OPLJAČKANIM MILIJUNIMA OSIGURALI SU LAGODAN ŽIVOT

OPLJAČKANIM MILIJUNIMA OSIGURALI SU LAGODAN ŽIVOT

31. srpanj, 2015.
Print Friendly, PDF & Email

367631_instagram-03_f
Sprema li se elita za taktičko povlačenje?

Piše: Saša Radović

“Ne vidim ništa dobro u tome da zemlju podijelimo na pet povijesnih regija, jer je upravo to bila okosnica podjela i manipuliranja u ne tako dalekoj prošlosti”, izjavio je premijer Milanović.
Ivan Korpić sa zagrebačkog Pravnog fakulteta protivi se: “U EU se provodi politika višerazinskog upravljanja, jer se bez regija odgovarajućeg kapaciteta i veličine teško može preživjeti”. Razumljiviji su podaci da Hrvatska ima najveći broj parazitskih upravnih jedinica po broju stanovnika i 2,5 puta skuplju upravu od ostalih članica EU. I da je Hrvatska po svim parametrima za začelju Europe. Korjenite reforme i drastično smanjenje goleme uprave, prvi je korak bilo kakvog napretka, ali ni premijer ni oporba ne žele nikakve korake.
Politički analitičar Žarko Puhovski kaže da je u pitanju predizborna kampanja, ali nije to samo predizborna kampanja – nego i rješavanje egzistencije goleme buljumente Milanovićevih uhljeba, te omogućavanje lagodnog života podobnim lokalnim šerifima. U zamjenu za poslušnost!
Postoji i još nešto duboko skriveno u tamnom ozračju hrvatske bliske perspektive. Kažu da iz vlažnog i mračnog podpalublja broda koji tone, štakori prvi napuštaju brod. Događa se nešto slično.

Brod koji tone

Premijeru Milanoviću, čini se, gospodarstvo i ušteda milijarda daleko su manje važni elementi nego blagostanje parazitskog klana tisuća uhljeba diljem Hrvatske. Da, dobro ste pročitali – reformom uprave koju ni Zoki, ni Crni Marko ne žele, moguće su uštede od više milijarda državnog budžeta godišnje. Nisu to u pitanju samo plačetine i primanja prekobrojnih ministara i saborskih zastupnika, 21 župana i 566 gradonačelnika i načelnika u 127 gradova i 429 općina. Tu je pokraj bezbrojne administracije; zamjenika, pomoćnika, službenika, plaćenih vijećnika, golemih voznih parkova s vozaćima, plaćenih odbora, povjerenstava i dr…, silan novac na održavanju golemih gradskih i općinskih zgrada. Tu su i bezbrojne parazitske agencije, komore, zavodi, povjerenstva… No, pravi, debeli troškovi su u onom manje vidljivom. Golemi upravni i “samoupravni” aparat angažira tisuće i tisuće radno sposobnih osoba koje bi – umjesto parazitskog i jalovog isisavanja državnog budžeta, mogle bi biti korisne u proizvodnim i inim poslovima. Bezbrojne tajnice mogle bi šivati odjeću za beskućnike, a direktori agencija kuhati obroke u pučkim kuhinjama.
Ne treba zaboraviti još jedan važan problem – u lokalnim jedinicama, posebice u onim s atraktivnim lokacijama cvate korupcija i podmićivanje gradskih i općinskih struktura. Bajićeva praksa (DORH) “zatvaranja očiju” i time zaštite kriminala, nastavlja se i nakon njegove smjene – ne postoje optužbe a još manje osude evidentnog kriminala u gradovima i općinama. Konkretno u Istri takoreći nema načelnika općine koji nije modelom urbanističkog kriminala – pokrao barem 2 milijuna eura. Taj poznati “istarski model” (autor: Ivan Jakovčić) jednostavan je; povlašteni dužnosnici kupuju jeftino negrađevinska zemljišta (pustopoljine ili šume), pa se nakon urbanističke promjene namjene u gradilišta vrijednost zemljišta penje 10 do 20 puta. Istarski model postao je popularan i u ostalim dijelovima Hrvatske.
No, to je samo jedan vid korupcije, dakako najpopularnije je uhljebljivanje; supruge, kćerke, sina, prijatelja, stranačkih podobnika, povlaštenih… Izmišljaju se savjetnička i ina radna mjesta, tako da nakon svakih izbora monstruozni stroj za žderanje našeg novca postaje sve veći – i proždrljiviji.
Zoranu Milanoviću – ni u džep, ni iz džepa. Premijerska plaćica je sigurna, privilegije uz butelje dobrog vina u Taču, partyiji s tajkunima, zrakoplov, helikopteri… Nikada Zoran nije pokazao nikakvu simpatiju ni empatiju prema puku – njegov interes uvijek je bio okrenut prema “drugoj strani”. Njegova lakonski izgovorena rečenica: “Ne ćemo ganjati vještice” – konkretno definira stav zaštite ratnih profitera i pretvorbenih zločinaca. Našem premijeru ne pada na pamet da bez oduzimanja nezakonito stečene imovine kriminalcima – u gospodarskom i moralnom smislu Hrvatska ne može naprijed.
Takav kratkovidan pristup (ugrabi dok možeš i nekažnjavanje kriminala) ukazuje na ono što svekoliki puk – i pokraj zdravih očiju ne vidi! Duboko skriveno u tamnom hrvatskom ozračju, sve je jasnije da politička elita, umrežena s kriminalnim miljeom – sprema odstupnicu s “broda koji tone”.

