ODUZIMANJE IMUNITETA JOVANOVIĆU PRESEDAN JE OD VELIKE POLITIČKE VAŽNOSTI

ODUZIMANJE IMUNITETA JOVANOVIĆU PRESEDAN JE OD VELIKE POLITIČKE VAŽNOSTI

25. listopad, 2011.
Print Friendly, PDF & Email

 

zeljko
Pucanj u demokraciju ili u politokraciju?!
Foto:ezarada.hr

Piše: Saša Božić, glavni urednik Glasnika Turopolja

Žestoke javne rasprave i polemike ne jenjavaju poslije nedavne odluke saborske većine o ukidanju zastupničkog imuniteta Željku Jovanoviću, jednom od najkritičnijih saborskih zastupnika SDP-a. U medijima, posebno elektronskim, od prvog trenutka izglasavanja ukinuća imuniteta Jovanoviću, mnoge ugledne glave i dežurni (TV) stručnjaci opće prakse,  pomodno bi se reklo lijeve provenijencije, natjecali su se u anuliranju ili kontroli nastale štete. Tako je odluka Sabora nazvana „pucnjem u demokraciju“ i „malim ustavnim pučem“, a neki su već požurili odluku proglasiti protuustavnom. SDP se „zapjenio“ kao rijetko kad do sada, što potiče na zaključak da je HDZ u ovom novom parlamentarnom predizbornom igrokazu zabio nekoliko pogodaka više, kako je to slikovito opisao „mozak operacije“ Vladimir Šeks. Zaista, starom liscu HDZ-a se, usprkos što je rječit i televizičan kao dikobraz, mora odati priznanje. Odradio je sjajan posao. Kad sam već pomislio da je u gadnom škripcu, pojavio se u središnjem Dnevniku i ingeniozno objasnio da ustavna odredba o nepovredivom pravu saborskih zastupnika da pričaju, pa i laprdaju što hoće, vrijedi samo za izjave izrečene u sabornici, a Željko Jovanović je u više navrata izvan Sabora ponovio da je HDZ ili „vrh HDZ-a kriminalna organizacija“. Pritom je Šeks slavodobitno pokazao vlastitu knjigu o verbalnom deliktu koji kao da je bio izmišljen u socijalizmu za njega. Samo što nije „skromno“ starom pjesmom poručio kukurikavcima – „đaba vam novci moji sinovci, đaba vam bilo dobre volje, pogledi čvrsti i ljepljivi prsti, ja ipak znam (varat) malo bolje! Politika je kurva, oprostite što psujem, ali ja samo pričam kako (vidim) i čujem“!

Simptomatično ponašanje SDP-a

Izuzme li se političko – televizijski folklor slučaja Jovanović, on nije značajan po tome što je HDZ uspio nadmudriti i iznenaditi lijevu koaliciju, već je simptomatičan za ponašanje SDP-a i njegovih političkih partnera. Još prije mjesec – dva, sve su predizborne ankete pokazivale veliku prednost Kukuriku koalicije u odnosu na HDZ i njegove moguće partnere na skorašnjim parlamentarnim izborima. Međutim, ovih dana mediji su već počeli stidljivo predviđati da će bitka lijevog i desnog bloka biti tijesna i neizvjesna do samoga kraja, iako većina promatrača smatra da Kukuriku koalicija još uvijek ima veće izglede osvojiti vlast. Ipak, i kroz medije koji su većinom skloniji Kukuriku koaliciji, vidi se da onako velike samouvjerenosti i bahatih prognoza o lakoj pobjedi ljevice više nema. SDP, izgleda, kao i prije 4 godine, kako se približavaju izbori, gubi uvjerljivost. Politički blok izrazite desnice kojem je HDZ još mrskiji od nekadašnjih komunista, to pomalo posprdno naziva „aktivnom suzdržanošću“ onoga kojeg bole prepone. U javnosti koja je nesklona HDZ-u i kod neodlučnih birača tako se stvara politički utisak da su jedni lopovi, a drugi nesposobni preuzeti vlast, pa je jedino rješenje „treći put“. Puno je kandidata za novu opciju, a velike stranke su ranjive i već dosadne biračima zbog jednih te istih lica i (ne)rezultata, pa se očekuje da će parlamentarni izbori u prosincu, uz dvije već etablirane opcije, najvjerojatnije iznjedriti neko novo ime ili novu stranku koja će u većoj ili manjoj mjeri (su)odlučivati kojim će političkim smjerom Hrvatska nastaviti narednih godina do ulaska u Europsku uniju. Pozicija HDZ-a tu je posve jasna. Oni temeljne postavke svoje politike ne mijenjaju ni za pedalj. Usprkos žestokim unutrašnjim sukobima, stvorena je pragmatična predizborna monolitnost stranke okupljene oko novog lidera Jadranke Kosor koja se u toj ulozi sve bolje snalazi. Izbori se mogu izgubiti, ali s tako malom razlikom da će sve opcije koaliranja za formiranje nove vlasti biti otvorene. A za postizbornu trgovinu HDZ se, s pravom, može osjećati kao veliki favorit. SDP mu u tome, pokazuje praksa, nije ni do koljena, a dosadašnja smušena kampanja ne pokazuje da su kukurikavci odlučni u osvajanju vlasti i da imaju jasnu viziju što učiniti u današnjem kriznom trenutku. SDP kao da zaboravlja kolika je u ovom trenutku njegova odgovornost za budućnost Hrvatske, pa i vlastite stranke.

