OPTUŽNICA ZA ZLOČIN U VOĆINU PODIGNUTA TEK SADA

OPTUŽNICA ZA ZLOČIN U VOĆINU PODIGNUTA TEK SADA

20. prosinca, 2016.

 

 

Piše: Mladen Pavković

Srpski četnici (zlotvori) i u Voćinu, malom podravskom selu, početkom prosinca 1991., kad su se povlačili, učinili su strašne zločine, poglavito nad nevinim civilima, ženama i starcima. Nakon ovog zlodjela minobacačkim granatama razorili su obiteljske kuće te ih spalili do temelja. Katoličku su crkvu četnici koristili kao skladište municije, a točno dvije minute bile su im potrebne, da je sruše do temelja. Samo oni Hrvati, koji su se danima krili u podrumima svojih domova uspjeli su preživjeti. Većina Srba iz sela pobjegla je zajedno sa srpskim odmetnicima, a promatrači EZ-a još su se jednom uvjerili u zvjerstva srpskih terorista kad su vidjeli masakrirane nedužne civile.

31 civil ubijen u jednoj noći

Nu, tek ovih dana (prosinac, 2016!) podignuta je i optužnica protiv okrivljenika, a mediji su objavili: „Zbog ratnog zločina u Voćinu i okolici protiv civilnog stanovništva i rušenja povijesnih spomenika, zagrebačko tužiteljstvo optužilo je 29 pripadnika paravojnih formacija pobunjenog srpskog stanovništva, među njima i osmoricu zapovjednika koji su naređivali uhićenja, zlostavljanja, pljačku i ubijanje hrvatskih civila, pri čemu je ubijeno 47 civila i tri zarobljena pripadnika MUP-a i ZNG-a.

Stavlja im se na teret da su na području Voćina, Huma i Kraskovića od sredine srpnja 1991. do sredine prosinca 1991. ubili 50 osoba. Samo u jednoj noći, 13. na 14. prosinca 1991. ubijen je 31 civil, izvijestilo je Državno odvjetništvo na svojim internetskim stranicama.

Žrtve su bile surovo i bestijalno zlostavljane, a potom ubijene ne samo hicima iz vatrenog oružja već su neke žrtve ubijene udaranjem čeličnim lancima, zabadanjem čavla u prsni koš, udarcima sjekirom u glavu, a neke žrtve su zaklane nakon čega su njihova tijela zapaljena, navodi tužiteljstvo.

Okrivljene se sumnjiči i da su u noći na 14. prosinca 1991. Iz tenkova ispalili više topovskih granata u toranj Župne crkve Svete Marije u Voćinu i djelomično ga urušili, nakon čega su aktivirali eksploziv i minirali crkvu u kojoj se nalazila prethodno uskladištena velika količina streljiva i eksploziva uslijed čega je crkva uništena do temelja. Riječ je o velikogotičkoj jednobrodnoj crkvi iz 15. stoljeća, koja je 1962. upisana u registar kao spomenik kulture.

Prema sumnjama tužiteljstva, okrivljenici su također nezakonito kao taoce uzimali civile koje su odvodili u „milicijsku stanicu“ u Voćinu gdje su ih tukli, mučili, izgladnjivali i prislanjali im oružje na glavu te prijetili ubojstvima.

Optužnicom se osmoricu okrivljenika – inicijala B.R, R.B., B.L., Z.M., M.E., C.M., S.I., i Lj. N. tereti da su kao zapovjednici paravojnih formacija, također optuženim, podređenim pripadnicima tih srpskih formacija naređivali da nezakonito uhićuju hrvatske civile, uzimaju ih kao taoce, pljačkaju civilno stanovništvo, surovo i bestijalno zlostavljaju, muče i ubijaju civile i ratne zarobljenike te ruše kuće i gospodarske objekte stanovnika hrvatske nacionalnosti, kao i sakralne objekte. (…)

Državno odvjetništvo napominje da su za kaznena djela ratnog zločina na području Voćina do sada V.S. i S.B. pravomoćno osuđeni te im je izrečena kazna u trajanju od 20 godina, dok je doktor M.V. pravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine zbog počinjenja teškog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi nesavjesnim liječenjem bolesnika.“

Odgovarat će samo na papiru

Dakle, podizanjem ove optužnice mogli bi reći „pravda je spora, ali dostižna“. Međutim, nakon ove teške i sumorne optužnice ni u jednoj informativnoj tv-emisiji ili u tiskanim i inim medijima nismo gledali na koji su način uhićeni, i jesu li (nakon 25 godina!) optuženi srpski zločinci? Također nam nije jasno: jesu li uopće dostupni hrvatskom tužiteljstvu, odnosno ne žive li oni već godinama izvan Hrvatske, tj. u Srbiji? Prema svemu sudeći ni jedan od optuženih nije uhićen, niti će zato odgovarati, osim na – papiru.

Podsjetit ćemo samo na uhićenje časnog i uglednog hrvatskog branitelja Đuru Brodarca, koji je nakon toga ubrzo i preminuo u – zatvoru. Njega i njegove suradnike su sredinom 2011. uhitile hrvatske policijske snage. Brodarac je uhićen na području Zadra, u mjestu Turanj, gdje se odmarao u zetovoj vikendici. Istražitelji su na njegova vrata zakucali nešto iza sedam sati, naravno, uz pratnju medija. Bio je osumnjičen po tzv. zapovjednoj odgovornosti.

Tada se odmah sve znalo: kako se zove (nisu pisali inicijali), ali i da nije bježao.

Takvih i sličnih primjera u Hrvatskoj ima na pretek, kad su u pitanju osumnjičeni za ratne zločine.

Nu, što je sa osumnjičenim srpskim i inim ratnim zločincima za Vukovar, Škabrnju, Pakrac, Lipik, Saborsko, Sisak, Petrinju, Zadar i niz drugih hrvatskih gradova i sela? Ili: što se čeka? T

3 komentara

Uskoči u raspravu
  1. mared
    #1 mared 9 travnja, 2020, 22:54

    Zajam Jose Luis, pružamo gotovinske zajmove od 5000 do 50000 eura, 50000 do 300 000 eura po godišnjoj stopi od 2% za bilo koju osobu.
    Ako vam je potrebna pomoć, molimo vas da nam kažete beskrajni stres plaćanja.
      pošaljite nam e-poštu na ([email protected])

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Ljubo
    #2 Ljubo 20 prosinca, 2016, 17:46

    Istina. Ništa od toga. farsa.

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code