ODLAZAK JOVANKE BROZ

ODLAZAK JOVANKE BROZ

21. listopad, 2013.
Print Friendly, PDF & Email

rep-jovanka-broz

Grob u kući Cvijeća primjeren je njenoj ulozi u Titovom kultu

Napisao:Srećko Jurdana

S Jovankom Broz odlazi i ključna uspomena na jedno historijsko vrijeme koje je determiniralo milijune; milijune života, sudbina, egzistencija, emocija. Bila je posljednja živuća ikona titoizma. U njezinim zadnjim danima srbijanska vlada kao da je pokušavala ispraviti nepravdu kakva joj je nanijeta nakon Titove smrti. Prekasno. Nije imala lagan život, ta jugoslavenska drugarica Jovanka. Uz Broza je dobila udobnost i raskoš, ali i specijalne forme psihološke brutalnosti. Tajna služba odabrala ju je za maršala kad su mu nakon rata tražili ženu, ravnajući se prema vrlo specifičnim kriterijima podobnosti. Kao Srpkinja iz Hrvatske udovoljavala je kriteriju bratstva-jedinstva koje je moralo emanirati iz Titovog braka. Potjecala je iz partizanske obitelji, što se također tretiralo kao conditio sine qua non. Bila je trideset dvije godine mlađa od njega, dakle: za starećega diktatora seksualno appetitlich.

MARŠAL I SESTRE MASERKE

Prednost u godinama nije joj kupila njegovu apsolutnu odanost. Maršal je slobodno vrijeme provodio u društvu dvije sestre-maserke, vodio ih sa sobom i na prekooceanske „putove mira“ Galebom (kao dio pratnje na donjoj palubi), što je kod Jovanke izazivalo napade bjesnila. Bila je, međutim, bespomoćna; Tito je radio što je htio, a postao je i psihološki ovisan o maserkama, što znači da mu je – bez obzira na Jovanku – nemoguće bilo odreći se njihove nazočnosti. Svoj ugroženi status supruge Jovanka je u jednoj fazi pokušala kompenzirati političkim utjecajem. Organizirala je dvorske intrige, počela je kadrovirati, igrati se sudbinama, potom i samu sebe isticati kao stvarnu rodonačelnicu pokreta nesvrstanih, i sve je to u krugu Brozovih paževa stvaralo nervozu. Jedva su dočekali da je mogu maknuti iz Titove blizine, u trenutku kad su njezini ljubomorni ispadi prešli prag maršalove izdržljivosti. Nakon sastanka politbiroa preseljena je u „zapadno krilo“ Užičke 15, i time je službeno postala „estranged wife“, supruga bez kontakta s mužem.

Iako se nije mogao odreći maserki, Tito je pokazivao određeno razumijevanje za Jovanku. Njezine ispade pripisivao je činjenici da nije imala djece, ali nije mu padalo na pamet da za to okrivi sebe. U mladosti je sijao djecu na sve strane, i u braku s Jovankom nisu ga više zanimala. Žena je bila osuđena na usamljenu hladnoću režimskoga luksuza. Nakon Titove smrti nestalo je i toga. Oduzeli su joj dragocjenosti, darove, stvari, uspomene, smjestili je u neuređenu kuću u kojoj je imala kronične probleme s grijanjem. Nije imala ni putovnice, bila je de facto pritvorenica. Posttitoistički režim ponašao se prema njoj bezobzirno, jednako kao i režim Slobodana Miloševića. Franjo Tuđman ponudio joj je u jednom trenutku da se preseli u Hrvatsku – gdje je rođena – no ona je odbila ideju, zaključujući nesumnjivo da bi to nepopravljivo ruiniralo njezinu jugoslavensku auru.

OSJETILA JE GNJEV OSAMSTALJENIH SLUGU

Dok je trajao Broz živjela je u emotivno ispraznoj raskoši, nakon njega osjetila je na svojoj koži snagu gnjeva naglo osamostaljenih slugu. Stane Dolanc i društvo iz politbiroa prema njoj su se ponijeli prilično bijedno. O Miloševiću da se ne govori. S vremenom se, međutim, prema njoj počela razvijati toplina ljudi emotivno vezanih za titoizam, ili za njegov povijesni utjecaj, i shvaćanje da je ta žena ipak istaknuta, nezamjenjiva predstavnica jednog vremena koja već po tome zaslužuje poštovanje. „Druže Tito samo piši, radit ćemo i po kiši“, pjevalo se nekad na akcijama. „Ako piše i Jovanka, radit ćemo bez prestanka“.

Drug Tito odavno više ne piše, a odsad ni Jovanka. Umrla je u godinama koje korespondiraju s maršalovim u trenutku smrti. Srbija joj je nastojala olakšati zadnje dane, koliko je bilo moguće, svjesna da je prate pogledi i emocije ljudi iz cijele bivše Jugoslavije. Bit će navodno pokopana u grobu pored Tita u Kući cvijeća, i može se reći da je to mjesto primjereno njihovoj emotivnoj povezanosti i Jovankinoj ulozi u kontekstu cjelokupnog Brozovog kulta. T

4 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Joza
    #1 Joza 30 listopad, 2013, 10:52

    Da je Sava potekla uzvodno, Dzovanka bi dospjela na Brdo kod Kranja, tu bi joj otpilali desnu nogu i pokopali po ortodoksnom obicaju – u rodno selo Pecane. No, kako je sve teklo po naravi stvari i Sava nastavila s Dunavom u Crno More, Dzovanki je bilo sudjeno da – usutkana – ode u Kucu Smeca.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.