MANIPULACIJA SIROTINJOM

U samo jednom tjednu HDZ je efektno riješio slučaj Đakovština, skinuo imunitet Jovanoviću i progurao u Saboru Zakon o ništavnosti. U osiromašenoj i bezvoljnoj Slavoniji manipulacijom bivših radnika Đakovštine, ljevica potpomognuta lokalnim strankama, trebala je dotući HDZ, ali se efektnim i hrabrim potezom premijerke „vladin logor“ raspao kao mjehur od sapunice, još k tome uz pjesmu „Zovi samo zovi…“, što je nacionalni Dnevnik morao prenijeti uz kiseli osmijeh voditelja.

Najavljeni veliki prosvjedi na Trgu bana Jelačića uz „preporučeno kampiranje“ na glavnom zagrebačkom javnom prostoru, završili su potpunim fijaskom. Najveće žrtve te medijske rabote su sirote bivše radnice „Kamenskog“ koje HTV drži kao jocker Dnevnika. Njih vozaju od prosvjeda do prosvjeda, od kamera do kamera, s tobožnjih nekoliko stotina kuna pomoći za trenutačno aktualne nevoljnike i žrtve sustava. Lažna je to, od lošeg političkog marketinga osmišljena solidarnost nekadašnje radničke klase, jer osiromašene i već odavno odbačene radnice izgledaju sve malodušnije i bezvoljnije. Iskreno se žale da su one ostale bez ičega, a oni koji su bili pametni dobili su pare. Njima i šatori na Trgu Bana Jelačića izgledaju poput „Hilton hotela“.

Izazivanje velikih socijalnih nemira očigledno je pogrešna taktika Kukuriku koalicije, ako u tome sudjeluje. Zdravorazumski zaključak je da su Hrvati ili kukavice ili žive bolje nego što statistike pokazuju ili ne vole zimu, ili imaju tajne prihode, ili su odveć pametni da bi njima tako jeftino manipulirao bilo tko ili ne vjeruju u novi politički program koji im se nudi? Ako je narod na rubu gladi, ako je ekonomska kriza u Hrvatskoj tako beznadna kako to prikazuje Kukuriku koalicija, kako to da se na bunt protiv navodnih krivaca okupilo svega stotinjak ridikula i aktivista oporbenih stranaka? Jedan „penzić“ skrušeno u TV kamere priznaje da mu nije jasno zašto oni koji su radili punih 40 i više godina, a sada imaju oko 2 tisuće kuna mirovine, ne izađu na Jelačićev plac? „Oni bi trebali biti prvi tu,a zašto ih nema ne znam“ – jada se razboriti prosvjednik. Na to pitanje vrlo brzo mora odgovoriti Kukuriku koalicija ako želi pobjedu na izborima.

