpskoga profitera iz redova srpske manjine. Radovi prof. dr. Zdravka Tomca, Nevenke Nekić o kulturocidu, Zvonimira Hodaka o veleizdaji Milanovićeva velikodušnoga davanja hrvatskoga teritorija u Jadranu, Josipa Jurčevića o jezivim Titovim zločinima, Ante Belje o izdaji iseljeništva, te Josipa Botterija o nastavku komunističkoga totalitarizma u Hrvatskoj i drugih svjedoka, članova HNES-a bit će publicirani u posebnoj knjizi. Pri samom završetku sjednice HNES-a, sudionike je, između gostiju sa slovenskim državnim zastavama i velikim brojem protukomunističkih parola, pozdravio slovenski parlamentarac France Breznik. Suđenje Titu usporedio je s onim kaznenim iza Drugoga svjetskoga rata u Nuernbergu, na kojem su najstrožim zatvorskim ili pak smrtnim kaznama osuđeni najveći nacistički krivci i ratni zločinci. Ustvrdio je burno pozdravljeni gost iz Dežele, kako je za teško razdoblje u bivšoj državi kriva jugokomunistička indoktrinacija i tiranija diktatora Tita.T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code