Imperativ vladajuće strukture

Dok moćna Trojka; MMF, Svjetska banka i Europska centralna banka koračaju u tihom pohodu na konačnu rasprodaju Hrvatske zbog nemogućnosti povrata dugova – vrhovi interesne zajednice SDPHDZ spremaju odlazak s političke scene.
Vrhovi SDP-a i HDZ-a, dobro su upoznati s pravim stanjem. Vrlo stručne hrvatske tajne službe, temeljene na stoljetnim iskustvima Ćeke, NKVD-a, KGB-a i UDBE (od 1917. godine) dobro rade svoj posao. Gornji grad ima relevantne i detaljne podatke o sutrašnjici Hrvatske, no generalno stanje Republike Hrvatske poznato je i širokoj javnosti. Već i vrapci cvrkuću o zastrašujućim dugovima i o bliskom krahu svih sastavnica države: gospodarstvo Hrvatske je na dnu, svakim je danom sve više gladnih Hrvata, a moralne norme u Hrvatskoj – više ne postoje. U prilog tomu je i nevjerojatan hedonizam Katoličke crkve, nekad moralne vertikale, a danas ugušene bogatstvom i rasipnošću. Rapidno se smanjuju šanse da Republika Hrvatska ne izgubi slobodu i nezavisnost.
U takvom okružju interesna zajednica SDPHDZ u svojim redovima nema ni snage ni volje za pokušaj izlaska iz krize. Znamo da nas samo dani ili mjeseci dijele od ovrha otoka, Jadrana, šuma i rijeka… Resursi su odavno razgrabljeni, nije ostalo mnogo, pa je za našu političku elitu krilatica “tko je jamio, jamio” postala konačnom. Zgrabili su sve što su mogli i vrijeme je za taktičko povlačenje. Vrhuška koja je u 25 godina požderala Hrvatsku pokušava se povući u svoje dvorce s parkovima i bazenima u zemlji ili u inozemstvu. Uz bezobrazne dužnosničke mirovine tu su i podeblji računi u poreznim oazama, od bliskog Lichtensteina do dalekih Kajmanskih i Djevičanskih otoka. Opljačkanim milijunima osigurali su lagodan život. Od svakog zla i od stresova štiti ih zaštitarska firma DORH i korumpirano pravosuđe. Jedini je problem što bi se odlaskom s vlasti stranaka SDP i HDZ, zaštitarska firma DORH pretvorila u pravo Državno odvjetništvo. Nezakonito stečeni dvorci i spomenuti računi – postali bi vlasništvo države, a Todorići, Tedeshi, Vidoševići, Linići i ostali… završili bi u Remetincu. Nisu za to potrebne nikakve istrage – dovoljno je upitati lopove: “Odakle ti to?” i oduzeti opljačkano.
Zbog spomenutog, imperativ vladajuće strukture je ostanak na vlasti jedne od stranaka interesne zajednice SDPHDZ. Svejedno je, koje! Na vlast ovršene, deložirane i ogoljele Hrvatske (možda, Kolonije Croatie) stupit će druga garnitura, neafirmirana stranačka koalicija. Temeljna zadaća nove vlasti osiguranje je “bande lopovske” od konfiskacije nezakonito stečene imovine.
Zoran Milanović i Tomislav Karamarko smišljeno odbijaju bilo kakvu reformu uprave i samouprave da bi tisućama glasačkih listića uhljeba osigurali pobjedu svojih novih struktura. Jedino to garantira mirno povlačenje vrhova vodećih stranaka duboko ogrezlih u kriminalu i korupciji.
Iz gornjeg slijedi da mogućnost opstanka Republike Hrvatske u novom mandatu interesne zajednice SDPHDZ nije moguća (svejedno je koja od tih stranaka dođe na vlast!). S istim ljudima i istim modelom zaduživanja – garantiran je brzi bankrot. No, bogati i duboko ukorijenjeni lideri neće se dati otjerati s Gornjeg grada demokratskim modelom. Veliki i teško svladiv problem milijunski su crni fondovi vladajućih stranaka. Enormno skupim predizbornim kampanjama eliminiraju svaki pokret otpora, 25 smjenjuju se na vlasti i 25 godina pljačkaju svoj narod. Izborna farsa, svakim je izborima dalje od poštenih demokratskih procedura. O tome svjedoče napuhani i lažni birački spiskovi, ali i jedan “demokratski detalj”; posljednji čavao u lijesu slobodne Hrvatske – ukidanje referenduma nemogućim uvjetima skupljanja potpisa.
Rješenje opstanka Hrvatske ipak se nazire; čini se da revolt nacije dostiže 1991. godinu. Bunt stotina tisuća blokiranih, ovršenih, deložiranih i gladnih, sve teže trpi demonstraciju glamura i bogatstva pljačkaša Domovine. U okružju manipuliranja hrvatskog puka obećanjima elite i u stalnim spinovima – događa se napeta trka s vremenom.
Hoće li prije Trojka rasprodati Republiku Hrvatsku i pretvoriti je u Koloniju Croatiu – ili će hrvatska nacija na vrijeme stvoriti potrebnu kritičnu masu novih ljudi?
Anno Domini MMXV./ 36.T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.