ODVJETNIK IZ PARIZA NUDI 20 TISUĆA EURA TKO PRONAĐE GROB NJEGOVA DJEDA IZ STAZE UBIJENOG 1942.

ODVJETNIK IZ PARIZA NUDI 20 TISUĆA EURA TKO PRONAĐE GROB NJEGOVA DJEDA IZ STAZE UBIJENOG 1942.

16. srpanj, 2017.
Print Friendly, PDF & Email

 

Ivan Brnad je uz pomoć povratnika iz Australije sačinio prošireni popis od 73 drugoratne i poratne žrtve. Mnogi od njih raspoznaju se i po „špicname(t)ima“. Tomo Alar Korparov, Petar Brnad Ljubin, Milan Culjaga Kovač, Petar Culjaga Djevojkan, Petar Brnad Finančev, Petar Culjaga Kovačev brat, Matija Ivanković Džaja, Antun Jurašinović Tišljarov brat, Ivan Jurašinović Tišljar, Marko Jurašinović Martinov, Mato Jurašinović Braco, Mijo Jurašinović Tišljarov brat, Franjo Klarić, Ivan Klarić i Juraj Klarić Bakrenjakovi, Zvonko Klarić Tomin, Ivo kolić Bilježnik, Mijo Kolić Stevčev,Franjo, Marko Mijo i Stjepan Kršćanović Jožin, Šnajdar, Žandar i Apetan, marko Lukić Perin brat. Ima tu još i Careva, Poštarića, Redara, Brkina, Skopčija, Brko Sarajlija, Jugonjina, Škroca, Šlajberovih…

Napisao: Josip Frković

Dok su prema nalazima županijske Radne grupe za istraživanje žrtava Drugoga svjetskog rata i komunističkoga poraća, stanovnici male hrvatske katoličke enklave u srpsko-pravoslavnom okruženju tz. Banovinskoga trokuta, Staze u općini Sunja, imali „samo“ 56 poginulih i nestalih, u brutalnoj velikosrpskoj pobuni i agresiji na Hrvatsku od 1991. do 1995. život je izgubio jedan jedini mještanin. Ipak, najčešće domaći četnici, veći Srbi od prekodunavskih Srbijanaca koji ih kao posrbice sunarodnjacima i ne priznaju, pred očima u grmlju skrivenih prognanika spalili su i zadnju pasju kućicu Hrvata katolika! Dvadeset i dvije godine kasnije, u živopisnom banovinskom selu vrijednih domaćina, radnika sunjskih i sisačkih tvrtki i poljoprivrednika, na čijim je bregovima nekad bilo mnoštvo vinograda (dok nije prevladala vlaška rakija klipara – op.p.), živi 220 teško stradalih duša koje su se poput mitske ptice feniksa uzdigle iz pepela. Povratnici iz stotinjak gradova i sela, kamo ih je odagnala ratna nesreća i užasna mržnja svetosavaca, uspjeli su iznova podići prelijepu crkvu sv. Martina biskupa, Hrvatski društveni dom, te sjedište i spremište 1931. utemeljena DVD-a. Namjesto Jugoslavenskoga, režimskog i velikosrpskoga sokola – kad već zahtjevom beogradskog dvora Karađorđevića nema mjesta fiskulturnom i domoljubnom Hrvatskom sokolu – osnovali su dragovoljnu vatrogasnu postrojbu sa srbijanskim oznakama na kapama. O tome i danas svjedoči stara fotografija koju smo pronašli u više stažanskih kuća ratnih stradalnika. U drugom, sjedećem redu petorica su muškaraca u tadašnjim bijelim uniformama i austrougarskim kapama šiltericama, a s obiju strana po dvojica nepoznatih civila.

Mađarski nacionalni heroj rođen u Stazi

Učitelji, haesesovci ili neki drugi čelnici vatrogastva…U spomenutom drugom redu korpulentni je Ivan Jurašinović, vrsni stolar tadašnje državne željeznice, otac dviju kćeri i trojice sinova, koji je igrom slučaja i odlukom zloćudne ustaške vlasti 1941. imenovan načelnikom općine Staze. Dva mjesta udesno dalje od načelnika je i zapovjednik Mijo Brnad, otac bivšega željezarca i gastarbajtera na željezarinim inozemnim radilištima, Ivana Brnada, čija obitelj već 60 godina uživa u ljetnim kupanjima i sunčanjima na vlastitu bazenu. Susjedna je kuća pok. strica Ivice, čiji je bazen poribljen. Kad smo već kod obitelji Brnadovih, čovjek koji uz pomoć povratnika iz Australije za sva vremena želi zabilježiti dugu i trnovitu prošlost svoga sela, u kojem je u školskoj zgradi 1806. rođen sin tadašnjega učitelja, ugarski revolucionarni general Janoš Damjanić (Srbi ga drže svojim generalom herojem Jovanom, rođenim u tko zna kakvoj Straži?! – nap. a.) , Ivan Brnad je uz pomoć povratnika iz Australije sačinio prošireni popis od 73 drugoratne i poratne žrtve. Mnogi od njih raspoznaju se i po „špicname(t)ima“. Tomo Alar Korparov, Petar Brnad Ljubin, Milan Culjaga Kovač, Petar Culjaga Djevojkan, Petar Brnad Finančev, Petar Culjaga Kovačev brat, Matija Ivanković Džaja, Antun Jurašinović Tišljarov brat, Ivan Jurašinović Tišljar, Marko Jurašinović Martinov, Mato Jurašinović Braco, Mijo Jurašinović Tišljarov brat, Franjo Klarić, Ivan Klarić i Juraj Klarić Bakrenjakovi, Zvonko Klarić Tomin, Ivo kolić Bilježnik, Mijo Kolić Stevčev,Franjo, Marko Mijo i Stjepan Kršćanović Jožin, Šnajdar, Žandar i Apetan, marko Lukić Perin brat. Ima tu još i Careva, Poštarića, Redara, Brkina, Skopčija, Brko Sarajlija, Jugonjina, Škroca, Šlajberovih…

