U zadnje vrijeme nema u saborskim klupama ni glavnih „zabavljača“ bivših i sadašnjih članova Živog zida, pa je još dosadnije.
Badava se građani ljute. Što su izabrali to imaju!
Kad jednom uhvate saborsku fotelju zastupnici postaju „drugi ljudi“, naprosto neprepoznatljivi i u sredinama koje su ih birale.
Tijekom čitavog mandata odgovaraju jedno – sami sebi (i svojoj stranci).
Napisao: Mladen Pavković
Više se i ne trebamo čuditi zašto nam je tako kako je.
Svaki dan gledamo na televiziji gotovo prazne saborske fotelje, sjednice Hrvatskog sabora tek s nekolicinom zastupnika koji se dosađuju, iako se rasprave vode o bitnim problemima našeg društva.
Na to se često upozorava, ali bez uspjeha.
Okupirani drugim poslovima
Saborski zastupnici (svaka čast iznimkama) postali su primjer mladima kako se s malo truda mogu steći iznimne pozicije u društvu. Za zastupnika nije važno završiti fakultet već prikupiti određeni broj glasova prilikom izbora, a nekima ne treba ni to.
U saborske klupe se počelo ulaziti i izlaziti kao u vlak – jedan uđe, drugi izađe.
Na sjednicama Sabora najčešće nema ni njezina predsjednika. To bi isto tako bilo da vlasnici firmi ili predsjednici Uprava ne dolaze svaki dan na posao. Ili kako bi izgledala vojska da im na čelu nije zapovjednik?
Kod nas je većina saborskih zastupnika „okupirana“ drugim poslovima i zadaćama. Najvažnije je da se pojave jednom tjednom na glasovanju. Tada su kao jedan. Naime, dok jedna strana glasa „za“, druga obvezno „protiv“.
U zadnje vrijeme nema u saborskim klupama ni glavnih „zabavljača“ bivših i sadašnjih članova Živog zida, pa je još dosadnije.
Badava se građani ljute. Što su izabrali to imaju!
Kad jednom uhvate saborsku fotelju zastupnici postaju „drugi ljudi“, naprosto neprepoznatljivi i u sredinama koje su ih birale.
Tijekom čitavog mandata odgovaraju jedno – sami sebi (i svojoj stranci).
Ne boje se ni Boga! (Svaka čast iznimkama).
Normalno je da imaju visoke zastupničke plaće, mirovine, privilegije, da neki od njih ljetuju i po „sedam kuna“ (a onda drže lekcije o moralu), da se za male novce hrane u saborskom restoranu, da su „ugledni i cijenjeni“…
Za osobnu propagandu
Građanima se čini da malo kada raspravljaju o bitnim stvarima. Neki istina svojih „pet minuta“ dobro i ciljano iskoriste za osobnu propagandu, čovjek pomisli, gle kako taj dobro i pošteno predlaže i govori, kad tamo u vrijeme glasovanja eto ti i takvih u istom „loncu“.
U Saboru je najvažnije imati „glas više“.
Za cijenu toga se ne pita.
Što košta da košta, račun će na kraju ionako platiti hrvatski građani!
Najžalosnije je da sa svakim novim izborima očekujemo da će se nešto promijeniti, a kad tamo – uvijek isto ili slično!
Ne, za to se nismo borili! T
1 Comment so far
Uskoči u raspravuOvo je jedna dobra sinergija prirode, odgovornosti prema prirodi, ali možemo reći i sinergija struke, aktivista koji žele reći svima onima koji su izuzetno moćni, jaki, koji mogu dati uvijek poruku mi to možemo napraviti, mi ćemo vama tamo u Dvor dati osam milijuna kuna, vi ćete nešto dobiti, možda ćete dobiti koju cestu da bi lakše došao taj nuklearni otpad, da bi sigurnije došao, i nema dalje razvoja. Zahvaljujem se svima koji meni kao političaru daju podršku koji godinama skupa s vama radim na ovome kako reći NE nuklearnom otpadu, da kažemo da to nije prihvatljivo. Imamo prekrasnu Unu, Kupu, Savu, Glinu, Petrinjčicu, sve to u jednom prekrasnom okruženju u kojem imamo bogatstvo kestenovih šuma, to bi trebala biti naša maslina. Upravo zbog svega toga poziva da se to naše područje zaštiti. Dalje neću pričati za ostale krajeve koji definitivno zaostaju u razvoju. Ali imamo razvoj Gline gdje je dječja tvornica hrane, sve je to nekako blizu nas, a ispada da nas politika uvjerava kako je to dobro. Ne, to nije dobro, zato smo ovdje. Znamo da će ovaj novi sastanak donijeti neku novu priču, neku novu poruku, neko novo političko ili strateško pozicioniranje nuklearnog otpada, to moramo pratiti. Ako tu ne budemo imali volontere, ljude oko sebe koji će dati do znanja da mi to ovdje ne želimo. Cijela Hrvatska, sve županije i svi župani, manje-više žele da budu nacionalni parkovi, što mi želimo, da li ćemo biti nacionalno smeće ili ćemo biti nacionalni park ili prirodni park koji će imati bogatstvo prirode i ljudi i svega što je ovo područje imalo“ – zaključuje gradonačelnik Dumbović. Tako govori Darinko Dumbović, prmičući svoju osobu u političara od kalibra, jer se eto ekološki sukobio s Ivom Žinićem. Pri tom petrinjski birokrat polazi od svoje nacionalne političke vrijednosti u Plenković-pupavčevoj gadljivoj koaliciji.