MILITANTNA FRAKCIJA SDP-a

Slučaj Jovanović možda nije odviše interesantan s pravnog aspekta? Tko zna je li odlukom Sabora prekršen Ustav ili je opet uveden famozni verbalni delikt? Ustav i Zakone ove zemlje ionako svatko tumači kako mu drago i po potrebi. U mišljenja ishlapjelih, veleučenih dežurnih profesora i doktora malo tko više vjeruje još od vremena legendarnog „doktora“ koji je na vlastitu kukavelj i sramotu posred televizije tvrdio da novac nije imovina! Zbog takve „principijelne“ i „moralne“ inteligencije, Hrvatska je danas, najvećim dijelom tu gdje je – u moralnom blatu i u ekonomskom crnom tunelu kojem se ne nazire kraj.

Odnos trenutačnih političkih snaga u nas je znatno važniji od prava i pravice. Zašto se HDZ, koji se naslušao i težih optužbi od Jovanovićevih, odlučio za kazneni progon i za kontinuiranu nadogradnju kaznenog djela, od klevete do zločina iz mržnje? Ima li tu samo kaprica ili još nečega drugog? Možda je vrh HDZ-a, s političkim iskustvom bez premca u Hrvatskoj, osjetio (političku) opasnost kakva mu još nije prijetila. Čini se da u najvećoj oporbenoj stranci već nekoliko godina buja netolerantna i militantna frakcija koja se „hrani“ otvorenom i beskompromisnom netrpeljivošću spram najvećeg političkog protivnika. Željko Jovanović, kao hladni, proračunati i (samo)kontrolirani lijevi radikal, ispao je rodonačelnik te skupine lijevih jastrebova kojima možda nije strana ni ideja potpunog uništenja HDZ-a ne samo kao političke stranke (koju bi trebalo ukinuti), već i njegovih vodećih osoba (koje bi trebalo pozatvarati). Možda je HDZ osjetio ili saznao da SDP-ovi „Streljnikovi“ frustrirani spoznajom da njihov lider radije „čuva prepone“ nego odlučno djeluje, sasvim ozbiljno žele kriminalizirati suparnički politički vrh i poslati ih u kazamate kako su posljednjih nekoliko mjeseci i obećavali u medijima. Možda su i nedavne optužnice iz Beograda na kojima se na čelu kočeperi ime Vladimira Šeksa i ostalih ratnih i poratnih hrvatskih lidera u skladu s optužbama domaćeg SDP-a. Teško je za povjerovati da je tajming za javno plasiranje srpskih optužnica slučajno izabran, kao što još više čude blagi prigovori dijela hrvatskog političkog establišmenta. Kao da je normalno da vojna sila koja je, praktički, okupirala ili sudjelovala u okupaciji dijela Hrvatske, sada postala još i žrtva? Kao da samo Srbija ima pravo biti pravni i drugi sljednik propale Jugoslavije i njene „narodne armije“? Ne treba ni osnovno poznavanje međunarodnog prava, već je dovoljna samo zdrava seljačka pamet da se osnovano posumnja „da tu nekaj ne štima“ i da se zaključi da žrtva agresije ne može odjednom postati genocidni zločinac. „Pametni“ savjeti da se Zakonom o ništavnosti sprječavaju hrvatski branitelji da obrane svoju čast pred srpskim sudovima jednaki je cinizam kao i tvrditi da se gledatelju cirkusa rešetkama kaveza zapravo brani da pripitomi gladne lavove.

Takve političke ideje i potezi koji bi se poslije izbora mogli pretočiti i u praksu, izazvali su, naravno, otpor HDZ-a do posljednje kapi krvi ili zakonskih paragrafa. Jovanović, koji je laički rečeno, s retorikom i ponavljanjem inkriminacije HDZ-a pretjerao, ne samo da ne staje već i dalje „trubi“ svoje što samo produbljuje sumnje da iza tobožnje pretjerane predizborne retorike možda leži i opipljiva politička strategija budućeg djelovanja. Pa kad su već „mladi lavovi“ SDP-a poželjeli pojesti krotitelja, moraju znati da (politički) gospodari imaju nezgodan bič, a izgleda da su ga voljni i upotrijebiti.