Jurašinovići emigrirali u Francusku

Dakako, autori objedinjena popisa stradalih i nestalih ne spominje 1849. smaknutoga revolucionarnoga mađarskoga generala pobunjenika protiv trojedne carevine iz Beča, kojemu su diplomati mađarske ambasade i pripadnici mađarske nacionalne manjine s Arpadom Kišom na čelu kraj ruševina stare škole podigli mramornu spomen-ploču. Ali, povod reporterovu posjetu Staze, ponajprije je Brnadova ideja postavljanja „Križa istine“ kraj crkve sv. Martina biskupa, ali i pisani apel francuskoga odvjetnika Ivana Jurašinovića, porijeklom iz Staze, koji traži dokaze o tome gdje je i kako smrtno stradao i pokopan haesesov simpatizer, čelnik DVD-a i općinski načelnik Staze, 40-godišnji Ivo Jurašinović. Njegov djed, odnosno otac njegova tate Tomislava. U tekstu ostavljenu uredništvu internetskoga portala „tjedno.hr“, Ivan navodi da je djed rođen u Stazi („Sisački žrtvoslov“ navodi kao datum rođenja 10. travnja 1903. Njegov je otac bio Nikola, a majka Katarina Klarić. Imali su petoro djece. Josipa (1931.), Jurja (1934.), Zorku (1936.), Tomislava (1937.) i Olgu (1928.). Kako su Josip i Tomislav bili nepoćudni „novoj narodnoj vlasti“, emigrirali su u Francusku. Budući da je kuća Jurašinovićevih bila stalno pod nadzorom Ozne/Udbe (naš se sugovornik sjeća gotovo svakodnevnih obilazaka agenta Ive Petraca, ali i toga da su pisma slana u Francusku svaki puta otvarana u Sisku – nap. a.). Iz obiteljske kuće u Stazi bivši je načelnik od gerilaca, četnika ili partizana, svejedno, odveden od 16. do 19. prosinca 1942. i u Svinici navodno ubijen. Očev brat Stjepan (1906.), kao bivši a svakako povlašteni partizan, vodio je u Sisku „šusteraj“, a Petar (1922.) iz Staze je s obitelji odselio u Sunju.

Crnorukaški ubojice iz Svinice i Krčeva?

Kasnije spoznaje s imenima egzekutora, koje mnogi Stažani nerado otkrivaju, govore i o udruženim crnorukaškim ubojicama iz Svinice i Krčeva (danas općina Majur – prim. p.), ali se za grob nesretnog civilnog ratnoga stradalnika – negdje između Sunje i Hrvatske Kostajnice – do danas nije doznalo. Unuk jednoga od tisuća nepotrebno ubijenih Hrvata sunjskoga kraja, Ivan Jurašinović, obećaje onome tko pokaže grob Ivana Jurašinovića novčanu nagradu od 20.000 eura, poslije DNK forenzičkih dokaza o identitetu posmrtnih ostataka nestale osobe. Posmrtni djedovi ostaci vratili bi se zavičajnoj hrvatskoj zemlji u stažanskom groblju, kao što je 2015. svoj mir ovdje našao i odvjetnikov stric Josip. Njegovu urnu iz Pariza je u Stazu dopremio i katolički pokop organizirao Jurjev brat Tomislav. Drugi potomak Tomislavov, Boris, kao graditeljski poduzetnik živi i radi u Zagrebu. U nepoznatim okolnostima, priča 83-godišnji Jure, poginula su i dvojica stričeva, Mijo-Milan (1914.), javni bilježnik u Svetoj Nedjelji, te Antun (1917.) poginuo je u Zemunu. Kasnije se doznalo da su likvidatori Mijini 1946. bili udbaši, te da je pokopan na jednom od zagrebačkih grobalja, a Antun ubijen 1944. vjerojatno počiva u danas srbijanskom Zemunu. Dodajmo svemu da će županijsko povjerenstvo za obilježavanje stratišta i grobišta žrtava jugokomunizma JBT-a vjerojatno primiti pisanu ponudu o mogućem sufinanciranju bijeloga „Križa istine“ i prokromske spomen-ploče o jednom neljudskom vremenu staljinističkoga, protuhrvatskog i genocidnoga terora Šapajeva, koji je sve do biološke smrti glumatao kumrovečkoga agenta Kominterne, nestaloga Josipa Broza. T



1 komentar do sada

Komentari tjedno.hr
  1. Otporaš
    #1 Otporaš 19 srpanj, 2017, 22:07

    Želio bih znati koje je službeno ime bilo hrvatske banks za vrijeme NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE, NDH. Ako je bilo isto ime kao i danas, to se treba pod hitno mijenjati, jer će umnobolestni i mozgom oprani hrvatski snatifašisti to prozvati kao ASOSIJACIJA NASTAVKA NDH. Uspijeli su oni – hrvatski glupani antifašisti – uvjeriti predsjednicu i svu vlčadu RH da se izbaci stari hrvatski naziv “Za Dom Spremni”, jer je asociran s NDH.

    Odgovori na komentar

Your data will be safe!Your e-mail address will not be published. Also other data will not be shared with third person.