TUMAČENJE IMUNITETA

Zamislimo drugačiji odgovor SDP-a na HDZ-ovu tužbu Jovanovića. Nije li SDP, da igra bez fige u džepu, mogao najavu tužbe pretvoriti u veliki predizborni trijumf da je sam ponudio ukidanje saborskog imuniteta Jovanoviću i glasovao za njega? Time bi ismijao tužitelje i pokazao da se ne boji eventualnog, vjerojatno montiranog političkog i sudskog procesa, a Jovanović bi postao nesumnjiva politička žrtva. Koji bi sudac tako lako pristao osuditi Jovanovića dva – tri mjeseca pred izbore, ako bi takav proces i bilo moguće organizirati u tako kratkom roku? Bi li uljuđena Europa mirno gledala takav proces? Umjesto da se elegantno, da ne kažem inteligentno, brane od ponovnog uvođenja verbalnog delikta, socijaldemokrati su se uhvatili saborskog imuniteta kao pijani plota. Ako Jovanović može dokazati svoje eksplicitne i tvrdoglavo opetovane javne tvrdnje i ako je hrabar da suparničku političku, trenutačno i državnu elitu, nazove kriminalnom organizacijom, valjda može i snositi političku, pa i sudsku odgovornost za izgovorenu javnu riječ. Nije valjda da je jedini smisao saborskog imuniteta da narodni zastupnici mogu posvuda pričati baš sve što im padne na pamet u sabornici i u javnosti? Iz takvog stava proizlazi i prihvaćanje i opravdanje za katastrofalnu razinu javnog komuniciranja u časnom hrvatskom Saboru. Treba li uopće ponavaljati čega smo se sve naslušali od tobožnje elite iz saborskih klupa. Zamislite da tako (javno) vrijeđamo, omalovažavamo, psujemo, podmećemo, optužujemo i klevećemo susjede u zgradi ili sugrađane po medijima. Bi li susjedi mogli poslije međusobnog javnog „čašćenja“, poput „sukobljenih“ saborskih zastupnika otići zajedno u kafić na kavu i gemišt ili u lokalni restoran na „gablec“ po 15 kuna uz obrazloženje – „oprostite uvaženi susjede što sam vas nazvao lopovom, a vašu suprugu kurvom, ništa osobno, predizborna kampanja, znate“. A susjed bi s osmjehom na licu odgovorio; „Ma ne ispričavajte se dragi komšija. Nazvao sam vas majmunom, a vi ste možda budala, ali popričat ćemo o tome kad se vratite iz zatvora“!

VLAJA, RAJA i GRAJA

Do čega može dovesti bukvalno shvaćanje saborskog imuniteta za javnu riječ i njena zloporaba, govore primjeri HDZ-ovog saborskog zastupnika Đakića i HNS-ovog „milog djeteta“ Gorana Beusa Richembergha. Prvi je na javnom skupu političke protivnike počeo diskvalificirati po imenima, što nije zabilježeno još od ranih devedesetih. Sjetite se čistunaca koji su iz stripova nekad vodećeg jugoslavenskog strip – izdavača i monopolista iz Gornjeg Milanovca, Patkove nećake stupidnih imena Vlaja, Graja i Raja zamijenili još grotesknijim Hinkom, Vinkom i Dinkom, a Paju Patka preimenovali su u Paška. To je izazvalo salve smijeha kod ljubitelja stripa koji su desetljećima bili naviknuti na „strana“ imena poput „Miki Maus, „Šiljo“, „Pluton“ ili „Hromi Daba“.

Đakićev grozan i (neo)fašistoidan ispad kojeg su prenijele sve TV kuće mlako je, rekao bih tek protokolarno kritiziran. Valjda je i to ocijenjeno kao folkloristika predizborne kampanje. Vjerojatno je tako mislila i većina Njemaca i Židova sredinom tridesetih godina prošlog stoljeća u Njemačkoj. I Židove su prvo „locirali“ po imenu, „identificirali“ po rodu pa im razbijali imovinu i protjerivali, da bi ih „uhapsili“ i grupirali i konačno „transferirali“ na mjesta bez povratka. Treba li u Hrvatskoj, u 21. stoljeću, ionako zbog površne međunarodne javnosti opterećenoj navodnim kolektivnim grijesima, barem i mrvicom tolerirati pozivanje na staru mržnju i netrpeljivost iz  „mračnih vremena“ koja su za Europu i za Hrvatsku imali katastrofalne posljedice. Može li takav profil političara biti saborski zastupnik? Koga on zastupa u državnom parlamentu? Ili i tu vrijedi pravilo – oni su nama ovo, a mi ćemo njima ono, oko za oko – zub za zub, ionako smo svi skupa zaštićeni saborskim imunitetima, pa se, valjda slijedom takve logike, možemo nazivati „lopovima“, „majmunima“, „pijancima“, „mentalnim bolesnicima“ i „častiti“ i drugim „epitetima“.

Jedino sredstvo političke gluposti (MN)

„Dokazivanje“ po medijima da je političarima riječ i sloboda govora jedino sredstvo rada, pa zato valjda imaju pravo „baljezgati“ što i kada hoće, zaista je izjava koja je prevršila svaku mjeru. Prvo, govor sasvim sigurno nije jedino sredstvo rada političara. Valjda bi nešto trebali znati, čitati novine i Zakone i barem povremeno uključiti intelekt. Ili je saborskim zastupnicima dovoljno samo da mogu govoriti i lamatati jezikom. U tom slučaju na ulazu u Sabor trebalo bi postaviti shematski prikaz i upute za uporabu sredstva rada, kao što smo to nekada imali istaknuto u studiju Radio Velike Gorice – „prije upotrebe jezika, uključi mozak“!

Nadalje, i neke druge profesije imaju pretežito govor kao sredstvo rada. Što je s učiteljima, nastavnicima i profesorima na fakultetima? Što je s radijskim i televizijskim novinarima? Što je sa sucima i odvjetnicima? Mogu li oni psovati, vrijeđati ili omalovažavati svoje gledatelje, slušatelje, klijente, optuženike ili studente? U osnovnim školama danas učitelji ne smiju djecu u razredima niti krivo pogledati, a kamoli povisiti ton ili nedaj Bože nazvati pogrdnim imenom ili izreći neukusne primjedbe. Ako je ZET-ovom vozaču autobus jedino sredstvo rada, to ne znači da ne mora znati i poštivati prometne propise i druge sudionike u prometu. Mora imati dokaze o obučenosti za upravljenjem sredstvom rada, mora biti trijezan i mentalno zdrav kada radi. A političari, koje oni kvalifikacije moraju imati da budu saborski zastupnici? Kao što je jedan „trezvenjak“ genijalno zapazio – „ja pijan ne smijem voziti auto, a političari mogu pijani i „ludi“ voditi državu“! Zašto bi novinari kazneno odgovarali za izgovorenu ili napisanu riječ, a saborski zastupnici bi bili Ustavom zaštićeni i zbog izgovorenih gadarija i komunikacije kakvu više ne rabe ni kumice na placu? Kakvog li nakaradnog poimanja saborskog imuniteta? Kao da imunitet štiti samo osobu, a ne i instituciju kojoj osoba pripada, pa i samu državu. Smisao imuniteta pravno je znatno širi pojam od shvaćanja da jedino služi za nekažnjivo međusobno vrijeđanje i klevetanje izabranika naroda.

Da ne prijeti velika opasnost da Đakićeve „stavove“ preuzme dio novih generacija, sa svim mogućim trajnim budućim posljedicama, možda bi mu se i moglo progledati kroz prste, ali… Ali…, nije se dogodilo baš ništa, iako bi u pravnoj državi državno odvjetništvo po službenoj dužnosti moralo reagirati. Barem tako piše u Ustavu – da je zabranjen svaki oblik diskriminacije i širenje vjerske ili nacionalne mržnje.

ZASTUPNIK KOJI SE RUGA I PAPI

Pisanje Gorana Beusa Richembergha možda je tipični primjer zloporabe saborskog imuniteta. Taj uvaženi narodnjački saborski zastupnik iz Velike Gorice, posljednjih nekoliko mjeseci raspojasao se po internetu i vlastitoj facebook stranici. Jednog novinskog urednika na svojem „fejsu“ nazvao je pokvarenjakom ili idiotom, a s velikom lakoćom je na internetu i u lokalnim velikogoričkim novinama izvrijeđao i oklevetao političara i novinara zbog pristojno izrečeno kritika koje su mu uputili u jednoj javnoj polemici. Vrhunac njegove „razigranosti“ bilo je izrugivanje pape Benedikta XVI. kojeg je na vlastitoj facebook stranici s grupom istomišljenika ismijavao dosjetkama poput „papa(m) obilno“¸ ili nazivima „Ratzi – natzi – paparatzi“. Međutim, kada su ga velikogorički političar i novinar tužili za vrijeđanje i klevetnje, uvaženi saborski zastupnik sakrio se iza saborskog imuniteta. Primjer je to kako se zloporabom imuniteta saborskog zastupnika onemogućava ustavno pravo na čast drugih osoba. Zamislite da se u američkom Kongresu, gdje nema apsolutno nikakvog zakonskog ograničenja slobode govora kongresnika, netko sprda s vođom bilo koje od svjetskih vjerskih zajednica i državnikom ili da javno nabraja sumnjiva imena koja mu, primjerice, „sliče imenima crnja“. Taj bi politički preživio do prvih vijesti i večernjih izdanja novina. Dok ne postignemo takvu razinu (samo)odgovornosti za izgovorenu riječ, za mladu hrvatsku demokraciju dobro je da je neograničena mogućnost govora saborskih zastupnika obuzdana barem strahom od sudskog progona.

MADRAC, MUDRAC I ŠTANGA

Najave kako će se uskoro sve vratiti na staro, jalove su prijetnje. Presedan da je nakon 20 godina samostalne Hrvatske, nekom zastupniku zbog neprimjerenog govora ukinut imunitet nije pucanj u demokraciju, već je to pucanj u politokraciju koja je na očigled naroda uzurpirala i zloporabila javni medijski prostor, izgubila sve kriterije i zaslužuje da ju netko napokon privede svijesti i pameti. HDZ sigurno nije Željku Jovanoviću skinuo imunitet iz tih pobuda, ali je u hrvatsku političku praksu unio novinu poslije koje će kao lički medvjed zaštićena politička aristokracija iz svih stranaka, ipak morati paziti što govori i „lupeta“ ne samo u Saboru nego općenito u javnosti. Barem to zaslužuje hrvatska javnost koja godinama trpi neodgovorne, razmažene, neodgojene, bezobrazne, (madrac, mudrac, štanga), nemoralne i jalove saborske rasprave.

A što se predizborne retorike i folkloristike tiče, zadovoljni HDZ sada prelazi na lekciju o milostivosti uz (samo)poniženje i usvajanje poniznosti. Za umijeće vladanja nije dovoljno samo dodvoravanje partijskim vođama, već treba savladati i ponekad bolnu tehniku poniznosti. Dok HDZ barem nakratko likuje, SDP neugodno češe prepone, a tvrdoglavi Željko Jovanović preznojava se, iako mu se, realno govoreći, ne može dogoditi ništa revolucionarno. Ipak, potreban je oprez, jer kako legendarni Đole pjeva – „ćuk je ćuk, a vuk je vuk, čast je čast, a vlast je vlast“. T

5 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Srbonna
    #1 Srbonna 13 studeni, 2011, 06:58

    Mnogi u SDP-u smatraju sikaniranje i neuvrstavanje na izborne liste Antunovicke,Vidovica pa cak i vrlo umjerenog Vujica cinom odmazde zbog suprostavljanja nacinu govora mrznje Jovanovica i njemu slicnih …

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. zvonimir
    #2 zvonimir 6 studeni, 2011, 17:42

    njegov otac veliki ljubitelj slobodana miloševića,to je provjerena informacija.

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. sdpeovac
    #3 sdpeovac 28 listopad, 2011, 07:12

    mnogi u sdp-u s zaljenjem promatraju ove istupe i negoduju jer taj tip i nama steti na ugledu.osim toga,mnogi su misljenja da je to sve sto je izgovorio kontaproduktivno i da ce se sdp-u razbiti o glavu…

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.